1. Iz kojeg Božjeg obećanja danog Abrahamu proizlazi da će “svim obiteljima” čovječanstva biti moguće dobiti Jehovinu milost?

JEHOVA je pun ljubavi i zainteresiran je za ljude svih naroda i plemena. On se pobrinuo da bi se sve obitelji na Zemlji mogle radovati njegovoj milosti i blagoslovu. Abramu (Abrahamu), jednom potomku Noina sina Sema, rekao je: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena (sve obitelji, NS) na zemlji tobom će se blagoslivljati” (1. Mojsijeva 12:1-3, ST; Djela apostolska 7:2-4). “Svim obiteljima na zemlji” pripadamo i mi, bez obzira u kojem smo narodu rođeni ili kojim jezikom govorimo (Psalam 65:2).

2. a) Koje nam je svojstvo potrebno, kao što je bilo potrebno i Abrahamu? b) Kako je Abraham dokazao to svojstvo prema Jevrejima 11:8-10?

² Čovjek kome je Jehova dao to obećanje bio je čovjek vjere, a jednako tako moramo i mi posjedovati vjeru ako želimo imati udjela u ovdje obećanim blagoslovima (Jakov 2:23; Jevrejima 11:6). Abrahamova vjera nije bila pasivno uvjerenje, nego je bila povezana s djelima. Navela ga je da krene iz Mezopotamije u stranu zemlju, koju nikada ranije nije vidio. “Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu”, a nije se nastanio ni u jednom od tamošnjih kraljevskih gradova. “Jer je očekivao grad  (Božje Kraljevstvo) s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac” (Jevrejima 11:8-10, ST).

3. Kojoj je teškoj kušnji vjere bio podvrgnut Abraham u vezi s Izakom?

³ Kad je Abraham bio star 100, a žena mu Sara 90 godina, Jehova ih je, prouzročivši čudo, blagoslovio sinom Izakom. U vezi s tim sinom bila je Abrahamova vjera i poslušnost stavljena na tešku kušnju. Jehova je tražio od Abrahama da Izaka, koji je sada bio već mladić, povede u zemlju Moriju i da ga tamo prinese kao žrtvu paljenicu. Vjerujući u Božju sposobnost da mu uskrsnućem vrati sina u život, Abraham je odlučio poslušati (Jevrejima 11:17-19). Izak koji se pokorio volji svog oca bio je već vezan na oltaru, a Abraham je držao u ruci nož kojim ga je htio ubiti, kad je stupio u akciji: Jehovin anđeo. Kušnja je dostigla stupanj u kojem se dokazalo da Abraham ništa ne bi uskratio Bogu. Stoga je Bog osnažio svoj zavjet s Abrahamom kako čitamo u Bibliji:

4. Koje je daljnje važno obećanje Bog dao tom prilikom, obzirom na ljude iz svih naroda?

⁴ “‘Kunem se samim sobom’, izjavljuje Jahve: ‘Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo (sjeme, NS) brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci (sjeme, NS) osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi Zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom (sjemenom, NS)’” (1. Mojsijeva 22:15-18, ST).

5. a) Što je bilo predočeno Abrahamovim pokušajem da žrtvuje Izaka? b) Kako mogu u ispunjenju 1. Mojsijeve 12:3, ljudi “proklinjati” većeg Abrahama i s kojim posljedicama? c) Kako ga možemo “blagoslivljati”?

⁵ Ako razumijemo da je veći Abraham Jehova i da je Izak predočavao Isusa Krista, postaje nam  jasno od kakvog su značaja ti događaji za nas osobno. U stvarnosti naša budućnost ovisi o tome kako se odnosimo prema Jehovi Bogu. Izgled za vječni život postao je za nas mogućim time što je Bog dao svog jedinorođenog Sina kao žrtvu za naše grijehe, što je bilo predočeno Abrahamovim pokušajem da prinese Izaka (Ivan 3:16). Tko god ne bude prestao “proklinjati” Jehovu odnosno prezirati ga, ili smatrati nevažnima njegove namjere pune ljubavi, dolazi pod prokletstvo koje će za nj značiti vječno uništenje. (Usporedi 1. Samuelova 3:12-14; 2:12.) No, pokazujemo li cjenjenje, “blagoslivljat” ćemo većeg Abrahama. Kako? Tako što ćemo javno priznati da sve dobro dolazi od Jehove, pa tako i nezasluženi dar života kroz njegovog Sina. Također ćemo razgovarati s drugima o Jehovinoj dobroti, te o divnim obilježjima njegova Kraljevstva (Jakov 1:17; Psalam 145:7-13). Na taj način ispunjavamo preduvjete da bismo zauvijek bili blagoslovljeni od njega.

