Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Stvaranje

Stvaranje

Objašnjenje pojma: U biblijskom smislu stvaranje je oblikovanje i nastajanje svijeta kao Božjega djela, u što spadaju duhovne osobe i sve temeljne zemaljske životne vrste.

Je li u suvremenom, znanstvenom svijetu razumno vjerovati u stvaranje?

“Prirodni zakoni svemira toliko su precizni da bez poteškoća možemo izgraditi svemirski brod koji će letjeti na Mjesec i odrediti vrijeme njegova leta s preciznošću djelića sekunde. Te zakone netko je morao postaviti” (izjava Wernhera von Brauna, koji je dao velik doprinos letu američkih astronauta na Mjesec).

Materijalni svemir: Kad biste slučajno pronašli precizan sat, biste li zaključili da je nastao slučajnim spajanjem čestica materije? Bilo bi sasvim očigledno da ga je načinila neka inteligentna osoba. No postoji jedan još čudesniji “sat”. Planeti našeg Sunčevog sustava, a i zvijezde u cijelom svemiru, kreću se vremenski preciznije od većine satova koje je konstruirao i izradio čovjek. Galaksija u kojoj se nalazi i Sunčev sustav sastoji se od preko 100 milijardi zvijezda, a astronomi procjenjuju da u svemiru postoji 100 milijardi takvih galaksija. Ako je sat dokaz da postoji inteligentni konstruktor koji ga je načinio, koliko se to više može reći za ogromni i vrlo složeni svemir! Biblija opisuje Tvorca svemira riječima: “Pravi Bog, Jehova, Stvoritelj nebesa, onaj koji ih je razastro” (Iza. 42:5; 40:26; Psal. 19:1).

Planet Zemlja: Kad biste usred pustinje u kojoj nema ničega naišli na prekrasnu kuću koja je opremljena svim što je potrebno i opskrbljena hranom, biste li povjerovali da je ondje dospjela slučajno, kakvom eksplozijom? Ne biste. Bilo bi vam posve jasno da ju je sagradio vrlo sposoban graditelj. Znanstvenici još nisu pronašli život ni na jednom drugom planetu Sunčevog sustava. Dostupni dokazi govore da su svi ostali planeti pusti. No Zemlja je, kako to stoji u knjizi The Earth, “čudo svemira, jedinstveno nebesko tijelo” (Arthur Beiser, New York, 1963, stranica 10). Udaljena je od Sunca upravo onoliko koliko je potrebno da bi čovjek mogao na njoj živjeti, a kreće se upravo onom brzinom koja joj je potrebna da bi ostala na svojoj putanji. Atmosferu kakvu ima Zemlja nema nijedan drugi planet jer je omjer plinova u njoj upravo onakav kakav mora biti da bi se na Zemlji mogao održavati život. Zadivljujuće je kako svjetlost koja dolazi od Sunca, ugljični dioksid iz zraka te voda i minerali iz plodnog tla zajednički stvaraju hranu za Zemljine stanovnike. Je li sve to nastalo nekom nekontroliranom eksplozijom u svemiru? List Science News priznaje: “Teško je vjerovati da bi tako specifični i međusobno usklađeni uvjeti mogli nastati slučajno” (24. i 31. kolovoza 1974, stranica 124). Stoga Biblija iznosi razuman zaključak: “Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio” (Hebr. 3:4).

Ljudski mozak: Suvremeni kompjutori plod su intenzivnog istraživačkog rada i preciznih proizvodnih procesa. Nisu nastali slučajno. A kako je s ljudskim mozgom? Za razliku od mozga bilo koje životinje, mozak ljudskog novorođenčeta u prvoj se godini njegova života poveća tri puta. Njegov je rad velikim dijelom za znanstvenike još uvijek tajna. Ljudi imaju prirođenu sposobnost da nauče komplicirane jezike, da se dive ljepoti, da skladaju glazbu, da razmišljaju o porijeklu i smislu života. Neurokirurg Robert White, ovako je u vezi s tim izjavio: “Nemam drugog izbora nego priznati da postoji Vrhunski Razum, koji je smislio i stvorio nevjerojatni sklop mozak-um — a to je nešto što je daleko izvan granica čovjekove sposobnosti shvaćanja” (The Reader’s Digest, rujan 1978, stranica 99). Razvoj tog čuda započinje u maternici sa sićušnom oplođenom stanicom. Biblijski je pisac David sa zadivljujućom pronicljivošću kazao Jehovi: “Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren. Djela su tvoja čudesna, i duša moja to zna dobro” (Psal. 139:14).

Živa stanica: Jednostanični organizmi često se nazivaju “jednostavnim” oblikom života. No jednostanične životinje mogu loviti hranu, probavljati je, rješavati se otpadnih tvari, sagraditi si dom i spolno općiti. Svaka stanica ljudskog tijela nalikuje utvrđenom gradu koji ima središnju upravu za održavanje reda, centralu za proizvodnju energije, tvornice za proizvodnju bjelančevina, složeni transportni sustav i stražu koja određuje što smije ući u stanicu. A čovječje se tijelo sastoji od 100 bilijuna stanica. Kako li su, stoga, istinite riječi Psalma 104:24: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio.”

