Pobačaj
Objašnjenje pojma: Pobačaj je izbacivanje zametka ili ploda koji obično ne može preživjeti izvan maternice. Do spontanog pobačaja može doći uslijed ljudske nesavršenosti ili kakve nesreće. Pobačaj koji je namjerno izazvan samo zato da bi se spriječilo rođenje neželjenog djeteta hotimično je oduzimanje ljudskog života.
Kako bi Bog, koji je Izvor ljudskog života, trebao utjecati na naše gledište o pobačaju?
Djela 17:28: “Jer po njemu [Bogu] imamo život i mičemo se i postojimo.”
Psal. 36:9: “U tebe je [Jehova] izvor života, tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost.”
Rim. 14:12: “Svatko će od nas za sebe položiti račun Bogu.”
Smatra li Jehova život djeteta dragocjenim čak i u vrlo ranoj fazi razvoja nakon začeća?
Psal. 139:13-16: “Zaklanjao si me [Jehova] u utrobi majke moje. (...) Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani.”
Je li Bog igdje rekao da će onaj tko naudi nerođenom djetetu biti pozvan na odgovornost?
2. Mojs. 21:22, 23: “Ako se ljudi potuku i ozlijede trudnu ženu pa iz nje izađe dijete, ali se ne dogodi smrt, onda krivac mora platiti odštetu koliku mu odredi muž njezin. Neka plati preko sudaca. Ali ako se dogodi smrt, tada ćeš uzeti život za život.” (Iz nekih biblijskih prijevoda dobiva se dojam da je u toj odredbi izraelskog zakona presudno bilo ono što se dogodilo majci, a ne plodu. No prema izvornom hebrejskom tekstu, moglo se raditi i o smrti majke i o smrti djeteta.)
Koliku ozbiljnost ima namjerno uzimanje ljudskog života bez Božjeg ovlaštenja?
1. Mojs. 9:6: “Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek, jer Bog je na sliku svoju načinio čovjeka.”
1. Ivan. 3:15: “Ni u jednome ubojici vječni život ne ostaje.”
2. Mojs. 20:13: “Ne ubij!”
Je li mišljenje liječnika da će nastavak trudnoće biti štetan po majčino zdravlje opravdanje za pobačaj?
Mišljenja liječnika ponekad su pogrešna. Bi li bilo ispravno ubiti čovjeka samo zbog pretpostavke da će on nauditi nekome? Ako se u vrijeme rođenja mora odlučiti hoće li se spasiti život majci ili djetetu, tu odluku trebaju donijeti oni kojih se ona tiče. Međutim, zbog napretka medicine u mnogim su zemljama takve situacije vrlo rijetke.
Ako netko kaže:
‘Ali ja imam pravo odlučivati o pitanjima koja se tiču mog tijela.’
Možeš reći: ‘Razumijem što želite reći. Danas se često događa da drugi gaze naša prava, a mnoge uopće nije briga za ono što se događa nekome drugome. No Biblija nam daje životne upute koje nas mogu zaštititi. Međutim, da bi nam te upute koristile, moramo prihvatiti i određene odgovornosti.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Ima mnogo žena koje su napustili očevi njihove djece. No u domu u kojem i muž i žena žive po biblijskim mjerilima, muž jako voli svoju ženu i djecu, privržen im je te ostaje s njima i brine se za njih (1. Tim. 5:8; Efež. 5:28-31).’ (2) ‘Da bi članovi obitelji iskazali takvu ljubav i poštovanje nama, i mi moramo primjenjivati biblijska mjerila u ophođenju s njima. Kako bismo, po učenju Biblije, morali gledati na djecu koju stvaramo? (Psal. 127:3; usporedi Izaiju 49:15).’