6. a) Tko je glavno “sjeme” Abrahamovo? b) Kako možemo imati udjela u blagoslovima, koji dolaze krozanj?

⁶ Kao sastavni dio pripreme koja će poslužiti za blagoslov čovječanstva, Jehova je predvidio pravednu nebesku vladavinu. Isus Krist je rođen kao potomak Abrahama, kao njegov najvažniji potomak ili “sjeme” i na njega je Jehova prenio Kraljevstvo (Galaćanima 3:16; Matej 1:1). I kao što proizlazi iz Božje zakletve dane Abrahamu, kroz Isusa Krista će biti blagoslovljeni ljudi iz svih naroda. Činiš li sve što je potrebno da bi imao udjela u tom blagoslovu? Primjerice, dokazuješ li svojim načinom života cijenjenje žrtve Isusova života? Da li se uistinu  podvrgavaš njegovoj kraljevskoj moći? (Ivan 3:36; Djela apostolska 4:12).

7. a) Tko još pripada “sjemenu” Abrahamovom? b) Odakle znamo da neće svi ljudi koji vjerno služe Bogu doći na nebo?

⁷ Apostolu Ivanu je dan proročanski osvrt na nebeske događaje, i u tom je osvrtu vidio kako su sa Isusom na nebeskom brdu Sion sakupljeni i ostali, koji također sačinjavaju dio “sjemena Abrahamova”. Prema izvještaju iz Otkrivenja 14:1-5, oni su “otkupljeni od ljudi”, a njihov je broj 144 000 (Galaćanima 3:26-29). Tko sve pripada takovima? Biblija jasno pokazuje da Bog nije nikada namjeravao sve pravedne ljude uzeti k sebi na nebo (Matej 11:11; Djela apostolska 2:34; Psalam 37:29). Veličanstvena prednost sudioništva s Kristom u nebeskom Kraljevstvu ograničena je na jedno “malo stado”, koje će zajedno s njim tisuću godina služiti u svojstvu kraljeva i svećenika (Luka 12:32; Otkrivenje 5:9, 10; 20:6).

8. Kada je započelo izabiranje “malog stada” i dokle će potrajati?

⁸ Kako se izabiru članovi tog “malog stada”? Veličanstveni poziv sudjelovanja u nebeskom Kraljevstvu najprije je bio upućen prirodnim Izraelcima. No, radi svog nevjerovanja oni nisu popunili broj od 144 000 članova. Stoga su bili pozvani Samarićani, a kasnije i ljudi iz svih naroda (Djela apostolska 1:8). Prvi Kristovi sunasljednici bili su pomazani svetim duhom na dan Duhova godine 33. n. e. Izbor pripadnika te grupe traje sve do potpunog “zapečaćenja” 144 000, kao od Boga priznatih. Potom se pažnja usmjerava na sakupljanje ljudi, koji će živjeti na Zemlji kao zahvalni podanici nebeske vladavine.

9. a) Koji se biblijski izrazi odnose na nebesku klasu? b) Koga su predočavali prirodni Izraelci?

⁹ One koji će zajedno s Kristom naslijediti nebesko Kraljevstvo, Biblija označava “izabranima”,  “svetima”, ‘pomazanima od Boga’ (2. Timoteju 2:10; 1. Korinćanima 6:1, 2; 2. Korinćanima 1:21). Kao grupa nazvani su također Kristovom “nevjestom” (Otkrivenje 21:2, 9; Efežanima 5:22-32). S jedne druge točke gledišta označeni su Kristovom “braćom”, “Kristovim sunasljednicima” i “sinovima Božjim” (Jevrejima 2:10, 11; Rimljanima 8:15-17; Efežanima 1:5). Neovisno o svojoj nacionalnosti, u duhovnom su smislu “Božji Izrael” (Galaćanima 6:16; Rimljanima 2:28, 29; 9:6-8). Kad je Jehova prekinuo svoj zavjetni zakon s tjelesnim Izraelom, sklopio je novi zavjet s duhovnim Izraelom. Ipak, svojim načinom postupanja s tjelesnim Izraelom, dok je taj stajao pod zakonom, stvorio je uzor za buduće stvari (Jevrejima 10:1). Tko je onda bio predočen narodom tjelesnog Izraela, koga je Bog izabrao za svoje “posebno vlasništvo”? Činjenice ukazuju na duhovne Izraelce, koje je Bog izabrao da vladaju s Kristom na nebu. (Usporedi 2. Mojsijeva 19:5, 6 sa 1. Petrova 1:3, 4 i 2:9.) Zajedno s Kristom oni sačinjavaju sredstvo kroz koje će biti blagoslovljeni svi drugi poslušni ljudi. Onaj tko to razumije, posjeduje ključ za razumijevanje cijele Biblije.

