Je li Isus Krist bio stvarna, povijesna osoba?

Sama Biblija pruža najbolji dokaz da je Isus Krist bio povijesna osoba. Tekst Evanđelja nije takav da se bez ikakvog slijeda nabrajaju događaji koji su se odigrali u neko neodređeno vrijeme na nekom nepoznatom mjestu. U Evanđeljima se vrlo jasno i precizno navodi kada se što zbilo i gdje se što odigralo. Primjer za to nalazi se u Luki 3:1, 2, 21-23.

Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća, u svojem djelu Židovske starine govori o kamenovanju “Jakova, brata Isusova, koji je nazvan Kristom” (knjiga XX, odlomak 200). Izravan i vrlo pohvalan zapis o Isusu nalazi se u XVIII. knjizi Židovskih starina, u odlomcima 63 i 64. No neki izražavaju sumnju u vjerodostojnost tog teksta tvrdeći da su kršćani naknadno dodali te odlomke ili da su ih prepravili i uljepšali. Međutim, utvrđeno je da jezik i stil pisanja tih ulomaka u osnovi odgovaraju jeziku i stilu kojim je pisao Josip Flavije. Osim toga, ti se odlomci nalaze u svim dostupnim rukopisima te knjige.

Tacit, rimski povjesničar koji je živio u drugoj polovini prvog stoljeća n. e., napisao je: “Narod ih nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija  Pilata” (Anali, preveo Jakov Kostović, Matica hrvatska, Zagreb, 1970, knjiga 15, odlomak 44).

S obzirom na takve stare zapise o Isusu što su ih napisali povjesničari koji nisu bili kršćani The New Encyclopaedia Britannica kaže: “Ti neovisni izvještaji pokazuju da u staro dobra čak niti protivnici kršćanstva nisu sumnjali u to da je Isus povijesna osoba. To se prvi put počelo osporavati kada je krajem 18, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća nekoliko autora iznijelo manjkave argumente u prilog svojoj tvrdnji” (1976, Macropaedia, svezak 10, stranica 145).

Je li Isus Krist bio samo dobar čovjek?

Zanimljivo je da je Isus ukorio čovjeka koji ga je oslovio titulom “dobri učitelj”, jer Isus nije sebe smatrao najvećim primjerom dobrote, nego svog Oca (Mar. 10:17, 18). No ljudi ne bi za Isusa govorili da je dobar čovjek da nije uvijek govorio istinu. Čak su i njegovi neprijatelji priznali da govori istinu (Mar. 12:14). Sam je za sebe rekao da je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu i da je jedinstveni Božji Sin i Mesija, onaj čiji je dolazak prorečen u hebrejskim knjigama Biblije. Dakle, postoje dvije mogućnosti: ili je doista bio sve ono što je govorio o sebi ili je pak bio veliki varalica, no obje mogućnosti poriču gledište da je Isus bio samo dobar čovjek (Ivan 3:13; 10:36; 4:25, 26; Luka 24:44-48).

Je li Isus bio samo prorok koji je na ljude utjecao slično kao Mojsije, Buddha, Muhamed i drugi vjerski vođe?

Isus je za sebe govorio da je jedinstveni Božji Sin (Ivan 10:36; Mat. 16:15-17), prorečeni Mesija (Mar. 14:61, 62), da je živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju (Ivan 6:38; 8:23, 58), da će biti ubijen te da će treći dan nakon smrti biti vraćen u život i potom se vratiti na nebo (Mat. 16:21; Ivan 14:2, 3). Jesu li te tvrdnje bile točne? Je li on stoga doista bio drugačiji od svih drugih pravih Božjih proroka i potpuno različit od svih samozvanih vjerskih vođa? Odgovor možemo dobiti ako razmotrimo što se  dogodilo treći dan nakon njegove smrti. Je li ga Bog tada uskrsnuo od mrtvih te tako potvrdio da je on govorio istinu i da je doista bio njegov Sin? (Rim. 1:3, 4). Više od 500 svjedoka vidjelo je Isusa živog nakon što je uskrsnuo, a njegovi su vjerni apostoli vlastitim očima vidjeli kako je počeo uzlaziti na nebo, a zatim ga je oblak sakrio od njihovog pogleda (1. Kor. 15:3-8; Djela 1:2, 3, 9). Oni su bili toliko čvrsto uvjereni da je Isus ustao iz mrtvih da su mnogi od njih stavljali svoj život na kocku kako bi ljudima govorili o tome (Djela 4:18-33).

