Da li se i u “Novom zavjetu” govori o budućem raju na Zemlji ili se on spominje samo u “Starom zavjetu”?

Podjela Biblije na dva dijela i vrednovanje njezinih poruka na temelju toga jesu li iz “Starog” ili iz “Novog” dijela nije u skladu sa samom Biblijom. U 2. Timoteju 3:16 čitamo: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje.” Riječi iz Rimljanima 15:4 odnose se na nadahnute biblijske knjige iz pretkršćanskog vremena, a glase: “Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano.” Dakle, odgovor na to pitanje treba tražiti tako da se uzme u obzir cijela Biblija.

 U 1. Mojsijevoj 2:8 piše: “Jehova Bog zasadio je i vrt u Edenu, prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka [Adama] kojeg je načinio.” U tom rajskom vrtu bilo je mnogo raznih predivnih biljaka i životinja. Jehova je blagoslovio prvi ljudski par i rekao im: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!” (1. Mojs. 1:28). Božji prvobitni naum da cijela Zemlja bude raj nastanjen onima koji prihvaćaju i slušaju njegove zakone neće ostati neostvaren (Iza. 45:18; 55:10, 11). Zbog toga je Isus rekao: “Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju.” Zbog toga je i poučio svoje učenike da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Mat. 5:5; 6:9, 10). U skladu s tim, u Efežanima 1:9-11 objašnjeno je da je Božji naum “da se sve ponovno sastavi u Kristu — ono što je na nebesima i ono što je na zemlji”. Otkrivenje 5:10 govori o onima koji će, kao Kristovi sunasljednici, ‘kraljevati nad zemljom’. A u Otkrivenju 21:1-5 i 22:1, 2 opisuju se divni uvjeti koji će vladati na “novoj zemlji”, slični onima koji su vladali u prvobitnom raju u Edenu u kojem se nalazilo drvo života (1. Mojs. 2:9).

Povrh toga, Isus se osvrnuo na budući zemaljski raj (grčki: parádeisos) kad se obratio zločincu koji je bio na stupu pored njega i koji je pokazao da vjeruje u njega kao budućeg kralja, rekavši: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:43).

Kako možemo znati na što je točno Isus mislio kad je u Luki 23:43 zločincu govorio o raju?

Je li pritom mislio na neko privremeno boravište duša pravednih pokojnika, na neki dio hada?

Odakle potječe takvo gledište? “Kad se prihvatilo [grčko] učenje o besmrtnosti duše, raj je postao boravište pravednika tijekom međustanja” (The New International Dictionary of New Testament Theology, uredio  Colin Brown, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1976, svezak 2, stranica 761). Je li to nebiblijsko gledište bilo uvriježeno među Židovima dok je Isus bio na Zemlji? Takva se tvrdnja ne može smatrati pouzdanom. (Više o tome može se naći u Hastingsovom priručnik Dictionary of the Bible, iz kojega je objašnjenje citirano u Uvidu u Sveto pismo, svezak 2, stranica 575.)

No čak i ako je u prvom stoljeću takvo gledište bilo uobičajeno među Židovima, je li ga Isus potkrijepio svojim obećanjem pokajničkom zločincu? Isus je snažno osudio židovske farizeje i pismoznance zbog toga što su naučavali predaje koje su se kosile s Božjom Riječi (Mat. 15:3-9; vidi i temu “Duša”).

Isus je otišao u had kad je umro, kao što pokazuju Djela apostolska 2:30, 31 (bilješka). (Apostol Petar je tom prilikom citirao riječi iz Psalma 16:10, no kako su Djela apostolska napisana na grčkom jeziku, umjesto hebrejske riječi “šeol” upotrijebljena je istoznačna grčka riječ “had”, kao što pokazuju bilješke u obje knjige.) Međutim, Biblija nigdje ne ukazuje na to da je had (šeol), ili bilo koji njegov dio, zapravo raj koji čovjeku pruža užitak. Naprotiv, u Propovjedniku 9:5, 10 piše da oni koji su u njemu “nisu svjesni ničega”.

Da li se izraz “raj” u Luki 23:43 odnosi na nebo ili na neki dio neba?

