Idi na sadržaj

Idi na kazalo

23. POGLAVLJE

“Ustrajnost vam je potrebna”

“Ustrajnost vam je potrebna”

1. a) Zašto su Jehovini svjedoci uistinu sretni? b) No, koji se savjet iz Jevrejima 10:36 odnosi na sve nas?

ONI koji učine Jehovu svojim utočištem, pripadaju najsretnijim ljudima koji danas žive na Zemlji. Takovi znaju gdje mogu naći najbolje savjete u vezi rješavanja životnih problema — u Riječi Božjoj. Oni ne gledaju zabrinuto u budućnost, jer poznaju Božji naum sa Zemljom (Jeremija 17:7, 8; Psalam 46:1, 2). Ipak, apostol Pavao je pisao sukršćanima: “Ustrajnost vam je potrebna da bi, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja” (Jevrejima 10:36, NS). Odakle proizlazi potreba za ustrajnošću?

2. Zašto su morali ustrajati Isusovi učenici?

2 Isus je prije svoje smrti opomenuo svoje apostole što im je za očekivati, rekavši: “Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — zato vas svijet mrzi. Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati. Ali ovo će sve protiv vas činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao” (Ivan 15:19-21, ST). Kako li je samo Isus bio u pravu!

3. a) Kako su Isusovi učenici proganjani zbog “njegova imena”? b) U kom smislu progonitelji ne “poznaju” onoga tko je poslao Isusa? c) Tko je uglavnom odgovoran za progonstva?

3 Isusovi sljedbenici su predmetom neprijateljstva zato jer žive usred svijeta, koji odbija sve što je u vezi s pravim kršćanstvom. Krist znači “pomazanik”. Jehova je pomazao Isusa Krista za kralja nad cijelom Zemljom. Dakle, kad je Isus rekao da će njegovi učenici biti progonjeni ‘zbog njegova imena’, mislio je da će biti progonjeni zato jer će ga slijediti kao Jehovinog mesijanskog kralja, zato jer slušaju Krista više nego bilo kojeg zemaljskog vladara, jer su lojalni njegovu Kraljevstvu, te se ne miješaju u stvari ljudskih vladavina. Isus je dodao da razlog protivljenju leži u tome što progonitelji “ne poznaju onoga koji me poslao” — što znači da odbijaju priznati Jehovu Boga kao suverena svemira. (Usporedi 2. Mojsijeva 5:2.) Tko je prvenstveno odgovoran za to progonstvo? Sotona, Đavao (Otkrivenje 2:10).

4. a) Kako se ispunjenje Otkrivenja 12:17 odnosi na naš život? b) Što bi Sotona želio postići?

4 Pritisak na prave kršćane posebno je ojačao nakon zbacivanja Sotone s neba, po rođenju Jehovinog mesijanskog Kraljevstva godine 1914. Ne podcjenjuj to. Đavao i njegovi demoni vode totalni rat protiv svih koji su stali na stranu Božjeg mesijanskog Kraljevstva. Stoga čitamo u Otkrivenju 12:17: “A zmaj (Sotona, Đavao) se razgnjevi na ženu (Božju nebesku organizaciju, koja mu je poput supruge) i ode da vodi rat protiv ostalih od njezina sjemena (duhom pomazanih Kristovih sljedbenika na Zemlji), koji drže Božje zapovijedi i pridonose svjedočanstvu za Isusa” (NS). U tu su borbu uključene i “druge ovce”. Sotona ih lukavo pokušava navesti ili prisiliti da više ne slušaju Božje zapovijedi. On želi oslabiti, a potom potpuno uništiti njihovu duhovnost. Želio bi postići da se Isusa više ne objavljuje kao mesijanskog Kralja. No, Božji lojalni sluge pobjedonosno izlaze iz tog duhovnog rata.

KAKO MORAJU REAGIRATI KRŠĆANI?

5. Koje su korake poduzele vlasti protiv Jehovinih svjedoka?

5 Mnogi vladini službenici priznaju da su Jehovini svjedoci zakonu vjerni, koji pozitivno utječu na svoju sredinu. Ipak, sve su ljudske vladavine sastavni dio Sotonina svjetskog sustava (1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 13:2). Stoga nas ne treba iznenaditi ako neke vladavine zabranjuju sastanke onih koji obožavaju pravog Boga, ako zabranjuju njihovu literaturu, ako im zabranjuju da objavljuju Božje Kraljevstvo, ako čak zatvaraju te obožavatelje Jehove i zlostavljaju ih. Što ćeš učiniti ako ti osobno budeš izložen takvom pritisku?

6. a) Kakvo stajalište moramo pokazati prema vladinim službenicima? b) Ali, što moramo čvrsto odlučiti? c) Kako možemo ostati sretnima iako smo progonjeni?

