Zašto postoje tolike religije?

Prema jednoj procjeni, postoji 10 glavnih religija i oko 10 000 manjih vjerskih zajednica, od toga otprilike 6 000 u Africi, 1 200 u Sjedinjenim Državama te više stotina u drugim zemljama.

Nastanku novih vjerskih zajednica doprinose mnogi činitelji. Neki ljudi smatraju da različite religije ustvari predstavljaju različite načine na koje se iznosi vjerska istina. No kad se učenja i običaji tih religija usporede s onim što naučava Biblija, jasno je da je njihova različitost posljedica toga što ljudi slijede ljudska učenja umjesto da slušaju Boga. Osim toga, zanimljivo je da velik dio učenja koja su zajednička tim religijama, a razlikuju se od biblijskih učenja, zapravo potječu iz drevnog Babilona. (Vidi stranice 38 i 39, pod temom “Babilon Veliki”.)

Tko je izazvao tu vjersku zbrku? Biblija kaže da je Sotona Đavo “bog ovoga svijeta” (2. Kor. 4:4). Ona nas upozorava da “ono što neznabošci žrtvuju, demonima  žrtvuju, a ne Bogu” (1. Kor. 10:20). Stoga je vrlo važno utvrditi služimo li uistinu pravom Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje, i je li mu naša služba po volji.

 Odobrava li Bog sve religije?

Suci 10:6, 7: “Sinovi Izraelovi opet su činili što je zlo u očima Jehovinim i služili su Baalima, Aštartama, bogovima sirijskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim, bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim. Ostavili su Jehovu i nisu mu služili. Tada se raspalio gnjev Jehovin na Izraela.” (Ako čovjek štuje nešto drugo ili nekog drugog, a ne pravog Boga Jehovu, Stvoritelja neba i Zemlje, jasno je da Bog ne odobrava takav oblik štovanja.)

U Marku 7:6, 7 Isus je rekao židovskim farizejima i pismoznancima: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao: ‘Narod me ovaj poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske.’” (Netko može tvrditi da obožava Boga, no ako se drži ljudskih učenja umjesto Božje nadahnute Riječi, njegovo je obožavanje uzaludno.)

Rim. 10:2, 3: “Svjedočim za njih da se revno trude ugoditi Bogu, ali ne znaju točno što je njegova volja. Jer, kako ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju, nisu se podložili Božjoj pravednosti.” (Neki možda imaju Božju pisanu Riječ, ali ne znaju točno što u njoj piše jer ih nitko nije ispravno poučio. Oni možda misle da revno služe Bogu, ali zapravo ne čine ono što Bog traži od ljudi. Stoga svojom službom sigurno ne mogu ugoditi Bogu.)

Je li točno da u svakoj religiji ima nešto dobro?

Većina religija naučava da čovjek ne smije lagati, krasti i tako dalje. No je li to dovoljno? Da li biste bili spremni popiti čašu otrovane vode samo zato što vas netko uvjerava da je u čaši uglavnom voda?

2. Kor. 11:14, 15: “Jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi  sluge pretvaraju da su sluge pravednosti.” (Ove nas riječi upozoravaju da ono što potječe od Sotone ne mora uvijek biti odbojno. Jedna od njegovih glavnih metoda kojom zavodi ljudski rod upravo je kriva religija u svojim mnogobrojnim oblicima. Neke od tih religija Sotona je prikazao tako da izgledaju ispravnima.)

2. Tim. 3:5: “Naizgled će biti bogobojazni, ali neće bogobojazno živjeti. Takvih se kloni.” (Ako pripadnici vaše religije kažu da ljube Boga, ali u svom životu ne primjenjuju njegovu Riječ, Biblija vas poziva da prekinete veze s njima.)

Je li ispravno napustiti religiju svojih roditelja?

Ako su nas roditelji uistinu poučavali na temelju Biblije, trebali bismo se toga držati. Čak i ako saznamo da vjerski običaji i učenja kojih se drže naši roditelji nisu u skladu s Božjom Riječi, trebamo poštivati svoje roditelje. No što bismo učinili ako bismo saznali da je neka navika naših roditelja štetna po zdravlje i da skraćuje životni vijek? Da li bismo se i mi poveli za njima i učili svoju djecu da i ona čine to isto ili bismo roditeljima s poštovanjem objasnili što smo saznali o toj navici? Slično tome, upoznavanje istine iz Biblije donosi sa sobom i odgovornost. Ako je moguće, trebali bismo članovima svoje obitelji prenijeti ono što smo naučili. Moramo donijeti odluku: Da li uistinu ljubimo Boga? Želimo li doista slušati Božjeg Sina? Ako to želimo, možda ćemo morati napustiti religiju svojih roditelja da bismo na ispravan način služili Bogu. Sigurno se slažete da ne bi bilo dobro da naša odanost roditeljima bude veća od naše ljubavi prema Bogu i Kristu. Isus je rekao: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije me dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan” (Mat. 10:37).