10. Tko je bio predočen neizraelskim obožavateljima Jehove?

¹⁰ Tijekom vremena u kojem je na poseban način postupao s nacijom Izrael, Bog ljubavi je činio pripreme i za osobe, koje nisu pripadale toj naciji, ali ih je srce potaklo da u zajednici s Izraelcima sudjeluju u pravom obožavanju. One su izričito spomenute u biblijskom izvještaju, no predstavljaju li koga danas? Da, uistinu. Na mnoge načine predstavljaju one koji nisu duhovni Izraelci, nego gaje  divan izgled u vječni život kao zemaljski podanici Božjeg Kraljevstva. To su oni za koje je Bog rekao Abrahamu, da će kroz njegovo “sjeme” biti blagoslovljeni ljudi iz “svih naroda Zemlje” (1. Mojsijeva 22:18; 5. Mojsijeva 32:43).

11. a) Kako je ta grupa bila spomenuta prilikom posvete Salamunova templa? b) Kako se u današnje vrijeme “stranci” priključuju Jehovi”, prema proročanstvu iz Izaije 56:6, 7?

¹¹ Oduvijek je bio Božji naum, da svi ljudi budu ujedinjeni u pravom obožavanju. Stoga je prilikom posvete templa kojeg je sagradio, kralj Salamun odgovarajuće molio Jehovu da bi saslušao molitvu stranaca koji bi zajedno s Izraelom pokušavali obožavati Boga na njemu dopadljiv način (2. Dnevnika 6:32, 33). I prema Izaiji 56:6, 7, Bog je obećao: “A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici,... njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. ... jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode” (ST). U suglasnosti s duhom, koji se očituje iz tih riječi, sakupljaju se novovremeni “stranci” iz svih naroda, i to ne samo kao slučajni promatrači, nego kao osobe koje “pristadoše uz Jahvu”. Čine to tako što mu se predaju, simbolizirajući to krštenjem u vodi, a zatim svojom službom dokazuju ljubav prema “imenu Jahvinom” i prema svemu što ono predstavlja (Matej 28:19, 20).

12. Kako proizlazi iz Mojsijeva zakona da se oni koji se nadaju postati zemaljskim podanicima Božjeg Kraljevstva, moraju pridržavati istih visokih mjerila, koja važe za duhovni Izrael?

¹² Od njih se ne očekuje ništa manja vjernost nego od duhom pomazanih kršćana. Pod Mojsijevim zakonom Jehova je tražio od “stranca”, koji je prihvatio pravo obožavanje, da se drži istog zakona koji je obavezivao Izraelce (4. Mojsijeva 15:15, 16). Njihovi su međusobni odnosi bili obilježeni pravom  ljubavlju, a ne samo podnošljivošću (3. Mojsijeva 19:34). Jednako se i danas svi koji su bili predočeni “strancima”, trude dovesti svoj život u potpuni sklad s Jehovinim zahtjevima, služeći s ostatkom duhovnog Izraela u jedinstvu punom ljubavi (Izaija 61:5).

13. Koje pojedinosti iz Izaije 2:1-4 trebamo uzeti k srcu, ako želimo preživjeti i doživjeti “novu Zemlju”?

¹³ Preko proroka Izaije Jehova je opisao revno mnoštvo iz “svih naroda”, koje se danas stječe u Jehovin univerzalni dom obožavanja. On je prorekao: “Nagrnut će mnoga plemena i reći: ‘Hajde uziđimo na goru Jehovinu, pođimo u dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putevima, a mi ćemo hodati njegovim stazama.’” Stoga su oni “prekovali svoje mačeve u plugove” i “više se ne uče ratovanju”, iako žive usred razjedinjenog svijeta (Izaija 2:1-4, NS). Vidiš li sebe u tom sretnom mnoštvu? Dijeliš li njihovu želju da upoznaš Jehovine zahtjeve, da ih primjenjuješ u dnevnom životu, ne uzdajući se više u ratno oružje? Bog je obećao da će veliko mnoštvo koje tako postupa preživjeti “veliku nevolju” i imati udjela u njegovoj miroljubivoj “novoj Zemlji” (Otkrivenje 7:9, 10, 14; Psalam 46:8, 9).