1. a) Da li se čovječanstvo ikada suočilo s uništenjem svijeta? b) Zašto trebamo biti zahvalnima da se Noa nije rugao upozorenju?

JEDNOM je već prijetilo uništenje svijeta. Svi narodi mogu biti zahvalni da je među njihovim precima postojao čovjek, koji se nije rugao Božjem upozorenju pred potopom svjetskih razmjera. Budući da je Noa poslušao Boga, preživjeli su on i njegova žena, te njihovi sinovi sa svojim ženama. Svi mi potječemo od njih (1. Mojsijeva 10:1, 32).

2. Zašto je Bog uništio onaj svijet?

² Bog je uništio onaj svijet, jer je vidio da se Zemlja napunila nasiljem. “Čovjekovo nevaljalstvo (bilo) je na Zemlji veliko” (1. Mojsijeva 6:3, 5, 13, NS). Okolnosti su tada bile sasvim slične ovima današnjeg, 20. stoljeća.

3. Što je bilo razlogom da su se prilike tako pogoršale?

³ Zašto su se prilike Noinih dana tako pogoršale? Važan činilac objašnjen je u 1. Mojsijevoj 6:2, NS: “Sinovi pravoga Boga počeli su motriti ljudske kćeri i zapazili su kako one dobro izgledaju; i uzeše si tada žene, naime sve, koje su si izabrali.” Što je u tome bilo naopako? Nije riječ o ljudima koji su se željeli ženiti. Ti “sinovi pravoga Boga” bili su anđeli, duhovna stvorenja, koja su promatrala lijepe žene na Zemlji, promatrali su bračne radosti i uzimali si ljudsko obličje. (Usporedi Job 1:6.) Uzimajući ljudsko tijelo i ženeći se, pokazali su neposlušnost prema Bogu. U Bibliji čitamo da  su “napustili svoja prava boravišta”, te da su njihovi odnosi sa ženama bili “neprirodni”, perverzni (Juda 6, 7; 1. Petrova 3:19, 20). Nazvani su nefilimima ili “obaračima”, jer su bili brutalni ljudi (1. Mojsijeva 6:4).

4. a) Zašto je Noa našao milost kod Boga? b) Koja je priprema bila učinjena za spašavanje života?

⁴ Iako je Noa živio usred tog pokvarenog svijeta, našao je milost u Jehovinim očima. Zašto? Zato, jer je Noa bio “pravedan čovjek”. On je znao za sporna pitanja postavljena u Edenu i pokazao se besprijekornim (1. Mojsijeva 6:8, 9). Da bi Noa i njegova obitelj, zatim predstavnici svake vrste kopnenih životinja i letećih stvorenja mogli ostati na životu, Jehova ga je uputio da sagradi ogromnu, sanduku sličnu građevinu. Bog je objasnio: “Ja ću, evo, pustiti potop vode na zemlju da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti” (1. Mojsijeva 6:13-17, ST). Noa je bio dovoljno mudar da posluša Boga.

5. Kakvog je omjera bio potop?

⁵ Potop je provalio godine 2370. pr. n. e., kako to proizlazi iz detaljnih kronoloških navoda. Bio je to najveći potop u povijesti ljudskog roda, sve do današnjeg dana. Bio je tako silan da je “prekrio sva najviša brda pod nebom” (1. Mojsijeva 7:19). Potop je “potopio ondašnji svijet” (2. Petrova 3:6, ST). Međutim, netko bi sada mogao pitati: “Ako su čak najviša brda bila pokrivena vodom, gdje je sada sva ta voda?” Očito je ovdje na zemlji.

