Po čemu se smrt Isusa Krista razlikuje od smrti drugih ljudi koji su umrli kao mučenici?

Isus je bio savršen čovjek. Bio je rođen bez grijeha i takav je ostao cijeli život. “On nije grijeha počinio.” Bio je “neokaljan, odijeljen od grešnika” (1. Petr. 2:22; Hebr. 7:26).

Bio je jedinstveni Božji Sin. To je javno potvrdio i sam Bog govoreći s neba (Mat. 3:17; 17:5). Prije nego što se rodio kao čovjek, taj je Sin živio na nebu. Bog je preko njega stvorio sva druga stvorenja i sve što postoji u svemiru. Kako bi ostvario svoj naum, Bog je čudom prenio njegov život u utrobu jedne djevice i tako mu omogućio da se rodi kao čovjek. Isus je za sebe rekao da je Sin čovječji naglašavajući tako činjenicu da je uistinu čovjek (Kol. 1:15-20; Ivan 1:14; Luka 5:24).

Nije bio bespomoćan pred svojim krvnicima. Rekao je: “Ja polažem svoj život. (...) Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem” (Ivan 10:17, 18). Nije htio zamoliti Oca da mu u pomoć pošalje vojske anđela (Mat. 26:53, 54). Premda je zlim ljudima bilo dopušteno da ostvare svoju zavjeru i ubiju ga, on je umro dobrovoljno, pravom žrtvenom smrću.

Njegova prolivena krv omogućila je ljudima oslobođenje. “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mar. 10:45). Dakle, njegova smrt nije samo slučaj mučeništva  jednog čovjeka koji nije htio kompromitirati svoja vjerovanja nego nešto daleko značajnije.

Vidi i stranice 219 i 220, pod temom “Obilježavanje Kristove smrti”.

Zašto je bila potrebna upravo takva otkupnina da bismo mi dobili vječni život?

Rim. 5:12: “Kao što je preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” (Koliko se god mi trudili živjeti čestito, svi smo grešnici od rođenja [Psal. 51:5]. Mi ne možemo zaslužiti vječni život.)

Rim. 6:23: “Plaća za grijeh je smrt.”

Psal. 49:6-9: “Od onih koji se uzdaju u imetak svoj i koji se hvale velikim bogatstvom svojim, nitko ne može otkupiti brata, niti dati Bogu otkup za njega (otkupnina za dušu njihovu toliko je visoka da ostaje neplaćena dovijeka), pa da živi zauvijek i ne vidi jamu grobnu.” (Nijedan nesavršeni čovjek ne može nekoga osloboditi grijeha i smrti. Svojim novcem ne može kupiti vječni život. Ne bi to mogao učiniti čak ni kad bi bio spreman žrtvovati svoj život, jer smrt ionako ne može izbjeći zato što je plaća za grijeh smrt.)

Zašto Bog nije jednostavno odlučio da Adam i Eva umru zato što su se pobunili, a da svi njihovi potomci koji mu budu poslušni dobiju vječni život?

Zato što Jehova “ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5; 5. Mojs. 32:4; Jer. 9:24). Zbog toga je na pravedan način riješio taj problem, učinio je ono što je zahtijevala savršena pravda, a istovremeno je iskazao svoju ljubav i milosrđe. Na koji način?

(1) Adam i Eva nisu imali djece prije nego što su zgriješili, pa stoga nijedan čovjek nije rođen savršen. Svi Adamovi potomci rođeni su u grijehu, a grijeh vodi u smrt. Da je Jehova naprosto zanemario tu činjenicu, porekao bi vlastita pravedna načela. Bog to nije mogao učiniti jer bi time postao sudionik u nepravednom postupanju. On nije želio zanemariti zahtjeve koje  nameće savršena pravda. Stoga nijedno razumno stvorenje nema opravdanog razloga zamjeriti Bogu na tome kako je postupio (Rim. 3:21-26).

