Je li teorija o evoluciji uistinu znanstveno dokazana?

“Znanstvena metoda” je sljedeća: promatrati što se događa; na temelju tih opažanja postaviti teoriju koja se čini istinitom; ispitati tu teoriju daljnjim opažanjima i pokusima; pratiti rezultate kako bi se utvrdilo jesu li se postavke te teorije pokazale točnima. Primjenjuju li tu metodu oni koji zastupaju i naučavaju evoluciju?

Astronom Robert Jastrow je izjavio: “Na svoju žalost, [znanstvenici] nemaju jasan odgovor jer kemičari nikad nisu uspjeli svojim pokusima stvoriti život iz nežive materije, kao što je to učinila priroda. Znanstvenici ne znaju kako se to dogodilo” (The Enchanted Loom: Mind in the Universe, New York, 1981, stranica 19).

 Evolucionist Loren Eiseley priznaje: “Znanost je predbacivala teolozima da se oslanjaju na mitove i vjeruju u čuda, a sada se našla u nezavidnom položaju jer je trebala stvoriti vlastitu mitologiju; znanost, naime, tvrdi da se u davnoj prošlosti ipak zbilo ono što se ni nakon dugotrajnih pokušaja nije uspjelo dokazati da se zbiva danas” (The Immense Journey, New York, 1957, stranica 199).

Prema pisanju New Scientista, “sve veći broj znanstvenika, posebno sve veći broj evolucionista (...) tvrdi da Darwinova teorija o evoluciji uopće nije prava  znanstvena teorija. (...) Mnogi od tih kritičara spadaju u red vrhunskih intelektualaca” (25. lipnja 1981, stranica 828).

Fizičar Henry Solomon Lipson je izjavio: “Jedino prihvatljivo objašnjenje je stvaranje. Znam da se fizičari groze na takvu pomisao, kao uostalom i ja, ali ne smijemo odbaciti neku teoriju koja nam se ne sviđa ako je eksperimentalni dokazi potvrđuju” (Physics Bulletin, 1980, svezak 31, stranica 138, kurziv dodan).

 Jesu li pobornici evolucije jedinstveni u svojim stavovima? Što nam to govori o teorijama koje naučavaju?

U uvodu engleskog izdanja Postanka vrsta koje je izišlo u povodu stote obljetnice objavljivanja te knjige (London, 1956) piše: “Kao što je poznato, među biolozima postoji veliko razilaženje u mišljenjima, ne samo u vezi s uzrocima evolucije, nego čak i u vezi sa samim njenim odvijanjem. To razilaženje postoji zbog toga što dokazi nisu zadovoljavajući i ne omogućavaju nikakav siguran zaključak. Stoga je ispravno i pošteno skrenuti pažnju čitateljima koji nisu znanstvenici na ta neslaganja u vezi s evolucijom” (napisao William Robin Thompson, tadašnji direktor Commonwealth Institute of Biological Control u Ottawi, Kanada).

“Sto godina nakon Darwinove smrti nemamo još ni najmanju dokazivu ili barem uvjerljivu predodžbu o tome kako se odvijala evolucija — što je zadnjih godina izazvalo iznimno mnogo sukoba oko cjelokupne teorije. (...) Među samim evolucionistima vlada stanje gotovo otvorenog rata, u kojemu se javljaju svakovrsne [evolucione] sekte koje se zalažu za neke nove preinake” (Christopher Booker, novinar londonskog Timesa, u tekstu The Star iz Johannesburga, 20. travnja 1982, stranica 19).

U znanstvenom časopisu Discover pisalo je: “Evoluciju (...) ne napadaju samo kršćanski fundamentalisti nego u nju sumnjaju i ugledni znanstvenici. Sve su veće nesuglasice među paleontolozima, znanstvenicima  koji proučavaju fosilne nalaze” (listopad 1980, stranica 88).

 Što pokazuju fosilni nalazi?

Darwin je priznao: “Ako su se mnogobrojne vrste (...) zaista pojavile odjednom, ta činjenica za teoriju o podrijetlu laganim preinačivanjem, putem prirodnog odabira, bila bi kobna” (Postanak vrsta, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000, stranica 244). Postoje li dokazi da su se “mnogobrojne vrste” pojavile istovremeno ili da su se razvijale postupno, kako to tvrdi teorija o evoluciji?

Je li pronađeno dovoljno fosila kako bi se mogli izvući utemeljeni zaključci?