Zašto Židovi kao narod nisu prihvatili Isusa kao Mesiju?

U djelu Encyclopaedia Judaica stoji: “U vrijeme Rimljana Židovi su vjerovali da će Bog podignuti [Mesiju] koji će slomiti poganski jaram te obnoviti izraelsko kraljevstvo i kraljevati u njemu” (Jeruzalem, 1971, svezak 11, stupac 1407). Oni su htjeli oslobođenje od rimske vlasti. Židovska povijest pokazuje da su neki Židovi na temelju mesijanskog proročanstva zapisanog u Danijelu 9:24-27 očekivali Mesiju u prvom stoljeću n. e. (Luka 3:15). No to je proročanstvo proreklo i da će se s dolaskom Mesije “učiniti kraj grijehu”, a 53. poglavlje Izaije ukazuje na to da će Mesija umrijeti kako bi to postigao. No Židovi, općenito govoreći, nisu smatrali da itko treba umrijeti za njihove grijehe. Vjerovali su da ih Bog smatra pravednima zbog toga što potječu od Abrahama. U knjizi A Rabbinic Anthology piše: “Abrahamova je [zasluga] toliko velika da on može okajati sva isprazna djela koja je Izrael učinio u ovome svijetu i sve laži koje je izgovorio” (Claude Montefiore i Herbert Löwe, London, 1938, stranica 676). Time što su odbacili Isusa kao Mesiju Židovi su ispunili proročanstvo koje je za njega bilo prorečeno: “Prezren je bio i bezvrijedan za nas” (Iza. 53:3).

Mojsije je prije svoje smrti prorekao da će se narod odvratiti od obožavanja pravog Boga i da će ga zbog toga snaći nevolja. (Pročitaj 5. Mojsijevu 31:27-29.) Knjiga o sucima svjedoči da se to uvijek iznova događalo. U danima proroka Jeremije narod je zbog svoje nevjernosti bio  odveden u izgnanstvo u Babilon. Zašto je Bog dozvolio da Rimljani razore Jeruzalem i njegov hram 70. n. e.? Za kakvu je to nevjeru narod bio kriv da ih Bog nije zaštitio kao što je činio kad su se uzdali u njega? Kratko prije toga Židovi su odbacili Isusa kao Mesiju.

Je li Isus zapravo Bog?

U Ivanu 17:3 (JB) opisano je kako se Isus molio svom Ocu: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista.” (Isus nije sebe nazvao “jedinim istinskim Bogom”, nego je tu titulu pripisao svom Ocu.)

Ivan 20:17, JB: “Kaže joj [Mariji Magdaleni] Isus: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.’” (Dakle, Otac je uskrsnulom Isusu bio Bog, kao što je to bio i Mariji Magdaleni. Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne možemo pročitati da je Otac Sina nazvao “moj Bog”.)

Vidi i stranice 378 i 383-385, pod temom “Trojstvo”.

Da li riječi iz Ivana 1:1 dokazuju da je Isus Bog?

Ivan 1:1, JB: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” U većini hrvatskih prijevoda Biblije zadnji dio retka preveden je tako da prenosi misao o tome da je “Riječ bila Bog”. No u prijevodu Novi svijet imenica “bog” pisana je malim početnim slovom, pa taj dio retka glasi: “Riječ je bila bog.” Neki prijevodi na drugim svjetskim jezicima, naprimjer francuskom, engleskom i njemačkom, također kažu da je Riječ bila “bog” ili da je bila “božanske prirode”. (Vidi dodatak broj 9 u biblijskom prijevodu Novi svijet, na stranici 1697.)

Zašto prevoditelji prijevoda Novi svijet i nekih drugih prijevoda nisu napisali da je “Riječ bila Bog”? U grčkom tekstu tog biblijskog retka ispred prve imenice theós (Bog) nalazi se određeni član ho, ali ispred druge imenice theós (bog) nema tog člana. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola  i nema ispred sebe određeni član (kako je konstruirana i ova grčka rečenica) ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, ovaj biblijski redak ne poistovjećuje Riječ (Isusa) s Bogom kod kojeg se nalazila, nego ukazuje na to da je Riječ bila “bog”, odnosno “božanske prirode”. (Vidi dodatak broj 9 u biblijskom prijevodu Novi svijet, na stranicama 1697-1698.)

