Na temelju čega možemo dokazati što je Babilon Veliki o kojemu govori Otkrivenje?

Taj se izraz ne može odnositi na stari grad Babilon. Otkrivenje je napisano krajem prvog stoljeća n. e. i opisuje događaje koji se zbivaju sve do našeg vremena. The Encyclopedia Americana kaže: “Grad [Babilon] osvojili su Perzijanci pod zapovjedništvom Kira Velikog 539. pr. Kr. Kasnije je Aleksandar Veliki namjeravao Babilon učiniti prijestolnicom istočnog dijela svoga carstva, ali nakon njegove smrti Babilon je postupno izgubio važnost” (1956, svezak III, stranica 7). Danas su od Babilona ostale samo napuštene ruševine.

 U Otkrivenju se Babilon Veliki simbolično opisuje kao “veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemaljskim” (Otkr. 17:18). Poput pravoga grada, i u njemu djeluju brojne institucije, a budući da vlada nad drugim kraljevima, očito se radi o međunarodnoj tvorevini. Za njega se kaže da je poput bludnice koja ima odnose s političkim vladarima i uz čiju su se pomoć trgovci obogatili. A sama ta bludnica predstavlja nešto treće. Ona je “postala prebivalište demona” i progonitelj “proroka i svetih” (Otkr. 18:2, 9-17, 24).

Stari Babilon bio je čuven po svojoj religiji i prkošenju Jehovi

1. Mojs. 10:8-10: “Nimrod (...) je postao prvi silnik na zemlji. Bio je silan lovac koji prkosi Jehovi. (...) Početak kraljevstva njegova bili su Babel [koji je kasnije dobio ime Babilon]...”

Dan. 5:22, 23: “Ali ti, Belšasare [Belšasar je bio kralj Babilona], (...) podigao si se protiv Gospodara nebeskoga (...) i hvalili ste ništavne bogove od srebra i zlata, bakra, željeza, drva i kamena, koji ništa ne vide i ništa ne čuju i ništa ne znaju, a Bogu u čijoj je ruci dah tvoj i kome su u vlasti svi putevi tvoji nisi dao slavu.”

Jedan stari tekst pisan klinastim pismom glasi: “U Babilonu postoje u svemu 53 hrama velikih bogova, 55 Mardukovih crkvica, 300 crkvica božanstva Zemlje, 600 božanstvu Neba, 180 žrtvenika božici Ištar, 180 bogovima Nergal i Adad i 12 žrtvenika raznih bogova” (Werner Keller, Biblija je imala pravo, Sveučilište u Dubrovniku, 2005, stranica 227).

The Encyclopedia Americana komentira: “Sumerskom civilizacijom [koja se također razvila u Babiloniji] upravljali su svećenici; na čelu države bio je lugal (doslovno: ‘veliki čovjek’), zastupnik bogova” (1977, svezak 3, stranica 9).

Stoga je razumno zaključiti da je Babilon Veliki o kojemu se govori u Otkrivenju vjerska tvorevina. Budući da je poput grada i poput carstva, Babilon ne obuhvaća samo jednu religiju, nego sve religije koje se protive Jehovi, pravome Bogu.

 Starobabilonska vjerska učenja i običaji sastavni su dio religija svijeta

“Babilonska religija utjecala je na Egipat, Perziju i Grčku. (...) Učenjaci danas općenito priznaju da se i grčka mitologija i grčki kultovi itekako isprepliću sa semitskim elementima, pa tu tvrdnju ne treba posebno dokazivati. U velikoj mjeri ti su semitski elementi zapravo babilonski” (Morris Jastrow mlađi, The Religion of Babylonia and Assyria, Boston, 1898, stranice 699, 700).

Babilonski bogovi: Postojale su trijade bogova, a među njihovim bogovima bilo je onih koji su predstavljali razne prirodne sile i onih koji su se povezivali s pojedinom čovjekovom djelatnosti (Samuel Henry Hooke, Babylonian and Assyrian Religion, Norman, Oklahoma, 1963, stranice 14-40). “Platonsko trojstvo, koje je u biti samo preoblikovanje starijih trojstava koje su štovali stariji narodi, po svoj je prilici racionalno filozofsko trojstvo osobina, koje je dovelo do nastanka tri hipostaze odnosno božanske osobe, koje se štuju u kršćanskim crkvama. (...) Takvo shvaćanje tog grčkog filozofa [Platona] (...) može se pronaći u svim starim [poganskim] religijama” (Nouveau Dictionnaire Universel, urednik Maurice Lachâtre, Pariz, 1865-1870, svezak 2, stranica 1467).