Još. 24:14: “Zato se sada bojte Jehove i služite mu čestito i vjerno! Uklonite bogove kojima su praoci vaši služili s one strane Rijeke i u Egiptu i služite Jehovi!” (Ne znači li to da su trebali promijeniti religiju koju su naslijedili od svojih predaka? Da bi služili Jehovi onako  kako mu je po volji, trebali su ukloniti sve idole koji su se koristili u obredima tih religija te iskorijeniti iz svog srca želju da sudjeluju u njima.)

1. Petr. 1:18, 19: “Znate da niste nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, izbavljeni od svog ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih praotaca, nego dragocjenom krvlju Kristovom, koja je poput krvi janjeta neokaljanog i bez mane.” (Dakle, prvi su kršćani napustili običaje svojih predaka jer im ti običaji ne bi mogli osigurati vječni život. Bili su zahvalni za Kristovu žrtvu i zato su bili spremni odbaciti sve što ne donosi čast Bogu i što bi njihov život činilo ispraznim i besmislenim. Ne bismo li i mi trebali tako razmišljati?)

Što Biblija kaže o međuvjerstvu?

Što je Isus mislio o vjerskim vođama koji su se pretvarali da su pravedni, a zapravo su omalovažavali Boga? “Tada im je Isus rekao: ‘Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene, jer sam ja od Boga došao i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe, nego me on poslao. (...) Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažljivac i otac laži. A ja istinu govorim, i zato mi ne vjerujete. (...) Zato vi ne slušate, jer niste od Boga’” (Ivan 8:42-47).

Da li bi Božji sluge pokazivali da su vjerni svom Bogu i da se drže njegovih pravednih mjerila kad bi se na vjerskoj osnovi udruživali s ljudima koji čine ono što Bog osuđuje ili koji prešutno prelaze preko takvih postupaka? “Sada vam pišem da se prestanete družiti sa svakim tko se zove brat, a tko je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim i ne jedite! (...) Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači neće naslijediti kraljevstvo Božje” (1. Kor. 5:11; 6:9, 10). “Tko god  (...) želi biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu” (Jak. 4:4). “Vi koji ljubite Jehovu, mrzite zlo! On čuva duše onih koji su mu vjerni” (Psal. 97:10).

2. Kor. 6:14-17: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala? Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? I kako se hram Božji slaže s idolima? (...) ‘“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se”, kaže Jehova, “i ne dotičite više ništa nečisto”, “i ja ću vas primiti.”’”

Otkr. 18:4, 5: “Čuo sam jedan drugi glas s neba kako govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njezinim i da vas ne zadese nevolje njezine! Jer grijesi su se njezini nagomilali do neba i Bog se sjetio nepravednih djela njezinih.’” (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Babilon Veliki”.)

 Trebamo li i formalno pripadati nekoj vjeri?

Većina crkvi odnosno vjerskih zajednica donosi loše plodove. No problem nije u tome što su to institucionalizirane religije. U mnogim zajednicama bogoslužje se temelji na krivim učenjima i mnoštvu obreda, a vjernicima se ne pruža pravo duhovno vodstvo. Neki koriste takve vjerske zajednice kako bi upravljali životom vjernika radi ostvarivanja sebičnih ciljeva. Takvi poklanjaju pretjeranu pažnju sakupljanju priloga i gradnji raskošnih vjerskih objekata umjesto da se brinu za usađivanje duhovnih vrijednosti u svoje vjernike. Stoga su pripadnici tih vjerskih zajednica često licemjerni. Sigurno nitko tko ljubi pravednost ne bi želio pripadati takvoj organizaciji. No prava je religija posve drugačija. Međutim, i ona mora biti organizirana kako bi udovoljila zahtjevima iznesenim u Bibliji.

Hebr. 10:24, 25: “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge, tim više što vidite da se približava  dan.” (Da bi se ova biblijska zapovijed mogla izvršiti, moraju se redovito održavati kršćanski sastanci kako bismo ih mogli pohađati. Time nas se potiče da i drugima izražavamo ljubav i da ne mislimo samo na sebe.)