Što je apostol Ivan htio reći riječima koje su zapisane u Ivanu 1:1? Je li htio reći da je Isus Bog ili možda da su Isus i njegov Otac jedan Bog? U 18. retku istog poglavlja Ivan je napisao: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio.” Je li itko od ljudi vidio Isusa Krista, Sina? Naravno! Dakle, je li Ivan rekao da je Isus Bog? Očito je da nije. U zaključnom dijelu svog Evanđelja Ivan je opisao Isusa ovim riječima: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji [a ne Bog]” (Ivan 20:31, JB).

Da li Tomina izjava zapisana u Ivanu 20:28 dokazuje da je Isus zapravo Bog?

U Ivanu 20:28 piše: “Toma mu je nato rekao: ‘Gospodin moj i Bog moj!’”

Ako je Toma oslovio Isusa titulom “Bog”, tome se nema što prigovoriti. Takvo bi oslovljavanje bilo u skladu s riječima što ih je sam Isus citirao iz knjige Psalama u kojoj se moćne ljude, suce, naziva “bogovima” (Ivan 10:34, 35; Psal. 82:1-6). Naravno, Krist je na puno uzvišenijem položaju nego takvi ljudi. Zbog njegovog jedinstvenog položaja u odnosu na Jehovu, u Ivanu 1:18 Isusa se naziva “jedinorođenim bogom”. U Izaiji 9:6 Isus je u proročanstvu nazvan “Bog Moćni”, ali nije nazvan Bog Svemogući. Sve navedeno u skladu je s time što je Isus u Ivanu 1:1 nazvan “bogom”.

Kontekst nam ovdje pomaže da donesemo ispravan zaključak. Kratko prije Isusove smrti, Toma je čuo kako Isus u molitvi naziva svog Oca “jedinim istinskim Bogom” (Ivan 17:3, JB). Nakon svog uskrsnuća Isus je svojim apostolima, među njima i Tomi, poručio: “Uzlazim (...) Bogu svomu i Bogu vašemu” (Ivan 20:17, JB). Nakon što je zapisao Tomine riječi koje je ovaj izrekao kad je vidio  i dotaknuo uskrsnulog Krista, apostol Ivan je napisao: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Ivan 20:31, JB). Stoga, ako na temelju Tomine izjave netko smatra da je Isus “jedini istinski Bog” ili da je trojedni “Bog Sin”, trebao bi ponovno razmotriti što je rekao sam Isus (17. redak) te što je apostol Ivan jasno naveo u zaključku (31. redak).

Da li riječi iz Mateja 1:23 ukazuju na to da je Isus bio Bog dok je bio na Zemlji?

Mat. 1:23: “‘Evo, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu se ime Emanuel’, što znači ‘s nama je Bog’.”

Je li Jehovin anđeo koji je najavio Isusovo rođenje rekao da će dijete koje će se roditi biti sam Bog? Ne, njegova je objava glasila: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Luka 1:32, 35, JB). Isus nikad nije za sebe tvrdio da je Bog, nego je govorio da je “Sin Božji” (Ivan 10:36, JB). Isusa je Bog poslao u svijet, pa se stoga može reći da je preko svog jedinorođenog Sina Bog bio s ljudima (Ivan 3:17; 17:8).

Mnoga hebrejska imena u sebi sadrže riječ “Bog” ili čak skraćeni oblik Božjeg imena. Naprimjer, Elijata znači “moj Bog je došao”, Jehu znači “On je Jehova”, a Ilija znači “moj Bog je Jehova”. No nijedno od tih imena ne ukazuje na to da je osoba koja nosi to ime zapravo Bog.

Što znače riječi iz Ivana 5:18?

Ivan 5:18, JB: “Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.”

Židovi koji nisu vjerovali u Isusa mislili su da on pokušava sebe izjednačiti s Bogom time što tvrdi da je Bog njegov Otac. No iako je Isus s pravom Boga nazivao svojim Ocem, on nikad nije tvrdio da je jednak Bogu. On je vrlo jasno odvratio Židovima: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini” (Ivan 5:19, JB; vidi i Ivana 14:28; Ivan 10:36). To su bili isti oni Židovi koji su tvrdili da Isus ne poštuje subotu, ali i u tome su pogriješili.  Isus je savršeno poštovao Mojsijev zakon, te je izjavio: “Slobodno je subotom činiti dobro” (Mat. 12:10-12, JB).

