Što je smisao ljudskog života?

Da bi mu život imao smisla, čovjek mora uvažavati onoga koji je Izvor života. Da je život nastao pukim slučajem, naše postojanje samim time ne bi imalo smisla i ne bismo se mogli nadati nikakvoj sigurnoj budućnosti. No u Djelima apostolskim 17:24, 25, 28 stoji: “Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu (...) daje svima život i dah i sve. Jer po njemu imamo život i mičemo se i postojimo.” A u Otkrivenju 4:11 zapisane su sljedeće riječi, koje su upućene Bogu: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je.” (Vidi i tekst na stranicama 51-58, pod temom “Bog”.)

Nezadovoljstvo u životu nastaje kada čovjek postupa suprotno Stvoriteljevim zahtjevima i njegovim uputama za sretan život. Riječi iz Galaćanima 6:7, 8 donose sljedeće upozorenje: “Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast.” (Vidi i Galaćanima 5:19-21; razmotri i temu “Neovisnost”.)

 Grijeh koji su ljudi naslijedili od Adama sprečava ih da danas u punoj mjeri uživaju u životu, onako kako je Bog naumio u početku. U Rimljanima 8:20 piše da je, kao posljedica Božje osude koja je uslijedila nakon Adamovog grijeha, “stvorenje [čovječanstvo] bilo podloženo ispraznosti”. Apostol Pavao je ovako opisao stanje u kojem se sam nalazio kao grešan čovjek: “Ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu. Jer dobro koje želim činiti ne činim, nego zlo koje ne želim činiti, to činim. Po svom unutarnjem čovjeku doista uživam u Božjem zakonu, ali u svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan li sam ja čovjek!” (Rim. 7:14, 19, 22-24).

Kad živimo u skladu s biblijskim mjerilima ponašanja i kad nam je najvažnije vršiti Božju volju, osjećamo najveću sreću koju čovjek danas može doživjeti, a naš život dobiva svoj puni smisao. Mi ne činimo uslugu Bogu time što mu služimo, nego mu služimo zato što je to ‘za naše dobro’ (Iza. 48:17). Biblija daje sljedeći savjet: “Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan” (1. Kor. 15:58).

Biblija nam govori da možemo vječno živjeti kao savršeni ljudi ako pokažemo vjeru u sve što je Bog učinio kako bi nam omogućio takav život i ako vršimo njegovu volju. Ta nada počiva na čvrstom temelju. Ona ne dovodi do razočaranja. Ako postupamo u skladu s tom nadom, naš će život već danas imati pravi smisao (Ivan 3:16; Titu 1:2; 1. Petr. 2:6).

Jesu li ljudi stvoreni samo radi toga da žive neko kratko vrijeme i potom umru?

1. Mojs. 2:15-17: “Jehova Bog uzeo je čovjeka [Adama] i smjestio ga u vrt edenski da ga obrađuje i da se brine o njemu. Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.’” (Bog ovdje nije govorio o smrti kao o nečemu što je neizbježno, nego ju je  spomenuo kao kaznu za grijeh. Poticao je Adama da izbjegne smrt. Usporedi Rimljanima 6:23.)

1. Mojs. 2:8, 9: “Jehova Bog zasadio je i vrt u Edenu, prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je načinio. Tako je Jehova Bog dao da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo te drvo života usred vrta.” (Nakon Adamovog grijeha čovjek i žena bili su istjerani iz Edena kako ne bi pojeli plod s drveta života, kao što pokazuje 1. Mojsijeva 3:22, 23. Dakle, da je Adam ostao poslušan svom Stvoritelju, on bi mu s vremenom vjerojatno dopustio da pojede plod s tog drveta, što bi bilo znak da se pokazao dostojnim vječnog života. Postojanje drveta života u Edenu pokazuje da je to bila realna mogućnost.)

Psal. 37:29: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek.” (To obećanje jasno pokazuje da se Božji naum u vezi sa Zemljom i čovječanstvom u osnovi nije promijenio.)

Vidi i tekst na stranici 315, pod temom “Smrt”.

No je li kratak život, često pun patnji, ono što bismo mi danas trebali očekivati od života?

Rim. 5:12: “Preko jednog je čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” (To smo svi naslijedili, ali ne zbog toga što je Bog tako naumio, nego zbog Adamovog grijeha.) (Vidi i temu “Sudbina”.)

Job 14:1: “Čovjek, kojega je žena rodila, kratka je vijeka i pun nemira.” (Te riječi vrlo prikladno opisuju život u ovom nesavršenom svijetu.)

Ipak, čak i u tim okolnostima naš život može biti ispunjen i smislen. Vidi gradivo  na stranicama 434 i 435, koje govori o smislu ljudskog života.