1. Kor. 1:10: “Potičem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja.” (Takvo jedinstvo ne bi bilo moguće da se pojedinci nisu sastajali, primali istu duhovnu pouku i poštovali uređenje putem kojeg su tu pouku dobivali. Vidi i Ivana 17:20, 21.)

1. Petr. 2:17: “Svu braću ljubite!” (Uključuje li ova zapovijed samo osobe koje se sastaju u nekoj privatnoj kući da bi štovale Boga? Nipošto! Ove se riječi odnose na braću i sestre širom svijeta, kao što to potvrđuju Galaćanima 2:8, 9 i 1. Korinćanima 16:19.)

Mat. 24:14: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.” (Da bi pripadnici svih naroda dobili mogućnost čuti dobru vijest, propovijedanje se mora obavljati organizirano i treba se prikladno nadgledavati. Ljubav prema Bogu i bližnjima potakla je mnoge ljude diljem svijeta da ujedinjeno izvršavaju taj zadatak.)

Vidi i temu “Organizacija”.

 Je li dovoljno ljubiti bližnjega?

Takva je ljubav nesumnjivo vrlo važna (Rim. 13:8-10). No biti kršćanin ne znači samo biti ljubazan prema svojim bližnjima. Isus je rekao da će se njegovi pravi učenici jasno prepoznavati po međusobnoj bratskoj ljubavi (Ivan 13:35). U Bibliji se često naglašava koliko je važna takva ljubav (Gal. 6:10; 1. Petr. 4:8; 1. Ivan. 3:14, 16, 17). No Isus je pokazao da je ljubav prema Bogu još važnija. Tu ljubav pokazujemo tako što držimo njegove zapovijedi (Mat. 22:35-38; 1. Ivan. 5:3). Takvu ljubav možemo pokazati ako proučavamo Božju Riječ, primjenjujemo je u životu i sastajemo se sa suvjernicima kako bismo hvalili Boga.

 Je li najvažnije da osoba ima vlastiti odnos s Bogom?

Istina je da je to važno. Formalno prisustvovanje bogoslužjima ne može nadomjestiti blizak odnos s Bogom. No trebamo biti oprezni. Zašto? U prvom stoljeću bilo je ljudi koji su mislili da imaju dobar odnos s Bogom, ali Isus im je objasnio da su u velikoj zabludi (Ivan 8:41-44). Apostol Pavao pisao je o nekima koji su po svemu sudeći gorljivo zastupali svoju vjeru i očito su mislili da imaju dobar odnos s Bogom, no zapravo nisu shvatili što trebaju činiti da bi mu se dopali (Rim. 10:2-4).

Možemo li imati blizak odnos s Bogom ako njegove zapovijedi smatramo nevažnima? Jedna od tih zapovijedi nalaže nam da se redovito sastajemo sa suvjernicima (Hebr. 10:24, 25).

 Je li dovoljno da sami čitamo Bibliju?

Mnogi ljudi uistinu dosta nauče dok sami čitaju Bibliju. Ako im je cilj saznati istinu o Bogu i njegovim naumima, njihov je trud hvalevrijedan (Djela 17:11). No budimo iskreni: Možemo li bez nečije pomoći u potpunosti shvatiti značenje onoga što čitamo? Biblija izvještava o jednom čovjeku na visokom položaju koji je ponizno priznao da treba pomoć kako bi razumio jedno biblijsko proročanstvo. Potrebnu pomoć pružio mu je jedan kršćanin (Djela 8:26-38; usporedi i druge biblijske izvještaje u kojima se spominje Filip u Djelima apostolskim 6:1-6; 8:5-17).

Naravno, ako netko čita Bibliju, a pročitano ne primjenjuje u životu, od toga neće imati mnogo koristi. Ako vjeruje u ono što čita i postupa po tome, sastajat će se s Božjim slugama na redovnim vjerskim sastancima (Hebr. 10:24, 25). Osim toga, s njima će drugima propovijedati “dobru vijest” (1. Kor. 9:16; Mar. 13:10; Mat. 28:19, 20).

  Kako možemo znati koja je religija prava?

(1) Na čemu se temelje njena učenja? Potječu li od Boga ili uglavnom od ljudi? (2. Tim. 3:16; Mar. 7:7). Trebali bismo se pitati, naprimjer: Gdje u Bibliji stoji da je Bog Trojstvo? Gdje stoji da je ljudska duša besmrtna?

 (2) Obznanjuje li Božje ime? Isus je u jednoj molitvi rekao Bogu: “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta” (Ivan 17:6). Jednom drugom prilikom rekao je: “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Mat. 4:10). Uči li vas vaša religija da obožavate Jehovu? Jeste li upoznali osobu koja nosi to ime — njegove naume, djela i osobine? Osjećate li da mu se možete s povjerenjem približiti?

