Da li neobičan osjećaj da poznajemo neke ljude koje smo tek prvi put sreli ili da smo već bili na nekom mjestu koje dotad još nismo posjetili dokazuje reinkarnaciju?

Da li vam se znalo dogoditi da neku živu osobu zamijenite s nekom drugom koja je također živa? To se događa mnogima. Zašto? Zato što neki ljudi imaju slično držanje ili geste, a možda su čak i izgledom vrlo slični. Stoga osjećaj da nekoga poznajemo iako ga nikada prije nismo sreli ne dokazuje da smo tu osobu upoznali u nekom prijašnjem životu.

 Zašto nam se neka kuća ili mjesto mogu učiniti poznatima premda nikada prije nismo bili ondje? Je li to zato što smo ondje živjeli u nekom prijašnjem životu? Mnoge kuće građene su na sličan način. U nekim međusobno udaljenim gradovima koristi se namještaj sličnog dizajna. A vjerojatno ćete se složiti s tim da je krajolik u nekim područjima koja se nalaze na različitim stranama svijeta zapravo vrlo sličan. Dakle, taj osjećaj da nekoga ili nešto poznajemo može se objasniti i bez reinkarnacije.

Da li sjećanja na život u nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, kakva se javljaju za vrijeme hipnoze, dokazuju reinkarnaciju?

Za vrijeme hipnoze mogu se dozvati u sjećanje mnoge misli ili podaci pohranjeni u mozgu. Hipnotizeri omogućavaju osobi da oslobodi sjećanja iz svoje podsvijesti. No kako su ta sjećanja dospjela onamo? Možda ste pročitali neku knjigu, pogledali neki film ili televizijsku emisiju koja govori o nekim osobama. Ako ste se uživjeli u njihovu situaciju, to je na vas moglo ostaviti tako snažan dojam kao da ste osobno doživjeli isto što i oni. A možda se radi o stvarnim događajima iz vašeg života koji su se zbili tako davno da ste ih naprosto zaboravili, ali pod hipnozom ste ih se prisjetili kao događaja iz nekog “drugog života”. No kad bi to bilo točno, ne bi li onda svi ljudi trebali imati takva sjećanja? Ali to ipak nije slučaj. Zanimljivo je zapaziti da sve veći broj najviših državnih sudova u Sjedinjenim Državama ne prihvaća iskaz svjedoka dobiven pod hipnozom. Godine 1980. Vrhovni sud Minnesote objavio je da “iz mišljenja najboljih stručnjaka proizlazi da nijedan stručnjak ne može utvrditi je li sjećanje koje se pojavilo pod hipnozom, ili bilo koji dio tog sjećanja, istinito, lažno ili se radi o kompenzaciji za gubitak pamćenja — ispunjavanju praznina u sjećanju izmišljenim detaljima. Takvi se rezultati ne smatraju znanstveno pouzdanima i točnima” (Država protiv Macka, 292 N.W.2d 764). Podložnost hipnotizirane osobe sugestijama hipnotizera jedan je od razloga zašto se takva svjedočanstva smatraju nepouzdanima.

 Sadrži li Biblija dokaze koji potvrđuju vjerovanje u reinkarnaciju?

Da li izvještaj iz Mateja 17:12, 13 podupire vjerovanje u reinkarnaciju?

Mat. 17:12, 13: “[Isus je rekao:] ‘Kažem vam da je Ilija već došao i nisu ga prepoznali, nego su učinili s njim ono što su htjeli. Tako je određeno da i Sin čovječji trpi od ruku njihovih.’ Tada su učenici shvatili da im govori o Ivanu Krstitelju.”

Znači li to da je Ivan Krstitelj bio reinkarnirani Ilija? Kad su židovski svećenici upitali Ivana je li on Ilija, Ivan je odgovorio: “Nisam” (Ivan 1:21). Što je onda Isus mislio tim riječima? Kao što je prorekao Jehovin anđeo, Ivan je išao pred Jehovinim Mesijom “pun duha i snage kao Ilija, da srca očeva obrati k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Jehovi narod spreman” (Luka 1:17). Dakle, time što je izvršavao djelo slično onome koje je vršio prorok Ilija, Ivan Krstitelj ispunio je proročanstvo (Mal. 4:5, 6).

Ukazuje li izvještaj iz Ivana 9:1, 2 na reinkarnaciju?

Ivan 9:1, 2: “Dok je [Isus] prolazio, vidio je čovjeka slijepog od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: ‘Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?’”

Je li moguće da je na te učenike utjecalo vjerovanje židovskih farizeja da se “samo duše dobrih ljudi sele u druga tijela”? (Josip Flavije, Židovski ratovi, knjiga II, poglavlje VIII, odlomak 14). Po svoj prilici nije, jer se iz njihovog pitanja ne može zaključiti da su tog slijepca smatrali dobrim čovjekom. Budući da se radilo o Isusovim učenicima, daleko je vjerojatnije da su vjerovali nadahnutim spisima i da su znali da je duša smrtna. Međutim, budući da dijete živi već u majčinoj utrobi i da je začeto u grijehu, možda su se pitali je li to nerođeno dijete moglo zgriješiti te zbog toga oslijepiti. U svakom slučaju, Isusov odgovor ne podupire ni vjerovanje u reinkarnaciju ni ideju da dijete u majčinoj utrobi može još prije rođenja sagriješiti. Isus je odgovorio: “Niti je sagriješio  ovaj čovjek niti njegovi roditelji” (Ivan 9:3). Isus je znao da smo kao Adamovi potomci naslijedili ljudske mane i slabosti. Izliječio je slijepog čovjeka i tako iskoristio tu situaciju da proslavi Boga.

