Jesu li kršćani obavezni držati tjedni dan počinka?

2. Mojs. 31:16, 17: “Sinovi Izraelovi neka drže dan počinka, svetkujući ga iz naraštaja u naraštaj, kao savez trajan [“vječni savez”, JB]. To neka bude trajan znak između mene i sinova Izraelovih.” (Zapazite da je držanje dana počinka bio znak između Jehove i Izraela, a to ne bi bilo tako da su i drugi narodi bili obavezni držati ga. Hebrejska riječ koja je u JB prevedena s “vječni” glasi olam i u osnovi označava vremensko razdoblje koje je sa stajališta sadašnjosti nedogledno ili nepoznato, ali je u svakom slučaju vrlo dugo. Taj izraz može označavati vječnost, ali to ne mora nužno biti tako. U 4. Mojsijevoj 25:13 ista se hebrejska riječ odnosi na svećeničku službu, koja je naposljetku prestala postojati, na što ukazuju riječi iz Hebrejima 7:12.)

Rim. 10:4: “Krist je svršetak Zakona, da bi svatko tko vjeruje stekao pravednost.” (Držanje dana počinka bilo je sastavni dio Mojsijevog zakona. Taj je Zakon Bog ukinuo posredstvom Krista. Bog će nas smatrati pravednima ako vjerujemo u Krista, a ne ako držimo tjedni dan počinka.) (Vidi i Galaćanima 4:9-11; Efežanima 2:13-16.)

Kol. 2:13-16: “Dobrostivo nam je [Bog] oprostio sve naše prijestupe i izbrisao pisanu ispravu koja je svojim odredbama bila protiv nas, koja nam se protivila. (...) Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote.” (Ako bi osoba koja je bila pod Mojsijevim zakonom bila proglašena krivom za oskvrnjivanje dana počinka, cijeli ju je narod trebao pogubiti kamenovanjem, prema 2. Mojsijevoj 31:14 i 4. Mojsijevoj 15:32-35. Mnogi koji zagovaraju držanje dana počinka mogu biti sretni što nismo pod Mojsijevim zakonom. Citirani biblijski reci jasno pokazuju da više ne trebamo držati dan počinka kako bismo stekli Božje priznanje, jer je ta zapovijed vrijedila samo za Izraelce.)

Kako je nedjelja postala glavni dan za bogoslužje u većini kršćanskih religija?

Premda je Krist uskrsnuo prvog dana u tjednu (koji odgovara našoj nedjelji), Biblija nigdje ne govori o tome da bi taj dan trebalo smatrati svetim.

 Kod Rimljana je nedjelja bila dan posvećen sunčanom božanstvu (dies Solis). Tragovi tog kulta vidljivi su u nazivima za nedjelju, koji su u nekim jezicima tvoreni od imenice “Sunce” i “dan” (engleski: Sunday; njemački: Sonntag). U vezi s tim u knjizi Lectures on the History of the Eastern Church stoji: “Zadržavanje starog poganskog naziva ‘dies Solis’, odnosno Sunday, za tjedni kršćanski blagdan uvelike je posljedica sjedinjenja poganskih i kršćanskih nazora do kojeg je došlo kad je Konstantin [u svom proglasu izdanom 321. n. e.] preporučio svojim podanicima — i poganima i kršćanima — da prvi dan u tjednu slave kao ‘veličanstveni dan Sunca’. (...) Na taj je način neskladne religije u svom carstvu sjedinio u jednu instituciju” (Arthur Penrhyn Stanley, New York, 1871, stranica 291).

Je li Adam dobio zapovijed da drži dan počinka, pa se stoga ta zapovijed odnosi na sve njegove potomke?

Pripremivši Zemlju za život ljudi, Jehova Bog stao je počivati, odnosno prestao je s materijalnim stvaralačkim djelovanjem na Zemlji. O tome se izvještava u 1. Mojsijevoj 2:1-3. No biblijski izvještaj nigdje ne govori o tome da je Bog zapovjedio Adamu da drži sedmi dan u tjednu kao dan počinka.

5. Mojs. 5:15: “Sjeti se da si i ti [Izrael] bio rob u zemlji egipatskoj i da te Jehova, Bog tvoj, izveo odande rukom snažnom i mišicom podignutom. Zato ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio da držiš dan počinka.” (Ovdje Jehova povezuje davanje propisa o danu počinka s izbavljenjem Izraela iz egipatskog ropstva, a ne s događajima u Edenu.)

2. Mojs. 16:1, 23-29: “Sva zajednica sinova Izraelovih došla je u pustinju Sin (...) petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske. Tada im je [Mojsije] rekao: ‘Ovako je rekao Jehova: Sutra je dan počinka, sveti dan subotnji posvećen Jehovi. (...) Šest ćete dana skupljati [manu], ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti.’ (...) Jehova je rekao Mojsiju: (...) ‘Ne zaboravite da vam je Jehova dao dan počinka!’”  (I prije toga u Bibliji se spominju razdoblja od sedam dana, no ovdje se prvi put govori o držanju dana počinka.)