Znači li to što su se ljudi i anđeli klanjali Isusu da je on Bog?

U Hebrejima 1:6 piše da je anđelima rečeno “neka se poklone” Isusu. Prema Mateju 14:33, učenici su se ‘poklonili Isusu’; St kaže da su ‘pali preda nj ničice’. Znači li to da su oni Isusu iskazali vjersko štovanje, to jest obožavali ga kao Boga?

Grčka riječ koja je u tim recima prevedena sa “pokloniti se” odnosno “pasti ničice” glasi proskynéo. Prema Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta, ta riječ ima više značenja, a može se prevesti izrazima “obožavati, štovati, poštovati; odati počast, pokloniti se, iskazati poštovanje ljubljenjem ruke; pasti na koljena pred; pasti ničice; klanjati se; s poštovanjem pozdraviti” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 153). Dakle, ta se grčka riječ nije koristila samo za opis iskazivanja vjerskog štovanja. U Mateju 14:33 taj je izraz upotrijebljen da bi se opisalo ono što su učenici učinili pred Isusom; u Hebrejima 1:6 da bi se opisalo ono što su anđeli trebali učiniti pred Isusom; u 1. Mojsijevoj 22:5, u grčkoj Septuaginti, da bi se opisalo ono što je Abraham učinio pred Jehovom te u 1. Mojsijevoj 23:7 da bi se opisalo ono što je Abraham, prema ondašnjim običajima, učinio pred ljudima od kojih je kupovao zemlju; u 1. Kraljevima 1:23, u grčkoj Septuaginti, kako bi se opisalo ono što je prorok Natan učinio kad je došao pred kralja Davida.

Prema Mateju 4:10 (JB), Isus je rekao: “Gospodinu, Bogu svom se klanjaj [glagol proskynéo] i njemu jedinom služi!” (U 5. Mojsijevoj 6:13, odakle je Isus očigledno citirao ove riječi, nalazi se tetragram, Božje ime.) Te riječi pokazuju da “klanjanje” u smislu iskazivanja vjerskog štovanja, odnosno obožavanja, smije biti upućeno samo Bogu.

Pokazuju li čuda koja je Isus činio da je on Bog?

Djela 10:34, 38, JB: “Petar tada prozbori i reče: ‘(...) Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom,  njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.’” (Dakle, Petar na temelju Isusovih čuda nije zaključio da je Isus bio Bog, nego da je Bog bio s Isusom. Usporedi Mateja 16:16, 17.)

Ivan 20:30, 31, JB: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja [“čudesa”, St, Ša, 2006] koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.” (Dakle, na temelju Isusovih čuda ispravno je zaključiti da je Isus “Krist”, odnosno Mesija, “Sin Božji”. Izraz “Sin Božji” ima sasvim drugačije značenje nego “Bog Sin”.)

Proroci koji su živjeli prije Krista, poput Ilije i Elizeja, činili su čuda koja su bila slična onima koja je učinio Isus. No to nikako nije dokaz da su oni bili Bog.

Je li Isus zapravo Jehova u “Starom zavjetu”?

Vidi stranicu 137, pod temom “Jehova”.

Je li vjera u Isusa Krista sve što je potrebno za spasenje?

Djela 16:30-32, JB: “‘Gospodo, što mi je činiti da se spasim?’ Oni [Pavao i Sila] će mu: ‘Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!’ Onda navijestiše riječ Gospodnju [“Jehovinu”, NS] njemu i svima u domu njegovu.” (Da bi dokazao svoju ‘vjeru u Gospodina Isusa’, je li taj čovjek samo trebao iskreno izjaviti da vjeruje u njega? Pavao je pokazao da je potrebno više od toga, a to je poznavati i prihvaćati Božju Riječ, pa su stoga Pavao i Sila počeli propovijedati tom zatvorskom čuvaru. Može li nečija vjera u Isusa biti istinska ako ta osoba ne obožava Boga kojeg je Isus obožavao, ako se u životu ne ponaša u skladu s učenjima koja je Isus dao svojim učenicima ili ako ne izvršava zadatak koji je Isus povjerio svojim sljedbenicima? Mi ne možemo zaslužiti spasenje. Spasenje je moguće samo na temelju vjere u otkupnu vrijednost žrtve Isusa Krista, koji je dao svoj život za ljude.  No mi moramo živjeti u skladu s vjerom koju ispovijedamo, čak i ako to podrazumijeva poteškoće u životu. Prema Mateju 10:22 [JB], Isus je rekao: “Tko ustraje do svršetka, bit će spašen.”)

