Što možemo naučiti iz onoga što Biblija govori o Mariji?

(1) Trebamo biti spremni poslušati ono što Bog kaže preko svojih glasnika čak i ako nas ono što čujemo isprva uznemiri ili nam se učini nemogućim (Luka 1:26-37).

(2) Kad saznamo što Bog očekuje od nas, trebamo hrabro postupati u skladu s Božjom voljom i pritom se potpuno pouzdati u njega. (Vidi Luku 1:38. Kao što pokazuje 5. Mojsijeva 22:23, 24, kad bi se ustanovilo da je neka neudata Židovka trudna, mogla je biti strogo kažnjena.)

(3) Bog je spreman upotrijebiti neku osobu za izvršenje svog nauma bez obzira na materijalni i društveni status te osobe. (Usporedi Luku 2:22-24 s 3. Mojsijevom 12:1-8.)

(4) Duhovne stvari trebaju nam biti najvažnije u životu. (Vidi Luku 2:41; Djela apostolska 1:14. Od Židovki se nije zahtijevalo da svake godine zajedno sa svojim mužem idu na dugo putovanje u Jeruzalem u vrijeme Pashe, ali Marija je to činila.)

(5) Trebamo cijeniti moralnu čistoću (Luka 1:34).

(6) Roditelji trebaju redovito poučavati svoju djecu istinama iz Božje Riječi. (Da je Marija tako činila vidljivo je iz toga kako se Isus ponašao kao dijete od 12 godina. Vidi Luku 2:42, 46-49.)

Je li Marija doista bila djevica kad je rodila Isusa?

U Luki 1:26-31 (JB) piše da se anđeo Gabrijel obratio “djevici” koja se zvala Marija i rekao joj: “Začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.” Prema 34. retku (JB), Marija je odvratila anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem [“kad još nisam legla s muškarcem”, NS]?” A u Mateju 1:22-25 (JB) stoji: “Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze  k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.”

Je li razumno vjerovati u to? Bogu, koji je stvorio ljudske organe za razmnožavanje, sigurno nije bilo nemoguće na nadnaravan način oploditi jajnu stanicu u Marijinoj utrobi. Jehova je čudom prenio životnu silu i osobnost svog prvorođenog nebeskog Sina u Marijinu utrobu. Božji sveti duh, sila kojom se Bog služi, čuvao je dijete u Marijinoj utrobi dok se ono razvijalo, i stoga se to dijete rodilo kao savršen čovjek (Luka 1:35; Ivan 17:5).

Je li Marija zauvijek ostala djevica?

Mat. 13:53-56, JB: “Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: ‘Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća [grčki: adelphoí] Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre [grčki: adelphaí] mu nisu li sve među nama?’” (Što biste zaključili na temelju ovog izvještaja: da je Isus bio Marijino jedino dijete ili da je ona osim njega imala još sinova i kćeri?)

New Catholic Encyclopedia (Nova katolička enciklopedija) kaže da su se grčke riječi adelphoí i adelphaí, koje su upotrijebljene u Mateju 13:55, 56, “u grčkom govornom području evanđelistova vremena odnosile na braću i sestre koji su u punom krvnom srodstvu i u tom bi ih smislu grčki čitatelj prirodno shvatio. Potkraj 4. stoljeća (oko 380) Helvidije je u svom djelu koje je danas izgubljeno uporno isticao taj podatak da bi Mariji pripisao da je imala još djece osim Isusa i tako je učinio uzorom za majke s puno djece. Sv. Jeronim je, potaknut tradicionalnim vjerovanjem Crkve u Marijino vječno djevičanstvo, napisao raspravu protiv Helvidija (383. posl. Krista) u kojoj je razradio objašnjenje (...) koje je još uvijek omiljeno među katoličkim učenjacima” (1967, svezak IX, stranica 337).

Mar. 3:31-35, JB: “I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: ‘Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!’ On im odgovori:  ‘Tko je majka moja i braća moja?’ I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: ‘Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.’” (U ovim je recima napravljena jasna razlika između Isusove braće po tijelu i njegove duhovne braće, to jest njegovih učenika. Nitko ne smatra da se izraz “majka” u tim recima odnosi na ikoga drugog osim na Isusovu majku. Da li bi onda bilo razumno zaključiti da se izraz “braća” u tim recima ne odnosi na njegovu pravu braću, nego na neke rođake? Kad se želi ukazati na rođake, a ne na braću, koristi se druga grčka riječ [syggenón], kao što je slučaj u Luki 21:16.)

Je li Marija Majka Božja?