Dopušta li Biblija tumačenje da se Bog poslužio evolucijom kako bi stvorio razne životne vrste?

U 1. Mojsijevoj 1:11, 12 stoji da su trava i drveće stvoreni da se razmnožavaju “po vrstama svojim”. U recima 21, 24, i 25 dodaje se da je Bog stvorio morske životinje, krilata stvorenja i kopnene životinje “po vrstama njihovim”. Ti reci ne ostavljaju mogućnost za tumačenje da je neka temeljna vrsta evoluirala tako da je od nje nastala neka druga vrsta.

A u 1. Mojsijevoj 1:26 stoji da je Bog u vezi s čovjekom rekao: “Načinimo čovjeka na sliku svoju, nama sličnog.” Dakle, čovjek je stvoren s osobinama nalik Božjim, a ne s karakteristikama koje su samo napredniji oblik životinjskih karakteristika. U 1. Mojsijevoj 2:7 dodaje se: “Tada je Jehova Bog načinio čovjeka [ne od nekog već postojećeg životnog oblika, nego] od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života.” Ovdje ni najmanja pojedinost ne ukazuje na evoluciju, već se radi o opisu stvaranja nove vrste bića.

Je li Bog stvorio milijune vrsta živih organizama koji danas postoje na Zemlji?

U 1. poglavlju 1. Mojsijeve piše samo to da je Bog sve stvorio “po vrstama svojim” (1. Mojs. 1:12, 21, 24, 25). Pripremajući Nou za opći potop, Bog mu je dao nalog da u arku sa sobom uzme predstavnike svake “vrste” kopnenih životinja i krilatih stvorenja (1. Mojs. 7:2, 3, 14). Genetski potencijal unutar onoga što Biblija naziva “vrstom” dopušta veliku raznolikost. Zbog toga, prema nekim izvorima, postoji više od 400 pasmina pasa i više od 250 pasmina i podvrsta konja. Sve pasmine neke životinje mogu se međusobno pariti i one čine, izrečeno terminologijom 1. Mojsijeve, jednu jedinu “vrstu”. Isto tako, od samo jednog prvobitnog para (Adama i Eve) potječu ljudi svih rasa i tipova — žuti, crni, bijeli, od sudanskih Dinka, visokih preko dva metra, do Pigmeja, visokih manje od metar i pol (1. Mojs. 1:27, 28; 3:20).

Kako se mogu objasniti temeljne sličnosti u građi živih bića?

“Bog (...) je sve stvorio” (Efež. 3:9). Dakle, iza svega što postoji stoji isti Veliki Stvoritelj.

“Sve je postalo preko njega [Božjeg jedinorođenog sina, koji je došavši na Zemlju postao Isus Krist] i bez njega nije postalo ništa” (Ivan 1:3). Dakle, postojao je samo jedan “vješt graditelj” preko kojega je Jehova načinio svoja stvaralačka djela (Izr. 8:22, 30, 31).

Otkuda potječe sve ono od čega se sastoji svemir?

Znanstvenici su otkrili da je materija koncentrirani oblik energije. To dokazuje eksplozija nuklearne bombe. Astrofizičar Josip Kleczek je izjavio: “Većina elementarnih čestica, a vjerojatno i sve one, mogu nastati pretvorbom energije u materiju” (The Universe, Boston, 1976, svezak 11, stranica 17).

Otkuda je mogla doći ta energija? Nakon pitanja: “Tko je to [zvijezde i planete] stvorio?”, Biblija odgovara, izjavljujući o Jehovi Bogu: “Zbog obilja energije kojom sve pokreće i moćne sile njegove ne izostaje nijedno” (Iza. 40:26, bilješka). Prema tome, sam Bog je Izvor sve ‘pokretačke energije’ koja je bila potrebna za stvaranje svemira.

Je li cjelokupno stvaranje materijalnog svemira dovršeno za samo 6 dana prije 6-10 tisuća godina?

Poznate činjenice govore protiv takvog zaključka: (1) Sa sjeverne se polutke za vedre noći može vidjeti Andromedina maglica. Svjetlosti koja dolazi od te galaksije treba oko 2 000 000 godina da bi stigla do Zemlje, što pokazuje da starost svemira treba mjeriti najmanje u milijunima godina. (2) Krajnji produkti radioaktivnog raspada koji se nalaze u sastavu nekih stijena na Zemlji svjedoče da su one nastale prije više milijardi godina.

U 1. Mojsijevoj 1:3-31 ne govori se o stvaranju materije ili nebeskih tijela. Ondje se opisuje pripremanje već postojećeg planeta Zemlje za ljudski život. U to spada stvaranje osnovnih vrsta biljaka, morskih organizama, letećih stvorenja, kopnenih životinja i prvog ljudskog para. Sve je to, kao što kaže Biblija, trajalo šest “dana”. Međutim, hebrejska riječ koja je prevedena izrazom “dan” može imati različita značenja. Između ostalog, može značiti ‘dugačko razdoblje; vrijeme u kojem se zbiva neki izniman događaj’ (William Wilson, Old Testament Word Studies, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1978, stranica 109). Upotrijebljeni izraz pokazuje da je svaki “dan” mogao trajati tisućama godina.