Biblija ne podupire mišljenje da su Isus i zločinac koji je bio kraj njega otišli na nebo onog dana kad je Isus izrekao riječi iz Luke 23:43. Isus je prije toga prorekao da će uskrsnuti tek treći dan nakon što bude ubijen (Luka 9:22). Tijekom tog razdoblja od tri dana Isus nije bio na nebu, jer je nakon svog uskrsnuća rekao Mariji Magdaleni: “Još nisam uzašao k Ocu” (Ivan 20:17). A 40 dana nakon što je uskrsnuo, učenici su ga vidjeli kako se podiže sa zemlje i kako ga oblak zaklanja dok uzlazi na nebo (Djela 1:3, 6-11).

Zločinac kojem je Isus govorio o raju nije udovoljio zahtjevima potrebnim ni da kasnije u budućnosti ode na nebo. On se nije “ponovno rodio” — nije bio kršten u vodi niti rođen Božjim duhom. Sveti je duh bio izliven  na Isusove učenike tek više od 50 dana nakon smrti tog zločinca (Ivan 3:3, 5; Djela 2:1-4). Na dan svoje smrti Isus je s onima koji su ‘ostali s njim u njegovim kušnjama’ sklopio savez za nebesko kraljevstvo. No zločinac se nije ubrajao među one koji su pokazali takvu vjernost (Luka 22:28-30).

Po čemu se zna da će taj raj biti na Zemlji?

Hebrejske knjige Biblije nikad nisu poticale bogobojazne Židove da se nadaju da će biti nagrađeni nebeskim životom. Te su nadahnute knjige ukazivale na obnovu raja na Zemlji. U Danijelu 7:13, 14 prorečeno je da će se “vlast, čast i kraljevstvo” dati Mesiji te da će mu “služiti svi narodi, plemena i jezici”. Ti podanici njegovog Kraljevstva živjet će na Zemlji. Kad se obratio Isusu, zločinac je očigledno izrazio nadu u to da će ga se Isus tada sjetiti.

No kako će onda Isus i taj zločinac biti zajedno? Tako što će ga Isus uskrsnuti od mrtvih i brinut će se za njegove tjelesne potrebe te će mu pružiti priliku da uči o Jehovinim zahtjevima za vječni život i da im udovolji (Ivan 5:28, 29). Budući da je zločinac pokazao kajanje i poštovanje, Isus ga je ubrojio među milijarde onih koji će uskrsnuti kako bi živjeli na Zemlji i dobiti priliku da se pokažu dostojnima vječnog života u raju.

Kada će zločinac biti u raju?

Riječi iz Luke 23:43 mogu se različito shvatiti, ovisno o tome gdje je prevoditelj stavio zarez. U rukopisima Biblije pisanim na izvornom grčkom jeziku nema interpunkcijskih znakova. U knjizi Grčki jezik Novoga zavjeta nalazi se sljedeće objašnjenje o interpunkcijskim znakovima: “Ti znakovi ne nalaze se u najstarijim rukopisima Novoga zavjeta, jer se u njima riječi nalaze napisane jedna do druge velikim slovima” (Nela Horak-Williams, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991, stranica 21). Interpunkcijski znakovi nisu ušli u upotrebu sve do 9. stoljeća n. e. Trebaju li stoga riječi iz Luke 23:43 glasiti: “Zaista, kažem ti, danas bit ćeš sa mnom u raju” ili “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju”?  To se mora utvrditi na temelju cjelokupnog Kristovog učenja i na temelju ostalog dijela Biblije, a ne na temelju toga gdje je neki prevoditelj stavio zarez nekoliko stoljeća nakon što je Isus izrekao te riječi.

Britanski biblijski prevoditelj Joseph Bryant Rotherham u svom je prijevodu The Emphasised Bible stavio zarez nakon riječi “danas”, isto kao i prevoditelji prijevoda Novi svijet. Njemački prevoditelj Biblije Ludwig Reinhardt ovako je napisao u bilješci za Luku 23:43: “Zarez se u ovom retku [u većini prijevoda] nedvojbeno nalazi na pogrešnom mjestu, tako da je smisao suprotan svemu onom što su Krist i zločinac imali na umu. (...) Nema sumnje, [Krist] nije raj shvaćao kao neki dio svijeta mrtvih, nego je govorio o obnovljenom raju na Zemlji.”

Kada je Isus trebao “doći u kraljevstvo svoje” te ispuniti naum svog Oca i pretvoriti Zemlju u raj? Knjiga Otkrivenje, koja je napisana otprilike 63 godine nakon izjava zabilježenih u Luki 23:42, 43, ukazuje na to da su ti događaji u vrijeme pisanja te knjige još uvijek ležali u budućnosti. (Vidi stranice 68-71, pod temom “Datiranje”, te temu “Posljednji dani”.)