Podcjenjuje li Biblija žene i smatra li ih manje vrijednima od muškaraca?

1. Mojs. 2:18: “Zatim je Jehova Bog rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, kao njegovu nadopunu.’” (Bog ovdje nije opisao muškarca kao bolju osobu od žene. Upravo suprotno, rekao je da će žena imati osobine kojima će nadopunjavati muškarca u ulozi koju mu je on dodijelio. Nadopuna je jedan od dva dijela koji tek kad su zajedno čine cjelinu. Stoga su, općenito govoreći, neke osobine i sposobnosti izraženije kod žena, a neke kod muškaraca. Usporedi 1. Korinćanima 11:11, 12.)

1. Mojs. 3:16: “A ženi je [Bog] rekao: ‘(...) Za mužem ćeš svojim žudjeti, a on će nad tobom gospodariti.’” (Jehova je to rekao nakon što su Adam i Eva sagriješili. On nije govorio o tome kako bi muškarci trebali postupati sa ženama, nego je samo predvidio da će s njima tako postupati kad sebičnost zavlada životom ljudi. Brojni kasniji biblijski izvještaji govore o vrlo tužnim događajima do kojih je došlo zbog toga što su muškarci sebično gospodarili nad ženama. No Biblija ne kaže da Bog odobrava  takvo ponašanje niti ga ističe kao primjer koji bi drugi trebali oponašati.)

Je li za žene ponižavajuće što trebaju biti podložne muškarcima?

Biti podložan nekome nije ponižavajuće samo po sebi. Načelo podložnosti omogućava da se sve odvija na organizirani način, a Jehova “nije Bog nereda, nego mira” (1. Kor. 14:33). Isus Krist podložan je Jehovi Bogu i takav ga odnos silno raduje (Ivan 5:19, 20; 8:29; 1. Kor. 15:27, 28).

I žene trebaju biti u određenoj mjeri podložne muškarcima, posebno u obitelji i kršćanskoj skupštini. Bog nije dao muškarcu apsolutnu vlast nad ženom. Muškarac će za svoj način ophođenja sa ženom morati odgovarati svojoj “glavi”, Isusu Kristu, i Bogu (1. Kor. 11:3). Osim toga, muževi su dobili zapovijed da “trebaju ljubiti svoje žene kao svoja tijela” i da ih trebaju poštivati (Efež. 5:28; 1. Petr. 3:7). Bog nije želio da se u braku spolne potrebe muža stavljaju ispred ženinih (1. Kor. 7:3, 4). Način na koji je u Bibliji opisana uloga vrsne žene naglašava koliko žena vrijedi svojoj obitelji i cijeloj zajednici. Biblija dopušta ženi da poduzima inicijativu na mnogim područjima života, no pritom treba pokazivati da cijeni svog supruga i da mu je podložna (Izr. 31:10-31). Biblija zapovijeda djeci da poštuju kako oca tako i majku (Efež. 6:1-3). U njoj se posebna pažnja poklanja potrebama siromašnih udovica (Jak. 1:27). Dakle, među pravim kršćanima žene mogu pronaći veliku sigurnost, osjetiti da ih drugi istinski cijene kao osobe i voditi ispunjen i sretan život.

Da žene imaju dostojanstven položaj u Božjem uređenju dokazuje i činjenica da Jehova o svojoj organizaciji vjernih duhovnih stvorenja govori kao o ženi, svojoj supruzi, koja mu je rodila sinove (Otkr. 12:1; Gal. 4:26). Osim toga, o duhom pomazanoj skupštini Isusa Krista govori se kao o Kristovoj nevjesti (Otkr. 19:7; 21:2, 9). A s duhovnog gledišta, među onima koji su pozvani da s Kristom naslijede nebesko Kraljevstvo ne postoji razlika između muškog i ženskog spola (Gal. 3:26-28).

 Smiju li žene biti učiteljice u skupštini i propovjednice dobre vijesti?

Biblija govori da su za nadgledavanje skupštine zaduženi muškarci. Svih dvanaest apostola Isusa Krista bili su muškarci, kao i oni koji su kasnije u kršćanskim skupštinama bili imenovani za nadglednike i sluge pomoćnike (Mat. 10:1-4; 1. Tim. 3:2, 12). Žene su dobile savjet da na kršćanskim sastancima “šutke primaju pouku, s potpunom podložnošću”, odnosno da ne postavljaju pitanja kojima bi dovodile u sumnju ono što su rekli muškarci u skupštini. Ženama “nije bilo dopušteno govoriti” na takvim sastancima ako bi svojim izjavama pokazivale da nisu podložne (1. Tim. 2:11, 12; 1. Kor. 14:33, 34). Dakle, premda žene daju vrijedan doprinos skupštinskim aktivnostima, nije predviđeno da one predvode skupštinu ili da poučavaju sukršćane u prisutnosti muškaraca koji su za to osposobljeni.