(3) Pokazuju li njeni pripadnici pravu vjeru u Isusa Krista? Takva vjera podrazumijeva pokazivanje cijenjenja za to što je Isus žrtvovao svoj ljudski život i priznavanje položaja koji on danas zauzima kao nebeski Kralj (Ivan 3:36; Psal. 2:6-8). Takvo se cijenjenje pokazuje poslušnošću Isusu, odnosno gorljivim izvršavanjem zadatka koji je on dao svojim sljedbenicima. Prava religija izgrađuje takvu vjeru i uči da ona mora biti popraćena djelima (Jak. 2:26).

(4) Sastoji li se uglavnom od formalnih obreda ili predstavlja način života? Bog snažno osuđuje religiju koja je samo obična formalnost (Iza. 1:15-17). Pripadnici prave religije drže se biblijskih moralnih mjerila i koriste čist govor, nisu neodlučni i ne povode se za većinom (1. Kor. 5:9-13; Efež. 5:3-5). Oni u svom životu pokazuju plodove Božjeg duha (Gal. 5:22, 23). Dakle, pripadnici prave religije mogu se prepoznati po tome što se iskreno trude u svom životu primjenjivati biblijska mjerila — ne samo na svojim sastancima nego i u obiteljskom životu, na poslu, u školi i u slobodno vrijeme.

(5) Vlada li među njenim pripadnicima prava ljubav? Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35). Takva ljubav prelazi rasne, društvene i nacionalne granice te ujedinjava ljude u istinsko bratstvo. Ona je toliko jaka da ih čini potpuno drugačijima od svih drugih ljudi. Tko ljubi svoju kršćansku braću u drugim zemljama toliko snažno da je u slučaju izbijanja rata spreman odbiti oružje jer ih ne želi ubijati? Upravo su to činili prvi kršćani.

 (6) Je li ona doista odijeljena od svijeta? Isus je rekao da njegovi pravi sljedbenici neće biti “dio svijeta” (Ivan 15:19). Da bismo obožavali Boga onako kako on to želi, trebamo se čuvati “prljavštine ovoga svijeta” (Jak. 1:27). Može li se to reći za religije čiji su svećenici i drugi pripadnici uključeni u politiku ili koji se u životu uglavnom vode materijalističkim težnjama i tjelesnim željama? (1. Ivan. 2:15-17).

(7) Svjedoče li njeni pripadnici o Božjem Kraljevstvu? Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Mat. 24:14). Koja religija objavljuje da je Božje Kraljevstvo jedina nada za ljudski rod, pa stoga ne potiče ljude da se nadaju kako će ljudska vlast riješiti njihove probleme? Je li vas vaša religija osposobila da propovijedate od kuće do kuće, kao što je Isus poučio svoje apostole? (Mat. 10:7, 11-13; Djela 5:42; 20:20).

Vjeruju li Jehovini svjedoci da je samo njihova religija prava?

Vidi stranice 143 i 144, pod temom “Jehovini svjedoci”.

Zašto neki ljudi vjeruju u Boga, a drugi ne vjeruju?

Vidi temu “Vjera”.

‘Ne zanima me religija’

Možeš reći: ‘To me uopće ne čudi. Mnogi ljudi slično razmišljaju. Mogu li vas upitati: Jeste li oduvijek tako razmišljali?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Začudio sam se kad sam saznao da se gotovo sva glavna učenja koja se u naše vrijeme naučavaju u crkvama ne temelje na Bibliji. (Možeš koristiti gradivo na stranicama 143 i 144, pod temom “Jehovini svjedoci”; posebno istakni Kraljevstvo. Objasni po kojim se vjerovanjima Jehovini svjedoci  razlikuju od ostalih religija i pritom koristi gradivo na stranicama 138-140.)’

Vidi i stranicu 16.

‘Religija je puna licemjerja’

Možeš reći: ‘Slažem se s vama. Mnogi jedno govore, a drugo rade. No što mislite o Bibliji? (Psal. 19:7-10).’

‘Zadovoljan sam svojim životom i nikome ne činim ništa nažao. To je moja religija’

Možeš reći: ‘Rekli ste da ste zadovoljni svojim životom, pa pretpostavljam da uživate u životu. Jesam li u pravu? (...) Da li biste voljeli živjeti u uvjetima opisanima u Otkrivenju 21:4? (...) Pogledajte kako je u Ivanu 17:3 objašnjeno što trebamo činiti da bismo to doživjeli.’

