1. O kojim će ljudima biti govora u ovom poglavlju?

MNOGO je onih koji su bilo kada upoznali biblijske istine u dovoljnoj mjeri da su mogli razumjeti kako je Jehova pravi Bog i upoznati nešto od njegova nauma. To, doduše, nisu Jehovini svjedoci, no možda su proučavali Bibliju sa Svjedocima. Ili su možda njihovi roditelji bili Jehovini svjedoci. Mnogi od njih posjećivali su i sastanke u kraljevskoj dvorani, a možda su već i sudjelovali u objavljivanju vijesti o Kraljevstvu. Ipak, oni nisu nikada posvetili svoj život vršenje volje Božje. Zašto nisu?

2. a) Zašto su se okrenuli od Jehovine organizacije? b) Zašto su počeli vraćati se?

² Svijet nudi mnoge privlačne stvari, koje su i oni željeli imati — misleći možda da će to doprinijeti životnoj radosti — i tako su se okrenuli od Jehovine organizacije, idući za tim stvarima. Ipak, s vremenom su neki od njih shvatili da život kakvim sada žive ne odgovara njihovim očekivanjima. Jasno im je da će biti uništeni s ovim svijetom, nastave li dalje tako postupati. Oni nisu zaboravili na sigurnost i na duhovno obilje u Jehovinom “domu” i sada čeznu da se vrate natrag. No, hoće li ih Jehova prihvatiti?

3. a) Kako je Isus opisao sličnu situaciju u usporedbi o izgubljenom sinu? b) Koga predstavlja otac?

³ Odgovor nalazimo u poznatoj Isusovoj usporedbi o izgubljenom sinu. Usporedba govori o čovjeku  koji je imao dva sina. Mlađi je sin zamolio oca za svoj dio posjeda. Primivši ga, krenuo je u daleku zemlju, gdje je razvratno živio, lakoumno trošeći svoje imanje. Kad je u toj zemlji zavlada glad, mladić se našao u očajnoj situaciji. Bio je prisiljen čuvati svinje, ali mu nije bilo dozvoljeno jesti čak ni od njihove hrane. Svladan problemima došao je k svijesti. Prisjetio se kakvim dobrim životom žive čak nadničari u domu njegova oca, pa je odlučio vratiti se natrag. Bio je spreman priznati da je pogriješio, a potom zamoliti da bude primljen natrag, ne kao sin, nego kao sluga (Luka 15:11-19). No hoće li ga otac primiti natrag nakon svega što se dogodilo? Kako gleda Jehova, predočen ocem u ovoj usporedbi, na povratak takove osobe?

4. Kako je otac prihvatio svog sina kad se vratio?

⁴ Isus je potom zorno prikazao Jehovine osjećaje u toj situaciji: “Dok je još (mlađi sin) bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi. A sin mu reče: ‘Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Zadrži me kao jednoga od svojih najamnika!’ Tada otac reče svojim slugama: ‘Brzo, donesete haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.’ I počnu se veseliti” (Luka 15:20-24, ST).

5. a) Koga je predočavao stariji sin iz ove usporedbe? b) Koga je predočavao mlađi, izgubljeni sin?

⁵ Stariji sin iz ove usporedbe, prvorođenac, odgovara “skupštini prvorođenaca koji su upisani na  nebesima” (Jevrejima 12:23). A kako je s mlađim sinom? On predočava jednu drugu grupu, a ne “malo stado” koje ima nebesku nadu. Opis mlađeg sina ne odgovara za sve “druge ovce” Gospodinove, ali za neke ipak da. Još prije nego je postalo posebno uočljivo sakupljanje drugih ovaca godine 1935. bilo je osoba koje su znale da je Jehova jedini pravi Bog. Bili su upoznati s nadom u zemaljski život pod njegovim Kraljevstvom, ne misleći niti najmanje da pripadaju “skupštini prvorođenaca”, koja ima nebesku nadu. No, umjesto da se posvete Jehovinoj službi, krenuli su za svjetovnim težnjama. Upotrebljavali su “sredstva za životno uzdržavanje” koja im je Bog osigurao — zatim vrijeme i život koji imaju s njegovim dopuštenjem — za zadovoljavanje svojih sebičnih želja. Ali, kad su Jehovini sluge godine 1935. prvi puta jasno razumjeli tko je “veliko mnoštvo”, mnogi predočeni mlađim sinom, stavili su se cijelim srcem na raspolaganje u službu u Jehovinu domu. Bilo je to vrijeme velike radosti, odgovarajuće opisu kojeg je Isus dao u svojoj usporedbi.