Znanstvenik Porter Kier sa Smithsonian Institutiona kaže: “U muzejima svijeta postoji stotinu milijuna fosila koji su katalogizirani i identificirani” (New Scientist, 15. siječnja 1981, stranica 129). A u knjizi A Guide to Earth History piše: “Pomoću fosila paleontolozi nam sada mogu pružiti izvrsnu sliku o životu u prošlosti” (Richard Carrington, mentorsko izdanje, New York, 1956, stranica 48).

Što zapravo pokazuju fosilni nalazi?

U biltenu čikaškog prirodoslovnog muzeja pisalo je: “Darwinova teorija [evolucije] uvijek je bila usko povezana s fosilnim dokazima, a vjerojatno većina ljudi vjeruje da fosili predstavljaju vrlo važan dio općeg dokaznog materijala u korist darvinističkih interpretacija povijesti života. Nažalost, to nije baš točno. (...) Geološki nalazi dosad nisu pružili dokaz o stupnjevitom procesu polagane i progresivne evolucije” (Bulletin, siječanj 1979, svezak 50, broj 1, stranice 22, 23).

U izdanju A View of Life stajalo je: “Od početka kambrija pa tijekom sljedećih desetak milijuna godina iznenada su se pojavile sve glavne skupine beskralježnjaka s krutim skeletnim tvorbama, što je najupečatljivija pojava novih vrsta ikad zabilježena na našem planetu” (Salvador Luria, Stephen Jay Gould, Sam Singer, Kalifornija, 1981, stranica 649).

 Paleontolog Alfred Romer piše: “Ispod njega [kambrija] postoje debeli slojevi sedimenata u kojima bismo očekivali pretke kambrijskih životnih oblika. No ne nalazimo ih. U tim starijim slojevima gotovo da i nema života, pa se stoga opravdano može reći kako je opći dojam u skladu s idejom o izravnom stvaranju početkom kambrija” (Natural History, listopad 1959, stranica 467).

Zoolog Harold Coffin izjavio je: “Ako je točno da se dogodila evolucija od jednostavnih ka složenim oblicima, trebali bismo pronaći pretke tih potpuno razvijenih kambrijskih životinja. No nismo ih pronašli, a znanstvenici priznaju da ima malo izgleda da će ikada i biti pronađeni. Već na temelju same te činjenice, odnosno onoga što je doista pronađeno u zemlji, čini se najuvjerljivijom teorija da se odjednom dogodio stvaralački čin pri kojemu su nastali glavni oblici života” (Liberty, rujan/listopad 1975, stranica 12).

Carl Sagan u svojoj knjizi Kozmos priznaje: “Fosilni nalazi mogli bi biti u skladu s idejom o velikom stvoritelju” (Otokar Keršovani, Opatija, 1991, stranica 29).

Postoji li mogućnost da je do evolucije došlo zbog mutacija, to jest iznenadnih, velikih promjena u genima?

U Science Digestu je pisalo: “Evolucijski revizionisti vjeruju da su upravo mutacije ključnih regulatornih gena odgovorne za iznenadne, skokovite promjene o kojima govori njihova teorija.” Međutim, isti je časopis citirao britanskog zoologa Colina Pattersona, koji je izjavio: “Nagađanja su dozvoljena. No o tim glavnim regulatornim genima ne znamo ništa” (veljača 1982, stranica 92). Drugim riječima, ne postoje dokazi koji bi potvrdili tu teoriju.

The Encyclopedia Americana priznaje: “Čini se kako je činjenicu da je većina mutacija štetna za organizam teško pomiriti s gledištem da su upravo mutacije pokretač evolucije. Mutanti koji su prikazani na ilustracijama u priručnicima iz biologije zapravo su zbirke nakaznih i degeneriranih jedinki, a mutacija je po svemu  sudeći prije destruktivan nego konstruktivan proces” (1977, svezak 10, stranica 742).

Jesu li vjerodostojni prikazi čovjekolikih majmuna koje nalazimo u udžbenicima, enciklopedijama i muzejima?

“Meso i dlaka u takvim rekonstrukcijama ispunjuju se jedinim što preostaje — maštom. (...) O boji kože, boji, obliku i rasporedu dlake te izgledu i crtama lica — o tim svojstvima prapovijesnog čovjeka ne znamo apsolutno ništa” (James King, The Biology of Race, New York, 1971, stranice 135, 151).

“Velika većina umjetničkih predodžbi zasniva se više na mašti nego na dokazima. (...) Umjetnici moraju stvoriti nešto između majmuna i čovjeka; što se kaže da je primjerak stariji, to ga prikazuju sličnijeg majmunu” (Science Digest, travanj 1981, stranica 41).

