Zašto je opasno uprljati se duhom svijeta?

1. Ivan. 5:19: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga.” (Sotona je izvor duha koji upravlja mislima i postupcima ljudi koje Jehova ne priznaje za svoje sluge. Taj duh sebičnosti i ponosa raširen je poput zraka koji udišemo. Trebamo biti vrlo oprezni kako ne bismo dospjeli pod Sotonin utjecaj i dopustili tom duhu da oblikuje naš život.)

Otkr. 12:9: “Bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Đavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi.”  (To se dogodilo nakon što je 1914. rođeno Kraljevstvo, i otada Sotona i njegovi demoni sve snažnije utječu na ljude. Njegov duh potiče ljude da budu sve sebičniji i nasilniji. Oni koji žele služiti Jehovi osjećaju posebno jak pritisak da postanu dio svijeta, da rade sve što i drugi te da prestanu služiti pravom Bogu.)

Kojih se obilježja duha svijeta trebamo čuvati?

1. Kor. 2:12: “Mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario.” (Ako se duh svijeta ukorijenio u nečijim mislima i zavladao njegovim željama, taj se duh ubrzo očituje u njegovim postupcima. Dakle, da bismo se oslobodili utjecaja duha svijeta, nije dovoljno samo izbjegavati nekršćanske postupke i grijehe nego problem trebamo sasjeći u korijenu, razvijajući stavove koji odražavaju Božji duh i iskrenu ljubav prema Božjim mjerilima. Imajmo to na umu dok budemo razmatrali navedena obilježja duha svijeta.)

Postupanje po vlastitim željama, bez obzira na Božju volju

Sotona je poticao Evu da sama odlučuje što je dobro, a što zlo (1. Mojs. 3:3-5; za razliku od toga usporedi Mudre izreke 3:5, 6). Mnogi koji postupaju poput Eve uopće ne znaju što Bog namjerava učiniti za ljudski rod niti im je stalo do toga da to saznaju. Takve osobe kažu da žele “živjeti po svom”. Oni koji znaju što Bog zahtijeva od njih i koji nastoje udovoljiti tim zahtjevima trebaju paziti da pod utjecajem duha svijeta ne bi namjerno zanemarili savjete iz Božje Riječi koji se odnose na nešto što možda smatraju “sitnicama” (Luka 16:10; vidi i “Neovisnost”).

Reagiranje na temelju ponosa

Sotona je prvi dopustio da mu previsoko mišljenje o sebi iskvari srce. (Usporedi Ezekijela 28:17; Mudre izreke 16:5.) Ponos je moćna sila koja razjedinjuje svijet kojim vlada Sotona, jer potiče ljude da sebe smatraju  boljima od ljudi druge rase, nacije, jezika ili ekonomskog položaja. Čak se i oni koji služe Bogu možda moraju boriti da iskorijene i najmanji trag takvih osjećaja. Osim toga, trebaju paziti da zbog ponosa ne prave od sitnica velike probleme ili da ne žele priznati svoje pogreške i prihvatiti savjet koji bi im omogućio da dobiju pomoć koju im je Jehova s ljubavlju osigurao putem svoje organizacije (Rim. 12:3; 1. Petr. 5:5).

Buntovnički stav prema autoritetu

Začetnik pobune bio je Sotona, a njegovo ime dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”. Nimrod, čije ime možda znači “pobunimo se”, prkosio je Jehovi pokazujući tako da je pravi Sotonin sljedbenik. Ukoliko ne dopuste da ih obuzme takav duh, bogobojazne osobe bit će podložne vlastima (Rim. 13:1), neće podržavati otpadnike, koji ne poštuju osobe kojima je Jehova povjerio vodstvo svoje vidljive organizacije (Juda 11; Hebr. 13:17), a djeca će poštivati autoritet svojih roditelja, koji je njima dao sam Bog (Kol. 3:20).

