Mogu li ljudi doista komunicirati s “duhom” umrle voljene osobe?

Prop. 9:5, 6, 10: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.”

Ezek. 18:4, 20: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti.” (Dakle, duša nije nešto što preživljava smrt tijela i s čime živi mogu nakon toga komunicirati.)

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.” (Kad se kaže da je duh “izašao” iz tijela, to naprosto znači da u tijelu više ne djeluje životna sila. Dakle, kad čovjek umre, njegov duh ne nastavlja postojati kao neko bestjelesno biće koje može neovisno o tijelu razmišljati i praviti planove. Taj duh nije nešto s čime bi živi mogli komunicirati nakon što čovjek umre.)

Vidi i stranice 317-319, pod temom “Smrt”.

Zar Biblija ne govori o tome da je kralj Šaul razgovarao s prorokom Samuelom nakon njegove smrti?

Izvještaj o tome zapisan je u 1. Samuelovoj 28:3-20. U 13. i 14. retku možemo primijetiti da Šaul zapravo nije vidio Samuela, nego je prema opisu žene koja je prizivala duhove samo pretpostavio da je ona vidjela Samuela. Šaul je očajnički želio povjerovati da je osoba koja se pojavila uistinu Samuel, pa se zato dao prevariti. U 3. retku stoji da je Samuel u to vrijeme već bio mrtav i pokopan. U prethodnom dijelu ovog poglavlja citirani su biblijski reci koji jasno pokazuju da na nekom drugom svijetu nije živio nijedan dio Samuela koji bi mogao komunicirati sa Šaulom. Glas koji je navodno bio Samuelov zapravo je bio glas nekoga tko ga je želio prevariti.

S kim ustvari komuniciraju osobe koje pokušavaju stupiti u kontakt s umrlima?

U Bibliji je jasno izložena istina o stanju mrtvih. No tko je pokušao prevariti prvi ljudski par u pogledu  smrti? Sotona je proturječio Božjem upozorenju da neposlušnost vodi u smrt (1. Mojs. 3:4; Otkr. 12:9). S vremenom je, naravno, postalo očito da ljudi zaista umiru, kao što je Bog i rekao. Tko je onda izmislio priču da ljudi zapravo ne umiru, nego da neki duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela? Na takvu prijevaru bio je spreman Sotona Đavo, za kojega je Isus rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44; vidi i 2. Solunjanima 2:9, 10). No ljudi nemaju nikakve koristi od vjerovanja da mrtvi žive na nekom drugom svijetu i da s njima mogu komunicirati. Naprotiv, u Otkrivenju 18:23 stoji da su spiritističkim postupcima Babilona Velikog “zavedeni svi narodi”. Spiritistički postupak tijekom kojega se navodno razgovara s umrlima lukava je obmana kojom ljudi dolaze u kontakt s demonima (anđelima koji su se sebično pobunili protiv Boga) i često dovodi do toga da ljudi čuju neobjašnjive glasove i da ih uznemiravaju ti zli duhovi.

Je li opasno putem spiritizma tražiti izlječenje ili zaštitu?

Gal. 5:19-21: “Očita su djela tijela. To su: blud, nečistoća, besramnost, idolopoklonstvo, vračanje. (...) To vam unaprijed kažem, kao što sam vam već i rekao, da oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje.” (Ako netko pribjegava spiritizmu kako bi dobio pomoć, znači da vjeruje Sotoninim lažima o smrti. Takva osoba traži savjet od ljudi koji nastoje dobiti moć od Sotone i njegovih demona. Time se poistovjećuje s deklariranim neprijateljima Jehove Boga. Osoba koja ustraje u takvim postupcima neće dobiti pomoć kojoj se nadala, nego će si trajno nauditi.)

Luka 9:24: “Tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene [zato što je sljedbenik Isusa Krista], taj će ga spasiti.” (Ako netko namjerno krši jasne zapovijedi iz Božje Riječi pokušavajući spasiti svoj sadašnji život, on gubi mogućnost da dobije vječni život. Kako li je to nerazumno!)

2. Kor. 11:14, 15: “Sam Sotona pretvara se da je anđeo svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge  pretvaraju da su sluge pravednosti.” (Dakle, ne bi nas smjelo zavarati ako izgleda kao da neki spiritistički postupci donose privremenu korist.)

Vidi i stranice 182-186, pod temom “Liječenje”.

Je li dobro služiti se spiritizmom da bismo saznali što nosi budućnost i hoće li ono što radimo biti uspješno?

Iza. 8:19: “Ako vam kažu: ‘Obratite se onima koji duhove prizivaju ili gataju, koji šapću i mrmljaju’ — ne treba li se Bogu svojemu narod obraćati?”

3. Mojs. 19:31: “Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove i ne pitajte za savjet proricatelje događaja da zbog njih ne postanete nečisti. Ja sam Jehova, Bog vaš.”