Upotreba vjerskih slika i kipova: “[U mezopotamskoj religiji] slike i kipovi zauzimali su središnje mjesto kako u javnom kultu tako i u privatnom bogoštovlju, što se vidi po velikoj raširenosti njihovih jeftinih kopija. U osnovi se smatralo da je bog prisutan u slici odnosno kipu ako taj predmet sadrži točno određene elemente i vjerske simbole i ako se s njim postupa na odgovarajući način” (Leo Oppenheim, Ancient Mesopotamia — Portrait of a Dead Civilization, Chicago, 1964, stranica 184).

Vjerovanja u vezi s mrtvima: “Ni ljudi, a niti vjerski vođe [u Babilonu] nikad nisu prihvaćali da ono što je jednom postojalo može potpuno nestati. Smrt je bila prijelaz u drugi oblik života” (The Religion of Babylonia and Assyria, stranica 556).

Postojanje svećenstva: “Za tu [babilonsku] religiju karakteristična je podjela na svećenike i laike” (Encyclopaedia Britannica, 1948, svezak 2, stranica 861).

 Astrologija, gatanje, magija i vračanje: Povjesničar Archibald Henry Sayce je napisao: “U religiji stare Babilonije (...) naučavalo se da svaki predmet i prirodna sila imaju svoj zi, to jest duh, kojim je mogao ovladati šaman (svećenik-vrač) svojom magijom i egzorcizmom” (The History of Nations, New York, 1928, svezak I, stranica 96). “Kaldejci [Babilonci] znatno su unaprijedili astronomiju jer su pomoću zvijezda nastojali proricati budućnost. Tu vještinu zovemo ‘astrologijom’” (Robert Engberg, The Dawn of Civilization and Life in the Ancient East, Chicago, 1938, stranica 230).

Babilon Veliki je poput nemoralne bludnice koja živi u besramnoj raskoši

Otkrivenje 17:1-5 kaže: “‘Dođi, pokazat ću ti sud nad velikom bludnicom koja sjedi na mnogim vodama [narodima], s kojom su bludničili kraljevi [politički vladari] zemaljski, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom bluda njezina!’ (...) Na čelu joj je bilo napisano ime, koje je tajna: ‘Babilon Veliki, majka bludnicama i gadostima zemaljskim.’” Otkrivenje 18:7 dodaje da je “slavila sebe i živjela u besramnoj raskoši”.

Nije li sasvim očito da vodeće religije i crkve imaju običaj udruživati se s političkim vladarima kako bi stekle moć i materijalnu dobit, premda zbog toga običan narod doživljava patnje? Nije li isto tako očito da njihovo visokopozicionirano svećenstvo živi u raskoši, premda mnogi ljudi kojima bi oni trebali služiti žive u bijedi i siromaštvu?

Zašto čak i one crkve koje tvrde da su kršćanske možemo s pravom smatrati dijelom Babilona Velikog, zajedno s onim religijama koje ništa ne znaju o pravom Bogu i Bibliji?

Jak. 4:4: “Preljubnici, ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Tko god, dakle, želi biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu.” (Prema tome, premda znaju što Biblija kaže o Bogu, one same sebe čine Božjim neprijateljima time što odabiru prijateljstvo sa svijetom tako što žive poput ovoga svijeta.)

 2. Kor. 4:4; 11:14, 15: “Onima kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio umove nevjerničke, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vijesti o Kristu, koji je slika Božja.” “A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti. No kraj će im biti po djelima njihovim.” (Dakle, oni koji ne obožavaju pravog Boga, Jehovu, na način koji je on odredio, zapravo obožavaju njegovog glavnog neprijatelja, Sotonu Đavla, premda možda tvrde da su kršćani. Vidi i 1. Korinćanima 10:20.)

U Mateju 7:21-23 Isus je rekao: “Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!”

Zašto treba hitno i bez odlaganja izaći iz Babilona Velikog?

Otkr. 18:4: “Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njezinim i da vas ne zadese nevolje njezine!”

Otkr. 18:21: “Jedan jaki anđeo podignuo je kamen nalik velikom mlinskom kamenu i bacio ga u more, govoreći: ‘Ovako će u trenu biti zbačen Babilon, grad veliki, i više ga nikada neće biti.’”

Luka 21:36: “Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega.”

Što će biti s ljudima koji nikad nisu imali prilike spoznati biblijsku istinu, a umrli su dok su još bili u Babilonu Velikom?

Djela 17:30: “Bog se ne obazire na vremena takvog neznanja, nego sada poručuje ljudima da se svi posvuda pokaju.”

 Djela 24:15: “Imam nadu, koju imaju i oni, da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne.” (Bog odlučuje tko će biti ubrojen u “nepravedne” koji će uskrsnuti.)

Job 34:12: “Doista, Bog zlo ne čini, Svemogući ne izvrće pravdu.”