Je li doista važno vjenčati se u skladu sa zakonskim odredbama?

Titu 3:1: “Podsjećaj ih da budu podložni i pokorni vlastima i vladarima.” (Kad muškarac i žena koji su u vezi slušaju tu zapovijed, njihovo ime ostaje neokaljano, a djeca koja im se mogu roditi ostaju pošteđena neugodnosti koje mogu imati ona djeca čiji roditelji nisu u braku. Osim toga, zakonski sklopljen brak štiti imovinska prava članova obitelji u slučaju smrti bračnog druga.)

Hebr. 13:4: “Brak neka bude častan u svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima.” (Zakonsko vjenčanje jedan je od važnih preduvjeta da bi se brak mogao smatrati “časnim”. Pri objašnjavanju pojmova “blud” i “preljub”, trebamo imati na umu ono što je rečeno u Titu 3:1, a citirano je u prethodnom odlomku.)

 1. Petr. 2:12-15: “Uzorno živite među ljudima iz svijeta! Iako vas optužuju da zlo činite, kad vide vaša dobra djela, slavit će Boga u dan kad bude došao ispitati kakva su djela što se čine. Radi Gospodina podložite se svakoj ljudskoj vlasti: bilo kralju kao višemu bilo upraviteljima kao onima koje on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji čine dobro. Jer to je Božja volja, da čineći dobro ušutkate nerazumne ljude koji govore ono u što nisu upućeni.”

Jesu li bile obavljene kakve “zakonske formalnosti” kad su Adam i Eva počeli živjeti zajedno?

1. Mojs. 2:22-24: “Od rebra koje je uzeo čovjeku [Adamu] načinio je Jehova Bog ženu i doveo je čovjeku. Tada je čovjek rekao: ‘Evo napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ženom neka se zove, jer od čovjeka je uzeta!’ Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo.” (Možemo primijetiti da je sam Jehova Bog, Vladar svega što postoji, združio Adama i Evu. Nije se radilo o tome da su muškarac i žena odlučili živjeti zajedno ne obazirući se ni na kakav zakonski autoritet. Osim toga, možemo zapaziti da je Bog istaknuo da bi bračna zajednica trebala biti trajna.)

1. Mojs. 1:28: “Bog ih je [Adama i Evu] zatim blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!’” (Ovaj redak pokazuje da je Vrhovni Vladar svega što postoji ozakonio i blagoslovio tu zajednicu, dozvolio je muškarcu i ženi da imaju spolne odnose te im povjerio zadatak koji bi im omogućio da vode smislen i ispunjen život.)

Smije li netko živjeti u poligamnom braku ako to dozvoljava zakon zemlje u kojoj živi?

1. Tim. 3:2, 12: “Nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu. (...) Sluge pomoćnici neka imaju samo jednu ženu.” (Osim što su tim ljudima bili povjereni  odgovorni zadaci, oni su trebali biti i uzor u koji su se članovi kršćanske skupštine trebali ugledati.)

1. Kor. 7:2: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.” (Ovaj redak pokazuje da ni muškarcu ni ženi nije dozvoljeno imati više bračnih drugova.)

Zašto je Bog dozvolio Abrahamu, Jakovu i Salamunu da imaju više žena?

Jehova nije uspostavio poligamiju. Adamu je dao samo jednu ženu. Kasnije je Kajinov potomak Lamek uzeo dvije žene (1. Mojs. 4:19). S vremenom su po uzoru na njega i drugi počeli uzimati više žena, a neki su počeli ropkinje uzimati za inoče (zakonite žene s nižim statusom od prave supruge). Bog je to dopuštao, pa je u sklopu Mojsijevog zakona čak dao odredbe kojima se pobrinuo za to da se dolično postupa sa ženama u takvom braku. Dopuštao je to sve dok nije bila uspostavljena kršćanska skupština, a otad zahtijeva da se njegovi sluge ponovno pridržavaju načela koja je on sam postavio u Edenu.