No mogu li žene propovijedati dobru vijest izvan skupštinskih sastanaka? Na Pedesetnicu 33. n. e. sveti je duh bio izliven i na muškarce i na žene. Objašnjavajući taj događaj, apostol Petar citirao je Joela 2:28, 29: “‘U posljednje ću dane’, govori Bog, ‘izliti duha svojega na sve vrste ljudi, i sinovi će vaši i kćeri vaše proricati, mladići će vaši viđenja vidjeti, a starci vaši snove sanjati. Čak ću i na robove svoje i na robinje svoje u te dane izliti duha svojega, i oni će proricati’” (Djela 2:17, 18). Slično tome, i u naše vrijeme žene na prikladan način sudjeluju u kršćanskoj službi tako što propovijedaju od kuće do kuće i vode biblijske tečajeve. (Vidi i Psalam 68:11; Filipljanima 4:2, 3.)

Zašto kršćanke u nekim prilikama pokrivaju glavu?

1. Kor. 11:3-10: “Želim da znate da je svakome muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog. (...) Svaka žena koja se moli ili proriče nepokrivene glave sramoti glavu svoju. (...) A muškarac ne treba pokrivati glavu, jer je Božja slika i slava, a žena je muškarcu slava. Jer nije muškarac nastao od žene, nego  žena od muškarca. I nije muškarac stvoren radi žene, nego žena radi muškarca. Zato, a i zbog anđela, žena treba na glavi imati znak podložnosti.” (Kad u nekim prilikama kršćanka pokriva glavu, ona pokazuje da poštuje načelo podložnosti koje je postavio Bog. I Krist poštuje to teokratsko načelo, pa su to isto tako obavezni činiti muškarac i žena. Prvog čovjeka, Adama, nije rodila žena, nego ga je stvorio Bog. Kad je Bog stvarao Evu, kao osnovu za njeno stvaranje uzeo je Adamovo rebro, a zatim je rekao da ona treba biti pomoćnica Adamu. Tako je muškarcu, koji je bio prvi stvoren, bila dodijeljena uloga glave obitelji. Muškarac ne pokriva glavu kad se “moli ili proriče” jer je po svojoj ulozi glave obitelji “Božja slika”, budući da nema nikoga na Zemlji tko bi mu u obitelji bio nadređen. No kad bi se žena “molila ili proricala” nepokrivene glave, pokazala bi nepoštovanje prema ulozi koju je muškarcu dao Bog i sramotila bi ga. Čak i anđeli, koji su članovi Jehovine nebeske organizacije uspoređene sa ženom, primjećuju na glavi vjernih kršćanki “znak podložnosti”, koji ih podsjeća na njihovu vlastitu podložnost Jehovi.)

Kada žena treba pokriti glavu?

Kad se “moli ili proriče”, kao što stoji u 1. Korinćanima 11:5. To ne znači da mora pokrivati glavu kad se sama moli ili kad s drugima razgovara o biblijskim proročanstvima. No u znak podložnosti muškarcu treba pokriti glavu u situacijama kad u Božjoj službi radi ono što bi inače trebao raditi njen suprug ili neki drugi muškarac. Ako se u prisutnosti svog supruga naglas moli za sebe i druge ili ako vodi biblijski tečaj, odnosno poučava, žena treba pokriti glavu, pa čak i ako njen suprug ne dijeli njena vjerska uvjerenja. Budući da je Bog ovlastio i ženu da poučava svoju djecu, ona ne treba pokrivati glavu kad se u odsustvu supruga moli sa svojom nekrštenom djecom ili kad s njima proučava. Ako u iznimnim slučajevima neki kršteni muški član skupštine ili putujući nadglednik prisustvuje unaprijed dogovorenom biblijskom tečaju koji ona vodi, žena treba pokriti glavu, no brat se treba pomoliti.

 Je li primjereno da žene koriste kozmetička sredstva ili nose nakit?

1. Petr. 3:3, 4: “Neka vaš ukras ne bude izvanjski — pletenje kose i ukrašavanje zlatom ili odijevanje haljina — nego neka to bude tajni čovjek srca odjeven u neraspadljivo ruho mirnog i blagog duha, koji je dragocjen u Božjim očima.” (Znači li to da se žene ne smiju ukrašavati? Nipošto, kao što to sasvim sigurno ne znači da ne smiju odijevati haljine. No ovdje se potiče žene da imaju uravnoteženo gledište o dotjerivanju i da im najvažnije bude duhovno “ukrašavanje”.)

1. Tim. 2:9, 10: “Želim da se žene pristojno odijevaju i da pritom budu skromne i razborite, da se ne ukrašavaju pletenjem kose i zlatom ili biserima ili skupocjenom odjećom, nego dobrim djelima, kako i dolikuje ženama koje kažu da štuju Boga.” (Što Bog smatra važnijim — nečiji izgled ili ono što mu je u srcu? Da li bi Bogu bila po volji žena koja ne koristi kozmetička sredstva i ne nosi nakit, ali živi nemoralno? Ili su Bogu po volji one žene koje umjereno i razumno koriste kozmetička sredstva i nakit, ali se prvenstveno “ukrašavaju” bogougodnim osobinama i uzornim kršćanskim vladanjem? Jehova je u 1. Samuelovoj 16:7 rekao: “Bog ne gleda na što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što oči vide, a Jehova gleda što je u srcu.”)

Izr. 31:30: “Ljupkost može biti lažna i ljepota isprazna, ali žena koja se boji Jehove zaslužuje hvalu.”