Što je sveti duh?

Uspoređivanjem biblijskih redaka koji govore o svetom duhu jasno se vidi da sveti duh može “ispunjavati” ljude te da oni mogu biti “kršteni” i “pomazani” njime (Luka 1:41; Mat. 3:11; Djela 10:38). Da je sveti duh osoba, nijedan od tih izraza ne bi bio prikladan.

Osim toga, Isus je sveti duh nazvao “pomoćnikom” (grčki: parákletos), koji će “poučavati”, “posvjedočiti”, “govoriti” i “čuti” (Ivan 14:16, 17, 26; 15:26; 16:13). U Bibliji nije ništa neobično da se nečem neživom pridaju  ljudska svojstva. Tako se, naprimjer, za mudrost kaže da ima “djecu” (Luka 7:35). Za grijeh i smrt kaže se da kraljuju (Rim. 5:14, 21). Premda neki biblijski reci kažu da duh “govori”, iz drugih se redaka jasno vidi da duh ustvari govori preko anđela ili ljudi (Djela 4:24, 25; 28:25; Mat. 10:19, 20; usporedi Djela apostolska 20:23 s 21:10, 11). U 1. Ivanovoj 5:6-8 kaže se da “svjedoče duh i voda i krv”. Prema tome, nijedna izjava iz spomenutih redaka ne dokazuje da je sveti duh osoba.

Točno objašnjenje što je ustvari sveti duh mora odgovarati svim biblijskim recima koji govore o njemu. Imajući to na umu, razumno je zaključiti da je sveti duh sila kojom se Bog služi. To nije osoba, nego moćna sila koja potječe od Boga i kojom on izvršava svoju svetu volju (Psal. 104:30; 2. Petr. 1:21; Djela 4:31).

Vidi i stranice 374 i 375, pod temom “Trojstvo”.

 Što dokazuje da netko doista ima sveti duh?

U Luki 4:18, 31-35 zapisane su, između ostalog, riječi koje je Isus pročitao iz svitka proroka Izaije: “‘Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest.’ (...) I otišao je u Kafarnaum, grad u Galileji. I poučavao ih je u subotu, a oni su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer je govorio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog. A u sinagogi je bio čovjek opsjednut duhom, demonom nečistim. I povikao je na sav glas. (...) A Isus ga je prekorio: ‘Umukni i izađi iz njega!’ Tada je demon pred njima oborio čovjeka te izašao iz njega, a da mu nije naudio.” (Na temelju čega se moglo zaključiti da Isus ima Božji duh? U izvještaju se ne govori o tome da je Isus drhtao, vikao ili pao u nekakav zanos. Upravo suprotno, izvještaj kaže da je govorio autoritativno, kao onaj iza čijih riječi stoji Bog. No zanimljivo je zapaziti da je tom prilikom demonski duh naveo čovjeka da viče na sav glas i da padne na tlo.)

U Djelima apostolskim 1:8 stoji da će Isusovi sljedbenici nakon što dobiju sveti duh početi svjedočiti o Isusu. U Djelima apostolskim 2:1-11 izvještava se da su promatrači bili zadivljeni jer su učenici, koji su svi odreda bili  Galilejci, primivši taj duh, počeli govoriti o veličanstvenim Božjim djelima na jezicima koje su mogli razumjeti mnogi prisutni stranci. No izvještaj ne govori o tome da je među onima koji su primili duh došlo do nekontroliranog izljeva osjećaja.

Zanimljivo je da je Elizabeta prilikom dobivanja svetog duha “uzviknula na sav glas”, no ona tom prilikom nije prisustvovala nekom bogoslužju, nego je pozdravila rođakinju koja joj je došla u posjet (Luka 1:41, 42). Kad je, prema Djelima apostolskim 4:31, sveti duh sišao na skupinu učenika, potreslo se mjesto na kojem su bili skupljeni, ali duh nije djelovao na učenike u tom smislu da su se počeli tresti ili valjati po tlu, nego su “odvažno govorili riječ Božju”. Slično je i danas — odvažno propovijedanje Božje Riječi i revno svjedočenje dokazuju da netko ima sveti duh.