Abraham je za ženu uzeo Saraju (Saru). Ona je u dobi od otprilike 75 godina, misleći da nikad neće imati djece, zamolila svog muža da ima spolne odnose s njezinom sluškinjom kako bi preko nje na zakonit način dobila dijete. Abraham joj je ispunio želju, ali to je dovelo do ozbiljnih trzavica u njegovoj obitelji (1. Mojs. 16:1-4). Jehova je ispunio obećanje koje je dao Abrahamu u vezi s “potomstvom” tako što je čudom omogućio Sari da zatrudni (1. Mojs. 18:9-14). Abraham je tek nakon Sarine smrti uzeo drugu ženu (1. Mojs. 23:2; 25:1).

Jakov je sklopio poligamni brak zbog toga što ga je njegov tast na prijevaru uvukao u takav brak. No to nije bilo ono što je Jakov htio kad je krenuo u Padan-Aram tražiti ženu. Biblijski zapis podrobno opisuje kako je između njegovih žena vladalo ogorčeno suparništvo (1. Mojs. 29:18–30:24).

Mnogima je poznato da je Salamun imao puno žena i inoča. No ne znaju svi da je on time prekršio jasnu Jehovinu zapovijed koja kaže da kralj ‘ne smije imati mnogo žena, da mu srce ne krene stranputicom’ (5. Mojs. 17:17).  Valja obratiti pažnju i na to da je Salamun pod utjecajem svojih žena koje su bile tuđinke počeo obožavati lažne bogove i “počeo činiti što je zlo u očima Jehovinim. (...) I Jehova se razgnjevio na Salamuna” (1. Kralj. 11:1-9).

Ako se muž i žena ne slažu, smiju li se razdvojiti?

1. Kor. 7:10-16: “Onima koji su u braku zapovijedam, ali ne ja, nego Gospodin, da žena ne odlazi od muža — ako ipak ode, neka ostane neudata ili neka se pomiri s mužem — i da muž ne ostavlja ženu. A drugima kažem ja, a ne Gospodin [no, kao što pokazuje 40. redak, Pavao je pisao pod nadahnućem svetog duha]: ako koji brat ima ženu koja nije vjernica i ona pristane živjeti s njim, neka je ne ostavlja, a tako i žena koja ima muža koji nije vjernik i on pristane živjeti s njom, neka ne ostavlja muža. Jer muž koji nije vjernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vjernica posvećena je bratom. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta. Ali ako onaj tko nije vjernik želi otići, neka ode. Brat ili sestra u tom slučaju nisu vezani, jer Bog vas je pozvao da živite u miru. Jer kako znaš, ženo, da nećeš spasiti muža? Ili kako znaš, mužu, da nećeš spasiti ženu?” (Zašto bi vjernik trebao podnositi teške okolnosti i iskreno se truditi da sačuva brak? Iz poštovanja prema bračnom uređenju koje je osnovao Bog i zbog nade da će s vremenom moći pomoći svom bračnom drugu koji nije vjernik da postane sluga pravog Boga.)

Je li prema Bibliji ispravno razvesti se kako bi se ponovno stupilo u brak s nekom drugom osobom?

Mal. 2:15, 16: “‘Čuvajte duh svoj i ženi mladosti svoje ne činite nevjeru! Jer ja mrzim razvod’, kaže Jehova, Bog Izraelov.”

Mat. 19:8, 9: “[Isus] im je odgovorio: ‘Mojsije vam je zbog okorjelosti srca vašega učinio ustupak da se razvodite od žena svojih, ali u početku nije bilo tako. Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda  [izvanbračnog spolnog odnosa], i oženi se drugom, čini preljub.’” (Dakle, nedužni bračni drug ima pravo razvesti se od bračnog druga koji je počinio “blud”, ali nije dužan to učiniti.)

Rim. 7:2, 3: “Udata je žena zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je zakona muževljeva. Dakle, dok joj je muž živ, bit će nazvana preljubnicom ako pripadne drugome čovjeku. Ali ako joj muž umre, slobodna je od njegova zakona, te nije preljubnica ako pripadne drugome čovjeku.”

1. Kor. 6:9-11: “Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima (...) neće naslijediti kraljevstvo Božje. A takvi su bili neki od vas, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista i duhom našega Boga.” (Ovi reci pokazuju koliko je preljub ozbiljan grijeh. Oni koji nepokajnički čine preljub neće doći u Božje Kraljevstvo. No oni koji su nekad činili preljub, a možda su čak i na nebiblijski način stupili u brak s nekom drugom osobom nakon što su se razveli, mogu dobiti oproštenje od Boga i postati čisti u Božjim očima ako se iskreno pokaju i pokažu vjeru u Isusovu žrtvu, koja ljude čisti od grijeha.)