Je li Mojsijev zakon bio podijeljen na “obredni” i na “moralni” dio i da li “zakoni o moralu” (Deset zapovijedi) još uvijek vrijede za kršćane?

Da li se iz Isusovih riječi može zaključiti da se Mojsijev zakon sastoji od dva dijela?

Mat. 5:17, 21, 23, 27, 31, 38: “Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti!” Zapazite što je sve Isus rekao u nastavku: “Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij!’ [2. Mojs. 20:13; šesta zapovijed]. (...) Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik [5. Mojs. 16:16, 17; ne spada u Deset zapovijedi]. (...) Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Ne učini preljub!’ [2. Mojs. 20:14; sedma zapovijed]. Osim toga, bilo je rečeno: ‘Tko se razvede od žene svoje, neka joj da potvrdu o razvodu’ [5. Mojs. 24:1; ne spada u Deset zapovijedi]. Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Oko za oko i zub za zub’” [2. Mojs. 21:23-25; ne spada u Deset zapovijedi]. (Dakle, Isus je u istom kontekstu spominjao i Deset zapovijedi i druge dijelove Mojsijevog zakona te nije pravio razliku između njih. Zar bismo mi trebali postupiti drugačije?)

Je li Isus posebno izdvojio Deset zapovijedi kad je odgovarao na pitanje koja je najveća zapovijed u Zakonu? Nije, nego je rekao: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Na tim se dvjema zapovijedima temelji sav Zakon i Proroci” (Mat. 22:35-40). Ako bi se netko i dalje držao Deset zapovijedi (5. Mojs. 5:6-21) tvrdeći da one, za razliku od ostalog Zakona, još uvijek vrijede za kršćane, ne bi li time zapravo odbacio Isusovo gledište o tome koja je zapovijed najveća (kad je citirao 5. Mojs. 6:5; 3. Mojs. 19:18)?

 Da li Biblija, kad objašnjava da Mojsijev zakon više ne vrijedi, izravno kaže da se to odnosi i na Deset zapovijedi?

Rim. 7:6, 7: “Sada smo oslobođeni Zakona, jer smo umrli onome što nas je sputavalo. (...) Dakle, što ćemo reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ali nikada ne bih shvatio što je grijeh da nije bilo Zakona. I ne bih shvatio što je požuda da Zakon nije rekao: ‘Ne poželi!’” (Koji je primjer iz Zakona Pavao naveo neposredno nakon što je židovskim kršćanima napisao da su “oslobođeni Zakona”? Naveo je desetu zapovijed, pokazujući tako da i ona spada u Zakon kojega su bili oslobođeni.)

 2. Kor. 3:7-11: “Ako je zakon koji donosi smrt i čija su slova bila uklesana u kamenu došao u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati Mojsijevo lice zbog slave lica njegova, koja je trebala nestati, neće li onda davanje duha biti još slavnije? (...) Jer ako je ono što je trebalo biti ukinuto došlo sa slavom, ono što ostaje bit će mnogo slavnije.” (Ovi reci govore o zakonu čija su “slova bila uklesana u kamenu”, a u nastavku se kaže da “sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati Mojsijevo lice” prilikom dobivanja tog zakona. O kojem se događaju ovdje govori? Izvještaj iz 2. Mojsijeve 34:1, 28-30 pokazuje da se radi o dobivanju Deset zapovijedi, jer one su bile uklesane u kamen. Dakle, očito su i one spadale u “ono što je trebalo biti ukinuto”, kako to kaže citirani tekst.)

Da li činjenica da Mojsijev zakon, uključujući i Deset zapovijedi, više ne vrijedi znači da više ne postoje nikakva moralna ograničenja?

Nipošto! Mnoga moralna mjerila izložena u Deset zapovijedi kasnije su bila ponovljena u nadahnutim knjigama grčkog dijela Biblije (“Novom zavjetu”). (No propisi o suboti nisu bili ponovljeni.) Međutim, bez obzira na to koliko je neki zakon dobar, sve dok se ljudi budu vodili svojim grešnim željama, bit će bezakonja. Pa ipak, o novom savezu koji je zamijenio savez Zakona kaže se u Hebrejima 8:10 sljedeće: “‘Ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana’, kaže Jehova. ‘Stavit ću zakone svoje u um njihov i upisat ću ih u srca njihova.  I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.’” Ti su zakoni uistinu daleko djelotvorniji od onih koji su bili urezani na kamenim pločama.

Rim. 6:15-17: “Zar da griješimo zato što nismo pod zakonom nego pod nezasluženom dobrotom? Nipošto! Ne znate li da ako se kome predajete u ropstvo i obavezujete na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate — bilo grijeha, koji vodi u smrt, bilo poslušnosti, koja vodi u pravednost? Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca postali poslušni onoj pouci kojoj ste bili predani.” (Vidi i Galaćanima 5:18-24.)