2. Kralj. 21:6: “Vračao je [kralj Manaše], proricao po znamenju i postavio ljude da prizivaju duhove i proriču događaje. Mnogo je zla činio pred Jehovom i vrijeđao ga.” (Takvim spiritističkim postupcima Manaše se zapravo obraćao za pomoć Sotoni i njegovim demonima. Stoga ne čudi što je Jehova smatrao da Manaše time “čini mnogo zla” i što ga je zbog toga strogo kaznio. No kad se Manaše pokajao i prestao činiti to zlo, Jehova ga je blagoslovio.)

Kako nekome može nauditi ako igra igre koje uključuju određeni oblik gatanja ili ako pokušava protumačiti neke naizgled dobre znakove?

5. Mojs. 18:10-12: “Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji proriče događaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi.” (Cilj je gatanja otkriti ono što se inače ne može saznati ili proreći buduće događaje, ali ne putem istraživanja, nego tumačenjem znakova ili uz pomoć nadljudskih sila. Jehova je svojim slugama zabranio da to čine. Zašto? Svi takvi postupci dovode osobu u doticaj s nečistim duhovima, odnosno demonima,  i pod njihov utjecaj. Oni su čin velike nevjere prema Jehovi.)

Djela 16:16-18: “Srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom, demonom gatalačkim, koja je svojim proricanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima.” (Nitko tko ljubi pravednost sigurno ne bi tražio savjet od osobe opsjednute demonom — niti u ozbiljnoj namjeri niti iz zabave. Pavlu je na koncu dojadila njena vika, pa je zapovjedio duhu da izađe iz nje.)

Mogu li se zli duhovi utjeloviti?

U Noino vrijeme neposlušni su se anđeli materijalizirali, uzimajući ljudska tijela. Čak su se ženili i imali djecu (1. Mojs. 6:1-4). No kad je došao potop, morali su se vratiti u duhovni svijet. Juda 6 za njih kaže: “Anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište, u vječnim okovima u gustoj tami čuva za sud velikoga dana.” Bog ne samo što im je oduzeo nebeski položaj koji su dotad zauzimali i bacio ih “u gustu tamu” onemogućivši im da imaju uvid u njegove namjere nego ih je stavio “u okove”, odnosno ograničio im je djelovanje. U kom smislu? Očito se više nisu mogli utjeloviti, pa nisu mogli imati spolne odnose sa ženama kao prije potopa. Biblija izvještava da su se vjerni anđeli, kao Božji glasnici, utjelovljivali sve do kraja prvog stoljeća n. e. kako bi izvršili dobivene zadatke. No onim anđelima koji su zloupotrijebili te sposobnosti Bog je nakon potopa uskratio tu mogućnost.

Međutim, demoni očigledno mogu kod ljudi izazvati vizije koje izgledaju kao stvarni događaji. Kad je Đavo iskušavao Isusa, vjerojatno se poslužio vizijama kako bi Isusu pokazao “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu” (Mat. 4:8).

Kako se čovjek može osloboditi demonskog utjecaja?

Izr. 18:10: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu.” (To ne znači da Božje ime služi  kao neka vrsta amajlije koja štiti od zla. Jehovino ime predstavlja Jehovu kao osobu. Bit ćemo zaštićeni ako ga upoznamo, potpuno se pouzdamo u njega, podložimo mu se i držimo njegove zapovijedi. Ako to učinimo, možemo očekivati da će nas zaštititi kad ga zamolimo za pomoć prizivajući njegovo ime, kao što je i obećao u svojoj Riječi.)

Mat. 6:9-13: “Molite se, dakle, ovako: (...) ‘Ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga!’” Osim toga, moramo “ustrajati u molitvi” (Rim. 12:12). (Bog sluša takve molitve onih koji iskreno žele upoznati istinu i služiti mu na način koji on odobrava.)

1. Kor. 10:21: “Ne možete jesti sa ‘stola Jehovina’ i sa stola demonskoga.” (Osobe koje žele biti Jehovini prijatelji i uživati njegovu zaštitu moraju se prestati sastajati s onima koji se bave spiritizmom. Osim toga, primjer naveden u Djelima apostolskim 19:19 pokazuje da je vrlo važno uništiti ili na prikladan način ukloniti svaki predmet koji je bilo kako povezan sa spiritizmom.)

Jak. 4:7: “Podložite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Đavlu, i pobjeći će od vas!” (Da biste to mogli učiniti, trebate dobro upoznati što je Božja volja i zatim naučeno primjenjivati u životu. Ljubav prema Bogu pomoći će vam da se ne bojite ljudi te da hrabro odbacite sve običaje povezane sa spiritizmom i odlučno odbijete savjete osoba koje se time bave.)

Obucite “svu bojnu opremu Božju” o kojoj se govori u Efežanima 6:10-18 i marljivo održavajte svaki njezin dio u dobrom stanju.