6. Gdje se zadržala sva ta voda nakon potopa?

⁶ Mora nam biti jasno da u Bibliji ne čitamo da je u Noino vrijeme bilo gora visokih kao što je Mount Everest. Znanstvenici kažu da su u prošlosti mnoga brda bila puno niža nego su to danas, te da  su se neka tek kasnije uzdigla iz mora. Osim toga, vjeruje se da je nekad bilo vrijeme kad su čak mora bila manja, a kontinenti veći, o čemu svjedoče riječna korita, koja se protežu duboko ispod površine mora. O današnjoj situaciji čitamo u časopisu National Geographic, izdanje od siječnja 1945: “Što se volumena tiče, postoji deset puta toliko vode u moru, koliko je Zemlje iznad površine mora. Kad bi se sva ta zemlja ravnomjerno izravnala u moru, tada bi visina vode na cijeloj zemlji iznosila milju i pol (2400 m).” Dakle, nakon što su pale vode potopa, ali prije nego su se uzdigla brda a potonulo morsko korito, tako da je mogla oteći voda s kopna, i prije nego su se na polovima stvorili ledeni pokrivači, bilo je dovoljno vode da “pokrije sva brda”, kako to čitamo u Bibliji (1. Mojsijeva 7:17-20; 8:1-3; usporedi Psalam 104:8, 9).

7, 8. Koje izvještaje o poplavi nalazimo izvan Biblije?

⁷ Taj veliki potop svjetskih razmjera sigurno je ostavio nezaboravni utisak na sve preživjele, pa su o tome pričali budućim naraštajima. Budući da prema biblijskom izvještaju svi narodi potječu od iste grupe preživjelih, razumno je za očekivati da diljem Zemlje postoje znakovi ranog sjećanja na tako veliki potop? Je li to slučaj? Da, zaista!

⁸ I dok su se potomci onih koji su preživjeli potop raseljavali u udaljena područja, a vremenski razmak bivao sve većim, pojedinosti su se iskrivljavale, a izvještaj je često bio prilagođavan mjesnim religioznim predodžbama. No, jedva bi mogla biti slučajnom činjenica, da u starim legendama diljem svijeta nalazimo sjećanja na veliku poplavu, u kojoj je bilo uništeno čitavo čovječanstvo, osim nekolicine koji su bili zajedno spašeni. Takove legende nalazimo u Mezopotamiji i ostalim područjima Azije,  u Australiji i na otocima Pacifika, zatim među tucetima indijanskih plemena Sjeverne i Južne Amerike, kod starih Grka i Rimljana, u Skandinaviji i među afričkim plemenima. U mnogim od tih izvještaja spominje se da su u jednom čamcu spašeni zajedno ljudi i životinje. Slično kao Biblija, neke legende izvještavaju da su poslane ptice kako bi utvrdile da li se voda povukla. (Usporedi 1. Mojsijeva 7:7-10; 8:6-12.) Nijedan drugi događaj starog vijeka nije ostao toliko raširen u sjećanju.

9. U kojim običajima dolazi do izražaja sjećanje na događaje “drugog mjeseca” po Noinom kalendaru?

⁹ Povijesne pojedinosti u vezi s potopom utjecale su na određene običaje sve do današnjeg dana. Na koje običaje? Biblija izvještava da je potop počeo “mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog”. Taj “drugi mjesec” odgovara drugoj polovici listopada i prvoj polovici studenoga po našem kalendaru (1. Mojsijeva 7:11). Stoga valja zapaziti da mnogi ljudi u najrazličitijim dijelovima svijeta slave u to doba godine dan sjećanja na mrtve pretke. Zašto baš tada? Zato jer ti običaji odražavaju sjećanje na uništenje prouzročeno potopom. *

10. Zašto je biblijski izvještaj o potopu najpouzdaniji i od najveće osobne vrijednosti?

¹⁰ No, sama Biblija sadrži nepatvoreno, istinito svjedočanstvo o tim događajima. Ono što je Noa vidio i doživio bilo je kasnije zabilježeno u Bibliji. Stoljećima kasnije sam Bog se osvrnuo na “Noine vode”, govoreći preko proroka Izaije (Izaija 54:9). I Božji prvorođeni Sin promatrao je događaje Noinih dana. Kad je Isus Krist kasnije živio na Zemlji, govorio je o potopu kao o povjesnoj činjenici, objašnjavajući  također zašto su tada toliki izgubili živote.

