Adam i Eva
Objašnjenje pojma: Adam je bio prvi stvoreni čovjek. Hebrejska riječ adam može se prevesti i s “čovjek”, “zemljani (čovjek)” i “ljudski rod”. Eva je bila prva žena i Adamova supruga.
Jesu li Adam i Eva samo alegorijski (izmišljeni) likovi?
Je li nerazumno vjerovati da smo svi mi potomci istih praroditelja?
“Znanost sada potvrđuje ono što većina velikih religija odavno naučava: Ljudi svih rasa (...) potomci su istog prvog čovjeka” (Amram Scheinfeld, Heredity in Humans, Philadelphia i New York, 1972, stranica 238).
“U biblijskoj priči o Adamu i Evi, ocu i majci čitavog ljudskog roda, već je stoljećima sadržana ista ona istina koju je znanost objelodanila tek u današnje vrijeme: Svi ljudi na planetu čine jednu obitelj i imaju zajedničko porijeklo” (Ruth Benedict i Gene Weltfish, The Races of Mankind, New York, 1978, stranica 3).
Djela 17:26: “Od jednog je čovjeka [Bog] načinio sav ljudski rod da prebiva po svemu licu zemlje.”
Prikazuje li Biblija Adama kao alegorijski lik koji predočava sve ljude iz pradavne povijesti?
Juda 14: “O njima je prorokovao i Henok, sedmi od Adama.” (Kad bi Adam zapravo predočavao čitav ljudski rod, ne bi se moglo reći da je Henok bio “sedmi od Adama”.)
Luka 3:23-38: “Kad je Isus započeo sa svojom službom, imao je oko trideset godina. A bio je (...) sin (...) Davidov, (...) Abrahamov, (...) Adamov.” (David i Abraham poznate su povijesne osobe. Nije li razumno zaključiti da je i Adam bio stvarna osoba?)
1. Mojs. 5:3: “Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodio mu se sin njemu sličan, na sliku njegovu, i dao mu je ime Šet.” (Šetov otac zasigurno nije bio cijeli ljudski rod niti su svi ljudi u to davno doba u dobi od 130 godina dobivali sinove.)
Pokazuje li tvrdnja da je zmija razgovarala s Evom da se radi o tekstu koji treba shvatiti u prenesenom smislu?
1. Mojs. 3:1-4: “A zmija je bila najopreznija od svih divljih životinja poljskih koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: ‘Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?’ A žena je odgovorila zmiji: (...) ‘Bog je rekao: “Ne jedite ga i ne dirajte u njega da ne umrete!”’ Nato je zmija rekla ženi: ‘Ne, nećete umrijeti.’”
Prema Ivanu 8:44, Isus je rekao: “Đavo (...) je lažljivac i otac laži.” (Prema tome, iza prve laži, izgovorene u Edenu, stajao je Đavo. On se poslužio zmijom tako što je kod Eve stvorio dojam da joj govori zmija. Prva Mojsijeva ne iznosi pouke služeći se izmišljenim likovima. Vidi i Otkrivenje 12:9.)
Primjer: Nije ništa neobično da trbuhozborac uspijeva ostaviti dojam da njegov glas zapravo dolazi s nekog drugog mjesta. Usporedi 4. Mojsijevu 22:26-31, gdje se govori o tome kako je Jehova naveo Balaamovu magaricu da progovori.
Ako “prvi čovjek, Adam,” nije stvaran, nego alegorijski lik, što je onda s “posljednjim Adamom”, Isusom Kristom?
1. Kor. 15:45, 47: “Tako je i napisano: ‘Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša.’ Posljednji Adam postao je duh koji daje život. Prvi čovjek potječe sa zemlje i načinjen je od praha zemaljskoga, a drugi čovjek potječe s neba.” (Dakle, poricati da je Adam stvarna osoba koja je zgriješila Bogu zapravo znači sumnjati i u identitet Isusa Krista. Takvo poricanje vodi do odbacivanja razloga zbog kojega je Isus morao dati svoj život za ljudski rod. A odbacivati taj razlog znači odricati se kršćanske vjere.)
Kako je sam Isus gledao na ono što stoji u Prvoj Mojsijevoj?
Mat. 19:4, 5: “[Isus] im je odgovorio: ‘Zar niste čitali [u 1. Mojsijevoj 1:27; 2:24] da ih je [Adama i Evu] stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko i rekao je: “Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo”?’” (Budući da je Isus vjerovao u istinitost onoga što piše u Prvoj Mojsijevoj (Postanku), ne bismo li i mi u to trebali vjerovati?)
Ako netko kaže:
‘Adamov grijeh bio je Božja volja, Božji plan.’
Možeš reći: ‘Mnogi to kažu. No ako bih ja učinio nešto što ste vi željeli da učinim, da li biste me zbog toga osudili? (...) Prema tome, ako je Adamov grijeh bio Božja volja, zašto je Adam bio istjeran iz Edena kao grešnik? (1. Mojs. 3:17-19, 23, 24).’
Možeš reći i ovako: ‘To je zanimljivo razmišljanje. Ono zapravo određuje kakvom ćemo osobom smatrati Boga. Što mislite, bi li bilo pravedno i milosrdno osuditi nekoga zato što je učinio nešto što ste od njega tražili?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Jehova je Bog ljubavi (1. Ivan. 4:8). Sve što čini je pravedno (Psal. 37:28; 5. Mojs. 32:4). Bog nije želio da Adam sagriješi; čak ga je upozorio da ne smije sagriješiti (1. Mojs. 2:17).’ (2) ‘Bog je Adamu dao slobodu kakvu i mi imamo, da sam odlučuje kako će postupati. To što je Adam bio savršen nije značilo da nema slobodnu volju i da ne može postati neposlušan. Adam je odlučio pobuniti se protiv Boga, usprkos tome što ga je Bog upozorio da će umrijeti bude li zgriješio.’ (Vidi i stranice 358 i 359.)