Je li biblijsko učenje o duši i smrti spojivo s vjerovanjem u reinkarnaciju?

U 1. Mojsijevoj 2:7 stoji: “Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.”Ovdje jasno piše da je sam čovjek postao duša. Duša nije bila nešto bestjelesno, odvojeno od tijela i zasebno. “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezek. 18:4, 20). O umrlom čovjeku govori se kao o “mrtvoj duši” (3. Mojs. 21:1, bilješka). Prilikom smrti “duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psal. 146:4). Dakle, kad umre čovjek, umre cijela osoba — nijedan njezin dio ne nastavlja živjeti niti može prijeći u neko drugo tijelo. (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Duša” i “Smrt”.)

Prop. 3:19: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one.” (Kao i kod ljudi, tako i kod životinja nijedan njihov dio ne preživljava smrt. Ne postoji nešto što bi se moglo ponovno roditi u nekom drugom tijelu.)

Prop. 9:10: “Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.” (Mrtvi ne odlaze u neko drugo tijelo, nego u grob.)

 U kojoj se mjeri vjerovanje u reinkarnaciju razlikuje od nade koju daje Biblija?

Reinkarnacija: Vjerovanje da duša, odnosno “stvarno ja”, nakon smrti čovjeka prelazi u bolji oblik postojanja ako je čovjek bio dobar i pošten ili da se ponovno rađa kao životinja ako je imao više loših nego dobrih djela. Prema tom vjerovanju čovjek se svakim ponovnim rođenjem vraća u ovaj svijet kako bi iskusio daljnje patnje i na kraju smrt. Smatra se da je taj ciklus ponovnog rađanja zapravo beskonačan. Je li to zaista budućnost  kakva nas očekuje? Neki smatraju da se taj ciklus može prekinuti jedino ako čovjek svlada sve želje za čulnim užicima. I što dobiva ako to postigne? Ono što neki nazivaju nesvjesnim životom.

Biblija: Biblija naučava da je duša zapravo cjelokupna osoba. Ako je netko u prošlosti činio zlo, ali se potom pokajao i promijenio, Jehova Bog će mu oprostiti (Psal. 103:12, 13). Kad čovjek umre, ništa ne preživljava njegovu smrt. Smrt je nalik dubokom snu bez snova. No uslijedit će uskrsnuće mrtvih. Ne radi se o reinkarnaciji, nego o vraćanju u život iste osobe (Djela 24:15). Većina ljudi uskrsnut će kako bi živjela na Zemlji. To će se dogoditi kad Bog odstrani sadašnji zli svjetski poredak. Tada će bolesti, patnje i neizbježna smrt biti prošlost (Dan. 2:44; Otkr. 21:3, 4). Želite li saznati nešto više o toj nadi i ispitati zašto možemo biti sigurni da će se ona ispuniti?

‘Ja vjerujem u reinkarnaciju’

Možeš reći: ‘Pretpostavljam da se nadate da će konačna posljedica reinkarnacije biti bolji život, zar ne? (...) Da li biste voljeli živjeti u svijetu kakav je opisan u Otkrivenju 21:1-5?’

Možeš reći i ovako: ‘Drago mi je što ste mi otvoreno rekli u što vjerujete. Smijem li vas upitati: Jeste li oduvijek vjerovali u reinkarnaciju? (...) Što vas je navelo na to da napustite svoja prijašnja vjerovanja?’ (Možda bi zatim mogao upotrijebiti misli navedene  ispod podnaslova na stranicama 295 i 296.)

Druga mogućnost: ‘Već sam vodio zanimljive razgovore s osobama koje vjeruju u to. Smijem li vas upitati: Zašto smatrate da je reinkarnacija potrebna?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Sjećate li se svih pojedinosti iz ranijih života koje ste, prema svom vjerovanju, već proživjeli? (...) Ako se od čovjeka očekuje da ispravi greške koje je počinio u ranijim životima i promijeni se, trebao bi ih se sjećati, zar ne?’ (2) Ako osoba kaže da je to što zaboravljamo pojedinosti iz prošlih života pozitivna strana  reinkarnacije, mogao bi je upitati: ‘Smatrate li da loše pamćenje pomaže čovjeku u svakodnevnom životu? Da li bi nam bilo od pomoći kad bismo zaboravili sve što smo naučili tijekom 70 ili više godina?’ (3) Ako osoba kaže da se samo dobre osobe ponovno rađaju kao ljudi, mogao bi je upitati: ‘Zašto se onda stanje u svijetu sve više pogoršava? (...) Biblija objašnjava na koji će se način svjetske prilike u naše vrijeme uistinu popraviti (Dan. 2:44).’