“Kao što polako učimo da primitivni ljudi nisu bezuvjetno bili divljaci, tako sada moramo shvatiti da prvobitni ljudi ledenog doba nisu bili nerazumne životinje ni polumajmuni ni kreteni. Zato je neopisiva glupost svaki pokušaj da se rekonstruira neandertalca ili čak pekinškog čovjeka” (Ivar Lissner, Man, God and Magic, New York, 1961, stranica 304).

Ne prikazuju li udžbenici evoluciju kao činjenicu?

“Mnogi znanstvenici podliježu iskušenju da budu dogmatični, (...) pitanje o porijeklu vrsta uvijek iznova prikazuje se kao konačno riješeno. No to je vrlo daleko od istine. (...) Međutim, sklonost dogmatičnosti i dalje postoji, a ona ne služi ciljevima znanosti” (The Guardian, 4. prosinca, London, 1980, stranica 15).

No je li razumno vjerovati da je sve na Zemlji stvoreno za samo šest dana?

Neke crkve naučavaju da je Bog sve stvorio za samo šest dana koji su trajali po 24 sata. No Biblija tako ne govori.

 1. Mojsijeva 1:3-31 opisuje kako je Bog pripremao već postojeću Zemlju za čovjekov život. Ondje stoji da je sve dovršio za šest dana, ali ne kaže se da su ti dani trajali po 24 sata. U Bibliji se izraz “dan” često odnosi na neko duže razdoblje. (Usporedi 2. Petrovu 3:8.) Stoga je logično da su i “dani” iz 1. poglavlja 1. Mojsijeve zapravo trajali tisućama godina.

Daljnje pojedinosti o tome nalaze se na stranici 347.

‘Ja vjerujem u evoluciju’

Možeš reći: ‘Vjerujete li da je Bog igrao barem neku ulogu u nastanku živog svijeta ili smatrate da se od samog početka sve zbivalo posve slučajno? (Razgovor nastavi u skladu s onim što osoba kaže.)’

Možeš reći i ovako: ‘Bilo bi neobjektivno odbaciti ono što je znanstveno dokazano, zar ne? (...) U ovoj su knjizi citirane izjave nekih znanstvenika koje mogu biti jako zanimljive kad govorimo o toj temi. (Možeš koristiti gradivo  sa stranice 91 i 92 pod podnaslovom “Je li teorija o evoluciji uistinu znanstveno dokazana?” ili  sa stranica 92 i 93 pod podnaslovom “Jesu li pobornici evolucije jedinstveni u svojim stavovima?...”)’

Druga mogućnost: ‘Ako za nešto postoje čvrsti dokazi, svi bismo to trebali prihvaćati, zar ne? (...) Sjećam se da su se u našim školskim udžbenicima nalazile slike fosila kojima je svrha bila potvrditi evoluciju. No otad sam pročitao više vrlo zanimljivih izjava koje su znanstvenici dali o fosilnim nalazima. Neke su citirane u ovoj knjizi. (Možeš koristiti gradivo  sa stranice 93 i 94 pod podnaslovom “Što pokazuju fosilni nalazi?”)’

Dodatni prijedlog: ‘Koliko vidim, vi ste osoba koja u svemu želi logično i razumno razmišljati, zar ne? (...) I ja to želim.’ Zatim možeš nastaviti: ‘Ako bih šetajući prirodom naišao na sagrađenu kuću, bilo bi mi sasvim jasno da je netko tu bio prije mene i da je od hrpe kamena i drva sagradio tu kuću. Nije li to logično? (...) No bi li istovremeno bilo logično zaključiti da je cvijeće koje raste  uz nju nastalo slučajno? Ako bih to pomislio, bilo bi dovoljno da malo pobliže promotrim to cvijeće i uočim da je ono zapravo vrlo složen organizam. A poznata mi je jedna od temeljnih istina da gdje god postoji tvorevina, odnosno proizvod, postoji i tvorac, to jest proizvođač. Upravo to i Biblija kaže u Hebrejima 3:4.’

Možda možeš odgovoriti i ovako (starijoj osobi): ‘Vjerojatno vam je poznato da jedna od temeljnih postavki evolucije kaže da je upravo evolucija zaslužna za čovjekov napredak, za razvoj do stupnja koji je do danas postigao.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Vi ste u životu prošli puno toga. Sjećate li se kakva je bila situacija u svijetu kad ste bili dijete? Je li bilo toliko kriminala kao danas? (...) Jeste li morali uvijek zaključavati vrata? (...) Slažete li se da su ljudi tada imali više obzira prema starijima i općenito jedni prema drugima nego danas? (...) Dakle, premda je na polju tehnike postignut velik napredak, ljudi izgleda gube neke od najvrednijih osobina. Zašto se to događa?’ (2) ‘Te životne činjenice koje i vi i ja uočavamo suglasne su s onim što stoji u Bibliji, u Rimljanima 5:12. (...) Situacija se zapravo pogoršava.’ (3) ‘No Biblija pokazuje kako će se ta situacija izmijeniti (Dan. 2:44; Otkr. 21:3, 4).’