6 Apostoli Isusa Krista s poštovanjem su se odnosili prema vladinim službenicima. Kad su ih proganjali oni se nisu osvećivali. No, kad su im zabranili da nastave raditi ono što im je Bog zapovjedio, odlučno su odgovoriti: “Više trebamo slušati Boga vladara, negoli ljude” (Djela apostolska 5:29, NS; Rimljanima 12:19; 1. Petrova 3:15). Čak kad im je život bio u opasnosti, oni nisu iz straha pred smrću činili kompromise. Znali su da služe “Bogu koji podiže mrtve” (2. Korinćanima 1:9; Jevrejima 2:14, 15). Unatoč proganjanju bili su sretni — sretni zbog svjesnosti da se dopadaju Bogu; da sudjeluju u opravdanju njegova imena, te da dokazuju svoju lojalnost prema svom pomazanom Kralju (Djela apostolska 5:41, 42; Matej 5:11, 12). Može li se to i za tebe reći? Poistovjećuješ li se javno s onima koji doživljavaju takova iskustva? Abdemeleh je bio čovjek koji se nije zaustavio zbog straha. Tko je on bio?

7. a) Tko je bio Abdemeleh i zašto je on značajan za nas danas? b) Što je poduzeo Abdemeleh kad je saznao da je Jeremija bačen u muljevitu nakapnicu i zašto je to učinio?

7 Abdemeleh je bio bogobojazni Etiopljanin, koji je živio u Jeruzalemu, prije nego su Babilonci razorili grad. Bio je namješten na kraljevu dvoru u vrijeme vladavine Sedecije. U to je vrijeme Jeremija služio kao Jehovin prorok za kraljevstvo Jude i za okolne narode. Budući da je beskompromisno posredovao Božju vijest upozorenja, bio je žestoko proganjan. Na poticaj nekih knezova u Jeruzalemu bio je čak bačen u nakapnicu, gdje je trebao propasti u glib i umrijeti. Iako Abdemeleh nije bio Izraelac, priznao je Jeremiju za Jehovinog proroka. Kad je Abdemeleh doznao što se dogodilo, odmah je potražio kralja na gradskim vratima i zamolio ga da se zauzme za Jeremiju. Potom je po kraljevu nalogu brzo potražio 30 muževa i uzeo sa sobom užad i stare prnje. Uputio je Jeremiju da podmetne prnje ispod pazuha, kako ga užad ne bi povrijedila, a zatim su izvukli proroka iz nakapnice (Jeremija 38:4-13).

8. Koje je utješno obećanje Jehova dao Abdemelehu i zašto?

8 Razumljivo je da je Abdemeleh bio zabrinut što će mu učiniti knezovi, nakon što je osujetio njihov napad. Ipak, poštovanje prema Jehovinom proroku i njegovo povjerenje u Boga nadvladalo je brige. Radi toga je Jehova preko Jeremije zajamčio Abdemelehu: “Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, ja ću te u onaj dan spasiti — riječ je Jahvina — i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš, jer ja ću te pouzdano spasiti, te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao — riječ je Jahvina” (Jeremija 39:16-18, ST).

9. a) Na koji su način “druge ovce” nalik Abdemelehu? b) Što onda znači za “druge ovce” obećanje koje je Jehova dao Abdemelehu?

9 Kako li je dragocjeno danas to obećanje Jehovinim slugama! Poput Abdemeleha, “druge ovce” gledaju kako se čini nepravda novovremenoj klasi Jeremije, pomazanom ostatku i kako se nastoji zaustaviti propovijedanje Jehovine vijesti. Oni nisu oklijevali u poduzimanju koraka da bi zaštitili i poduprli klasu pomazanika. Stoga su s pravom ojačani kroz Jehovino obećanje dano Abdemelehu, ojačani u uvjerenju da Bog neće dopustiti da ih unište njihovi protivnici, nego će ih kao klasu sačuvati tijekom predstojećeg uništenja svijeta, kako bi mogli doživjeti njegovu pravednu “novu Zemlju”.

10. Na kojim su životnim područjima progonjeni kršćani?

10 Kazna zatvora ne prijeti svima koji slijede stopama Isusa Krista, no svi će biti progonjeni na ovaj ili onaj način (2. Timoteju 3:12). Tisuće kršćanskih muževa i žena godinama su vjerno ustrajali, iako su im vlastite obitelji pružale žestoki otpor. Bilo je roditelja koji su se odrekli svoje djece zbog njihove želje da služe Jehovi (Matej 10:36-38). Kršćanski omladinci mogu biti izloženi proganjanju u školi, a odrasli na svom radnom mjestu. Svi Jehovini svjedoci izloženi su proganjanju, ako javno svjedoče o Božjem Kraljevstvu. Na sve njih odnose se Isusove riječi: “Ustrajnošću ćete spasiti svoje duše” (Luka 21:19, NS).

11. a) Koje druge situacije predstavljaju za mnoge tešku kušnju? b) Tko je i zašto proživljavao sve te stvari?