Gal. 5:22, 23: “Plod je duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje.” (Ljude koji uistinu imaju Božji duh možemo prepoznati po tim plodovima, a ne po nekontroliranim izljevima vjerskih osjećaja.)

Da li sposobnost da netko s velikim zanosom govori jezik koji nikada nije učio dokazuje da on ima Božji duh?

Vidi temu “Govorenje jezicima”.

Vrše li se u naše vrijeme čudotvorna izlječenja uz pomoć Božjeg duha?

Vidi temu “Liječenje”.

Tko je kršten svetim duhom?

Vidi stranicu 168, pod temom “Krštenje”, te temu “Ponovno rođenje”.

Postoji li duhovni dio čovjeka koji preživljava smrt tijela?

Ezek. 18:4: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti.” (Ša, 2006, u ovom retku prevodi hebrejsku riječ nefeš  s “duša” te tako potvrđuje da duša umire. JB, koja izraz nefeš u drugim recima prevodi s “duša”, u ovom retku kaže “onaj koji”. Dakle, nefeš, odnosno duša, nije bestjelesni dio čovjeka koji preživljava smrt tijela, nego sama osoba.) (Više o tome možeš pročitati pod temom “Duša”.)

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.” (Hebrejska riječ koja je ovdje prevedena s “duh” izvedenica je od izraza ruah. Neki prevoditelji prevode je s “dah”. Kad ruah, odnosno životna snaga, napušta tijelo, propadaju sve čovjekove misli — ne ostaju postojati na nekom drugom svijetu.)

Prop. 3:19-21: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh, pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost. Svi idu na isto mjesto. Svi su postali od praha i svi se vraćaju u prah. Tko zna da li duh sinova ljudskih uzlazi gore, a duh životinja silazi dolje k zemlji?” (Zbog grijeha i smrti koje su naslijedili od Adama, svi ljudi umiru i vraćaju se u prah, jednako kao i životinje. No da li svaki čovjek posjeduje duh koji nakon što prestane djelovati u tijelu nastavlja živjeti kao razumna osoba? Nipošto. U 19. retku stoji da i ljudi i životinje “imaju isti duh”. Nitko ne može samo na temelju ljudskih zapažanja dati pouzdani odgovor na pitanje koje se o duhu postavlja u 21. retku. No Božja Riječ kaže da ljudi prilikom rođenja ne dobivaju nešto što bi ih u trenutku smrti činilo nadmoćnima u odnosu na životinje. Međutim, Bog je ljudima koji pokazuju vjeru milosrdno omogućio da preko Krista dobiju priliku vječno živjeti. No to ne vrijedi i za životinje. Mnogi će tu priliku dobiti nakon uskrsnuća, kad će im Bog ponovno dati životnu silu i tako ih vratiti u život.)

Luka 23:46: “Isus je povikao na sav glas: ‘Oče, u tvoje ruke povjeravam duh [grčki: pneúma] svoj!’ Rekavši to, izdahnuo je.” (Zapazi da je Isus izdahnuo. Kad ga je duh napustio, Isus nije otišao na nebo. Tek je trećeg dana uskrsnuo iz mrtvih. Iz Djela apostolskih 1:3, 9 može se vidjeti da je prošlo još 40 dana prije nego što je uzašao na nebo. Što onda znače riječi koje je Isus  izgovorio na samrti? Time je pokazao da nakon njegove smrti isključivo Bog odlučuje hoće li mu omogućiti da ponovno živi. Nešto više o ‘duhu koji se vraća Bogu’ možeš pročitati na stranici 89, pod temom “Duša”.)

‘Imate li vi svetog duha?’

Možeš reći: ‘Imam, i upravo sam zato danas došao na vaša vrata (Djela 2:17, 18).’

Možeš reći i ovako: ‘Upravo mi sveti duh pomaže da sudjelujem u kršćanskoj službi propovijedanja. No primijetio sam da ljudi imaju različito mišljenje o tome što je pokazatelj da netko doista ima Božji duh. Što je po vama glavni pokazatelj toga?’ Zatim možeš nastaviti: (Izaberi nešto od gradiva  na stranicama 79 i 80.)