Zašto je Bog u prošlosti dopuštao brak između brata i sestre?

Biblijski zapis ukazuje na to da je Kajin uzeo za ženu jednu od svojih sestara (1. Mojs. 4:17; 5:4), ili možda nećakinju, te da se Abram oženio svojom polusestrom (1. Mojs. 20:12). No kasnije, u Zakonu koji su Izraelci dobili preko Mojsija, takve bračne veze bile su izričito zabranjene (3. Mojs. 18:9, 11). Nisu dozvoljene niti danas među kršćanima. Kada osobe koje su u bliskom krvnom srodstvu sklope brak, veća je mogućnost da će na svoju djecu prenijeti neka nasljedna oštećenja.

Zašto brak između brata i sestre nije bio nepriličan u početku ljudske povijesti? Bog je Adama i Evu stvorio savršenima i naumio da od njih potekne cijeli ljudski rod  (1. Mojs. 1:28; 3:20). Očito je da je, barem u prvih nekoliko generacija, moralo doći do sklapanja braka između bliskih krvnih srodnika. Čak i nakon što je došlo do grijeha, u prvim je generacijama postojala relativno mala opasnost od većih deformacija kod djece, jer je ljudski rod bio puno bliže savršenosti koju su u početku imali Adam i Eva. To potvrđuje dug životni vijek ondašnjih ljudi. (Vidi 1. Mojsijevu 5:3-8; 25:7.) No otprilike 2 500 godina nakon Adamovog grijeha, Bog je zabranio rodoskvrnilački brak. Time su se štitila djeca, a spolna moralnost među Jehovinim slugama bila je na puno većoj razini nego moralnost okolnih naroda koji su se u to vrijeme upuštali u svakojake izopačene radnje. (Vidi 3. Mojsijevu 18:2-18.)

Što je potrebno za dobar brak?

(1) Treba redovito zajednički proučavati Božju Riječ i moliti se Bogu za pomoć pri rješavanju problema (2. Tim. 3:16, 17; Izr. 3:5, 6; Filip. 4:6, 7).

(2) Treba poštovati načelo podložnosti. U tome muž ima veliku odgovornost (1. Kor. 11:3; Efež. 5:25-33; Kol. 3:19). No i žena se treba iskreno truditi u vezi s time (Efež. 5:22-24, 33; Kol. 3:18; 1. Petr. 3:1-6).

(3) Bračni drugovi ne smiju u seksualnom pogledu pokazivati zanimanje ni za koga drugog osim za svog bračnog druga (Izr. 5:15-21; Hebr. 13:4). Ako svaki supružnik s ljubavlju udovoljava potrebama svog bračnog druga, može mu pomoći da ne dođe u iskušenje da učini nešto neispravno (1. Kor. 7:2-5).

(4) Sa svojim bračnim drugom treba razgovarati ljubazno i obzirno. Treba izbjegavati izljeve gnjeva, prigovaranje i oštro kritiziranje (Efež. 4:31, 32; Izr. 15:1; 20:3; 21:9; 31:26, 28).

(5) Treba marljivo i savjesno voditi brigu o kućanstvu, paziti na to da članovi obitelji imaju čistu i urednu odjeću te da se zdravo hrane (Titu 2:4, 5; Izr. 31:10-31).

(6) Treba ponizno primjenjivati biblijske savjete bez obzira na to postupa li drugi bračni drug onako kako bi trebao ili ne postupa uvijek tako (Rim. 14:12; 1. Petr. 3:1, 2).

 (7) Treba se truditi razvijati dobra, kršćanska svojstva (1. Petr. 3:3-6; Kol. 3:12-14; Gal. 5:22, 23).

(8) Ako muž i žena imaju djecu, trebaju im pokazivati da ih vole, poučavati ih i odgajati u skladu s njihovim potrebama (Titu 2:4; Efež. 6:4; Izr. 13:24; 29:15).