Anđeo koji je obavijestio Mariju da će na čudesan način roditi sina nije rekao da će taj sin biti Bog. Rekao je sljedeće: “Začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. (...) Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Luka 1:31-35, JB; kurziv dodan).

Hebr. 2:14, 17, JB: “Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on [Isus] tako postade u tome sudionikom. (...) Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan.” (No da li bi Isus “u svemu postao braći sličan” da je bio Bogočovjek?)

U djelu New Catholic Encyclopedia stoji: “Marija je doista Božja majka ako su zadovoljena dva uvjeta: ako je ona doista Isusova majka i ako je Isus doista Bog” (1967, svezak X, stranica 21). Biblija kaže da je Marija doista Isusova majka, no je li Isus doista Bog? U četvrtom stoljeću, kad je pisanje Biblije već odavno bilo završeno, Crkva je definirala svoje učenje o Trojstvu (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIV, stranica 295; vidi stranice 372 i 373 u ovoj knjizi, pod temom “Trojstvo”). U to je vrijeme u Nicejskom vjerovanju Crkva nazivala Isusa Krista “samim Bogom”. Kasnije je Crkva, na Efeškom saboru 431. n. e., Mariji dala titulu Theotókos, koja znači “Bogorodica” odnosno “Majka Božja”. Međutim, ni u jednom prijevodu biblijskog teksta ne postoji taj izraz,  a niti predodžba o Božjoj majci. (Vidi stranice 123-127, pod temom “Isus Krist”.)

Je li i sama Marija bila bezgrešno začeta, i stoga slobodna od prvobitnog grijeha u trenutku kad ju je njezina majka začela?

U vezi s porijeklom tog vjerovanja New Catholic Encyclopedia kaže: “Pismo izravno ne naučava Bezgrešno začeće. (...) Najraniji crkveni oci smatrali su Mariju svetom, ali ne i potpuno bezgrešnom. (...) Nije moguće točno utvrditi kada se to vjerovanje počelo smatrati dogmom, no izgleda da je u 8. odnosno 9. stoljeću ono bilo općenito prihvaćeno. (...) [Godine 1854. papa Pio IX. definirao je tu dogmu, koja kaže:] ‘Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća (...) bila je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha’” (1967, svezak VII, stranice 378-381). To je vjerovanje potvrđeno na Drugom vatikanskom saboru, održanom 1962-1965 (The Documents of Vatican II, uredio isusovac Walter Abbott, New York, 1966, stranica 88).

Biblija kaže: “Po jednom Čovjeku [Adamu] uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt” (Rim. 5:12, JB; kurziv dodan). Da li se to odnosi i na Mariju? Biblija kaže da je Marija, u skladu s propisima Mojsijevog zakona, 40 dana nakon Isusovog rođenja prinijela u hramu u Jeruzalemu žrtvu za grijeh koja je služila za očišćenje od nečistoće. Dakle, i ona je naslijedila grijeh i nesavršenost od Adama (Luka 2:22-24; 3. Mojs. 12:1-8).

Je li Marija uzašla na nebo u tijelu od krvi i mesa?

Osvrćući se na objavu pape Pia XII. iz 1950. kojom je ta dogma postala službeni članak katoličke vjere, New Catholic Encyclopedia kaže: “Biblija izravno ne spominje Marijino uznesenje, ali papa uporno zagovara odluku kojom bi se proglasilo da je Sveto pismo najčvršći temelj ove istine” (1967, svezak I, stranica 972).

 Biblija kaže: “Tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti” (1. Kor. 15:50, JB). Isus je rekao: “Bog je duh.” Nakon što je uskrsnuo, Isus je opet postao duh, no sada je bio “duh životvorni”. Anđeli su duhovi (Ivan 4:24; 1. Kor. 15:45; Hebr. 1:13, 14; JB). Gdje se u Svetom pismu nalazi temelj za tvrdnju da netko može otići na nebo u tijelu kojem je za život potrebno materijalno okruženje kakvo postoji na Zemlji? (Vidi stranice 395-398, pod temom “Uskrsnuće”.)

Je li ispravno moliti se Mariji kao posrednici?

Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima!’” Rekao je i ovo: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB).

Hoće li molitve upućene Ocu preko Isusa Krista naići na jednako razumijevanje i suosjećanje kao što bi to bilo da su upućene preko osobe koja iz vlastitog iskustva zna kako je to biti žena? Biblija ovako kaže za Oca: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” On je “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Psal. 103:13, 14; 2. Mojs. 34:6; JB). A za Krista je napisano: “Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebr. 4:15, 16, JB).