11 Nije mali broj onih koji bivaju iskušavani u drugim situacijama. Možda su teško bolesni, što jako oduzima životnu radost. Ili, žive možda u teškim financijskim okolnostima. Ponekad mogu doći netočne i neprijazne primjedbe od bliskih drugova. U slučaju patrijarha Joba Sotona je upotrijebio sva ta sredstva, kako bi slomio njegovu besprijekornost. Kako ćemo reagirati, ako se nađemo u sličnoj situaciji? (Jakov 5:11).

12. a) Zašto je posebno Noi bila potrebna ustrajnost u njegovoj službi? b) Kako je današnja situacija slična njegovoj?

12 Što ako naša nastojanja dok svjedočimo za Jehovine namjere, nailaze na slabo prihvaćanje? I to zahtijeva ustrajnost. Sjeti se da su nakon tolikih godina prije potopa, dok je Noa propovijedao, samo njegova žena, njegovi sinovi i njihove žene služili Jehovi. Svi ostali ljudi “ništa nisu naslućivali” (Matej 24:39). I danas većina “ništa ne naslućuje”. Ipak, u nekim područjima gdje je nekada bio jedva pozitivan odjek na vijest o Kraljevstvu, danas je u toku bogata žetva obožavatelja pravog Boga. Sretni su svi koji su ustrajali tijekom godina ravnodušnosti ili stvarnog protivljenja, pa sada sudjeluju u tom veličanstvenom sakupljanju!

“SRETAN JE TKO PRETRPI KUŠNJU”

13. a) Što moramo zadržati pred očima, da bismo mogli i dalje ustrajati? b) Što moramo razumjeti u vezi Sotoninih metoda?

13 Da ne bismo izgubili divan izgled na život u novom uređenju, mi ne smijemo nikada izgubiti iz vida veliko sporno pitanje pred kojim stoje sva stvorenja — sporno pitanje univerzalne suverenosti. Stojimo li beskompromisno na Jehovinoj strani? Da li nam je potpuno jasno da postoje samo dvije strane, bez neutralne sredine? Ako ne želimo pasti u tom ratu, moramo shvatiti da se Sotona služi kako neprijateljstvom, tako i zavođenjem, kako bi slomio našu besprijekornost i odvratio nas od poslušnosti Bogu, odvratio nas od važnog djela svjedočenja za mesijansko Kraljevstvo (1. Petrova 5:8, 9; Marko 4:17-19).

14. a) Kakav odnos moramo gajiti? b) Kako će nam on pomoći?

14 Također moramo naučiti u potpunosti se osloniti na Jehovu. Kako bi ludo bilo osloniti se samo na vlastite snage, ako želimo izbjeći podmuklim zamkama nadljudskog neprijatelja! No, ako se cijelim srcem uzdamo u Jehovu, onda ćemo se tijesno držati uz njega, dok proživljavamo patnje ili smo izloženi iskušenjima (Efežanima 6:10, 11; Priče Salamunove 3:5, 6). Jehova nas ne prisiljava da idemo određenim putem. On nas neće voditi protivno našoj volji. Ali, ako tražimo vodstvo u njegovoj Riječi, ako ga molimo za snagu i tijesno se držimo njegove Organizacije, on će upravljati našim koracima. Tada će nas jačati novim dokazima svoje nepobjedive ljubavi (Rimljanima 8:38, 39).

15. a) Kome moramo dati prvo mjesto u svom životu? b) Kako da gledamo na situacije u kojima se iskušava naša vjera?

15 Kroz patnje i iskušenja koja proživljavaš, stavljen si na kušnju. Kome ćeš dati prvo mjesto u svom životu? Sotona tvrdi da smo svi mi u prvom redu zainteresirani za sebe. To se odnosi na većinu ljudi. Isus Krist je bio drugačiji. Jesi li i ti drugačiji? Jesi li naučio staviti na prvo mjesto slavljenje Jehovinog imena? Ako jesi, tada nećeš izbjegavati situacije u kojima se iskušava tvoja vjera, nego ćeš biti sposoban otvoreno se suočiti s njima, moleći se Jehovi da ti dade potrebnu mudrost, kako bi te situacije iskoristio da njega proslaviš. Nevolja kroz koju prolaziš prouzročit će ustrajnost; a budući da si ustrajao zato jer ljubiš Jehovu, steći ćeš njegovu milost. “Sretan je čovjek koji pretrpi kušnju, jer nakon što se prokušao, primit će krunu života, koju je Jehova obećao onima koji ga postojano ljube” (Jakov 1:2-4, 12, NS; Rimljanima 5:3, 4).

16. Za kojim ciljem moramo težiti?

16 Nije dosta samo započeti sa službom Jehovi ili ustrajati kratko vrijeme. Nalazimo se u utrci u kojoj dobivaju nagradu samo oni koji stignu do cilja. Sretni će biti svi oni koji se budu još uvijek naprezali — pogleda čvrsto upravljena na nagradu — dok će se rušiti ovaj stari sustav! Kakova li ih divna nagrada očekuje! (Jevrejima 12:1-3; Matej 24:13).