 Vidi i stranicu 302.

‘Ne zanima me formalna pripadnost nekoj vjeri. Smatram da svatko mora izgraditi vlastiti odnos s Bogom’

Možeš reći: ‘Zanimljivo razmišljanje. Jeste li uvijek tako razmišljali? (...) Jeste li nekada bili član neke crkve ili vjerske zajednice? (...) (Potom možeš koristiti gradivo  na stranicama 301-303.)’

‘Ne slažem se sa svime što uči moja crkva, ali ne vidim potrebu da mijenjam svoju vjeru. Radije ću raditi na tome da je poboljšam’

Možeš reći: ‘Cijenim vašu iskrenost. Vjerujem da ćete se složiti da je za sve nas najvažnije steći Božje priznanje.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘U Otkrivenju 18:4, 5 Bog je dao zapisati riječi o kojima bismo svi mi trebali ozbiljno razmisliti. (...) Biblija objašnjava da snosimo krivnju čak i ako mi osobno ne činimo loše stvari, ali podupiremo te vjerske organizacije. (Vidi i temu “Babilon Veliki”.)’ (2) (Mogao bi koristiti gradivo  na stranicama 303-305.) (3) ‘Bog traži ljude koji ljube istinu i okuplja ih kako bi mu ujedinjeno služili (Ivan 4:23, 24).’

 ‘Sve su religije dobre. Vi imate svoju religiju, a ja imam svoju’

Možeš reći: ‘Vi ste očito tolerantna osoba. Međutim, sigurno uviđate da svi mi trebamo savjete iz Božje Riječi, pa zato i imate svoju religiju, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: ‘U biblijskom izvještaju zapisanom u Mateju 7:13, 14 nalazimo vrlo vrijedan savjet koji je dao Isus. (Pročitaj.) Što mislite o tim riječima?’

 Vidi i stranice 298 i 299.

‘Sve dok ljudi vjeruju u Isusa nije važno kojoj crkvi pripadaju’

Možeš reći: ‘Vjera u Isusa nesumnjivo je vrlo važna. Pretpostavljam da vjerovati u Isusa za vas znači prihvaćati sve ono što je Isus učio. No sigurno ste i vi primijetili da mnogi koji tvrde da su kršćani ustvari ne žive kršćanski.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Pogledajte što je Isus rekao prema Mateju 7:21-23.’ (2) ‘Onima koji žele otkriti što je Božja volja i po tome živjeti predstoji divna budućnost (Psal. 37:10, 11; Otkr. 21:4).’

‘Zašto mislite da postoji samo jedna prava religija?’

Možeš reći: ‘Nema sumnje da u gotovo svakoj religiji ima iskrenih ljudi. No najvažnije je što o tome kaže Božja Riječ. O koliko pravih religija ona govori? Pogledajte što piše u Efežanima 4:4, 5.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Ove su riječi u skladu s drugim biblijskim recima (Mat. 7:13, 14, 21; Ivan 10:16; 17:20, 21).’ (2) ‘Dakle, stojimo pred izazovom da prepoznamo tu pravu religiju. Kako to možemo učiniti? (Mogao bi koristiti gradivo  na stranicama 303-305.)’ (3) (Vidi i gradivo na stranicama 138-140, pod temom “Jehovini svjedoci”.)

‘Ja čitam Bibliju kod kuće i molim se Bogu da mi pomogne razumjeti je’

Možeš reći: ‘Jeste li uspjeli pročitati cijelu Bibliju?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Dok je budete čitali, naići ćete  na vrlo zanimljive misli zapisane u Mateju 28:19, 20. (...) Te su riječi značajne jer otkrivaju da Krist koristi druge ljude kako bi nam pomogao razumjeti što znači biti pravi kršćanin. Zbog toga su Jehovini svjedoci spremni posjetiti ljude u njihovom domu kako bi otprilike jedan sat tjedno potpuno besplatno razgovarali s njima o Bibliji. Ako imate samo nekoliko minuta vremena, pokazao bih vam kako se to radi.’

 Vidi i stranicu 303.

‘Mislim da je religija osobna stvar’

Možeš reći: ‘Danas mnogi dijele vaše mišljenje. Ukoliko netko nije zainteresiran za biblijsku poruku, mi jednostavno idemo na sljedeća vrata. No jeste li znali da smo došli na vaša vrata upravo zato što je Isus poučio svoje sljedbenike da to čine? (...) (Mat. 24:14; 28:19, 20; 10:40).’