Je li Isus živio na nebu prije nego što se rodio kao čovjek?

Kol. 1:15-17, JB: “On [Isus] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. (...) Sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega.”

Prema Ivanu 17:5 (JB), Isus je u molitvi rekao: “Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.” (Vidi i Ivana 8:23.)

Da li Isus na nebu ima svoje materijalno tijelo?

1. Kor. 15:42-50, Ša, 2006: “Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti. (...) Sije se tjelesno tijelo, uskrsava duhovno tijelo. (...) Tako je i pisano: ‘Prvi čovjek Adam postade živo biće’, posljednji Adam [Isus Krist, koji je bio savršen čovjek kao što je to Adam bio u početku] je duhovno biće, koje oživljava. (...) Ovo tvrdim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Božjega kraljevstva, niti može raspadljivost baštiniti neraspadljivost” (kurziv dodan).

1. Petr. 3:18, JB: “Doista, i Krist jednom za grijehe umrije (...) — ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.” (Vidi i stranicu 395.)

Primjer: Ako neki čovjek plati dug svog prijatelja, a zatim taj novac odmah uzme natrag, prijateljev dug ostaje neplaćen. Isto tako, da je Isus nakon svog uskrsnuća uzeo natrag svoje tijelo od krvi i mesa koje je imao kao čovjek i koje je žrtvovao da bi platio otkupninu, bi li onda otkupnina doista bila plaćena i bi li ljudi vjerni Bogu doista mogli biti oslobođeni grijeha?

Istina je da se Isus nakon svog uskrsnuća nekoliko puta u materijalnom tijelu ukazao svojim učenicima. No zašto ga u nekim od tih prigoda učenici isprva nisu  prepoznali? (Luka 24:15-32; Ivan 20:14-16). Jednom se Isus radi Tome ukazao učenicima u tijelu koje je na rukama imalo rane od čavala, a na boku ranu od koplja. No kako se u toj prilici mogao iznenada pojaviti među njima kad su vrata bila zaključana? (Ivan 20:26, 27). Isus se u tim prigodama očigledno utjelovio u različitim tijelima, kao što su to i anđeli u prošlosti činili kad su se ukazivali ljudima. Bogu nije bilo teško učiniti da Isusovo tijelo nestane prilikom njegovog uskrsnuća. Zanimljivo, iako Bog nije ostavio Isusovo materijalno tijelo u grobu (očito zato da bi ojačao uvjerenje učenika u to da je Isus doista uskrsnuo), povoji u koje je Isus bio umotan ostali su ondje, no uskrsnuli se Isus uvijek pojavljivao odjeven (Ivan 20:6, 7).

Jesu li Isus Krist i arhanđeo Mihael ista osoba?

Ime arhanđela Mihaela javlja se svega pet puta u Bibliji. Veličanstvena duhovna osoba koja nosi to ime opisana je kao “jedan od prvih Knezova”, “veliki knez koji štiti sinove [Danijelovog] naroda” i “arkanđeo” (Dan. 10:13; 12:1; Juda 9; JB). Ime Mihael znači “tko je kao Bog?” To ime očigledno opisuje Mihaela kao osobu koja predvodi u zastupanju Jehove kao Vrhovnog Vladara i u uništavanju Božjih neprijatelja.

U 1. Solunjanima 4:16 zapovijed Isusa Krista da počne uskrsnuće opisana je kao “glas arhanđela”, a u Judi 9 piše da se arhanđeo zove Mihael. Da li bi bilo prikladno Isusov zapovjednički poziv usporediti s pozivom nekoga tko ima niži položaj od njega? Dakle, razumno je zaključiti da je arhanđeo Mihael zapravo Isus Krist. (Zanimljivo je da se izraz “arhanđeo” u Bibliji nikad ne javlja u množini, što ukazuje na to da postoji samo jedan arhanđeo.)