6. Kako su u ispunjenju usporedbe neki pokazivali stajalište starijeg sina, no da li se to odnosi na cijeli ostatak?

⁶ Točno je da se tada nisu svi radovali pojavljivanju klase predočene mlađim sinom, što je Isus nagovijestio u svojoj usporedbi. No, svi članovi ostatka “malog stada” nisu pokazivali takav duh. Isus je u svojoj usporedbi ostavio otvorenim put za radovanje čak onima koji su se u početku srdili. To je radost kakvu osjeća sam Jehova kad se takovi grešnici pokaju (Luka 15:7, 10, 25-32).

7, 8. a) Što je u novije vrijeme navelo neke da se udalje od Jehovina doma? b) U kojem su se pogledu neki osjećali poput izgubljenog sina? c) Zašto da se vrate?

⁷ Od vremena događaja koji su se odigrali sredinom 1930-tih godina, mnogi su shvatili da su u određenom smislu nalik izgubljenom sinu. Oni su  bili dobro upoznati s Jehovinim duhovnim domom, njegovom vidljivom organizacijom, ali su svojim načinom života bili daleko od nje i u neku ruku otišli u “daleku zemlju”. Takovi se nisu suprotstavili Jehovinim slugama, ali njihov način života nije bio u skladu s mjerilima Riječi Božje. Možda se cijeli njihov život okretao oko njihova zvanja ili njih samih, pa nisu pridavali ispravnu težinu svojim obavezama pred Bogom, niti ozbiljnosti vremena u kojem živimo. Neki su se spotakli na nesavršenost pripadnika skupštine, ne čekajući strpljivo na to da Jehova sredi stvari. No, u kakove su prilike upali svi ti koji su se udaljili od domaćinstva vjere?

⁸ Neki su s vremenom shvatili da su osiromašili u duhovnom pogledu. Vidjeli su da ih kratki trenuci zabave i veselja ne mogu trajno usrećiti. Možda su također utvrdili da je njihov način života tražio danak na fizičkom, duševnom i duhovnom području. Osjetili su unutarnju prazninu, što je slučaj kod svih koji su bez Boga i bez nade (Efežanima 2:12). Shvatili su da su bili stvarno sretnima samo u Jehovinu “domu”. Željeli su se vratiti. Treba li to učiniti? Što bi im koristilo da ostanu duhovno siromašnima? Oklijevanje bi moglo imati pogubne posljedice. Ako bi se čvrsto držali svijeta, izgubili bi život.

9. a) Zašto Jehova želi da se takovi vrate? (Ezekijel 18:23). b) Što se traži od njih?

⁹ No, mogu li se takovi vratiti natrag? Jehova ih srdačno poziva da se vrate, a njegova vidljiva organizacija ljubazno pomaže takovima (Zaharija 1:3, 4). Što se traži od njih? Kao što je pokazano u Isusovoj usporedbi, moraju se osvjestiti, zahvatiti inicijativu u vraćanju natrag, te priznati da su sagrešili Bogu. Ako su živjeli potpuno nekršćanskim načinom života, moraju uvjeriti starješine da su u  međuvremenu napustili takav način života i da su se uistinu pokajali. Sada moraju gajiti ozbiljnu želju da služe Jehovi zajedno s njegovom vidljivom organizacijom (Luka 15:18-21; Priče Salamunove 28:13). Ako to uistinu žele od srca mogu biti uvjereni da će se Jehova jako radovati tome što su ‘napustili’ svoje loše ‘puteve i misli’, i ‘vratili’ mu se (Izaija 55:7). No, da bi se njihova radost uzdigla iznad radosti koju osjećaju zato što su ponovno srdačno prihvaćeni u kraljevskoj dvorani, potrebna je solidna duhovna obnova.

10. a) Koje stanovište prema Jehovinim zapovijedima moraju razvijati ti pokajnički pojedinci? b) Kako možemo doći u bliski, osobni odnos s Jehovom?

¹⁰ Za sve koji se ponovno vraćaju u dom Jehovin posebno je važno da dobro upoznaju različita obilježja Jehovine osobnosti i da razviju bliski osobni odnos s njim. Oni moraju shvatiti da je sve što Jehova traži od nas uistinu za naše osobno dobro. Njegove nam zapovijedi ne otimaju našu životnu radost, nego nas štite od toga, da učinimo stvari koje bi nas, doduše, mogle trenutno uzbuditi ali bi kasnije uslijedila gorka žetva (Izaija 48:17; Galaćanima 6:7, 8). Kad nas kori, to je znak njegove ljubavi prema nama (Priče Salamunove 3:11, 12). Osobno proučavanje Biblije i razmišljanje o naučenome, ozbiljna molitva Jehovi i redovito prisustvovanje sastancima — sve će nam to pomoći da se u potpunosti uzdamo u Jehovu, tražeći njegovo vodstvo u svemu što radimo (Priče Salamunove 3:5, 6).