11. Zašto su u potopu toliki ljudi izgubili živote?

¹¹ Isus nije rekao da je svatko izvan Noine obitelji bio kriminalac, nasilnik. Naprotiv, objasnio je: “Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega. Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udvarali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega (Isusa Krista)” (Matej 24:37-39, ST).

12. Zašto je bilo tako ozbiljno što ”nisu ništa naslućivali“?

¹² Nije bilo naopako umjereno jesti i piti ili sklapati poštene brakove. Međutim, kad su ljudi bili upozoreni na svjetsku katastrofu, oni su i dalje stavljali u središte života svoje osobne težnje, dokazujući time da uistiu ne vjeruju niti Noi, ni Jehovi Bogu čiju je vijest opomene Noa objavljivao. Da su vjerovali tada bi se ozbiljno interesirali kako je moguće preživjeti, a potom bi uložili sve napore da bi učinili sve potrebno. Možda su neki ljudi i mislili da se nešto mora dogoditi, kako bi se zaustavilo daleko rašireno nasilje onih dana, ali svjetski potop izgledao im je bez dvojbe vrlo nevjerojatnim. I tako prema Isusovim riječima “ništa nisu naslućivali (o Božjoj vijesti koju im je posredovao Noa), dok ne dođe potop i sve ih odnese”. To je zapisano zato da bi nam poslužilo kao opominjajući primjer.

13. a) Kako mnogi ljudi reagiraju danas — u skladu s prorečenim — kad im se kaže da je Krist nevidljivo prisutan i zašto? b) Što prema Petrovim riječima takovi ispuštaju iz vida?

¹³ I apostol Petar je pod nadahnućem pisao upozoravajući da će se “na koncu vremena pojaviti izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama  i pitati: ‘Gdje je njegov obećani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo’”. Takovi ne žele biti nikome odgovorni. Stoga potiskuju pomisao na Kristovu prisutnost i na njeno značenje za one, koji ustraju u bezbožnom načinu života. No, Petar piše dalje: “Oni hotimično zaboravljaju da su davno postala nebesa skupa sa zemljom, koja je iz vode i među vodama iskrsla na riječ Božju. Njima je ondašnji svijet, potopljen vodom, uništen. A sadašnja nebesa i sadašnju Zemlju ista je riječ pohranila za oganj i čuva ih za dan Suda i propasti bezbožnika” (2. Petrova 3:3-7, ST).

14. Zašto nas treba danas navesti na razmišljanje činjenica da se “Riječ Božja” ispunila kako u vrijeme stvaranja, tako i u danima Noa?

¹⁴ Rugači zaboravljaju da “Riječ Božja” nije nikada ostala neispunjenom. Da bi pobio njihovo gledište, apostol Petar je ukazao na vrijeme stvaranja. Bog je tada rekao: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” Prema toj izjavi “Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom”. Tako se ispunila “Riječ Božja”, njegov izraženi naum (1. Mojsijeva 1:6, 7, ST). Njegova se Riječ ispunila i u slučaju kad je u danima Noa odlučio prouzročiti potop na Zemlji, posluživši se vodom da bi uništio “tadašnji svijet”. Kroz istu tu nezadrživu Riječ Božju doći će uništenje na sadašnji bezbožni sustav stvari.

15. a) Zašto u 2. Petrovoj 3:7 nije prorečeno spaljivanje doslovne Zemlje? b) Što je mišljeno izrazima “nebesa” i “Zemlja”, koja “su pohranjena za oganj”?

