Da li oni koji doista vjeruju u Božju Riječ oklijevaju krstiti se?

Mat. 28:19, 20: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!”

Djela 2:41: “Oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili su kršteni.”

Djela 8:12: “Kad su povjerovali Filipu, koji je objavljivao dobru vijest o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavali su se muškarci i žene.”

Djela 8:36-38: “I dok su išli putem, došli su do neke vode, a dvoranin je rekao: ‘Evo vode! Što me sprečava da se krstim?’ I zapovjedio je da kola stanu (...) i Filip ga je krstio.”

Obavlja li se kršćansko krštenje polijevanjem ili potpunim uranjanjem?

Mar. 1:9, 10: “Došao je Isus iz Nazareta u Galileji i Ivan ga je krstio u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidio je kako se razdvajaju nebesa.”

Djela 8:38: “I zapovjedio je da kola stanu te su obojica sišla u vodu, i Filip i dvoranin. I Filip ga je krstio.” (U bilješci uz ovaj redak u izdanju TOB stoji: “Riječ je dakle o krštenju uranjanjem”.)

 Jesu li kršćani u prvom stoljeću krštavali novorođenčad?

Mat. 28:19: “Zato idite i načinite učenike (...) krsteći ih.” (Ovaj redak pokazuje da su se trebale krštavati osobe koje su postale učenicima.)

Djela 8:12: “Kad su povjerovali Filipu (...), krštavali su se muškarci i žene.”

Međutim, kasnije je Origen (185-254. n. e.) pisao: “Običaj je crkve krštavati čak i novorođenčad” (Selections From the Commentaries and Homilies of Origen, Madras, Indija, 1929, stranica 211). Tu je praksu potvrdio koncil u Kartagi (otprilike 252. n. e.).

Povjesničar religije Augustus Neander napisao je: “Vjera i krštenje uvijek su bili povezani. Stoga možemo s gotovo potpunom sigurnošću tvrditi (...) da je krštavanje novorođenčadi bilo nepoznato u to doba [u prvom stoljeću]. (...) Činjenica da je taj običaj prvi put bio priznat kao apostolska tradicija tek u trećem stoljeću, prije pobija nego što dokazuje tvrdnju o njegovom apostolskom porijeklu” (History of the Planting and Training of the Christian Church by the Apostles, New York, 1864, stranica 162).

Dovodi li kršćansko krštenje u vodi do oproštenja grijeha?

1. Ivan. 1:7: “Ako živimo u svjetlu kao što je on u svjetlu, (...) krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.” (Dakle, od grijeha nas čisti Isusova krv, a ne voda u kojoj se krstimo.)

Mat. 3:11: “Ja [Ivan Kristitelj] vas krstim vodom zbog vašega pokajanja, ali onaj koji dolazi iza mene [Isus Krist] jači je od mene. Njemu ja nisam dostojan sandale izuti.” (Peti i šesti redak te Djela apostolska 12:24 pokazuju da Ivanovo krštenje nije bilo namijenjeno svim ljudima, nego samo Židovima. Zašto? Zato što su se Židovi ogriješili o savez Zakona i zato što ih je trebalo pripremiti za dolazak Krista.)

 Djela 2:38: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih.” (Je li krštenje samo po sebi jamčilo da će im grijesi biti oprošteni? Razmisli o ovome: Te su riječi bile upućene Židovima koji su dijelili odgovornost za Kristovu smrt. [Vidi 22. i 23. redak.] Njihovo je krštenje bilo dokaz nečega. Čega? Da su povjerovali da je Isus Mesija odnosno Krist. Jedino su im tako grijesi mogli biti oprošteni [Djela 4:12; 5:30, 31].)

Djela 22:16: “Ustani, krsti se i operi grijehe svoje prizivajući ime njegovo!” (Vidi i Djela apostolska 10:43.)

Tko je kršten svetim duhom?