11. Kako će onima koji su krenuli stranputicom biti od pomoći ako a) nauče mrziti zlo, b) traže steći razumijevanje, c) dosljedno primjenjuju Božja mjerila, d) nauče u svemu što poduzimaju uzimati u obzir dugoročne posljedice, e) su s ljubavlju zainteresirani za druge?

¹¹ Oni koji su skrenuli s puta znaju možda što je bilo pravo, a što krivo. Ali sada moraju još naučiti  mrziti zlo, tako dugo dok su okruženi pokvarenošću (Psalam 97:10). U tome će im pomoći ne samo spoznaja, nego i razumijevanje. Kao prvo, sve moraju gledati onako kako to Bog gleda. Mi moramo priznati različita sredstva koja upotrebljava Bog da bi nas poučio, moramo razumjeti kako naše reagiranje na njegove savjete utječe na naš odnos prema njemu (Priče Salamunove 4:7; 9:10). Moramo razumjeti koliko je važno biti dosljedan i da moramo Jehovina mjerila primjenjivati u svako vrijeme, u svemu što radimo (Titu 2:11, 12; 1. Solunjanima 4:7). Kad donosimo odluke moramo uzeti u obzir ne samo kratkotrajne užitke, nego i dugotrajne posljedice. (Usporedi Priče Salamunove 20:21; 23:17, 18; Jevrejima 11:24-26.) Također moramo ljubazno voditi računa o tome kako će ono što kažemo i radimo utjecati na druge (Rimljanima 15:1, 2).

12. a) Što moramo zadržati na umu obzirom na Sotonu i njegove metode, da bi nam to poslužilo kao zaštita? b) Što nam je potrebno da bismo pobijedili u toj borbi?

¹² Kao kršćani bit ćemo ojačani ako razumijemo da se nalazimo usred duhovne borbe. Naš glavni protivnik je Sotona, Đavao zajedno sa svojim demonima. On nas na svaki zamislivi način pokušava odvratiti od važnog djela Kraljevstva, od djela koje nam je Jehova povjerio. Njegov je cilj navesti nas na zanemarivanje Jehovinih mjerila, da bismo postali dio svijeta, vladar kojeg je Sotona. On svojim zamkama često apelira na normalne želje (za srećom, udobnošću, ljubavlju, naklonošću) nastojeći da te želje izbiju u prvi plan u toj mjeri da promašimo njihovu svrhu ili da im udovoljimo na neispravan način. Samo ako ćemo u punoj mjeri koristiti duhovnu bojnu opremu koju nam Bog stavlja na raspolaganje, pobijedit ćemo u borbi za naš duhovni život (Efežanima 6:11-18).

13. a) Kako možemo naći okrepu svojim dušama? b) Zašto nas može stvarno usrećiti način na koji je Krist služio Jehovi?

 ¹³ Isus je rekao da ćemo naći okrepu svojim dušama ako dođemo k njemu i uzmemo na sebe njegov “jaram” (Matej 11:29, 30). Uzeti na sebe ‘jaram’ znači služiti. No, služenje Jehovi na način kako je to radio njegov Sin uistinu donosi okrepu. Kako? Jer donosi sobom pravu slobodu. Mi nismo više robovi grijeha, što znači da ne radimo više stvari za koje znamo da ih ne smijemo raditi i za koje bismo možda željeli da ih nikada nismo radili (Ivan 8:32, 34-36). Ako je Isus Krist temelj na kojem gradimo našu kršćansku osobnost, mi ćemo cijeniti njegovu ulogu u Jehovinom naumu, slušat ćemo ga i učiti od njega. On je bio presretan da vrši volju svog oca, a i mi možemo nalaziti radost u tome (Ivan 4:34; Psalam 40:8). Budući da se čvrsto držimo Božjih moralnih mjerila, moći ćemo se radovati čistoj savjesti. Umjesto da živimo samo za sebe, osjetit ćemo sreću koja proizlazi iz davanja (Djela apostolska 20:35). Naš će život uistinu dobiti smisao. A prije svega, radovat će nas svjesnost da uživamo milost Jehove, oca svih koji postaju njegovim sinovima (Priče Salamunove 10:22).