(2) Kako bi Adamovi potomci koji ljube Jehovu i poslušni su mu mogli biti oslobođeni, a da se pritom ne zanemari pravda? Kad bi savršen čovjek umro žrtvenom smrću, bila bi zadovoljena pravda jer bi njegov savršeni život pokrio grijehe onih koji bi s vjerom prihvatili tu otkupninu. Budući da je cijeli ljudski rod postao grešan zbog grijeha jednog čovjeka (Adama), prolivena krv jednog drugog savršenog čovjeka (drugog Adama), koja ima odgovarajuću vrijednost, mogla bi dovesti u ravnotežu vagu pravde. S obzirom na to da je Adam namjerno zgriješio, on ne bi imao koristi od te žrtve. No budući da bi na taj način netko drugi platio kaznu koju je zbog grijeha trebao platiti ljudski rod, Adamovi potomci bili bi oslobođeni. Međutim, takav savršeni čovjek nije postojao. Ljudski rod nikada ne bi mogao udovoljiti zahtjevima koji obilježavaju savršenu pravdu. Stoga se sam Jehova uz veliku osobnu žrtvu pobrinuo za rješenje tog problema pokazujući time veliku ljubav (1. Kor. 15:45; 1. Tim. 2:5, 6; Ivan 3:16; Rim. 5:8). Božji jedinorođeni Sin bio je spreman učiniti svoj dio. Ponizno je napustio nebo i odrekao se nebeske slave te postao savršen čovjek i umro za ljudski rod (Filip. 2:7, 8).

Primjer: Zamisli da je neki obiteljski čovjek postao kriminalac i bio osuđen na smrt. Djeca su mu ostala bez osnovnih sredstava za život i u velikim dugovima. No njihov se djed velikodušno zauzeo za njih i pobrinuo se da njegov drugi sin, koji je živio s njim, plati njihove dugove i omogući im nov život. Međutim, da bi dobila tu pomoć, djeca su morala poštivati dogovor. Osim toga, djed je od njih s pravom tražio da na neki način dokažu kako neće postupati poput svog oca.

Tko je prvi primio blagoslove koji proizlaze iz Isusove žrtve i zašto?

Rim. 1:16: “Ne stidim se dobre vijesti [o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u Jehovinom naumu]. Ona je Božja sila  koja donosi spasenje svakome tko vjeruje, najprije Židovu, a onda i Grku.” (Poziv da na temelju Kristove žrtve postignu spasenje prvo su dobili Židovi, a potom i ne-Židovi.)

Efež. 1:11-14: “U zajedništvu s [Kristom] smo i mi [Židovi, među ostalima i apostol Pavao] izabrani za nasljednike [nebeskog Kraljevstva] (...), da mi koji smo se prvi pouzdali u Krista budemo na hvalu i slavu Bogu. A i vi [kršćani iz neznabožačkih naroda, kojih je bilo mnogo u efeškoj skupštini] ste se pouzdali u njega kad ste čuli riječ istine, dobru vijest o svojem spasenju, i preko njega ste, kad ste povjerovali, bili zapečaćeni obećanim svetim duhom, koji je jamstvo našeg nasljedstva, da Božje vlasništvo bude oslobođeno otkupninom, njemu na slavu i hvalu.” (Kao što stoji u 1. Petrovoj 1:4, to se nasljedstvo čuva na nebesima. Otkrivenje 14:1-4 otkriva da ga dobiva 144 000 pojedinaca. Oni će zajedno s Kristom 1 000 godina služiti kao kraljevi i svećenici ljudskom rodu. Tijekom tog razdoblja ostvarit će se Božji naum da cijela Zemlja postane raj u kojem će živjeti savršeni ljudi, potomci prvog ljudskog para.)

Tko u naše vrijeme također uživa blagoslove koje donosi Isusova žrtva?

1. Ivan. 2:2: “On [Isus Krist] je pomirbena žrtva za naše grijehe [grijehe apostola Ivana i drugih duhom pomazanih kršćana], i ne samo za naše nego i za grijehe cijeloga svijeta [za ostale pripadnike ljudskog roda, koji su dobili mogućnost da vječno žive na Zemlji].”

Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Te “druge ovce” sakupljaju se pod brižnim vodstvom Isusa Krista u vrijeme kad su preostali pripadnici “malog stada” nasljednika Kraljevstva još uvijek na Zemlji. Tako se “druge ovce” mogu pridružiti nasljednicima Kraljevstva i s njima biti “jedno stado”. Svi oni uživaju mnoge blagoslove koji proizlaze iz Isusove žrtve, no ti blagoslovi nisu posve jednaki jer se jedni nadaju životu na nebu, a drugi životu na Zemlji.)

 Otkr. 7:9, 14: “Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika. (...) ‘To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj.’” (Dakle, kad započne velika nevolja, pripadnici tog velikog mnoštva bit će živi i čisti pred Bogom jer vjeruju u otkupninu. Zbog toga će ih se smatrati pravednima, a to je preduvjet da prežive veliku nevolju i ostanu na Zemlji.)

Koje će blagoslove otkupnina donijeti u budućnosti?

Otkr. 5:9, 10: “Pjevali su Janjetu [Isusu Kristu] novu pjesmu: ‘Dostojan si uzeti svitak i otvoriti pečate njegove, jer si bio zaklan i krvlju si svojom kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i puka i naroda, i učinio si ih kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu i kraljevat će nad zemljom.’” (Otkupnina je jedan od najvažnijih činitelja koji omogućava dobivanje nebeskog života onima koji će vladati s Kristom. Uskoro će svi ti vladari, članovi nove vlade koja će upravljati Zemljom, sjesti na svoja nebeska prijestolja.)

Otkr. 7:9, 10: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom [Isusom Kristom, koji je umro kao žrtveno janje], obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’” (Vjera u Kristovu žrtvu jedan je od najvažnijih preduvjeta koji velikom mnoštvu omogućava preživljavanje velike nevolje.)

Otkr. 22:1, 2: “I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz prijestolja Božjega i Janjetova posred glavne ulice gradske. A s jedne i s druge strane rijeke nalazilo se drveće života koje je donosilo dvanaest uroda godišnje — svakog je mjeseca davalo plod. A lišće drveća bilo je za liječenje narodâ.” (Žrtva Janjeta Božjeg, odnosno Isusa Krista, igra važnu ulogu  u Božjem naumu da oslobodi ljudski rod svih posljedica grijeha i podari mu vječni život.)

Rim. 8:21: “I samo će stvorenje [ljudski rod] biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje.”

Što moramo činiti da bismo zauvijek mogli uživati blagoslove Isusove savršene žrtve?

Ivan 3:36: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.”

Hebr. 5:9: “Kad je [Isus Krist] bio učinjen savršenim, postao je donositelj vječnoga spasenja svima koji su mu poslušni.”

Što otkupnina otkriva o osjećajima koje Bog gaji prema ljudskom rodu?

1. Ivan. 4:9, 10: “U ovom se ljubav Božja očitovala na nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život. Ljubav je u ovome: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao je svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe.”

Rim. 5:7, 8: “Teško da bi tko umro za pravednoga, ali za dobrog čovjeka netko bi se možda i odvažio umrijeti. A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”

Kako bi otkupnina trebala utjecati na naš život?

1. Petr. 2:24: “On je u tijelu svojemu ponio grijehe naše na stup, da bismo se ostavili grijehâ i živjeli za pravednost.” (S obzirom na sve što su Jehova i njegov Sin učinili kako bi nas očistili od grijeha, trebamo se truditi nadvladati grešne sklonosti. Nipošto ne bismo smjeli namjerno učiniti nešto za što znamo da je grijeh.)

Titu 2:14: “Krist je sebe dao za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja i da očisti sebi narod koji je izabrao,  koji revno čini dobra djela.” (Zahvalnost za taj divan dar trebala bi nas navesti da revno izvršavamo zadatke koje je Krist povjerio svojim pravim sljedbenicima.)

2. Kor. 5:14, 15: “Kristova nas ljubav pokreće, jer smo zaključili ovo: jedan je čovjek umro za sve, pa su tako svi umrli; on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut.”