Jesmo li svi mi živjeli u duhovnom svijetu prije nego što smo se rodili kao ljudi?

Ivan 8:23: “A on [Isus Krist] im je rekao: ‘Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.’” (Isus je došao iz duhovnog svijeta. No, kao što je rekao, drugi ljudi nisu.)

Rim. 9:10-12: “Rebeka je začela blizance (...). Dok se još nisu rodili niti učinili kakvo dobro ili zlo — da bi Božji naum o odabiru i dalje ovisio o onome koji poziva, a ne o djelima — bilo joj je rečeno: ‘Stariji će robovati mlađemu.’” (Da su ti blizanci — Jakov i Ezav — prije živjeli u duhovnom svijetu, zar ne bi već u tom životu učinili nešto dobro ili zlo? No oni su to učinili tek kad su se rodili kao ljudi.)

Idu li svi dobri ljudi na nebo?

Djela 2:34, JB: “David [za kojega Biblija kaže da je bio ‘čovjek po srcu Jehovinu’] nije bio uznesen na nebesa.”

Mat. 11:11, JB: “Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!” (Dakle, Ivan nakon svoje smrti nije otišao na nebo.)

Psal. 37:9, 11, 29, JB: “Zlikovci će biti satrti, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju. Zemlju će posjedovati  krotki, obilje mira oni će uživat’. Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.”

Da Adam nije zgriješio, bi li na koncu otišao na nebo?

1. Mojs. 1:26: “Tada je Bog rekao: ‘Načinimo čovjeka na sliku svoju, nama sličnog, i neka vlada nad ribama morskim, nad letećim stvorenjima nebeskim, nad stokom — nad svom zemljom — i nad svim drugim životinjama što se miču po zemlji!’” (Dakle, Božji je naum bio da se Adam brine za Zemlju i životinje. Nema niti riječi o tome da je Adam trebao otići na nebo.)

1. Mojs. 2:16, 17: “Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.’” (Jehova u početku nije želio da ljudi umiru. Svojom zapovijedi koja je ovdje citirana želio je odvratiti čovjeka da ne čini ono što bi ga moglo odvesti u smrt. Smrt bi bila kazna za neposlušnost, a ne ulaz u bolji život na nebu. Poslušnost bi bila nagrađena neprolaznim, vječnim životom u raju u koji je Bog smjestio čovjeka. Vidi i Izaiju 45:18.)

Mora li osoba otići na nebo da bi mogla živjeti u beskrajnoj sreći?

Psal. 37:11: “Krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira.”

Otkr. 21:1-4: “I vidio sam novo nebo i novu zemlju (...). Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: ‘Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.’”

Mih. 4:3, 4: “Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu. I sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neće plašiti, jer to su riječi iz usta Jehove nad vojskama.”

 Je li Isus omogućio odlazak na nebo onima koji su umrli prije njega?

Što znače riječi iz 1. Petrove 3:19, 20? O Isusu ondje stoji: “Tako je [u duhu, nakon svog uskrsnuća] otišao i propovijedao duhovima u tamnici, koji su nekoć bili neposlušni, kad je Bog strpljivo čekao u danima Noinim, dok se gradila arka, u kojoj se svega nekoliko ljudi, to jest osam duša [“ljudi”, Ru], spasilo prošavši kroz vodu.” (Jesu li ti “duhovi u tamnici” bile duše ljudi koji nisu marili za Noino propovijedanje prije općeg potopa? Je li im Isus sada omogućio odlazak na nebo? Usporedba 2. Petrove 2:4 i Jude 6 s 1. Mojsijevom 6:2-4 pokazuje da su ti duhovi bili anđeoski Božji sinovi koji su se u Noino vrijeme materijalizirali i ženili ljudskim kćerima. Grčka riječ koja je u 1. Petrovoj 3:19, 20 prevedena izrazom “duhovi” glasi pneumásin, dok riječ prevedena izrazom “duše” glasi psykhái. Ti “duhovi” nisu bili bestjelesne duše, nego neposlušni anđeli; “duše” koje se ovdje spominju bili su živi ljudi — Noa i njegova obitelj. Prema tome, “duhovima u tamnici” Isus je očigledno propovijedao osudu.)