1. Kor. 1:2; 12:13, 27: “Vama koji ste posvećeni u zajedništvu s Kristom Isusom, pozvani da budete sveti. (...) Doista, jednim duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo — bili Židovi ili Grci, bili robovi ili slobodni — i svi smo jednim duhom napojeni. Vi ste tijelo Kristovo.” (Kao što to pokazuje Danijel 7:13, 14, 27, oni koji su “pozvani da budu sveti” dionici su Kraljevstva zajedno sa Sinom čovječjim, Isusom Kristom.)

Ivan 3:5: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Pojedinac se “rađa od duha” onda kad se krsti tim duhom. Luka 12:32 pokazuje da se ta čast ukazuje samo “malom stadu”. Vidi i Otkrivenje 14:1-3.)

Imaju li svi koji se krste svetim duhom dar govorenja stranim jezicima ili dar liječenja?

1. Kor. 12:13, 29, 30: “Jednim duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo. (...) Zar su svi apostoli? (...) Zar svi čine silna djela? Zar svi imaju dar liječenja? Zar svi govore drugim jezicima?”

Vidi i teme “Liječenje” i “Govorenje jezicima”.

‘Krštenje za mrtve’ — što to znači?

1. Kor. 15:29, JB: “Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?”

 Grčki prijedlog hypér, koji je ovdje preveden prijedlogom “za”, može, između ostalog, značiti “radi”, “u ime”, “umjesto”, “zato” (Rudolf Amerl, Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 182). Što ta riječ znači u ovom retku? Je li Pavao rekao da se živi trebaju krstiti u ime, odnosno u korist, onih koji su umrli nekršteni?

Osim u ovom retku, smrt se izravno povezuje s krštenjem jedino u još dva retka, gdje se govori o krštenju kojem se osoba podvrgava radi same sebe, a ne u korist neke druge, umrle osobe

Rim. 6:3: “Zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa kršteni u njegovu smrt?” (Vidi i Marka 10:38, 39.)

U Kol. 2:12 Pavao je živućim članovima skupštine u Kolosima napisao: “Jer ste s njim pokopani u njegovu krštenju, a u zajedništvu s njim ste i uskrsnuti zbog svoje vjere u djelotvornu snagu Boga, koji ga je uskrsnuo od mrtvih.”

Prijevod 1. Korinćanima 15:29 u Bibliji “Novi svijet” gramatički je ispravan i u skladu je s drugim spomenutim biblijskim recima

1. Kor. 15:29: “A ako nije tako, čemu se onda mogu nadati oni koji se krštavaju da budu mrtvi? Ako mrtvi doista ne uskrsavaju, zašto se onda krštavaju da budu mrtvi?” (Dakle, to što su se krstili da budu mrtvi znači da su stupili na životni put koji ih je trebao odvesti u smrt. Trebali su umrijeti neporočni poput Krista kako bi poput njega mogli biti uskrsnuti u duhovni život.)

Do čega dovodi krštenje vatrom?

Luka 3:16, 17: “On [Isus Krist] će vas krstiti (...) vatrom. U ruci ima vijaču da očisti gumno svoje (...), a pljevu će spaliti vatrom neugasivom.” (To je značilo da će pljeva biti zauvijek uništena.)

Mat. 13:49, 50: “Tako će biti na svršetku ovoga poretka: izaći će anđeli, odvojiti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu.”

 Luka 17:29, 30: “Onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili. Tako će isto biti u dan kad se pojavi Sin čovječji.”

To nije isto što i krštenje svetim duhom, koje je bilo namijenjeno učenicima

Djela 1:5: “Ivan je krstio vodom, a vi [Isusovi vjerni apostoli] ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni svetim duhom.”

Djela 2:2-4: “Iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I ugledali su nešto poput plamenih jezika koji su se razišli te je po jedan sišao na svakoga od njih [no nije ih obavio kao što voda prilikom krštenja sa svih strana okružuje podronjenu osobu]. I svi su se ispunili svetim duhom i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh davao da govore.”