Prepuštanje željama palog tijela

Svuda oko nas može se primijetiti kako takav način postupanja utječe na ljude. Stoga trebamo stalno biti na oprezu (1. Ivan. 2:16; Efež. 4:17, 19; Gal. 5:19-21). Stavovi i želje koji su odraz duha svijeta, a mogu dovesti do još ozbiljnijih grijeha dolaze do izražaja u razgovorima, šalama koje čovjek priča, stihovima pjesama koje sluša, plesovima koje pleše ili nemoralnim filmovima koje gleda. Ovo obilježje svjetovnog duha očituje se u zloupotrebi droge, alkoholizmu, preljubu, bludu i homoseksualnosti. Ono dolazi do izražaja i kad se netko bez biblijskog razloga rastane od bračnog druga i sklopi brak s drugom osobom, bez obzira na to što je rastava zakonski valjana (Mal. 2:16).

Stil života kojim dominira želja za posjedovanjem onoga što čovjek vidi

Upravo je tu želju Sotona poticao kod Eve te ju je naveo da učini nešto što je uništilo njen odnos s Bogom  (1. Mojs. 3:6; 1. Ivan. 2:16). Isus se odlučno odupro takvom iskušenju (Mat. 4:8-10). Osobe koje žele ugoditi Jehovi ne smiju dopustiti da se pod utjecajem trgovačkog svijeta u njima počne razvijati takav duh. Oni koji su upali u tu zamku doživjeli su puno boli i duhovno su propali (Mat. 13:22; 1. Tim. 6:7-10).

Razmetanje imetkom i navodnim postignućima

Takvo razmetanje “potječe od svijeta”, pa bi oni koji su postali Božji sluge trebali s tim prestati (1. Ivan. 2:16). Korijen tog problema leži u ponosu. Takvim postupanjem druge se ne izgrađuje u duhovnom pogledu, nego ih se mami da se i oni posvete materijalnim postignućima i ostvarenju uspjeha u ovom svijetu (Rim. 15:2).

Davanje oduška osjećajima u prostačkom govoru i nasilnim postupcima

To su “djela tijela” i mnogi se moraju jako boriti da bi ih svladali. Uz čvrstu vjeru i pomoć Božjeg duha čovjek može pobijediti svijet ne dopuštajući da njime ovlada duh svijeta (Gal. 5:19, 20, 22, 23; Efež. 4:31; 1. Kor. 13:4-8; 1. Ivan. 5:4).

Polaganje nada u ljude i strah od onoga što bi ljudi mogli učiniti

Tjelesan čovjek smatra da je važno samo ono što može vidjeti i dodirnuti. Njegove nade i strahovi utemeljeni su na ljudskim obećanjima i prijetnjama. Takav čovjek očekuje pomoć od ljudskih vladara i razočaran je kad je ne dobije (Psal. 146:3, 4; Iza. 8:12, 13). Za njega je ovaj život sve što postoji. Lako će pokleknuti pred prijetnjama smrću. (Za razliku od toga, usporedi Mateja 10:28; Hebrejima 2:14, 15.) Nasuprot tome, um onih koji poznaju Jehovu, koji su svoje misli i srce ispunili njegovim obećanjima te su naučili obraćati mu se za pomoć kad god je to potrebno pokreće nova sila (Efež. 4:23, 24; Psal. 46:1; 68:19).

Idoliziranje ljudi i neživih stvari

Bog je u ljude usadio potrebu da ga obožavaju, a “bog ovoga svijeta”, Sotona Đavo, navodi ljude da tu  želju iskazuju na krivi način (2. Kor. 4:4). Ljudi se prema nekim vladarima odnose kao prema bogovima (Djela 12:21-23). Milijuni se klanjaju idolima. Milijuni drugih obožavaju glumce i slavne sportaše. Na raznim svečanostima ljudima se često odaje pretjerana čast. Takav duh prisutan je svuda oko nas, pa oni koji iskreno ljube Jehovu i žele biti odani isključivo njemu trebaju svaki dan biti na oprezu kako ne bi potpali pod utjecaj takvog duha.