Što znače riječi 1. Petrove 4:6? “Ustvari, zato je dobra vijest objavljena i mrtvima, da bi po tijelu bili osuđeni u očima ljudi, ali da bi u Božjim očima po duhu živjeli.” (Da li se izraz “mrtvi” u ovom retku odnosi na ljude koji su umrli prije Krista? Kao što je već objašnjeno, ovi “mrtvi” nisu “duhovi u tamnici”. Spomenuti duhovi su neposlušni anđeli. A propovijedati onima koji su u doslovnom smislu mrtvi ne bi imalo nikakve koristi jer oni, prema Propovjedniku 9:5, “nisu svjesni ničega”, a Psalam 146:4 kaže da, kad čovjek umre, “propadnu misli njegove”. No u Efežanima 2:1-7, 17 govori se o ljudima koji su bili duhovno mrtvi i koji su u duhovnom pogledu oživjeli jer su prihvatili dobru vijest.) U 1. Petrovoj 4:6 Petar se služio sličnim simboličnim izrazima.

Prikazuje li “Novi zavjet” nebeski život kao nagradu kojoj se nadaju svi kršćani?

Ivan 14:2, 3: “U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sada idem pripremiti vam  mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja.” (Isus je ovdje rekao da će njegovi vjerni apostoli, kojima se tog časa obraćao, s vremenom doći u “kuću” njegovog Oca, na nebo, da bi ondje bili s njim, Isusom. No Isus tom prilikom nije rekao koliko će drugih ljudi doći na nebo.)

Ivan 1:12, 13: “A onima koji su ga [Isusa] primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime. Oni nisu rođeni od krvi ni od volje tjelesne ni od volje čovječje, nego od Boga.” (Zapazite da 11. redak pokazuje da se ovdje govori o Židovima, jer se za Isusa kaže da je “došao k svojima”. Svi Židovi koji su ga prihvatili kad je u prvom stoljeću došao k njima postali su Božja djeca i dobili su mogućnost da u budućnosti žive na nebu. Glagoli koji se koriste u spomenutom tekstu u prošlom su vremenu, iz čega se vidi da taj odlomak ne govori o svim ljudima koji su otad postali kršćani.)

Rim. 8:14, 16, 17: “Svi koje vodi Božji duh sinovi su Božji. Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja. A ako smo djeca, onda smo i nasljednici — nasljednici Božji, a sunasljednici Kristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni.” (U vrijeme kad su te riječi bile pisane moglo se s pravom reći da su svi koje vodi Božji duh Božji sinovi koji se nadaju da će biti proslavljeni s Kristom. No nije uvijek bilo tako. U Luki 1:15 pisalo je da će Ivan Krstitelj biti pun svetog duha, no iz Mateja 11:11 jasno proizlazi da on nije trebao imati udjela u slavi nebeskog Kraljevstva. Prema tome, nakon što su bili sakupljeni nasljednici nebeskog Kraljevstva, trebali su se početi prikupljati ostali, koji će služiti Bogu kao sljedbenici njegovog Sina, no neće imati udjela u nebeskoj slavi.)

Gdje se u “Novom zavjetu” konkretno ukazuje na to da će neki kršćani biti nagrađeni vječnim životom na Zemlji?

Mat. 5:5: “Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju.”

Mat. 6:9, 10: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude  volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Što je Božji naum u vezi sa Zemljom? Na kakav zaključak navode riječi iz 1. Mojsijeve 1:28 i Izaije 45:18?)

Mat. 25:31-33, 40, 46: “Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. (...) Kralj će im [ovcama] odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.’ (...) I ovi [jarci] će otići u vječnu smrt, a pravednici [ovce] u vječni život.” (Zapazite da ove “ovce” nisu isto što i Kristova braća, koja su “sudionici nebeskoga poziva” [Hebr. 2:10–3:1]. Naprotiv, za te se simbolične ovce kaže da žive u vrijeme kad Krist sjedi na prijestolju i kad na Zemlji neka njegova “braća” još uvijek doživljavaju nevolje.)

Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Tko su te “druge ovce”? To su sljedbenici Dobrog Pastira, Isusa Krista, no oni nisu u ovčinjaku u kojem se nalaze sudionici “novog saveza”, pa nemaju poput njih nadu u nebeski život. No oni blisko surađuju sa sudionicima tog “novog saveza”.)

2. Petr. 3:13: “Po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost.” (Vidi i Otkrivenje 21:1-4.)

Nakon što je vidio potpuni broj “pečatom obilježenih” koji su “otkupljeni sa zemlje” da bi bili s Kristom na nebeskoj gori Sionu (vidi Otkrivenje 7:3, 4; 14:1-3), apostol Ivan u Otkrivenju 7:9, 10 opisuje što je ugledao: “Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’”

 Koliko se ljudi, po Bibliji, može nadati nebeskom životu?