Je li štovanje Marijinih slika i kipova u skladu s onim što naučava Biblija?

Na Drugom vatikanskom saboru (1962-1965) donesene su odluke kojima se vjernici jasno potiču na štovanje Marijinih slika i kipova. “Ovaj najsvetiji Sinod (...) potiče sve sinove Crkve da zdušno podupiru kult, posebice liturgijski kult, Blažene Djevice. Sinod napominje da se  običaji iskazivanja pobožnosti prema njoj trebaju čuvati kao što stoljećima preporučuje crkveno učiteljstvo te da se propisi iz prijašnjih vremena o štovanju slika i kipova Krista, Blažene Djevice i svetaca trebaju revno držati” (The Documents of Vatican II, stranice 94, 95).

Biblijsko gledište o tome navedeno je u temi “Slike i kipovi”, na stranicama 310-314.

Je li Marija bila posebno poštovana u kršćanskoj skupštini u prvom stoljeću?

Apostol Petar uopće ne spominje Mariju u svojim nadahnutim knjigama. Apostol Pavao u svojim poslanicama nije Mariju spomenuo imenom, nego samo izrazom “žena” (Gal. 4:4).

Kako se Isus, naš uzor, odnosio prema svojoj majci?

Ivan 2:3, 4, JB: “Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ‘Vina nemaju.’ Kaže joj Isus: ‘Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!’” (Dok je bio dijete, Isus je bio poslušan svojoj majci i očuhu. No kao odrastao čovjek on je ljubazno, ali odlučno, odbio njezin prijedlog. Marija je ponizno prihvatila Isusovu odluku shvativši da je pogriješila.)

Luka 11:27, 28, JB: “Dok je on [Isus] to govorio, povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’” (Isus je u tom trenutku imao izvrsnu priliku iskazati posebnu čast svojoj majci da je to bilo prikladno. No on to nije učinio.)

Kako je došlo do toga da se Mariju počelo štovati?

Katolički svećenik Andrew Greeley rekao je: “Marija je jedan od najsnažnijih vjerskih simbola u povijesti zapadnog svijeta (...). Simbol Marije izravno povezuje kršćanstvo s drevnim religijama u kojima su se štovale božice majke” (The Making of the Popes 1978, SAD, 1979, stranica 227).

 Zanimljivo je saznati gdje je bilo potvrđeno učenje da je Marija Majka Božja. “Efeški sabor okupio se 431. u bazilici Bogorodice. Ondje, u gradu koji je bio općepoznat po štovanju Artemide, odnosno Dijane, kako su je Rimljani nazivali, gdje se nalazio njezin lik za koji se govorilo da je pao s neba, u sjeni velikoga hrama koji je od 330. pr. Kr. posvećen Magni Mater [Velikoj Majci] i koji je, prema predaji, Marijino privremeno boravište, teško se moglo očekivati išta drugo osim da se usvoji titula ‘Bogorodice’” (Edwin Oliver James, The Cult of the Mother-Goddess, New York, 1959, stranica 207).

‘Vjerujete li u Djevicu Mariju?’

Možeš reći: ‘Biblija jasno kaže da je majka Isusa Krista bila djevica, i mi vjerujemo u to. Njegov je Otac bio Bog. Dijete koje je Marija rodila bilo je doista Sin Božji, kao što joj je anđeo i rekao (Luka 1:35).’ Zatim možeš nastaviti: ‘No jeste li ikad razmišljali o tome zašto je bilo važno da se Isus rodi na takav način? (...) Samo se na taj način mogla pribaviti odgovarajuća otkupnina koja bi nama ljudima omogućila oslobođenje od grijeha i smrti (1. Tim. 2:5, 6; zatim možda Ivan 3:16).’

Možeš reći i ovako: ‘Da, mi vjerujemo u sve što Biblija kaže o njoj, a ona jasno kaže da je Isusa rodila djevica. Meni su vrlo ohrabrujuće i druge stvari koje u Bibliji pišu o Mariji, naprimjer to što od nje možemo puno toga naučiti. (Osvrni se na gradivo  na stranici 187.)’

‘Vi ne vjerujete u Djevicu Mariju’

Možeš reći: ‘Znam da neki ljudi ne vjeruju da je Božjeg Sina rodila djevica. Ali mi to doista vjerujemo. (Otvori neku od naših knjiga i pokaži stanaru odlomak u kojem se govori o tome.)’ Zatim možeš nastaviti: ‘No je li to sve što je potrebno za spasenje ili ima još nešto? (...) Pogledajte što je Isus rekao dok se molio svom Ocu (Ivan 17:3).’