‘Ja vjerujem da se Bog pri stvaranju čovjeka poslužio evolucijom’

Možeš reći: ‘Već sam razgovarao s ljudima koji imaju isto takvo mišljenje. Koliko vidim, vi ste osoba koja ima jaku vjeru u Boga, zar ne? (...) Očito je da vam je vjera na prvom mjestu u životu; u svim životnim prosudbama vi dopuštate da vas vodi vjera, zar ne? (...) I ja imam takve nazore.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Posve je logično da nečija vjerovanja, ako su doista istinita, neće protusloviti znanstveno dokazanim činjenicama. Istovremeno, bilo bi nerazumno zanemarivati ono što govori Božja Riječ, jer Bog o onome što je stvorio zna mnogo više od bilo koga od nas. Na mene snažan dojam ostavlja ono što Biblija, Božja nadahnuta Riječ, kaže u 1. Mojsijevoj 1:21 (istakni izraz “po vrstama”).’  (2) ‘A u 1. Mojsijevoj 2:7 saznajemo da je Bog stvorio čovjeka od praha, a ne od već postojećih životinja.’ (3) ‘A u 21. i 22. retku čitamo da je Bog Evu stvorio od jednog Adamovog rebra koje mu je poslužilo kao početni materijal, a ne od životinje.’

Možeš reći i ovako: ‘(Nakon što istakneš pojedinosti u kojima se slažete, primjerice na gore opisani način.) Neki kažu da je Adam o kojemu govori Biblija tek simboličan lik. No ako bi to bilo istina, do kojeg bi nas to zaključka dovelo?’ (1) ‘Zapazite što stoji u Rimljanima 5:19: “Kao što su neposlušnošću jednog čovjeka [Adama] mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga [Isusa Krista] mnogi postati pravedni.” Slično tome, u 1. Korinćanima 15:22 stoji: “Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.” No ako nije postojao taj ‘jedan čovjek’ koji se zvao Adam, onda on nikad nije ni zgriješio. Ako on nije zgriješio niti prenio u nasljeđe grijeh svojim potomcima, onda nije bilo ni potrebe da Krist da svoj život za čovječanstvo. A ako Krist nije dao svoj život za nas, onda nam u izgledu ne stoji ništa drugo osim sadašnjeg kratkog života. To znači da kršćanska vjera uopće nema smisla.’ (2) ‘No u kršćanstvu su sadržana najuzvišenija moralna načela koja je svijet ikada upoznao. Je li moguće da tako plemenita učenja o istini, čestitosti i poštenju potječu od nečega što je u osnovi laž?’ (Vidi i stranice 25-27 pod temom “Adam i Eva”.)

‘Ali visokoobrazovani ljudi vjeruju u evoluciju’

Možeš reći: ‘To je točno, no utvrdio sam da se čak i oni koji kažu da vjeruju u evoluciju bitno razilaze u mišljenju s drugima koji također vjeruju u evoluciju. (Navedi primjere  sa stranice 91 i 92.) Zato moramo sami proučiti sve dokaze, pa tek onda odlučiti u što ćemo vjerovati — u evoluciju ili u stvaranje.’

Možeš reći i ovako: ‘To je točno. No meni je dobro poznato da postoje i visokoobrazovani ljudi koji u nju  ne vjeruju.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Zašto o tome postoje različita mišljenja? Svi ti ljudi upoznati su s istim činjenicama. Utječu li možda nečiji motivi na način kako gleda na te činjenice? To je lako moguće.’ (2) ‘Kako ćete odlučiti kome vjerovati? Promatramo li u cjelini sve one koji zastupaju određeno gledište (ne kritizirajući pritom pojedince), što mislite tko je skloniji postupati čestito i pošteno — oni koji vjerujuju da je čovjeka stvorio Bog i koji stoga osjećaju odgovornost prema njemu ili oni koji kažu da smo nastali slučajno, pa smo stoga odgovorni jedino sami sebi?’ (3) ‘Prema tome, mi sami moramo ispitati sve činjenice i utvrditi hoće li nam bolje odgovore na životna pitanja dati vjerovanje u evoluciju ili vjerovanje u stvaranje.’