Luka 12:32: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.”

Otkr. 14:1-3: “I pogledao sam, i gle — Janje [Isus Krist] stoji na gori Sionu [na nebu; vidi Hebrejima 12:22-24] i s njim sto četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime njegovo i ime Oca njegova napisano na čelima svojim. (...) Pjevali su kao novu pjesmu (...). I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri tisuće, koji su otkupljeni sa zemlje.”

Čine li skupinu od 144 000 samo Židovi?

Otkr. 7:4-8: “I čuo sam broj pečatom obilježenih — sto četrdeset i četiri tisuće pečatom obilježenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih: Iz plemena Judina (...) Rubenova (...) Gadova (...) Ašerova (...) Naftalijeva (...) Manašeova (...) Šimunova (...) Levijeva (...) Isakarova (...) Zebulunova (...) Josipova (...) Benjaminova.” (Ovdje se ne može raditi o izraelskom narodu budući da u Izraelu nije postojalo Josipovo pleme; Efrajimovo i Danovo pleme nisu na ovom popisu; Leviti su u Izraelu bili zasebno pleme koje je bilo posvećeno službi u hramu, pa se nisu brojali kao jedno od 12 plemena, a ovdje su navedeni. Vidi 4. Mojsijevu 1:4-16.)

Rim. 2:28, 29: “Pravi Židov nije onaj koji je to izvana niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakonu.”

Gal. 3:26-29: “Doista, svi ste vi Božji sinovi zbog svoje vjere u Krista Isusa. (...) Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom. A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju.”

Je li broj 144 000 simboličan?

Do odgovora možemo doći na temelju činjenice da se nakon spominjanja konkretnog broja 144 000 u  Otkrivenju 7:9 spominje “veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti”. Kad broj 144 000 ne bi bio doslovan, i kad bi označavao “neodređeni broj ljudi”, ne bi baš imalo smisla uspoređivati ga s “velikim mnoštvom”. Doslovno shvaćanje tog broja u skladu je i s onim što je Isus u Mateju 22:14 izjavio o nebeskom Kraljevstvu: “Mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.”

Ide li na nebo i “veliko mnoštvo”, spomenuto u Otkrivenju 7:9, 10?

Otkrivenje o tom mnoštvu ne kaže da su njegovi članovi “otkupljeni sa zemlje” da budu s Kristom na nebeskoj gori Sionu, kao što to kaže za 144 000 (Otkr. 14:1-3).

To što se za “veliko mnoštvo” ljudi kaže da “stoje pred prijestoljem i pred Janjetom” ne mora značiti da se doslovno nalaze pred prijestoljem, već te riječi mogu označavati da su u Božjoj milosti. (Usporedi Luku 21:36.) Izraz “pred prijestoljem” (grčki: enópion tou thrónou; doslovno: “u vidokrugu prijestolja”) ne znači nužno da se oni nalaze na nebu. Oni se, jednostavno govoreći, nalaze “u vidokrugu” Boga, Jehove, koji nam poručuje da s neba promatra sinove ljudske (Psal. 11:4; usporedi Mateja 25:31-33; Luku 1:74, 75; Djela apostolska 10:33).

“Silno mnoštvo na nebu”, koje se spominje u Otkrivenju 19:1, 6, nije isto što i “veliko mnoštvo” iz Otkrivenja 7:9. Za spomenuto nebesko mnoštvo ne kaže se da dolazi “iz svakoga naroda” niti da svoje spasenje pripisuje Janjetu. To mnoštvo čine anđeli.

Što će oni koji odu na nebo ondje raditi?

Otkr. 20:6: “Bit će svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina.” (Vidi i Danijela 7:27.)

1. Kor. 6:2: “Ne znate li da će sveti suditi svijetu?”

Otkr. 5:10: “Učinio si ih kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu i kraljevat će nad zemljom.”

 Tko odabire one koji će ići na nebo?

Zapazite da se u 2. Solunjanima 2:13, 14 odabir pripisuje Bogu: “Mi smo dužni uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo koju Jehova ljubi, jer vas je Bog, zbog vaše vjere u istinu, od početka odabrao za spasenje posvetivši vas duhom. Na to vas je spasenje pozvao putem dobre vijesti koju objavljujemo, da postignete slavu našega Gospodina Isusa Krista.”

Rim. 9:6, 16: “Nisu Izrael svi koji potječu od Izraela. (...) To ne ovisi o onome tko ima želju niti o onome tko se trudi, nego o Bogu, koji pokazuje milosrđe.”