¹⁵ Sve što se događalo u vrijeme potopa bilo je uzor budućih stvari. Tada nije bila uništena Zemlja, nego bezbožni ljudi. Što je onda mišljeno izrazom “a sadašnja nebesa i sadašnju zemlju ... pohranila je za oganj”? (2. Petrova 3:7; 2:5). Ali, kako bi doslovna vatra mogla nauditi Suncu i zvijezdama  na nebu, kad su i sami nevjerojatno vrući? I kako bi spaljivanje doslovne Zemlje moglo biti u skladu s Božjim naumom da je učini rajem? Dakle, ovdje spomenuta “sadašnja nebesa i sadašnju Zemlju”, treba razumjeti simbolično. (Usporedi 1. Mojsijeva 11:1; 1. Carevima 2:1, 2; 1. Dnevnika 16:31.) “Nebesa” predstavljaju vladajuće elemente, koji su se u općenitom uzdigli iznad čovječanstva, a “Zemlja” bezbožno ljudsko društvo. U veliki Jehovin dan bit će tako temeljito uništeni kao da su spaljeni vatrom. Oni koji se i dalje rugaju Božjem upozorenju pred tim danom, dovode svoj život u veliku opasnost.

16. Što je prema 2. Petrovoj 2:9 odlučujuće za oslobođenje?

¹⁶ Izvještaj o potopu predočava na dramatičan način nešto, što si danas moramo uzeti k srcu. Što je to? Nakon ukazivanja na ono što je Bog učinio u danima Noa, apostol Petar zaključuje: “Zna Jehova ljude odane Bogu oslobađati iz kušnje, a nepravednike čuva za dan suda, da ih odreže” (2. Petrova 2:9, NS). Dakle, za oslobođenje je odlučujuće da čovjek bude odan Bogu.

17. Kako je Noa dokazao svoju odanost Bogu?

¹⁷ Što to znači? Noa je očito bio čovjek odan Bogu. “S Bogom je Noa hodio” (1. Mojsijeva 6:9, ST). On je živio u suglasnosti s otkrivenom Jehovinom voljom, razvio je bliski odnos s Bogom. Sagraditi arku i sakupiti predstavnike svih vrsta ptica i kopnenih životinja, bio je ogroman posao. Noa nije zauzeo stajalište: “Da sačekamo najprije, pa da vidimo što će se dogoditi.” On je vjerovao. Noa “je učinio sve onako kako mu je zapovjedio Bog, sve je onako učinio” (1. Mojsijeva 6:22, NS; Jevrejima 11:7). Trebalo je podsjetiti ljude na Jehovine  pravedne puteve i opomenuti ih pred dolazećim uništenjem bezbožnika. Kao “propovjednik pravde” Noa je i to učinio (2. Petrova 2:5).

18. Zašto je svatko tko je preživio potop morao biti tako odan?

¹⁸ A kako je bilo s Noinom ženom, njegovim sinovima i snahama? Što se od njih očekivalo? Biblijski izvještaj posvećuje posebnu pažnju Noi, zato što je on bio poglavar obitelji, no i ostali su trebali biti Bogu odane osobe. Zašto? Jehova se kasnije osvrnuo na Noinu djecu, da bi pokazao svom proroku Ezekijelu kako Noina djeca, da su u to vrijeme živjela u Izraelu, ne bi bila spašena zbog pravednosti svog oca. Oni su bili dovoljno stari da budu poslušni ili neposlušni, stoga su osobno morali dokazati svoju predanost Jehovi i njegovim pravednim putevima (Ezekijel 14:19, 20).

19. Što moramo mi činiti i kako?

¹⁹ Obzirom na izvjesnost prijetećeg uništenja svijeta, Biblija nas oštro opominje da to zadržimo čvrsto u svojim mislima, te da se i dokažemo Bogu odanim ljudima (2. Petrova 3:11-13). Među Noinim potomcima postoje danas svugdje ljudi koji slijede taj mudar savjet, pa će stoga preživjeti uništenje i doživjeti “novu Zemlju”.