U Otkrivenju 12:7-12 stoji da su Mihael i njegovi anđeli ratovali protiv Sotone te zbacili njega i njegove zle anđele s neba. Taj se događaj opisuje u povezanosti s postavljanjem Krista za Kralja. Isusa se kasnije opisuje kako vodi nebeske vojske u rat protiv naroda ovoga svijeta (Otkr. 19:11-16). Nije li logično zaključiti da će upravo Isus poduzeti korake i protiv onoga kojeg je opisao  kao “vladara ovog svijeta”, Sotone Đavla? (Ivan 12:31). U Danijelu 12:1 govori se da će “Mihael ustati” kako bi izvršio presudu i to se povezuje s “vremenom tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena”. Te riječi opisuju ono što će doživjeti narodi kad Krist bude izvršio osudu nad njima. Sve navedeno ukazuje na to da se Božji Sin zvao Mihael prije nego što je došao na Zemlju te da nakon svog povratka na nebo kao proslavljeni duhovni Sin Božji i dalje nosi to ime.

‘Vi ne vjerujete u Isusa’

Možeš reći: ‘Vi očito vjerujete u Isusa. I ja vjerujem u njega, jer da ne vjerujem, danas ne bih bio na vašim vratima.’ Zatim možeš nastaviti: ‘Zapravo, u našim se publikacijama često naglašava da je važno vjerovati u Isusa. (Otvori neko prikladno poglavlje u knjizi koju nudiš i temelji daljnji razgovor na tom gradivu te pritom istakni Isusovu ulogu Kralja Božjeg Kraljevstva. Ili pročitaj tekst na 2. stranici Stražarske kule koji objašnjava svrhu izdavanja tog časopisa.)’

Možeš reći i ovako: ‘Mogu li vas upitati zašto tako mislite?’

Druga mogućnost: ‘Vjerojatno vam je netko to rekao, ali to zapravo nije tako, jer mi čvrsto vjerujemo u Isusa Krista.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘No mi ne vjerujemo u sve što ljudi kažu za Isusa. Naprimjer, neki kažu da je on bio samo dobar čovjek, ali da nije bio Božji Sin. Mi ne gledamo tako na Isusa. A kako vi gledate na njega? (...) Rado bih vam pokazao što Biblija uči o Isusu.’ (2) ‘Mi ne vjerujemo u učenja vjerskih zajednica koja su protivna onome što je sam Isus rekao o svom odnosu sa svojim Ocem (Ivan 14:28). Njegov mu je Otac dao veliku vlast i to utječe na život svih ljudi koji danas žive (Dan. 7:13, 14).’

‘Priznajete li Isusa za svog Spasitelja?’

Možeš reći: ‘U Bibliji jasno piše... (citiraj Djela apostolska 4:12). Ja vjerujem u to. No iz Biblije sam saznao  da su s tim povezane i velike odgovornosti. Koje odgovornosti? Pa, ako netko doista vjeruje u Isusa, onda ne smije vjerovati samo ono što mu se sviđa.’ Zatim možeš nastaviti: ‘To što je on kao savršeni čovjek žrtvovao svoj život omogućava nam da dobijemo oproštenje grijeha. Ali da bismo dobili život važno je da poklanjamo pažnju odgovornostima koje nam je Isus povjerio kao kršćanima (Djela 1:8; Mat. 28:19, 20).’

Možeš reći i ovako: ‘(Nakon što potvrdiš da vjeruješ u Isusa kao Spasitelja, ali ne samo svog Spasitelja nego i Spasitelja svih koji vjeruju u njega.) Važno je pokazivati cijenjenje ne samo prema onome što je Isus učinio u prošlosti nego i prema onome što danas čini (Mat. 24:14).’

‘Ja sam priznao Isusa za svog Spasitelja’

Možeš reći: ‘Drago mi je čuti da vjerujete u Isusa, jer danas mnogi ljudi ne razmišljaju o tome što je Isus učinio za nas. Vjerujem da su vam poznate riječi iz Ivana 3:16. (...) No gdje će ti ljudi živjeti vječno? Neki će s Kristom biti na nebu. No uči li Biblija da svi dobri ljudi idu na nebo? (Mat. 6:10; 5:5).’