Je li život na Zemlji samo kušnja koja pokazuje tko može ići na nebo?

Vidi stranice 202-208, pod temom “Nebo”.

Imamo li besmrtnu dušu koja nastavlja živjeti nakon što tijelo umre?

Vidi stranice 86-90, pod temom “Duša”.

 Na temelju čega se netko može nadati da ovaj današnji kratki ljudski život nije sve što možemo imati?

Mat. 20:28: “Sin čovječji [Isus Krist] nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge.”

Ivan 3:16: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”

Hebr. 5:9: “Kad je [Isus Krist] bio učinjen savršenim, postao je donositelj vječnoga spasenja svima koji su mu poslušni.” (Vidi i Ivana 3:36.)

Kako će se ostvariti nade u budući život?

Djela 24:15: “Imam nadu, koju imaju i oni, da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne.” (To uključuje ljude iz prošlih vremena koji su vjerno služili Bogu, ali i velik broj ljudi koji nikad nisu dovoljno upoznali pravog Boga da bi ga na temelju onoga što znaju o njemu prihvatili ili odbacili.)

U Ivanu 11:25, 26 zapisane su Isusove riječi koje je uputio jednoj ženi prije nego što je uskrsnuo njezinog brata: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li to?” (Dakle, osim nade u uskrsnuće, Isus je obećao još nešto za one koji će biti na životu kada dođe kraj ovog zlog svijeta. Oni koji se nadaju da će biti zemaljski podanici Božjeg Kraljevstva imaju izgleda preživjeti uništenje ovog svijeta i nikad ne umrijeti.)

Pruža li građa ljudskog tijela ikakav dokaz da je ono stvoreno za beskonačni život?

Općepoznato je da je kapacitet ljudskog mozga toliko velik da većina ostaje neiskorištena tijekom našeg života, živjeli mi 70 ili čak 100 godina. Encyclopaedia Britannica navodi da ljudski mozak “raspolaže znatno većim potencijalom od onoga što se može iskoristiti tijekom ljudskog života” (1976, svezak 12, stranica 998). Znanstvenik Carl Sagan napisao je da bi ljudski mozak mogao pohraniti toliko informacija da bi one mogle ispuniti “oko dvadeset  milijuna svezaka, isto koliko se nalazi u nekoj od najvećih svjetskih knjižnica” (Kozmos, Otokar Keršovani, Opatija, 1991, stranica 278). S obzirom na kapacitet “sustava za pohranu podataka” u ljudskom mozgu, biokemičar Isaac Asimov napisao je da je on “savršeno sposoban obraditi svaku količinu znanja i sjećanja koju će čovjek u toku života staviti u njega — a i milijardu puta više od toga” (The New York Times Magazine, 9. listopada 1966, stranica 146). (Zašto ljudski mozak raspolaže tolikim kapacitetom ako on nikada nije trebao biti iskorišten? Budući da ljudi imaju takvu neograničenu sposobnost učenja, nije li logično zaključiti da su stvoreni da žive vječno?)

Ima li života na drugim planetima?

U listu The New York Times pisalo je: “Potraga za inteligentnim oblikom života negdje drugdje u svemiru (...) započela je prije 25 godina. (...) Taj golemi zadatak, koji podrazumijeva proučavanje stotina milijardi zvijezda, dosad nije urodio jasnim dokazima da igdje drugdje osim na Zemlji ima života” (2. srpnja 1984, stranica A1).

Godine 1977, u djelu The Encyclopedia Americana pisalo je: “Dosad nisu otkriveni drugi planeti [izvan Sunčeva sustava]. No za svaki planet koji bi mogao postojati izvan Sunčeva sustava postoji mogućnost da je na njemu nastao život te da se razvio u kakvu naprednu civilizaciju” (svezak 22, stranica 176). (Otada je otkriveno mnogo planeta izvan Sunčeva sustava, ali nema dokaza da na ijednom od njih ima života. Međutim, kao što se može zaključiti iz navedenog citata, izgleda da je jedan od glavnih motiva za iznimno skupu potragu za životom u svemiru zapravo želja da se pronađe kakav dokaz za teoriju evolucije, dokaz da čovjeka nije stvorio Bog te da čovjek stoga ne mora pred Bogom odgovarati za svoje postupke.)

Biblija uči da život ne postoji samo na Zemlji. Postoje i duhovna bića — Bog i anđeli — koji silno nadmašuju čovjeka po umnim sposobnostima i snazi. Oni su već stupili u kontakt s ljudima i objasnili im kako je nastao život te što je rješenje za goleme probleme koji postoje u svijetu. (Vidi teme “Biblija” i “Bog”.)