 Što tjedni dan počinka znači kršćanima?

Postoji “subotnji počinak” koji za kršćane traje svaki dan

Hebr. 4:4-11: “Na jednome je mjestu [1. Mojsijeva 2:2] ovako [Bog] rekao o sedmome danu: ‘I Bog je sedmoga dana počinuo od svih djela svojih’, a ovdje [Psalam 95:11] opet kaže: ‘Neće ući u počinak moj.’ Dakle, budući da neki još trebaju ući u njega, a oni kojima je najprije bila objavljena dobra vijest nisu ušli zbog neposlušnosti, on ponovno određuje jedan dan: ‘danas’, govoreći o tome nakon toliko vremena u psalmu Davidovu [Psalam 95:7, 8], kao što je već rečeno: ‘Danas, ako slušate glas njegov, nemojte da vam otvrdnu srca.’ Jer da ih je Jošua doveo u počivalište, Bog ne bi nakon toga govorio o nekom drugom danu. Dakle, Božjem narodu preostaje subotnji počinak. Jer tko uđe u Božji počinak, i sam počiva od djela svojih, kao i Bog od svojih. Zato dajmo sve od sebe da uđemo u taj počinak, da ne bi tko pao oponašajući takvu neposlušnost.”

Od čega su ti kršćani prema tim riječima trebali počivati? Od “djela svojih”. O kakvim se djelima radi? To su djela kojima su nekada željeli dokazati da su pravedni. No sada više nisu smatrali da držanjem određenih pravila i običaja mogu steći Božje priznanje i dobiti vječni život. U tome su pogriješili nevjerni Židovi, koji su ‘nastojali uspostaviti svoju pravednost, a nisu se podložili  Božjoj pravednosti’ (Rim. 10:3). Pravi su kršćani svjesni toga da su svi ljudi rođeni kao grešnici i da mogu biti pravedni u Božjim očima samo ako vjeruju u Kristovu žrtvu. Oni se trude usvojiti i primjenjivati sva učenja Božjega Sina. Ponizno prihvaćaju savjete i opomene iz Božje Riječi. Premda znaju da time ne mogu zaslužiti Božje priznanje, oni na taj način izražavaju svoju ljubav i vjeru. Svojim načinom života pokazuju da ne žele “oponašati neposlušnost” židovskog naroda.

“Sedmi dan” o kojem se govori u 1. Mojsijevoj 2:2 nije bio običan dan od 24 sata. (Vidi stranicu 347, pod temom “Stvaranje”.) Slično tome, ni “subotnji počinak” pravih kršćana nije ograničen na dan od 24 sata. Ukoliko pokazuju vjeru i slušaju biblijske savjete, taj počinak već sada za njih traje svaki dan, a u Božjem novom svijetu on će biti još izrazitiji.

Ljudskom rodu predstoji tisućugodišnji “počinak” odnosno tisućugodišnja “subota”

Mar. 2:27, 28: “Zatim im je [Isus] rekao: ‘Subota je postala radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Dakle, Sin je čovječji Gospodar i subote.’”

Isus je znao da je Jehova uveo subotu, odnosno dan počinka, kao znak između sebe i izraelskog naroda i da im je taj dan trebao omogućiti da se odmore od napornog rada. Osim toga, znao je da će svojom smrću ispuniti Mojsijev zakon i omogućiti da se on ukine. Bio je svjestan toga da taj Zakon, uključujući i propise o suboti, predstavlja “tek sjenu budućih blagoslova” (Hebr. 10:1; Kol. 2:16, 17). S tim je blagoslovima povezana “subota”, a on je njen Gospodar.

Kao Gospodar gospodarâ Krist će tisuću godina vladati cijelom Zemljom (Otkr. 19:16; 20:6; Psal. 2:6-8). Dok je bio na Zemlji, u nekoliko je navrata u subotu milosrdno izliječio neke ljude i tako učinio neka od svojih najvećih čuda, pokazujući na taj način kakvo će olakšanje donijeti ljudima iz svih naroda tijekom svoje Tisućugodišnje Vladavine (Luka 13:10-13; Ivan 5:5-9; 9:1-14). Oni koji razumiju pravo značenje subote dobit će priliku da uživaju blagodati tog “subotnjeg počinka”.

‘Kršćani moraju držati dan odmora (subotu)’

Možeš reći: ‘Smijem li vas upitati zašto to mislite?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Sigurno se slažete da bi na naše mišljenje o tome trebala utjecati Biblija. (...) Htio bih vam pokazati nekoliko biblijskih citata koji su meni pomogli da to bolje razumijem. Dopustite mi da vam ih pročitam. (Zatim upotrijebi odgovarajuće gradivo izneseno na prethodnim stranicama.)’

‘Zašto vi ne držite dan odmora (subotu)?’

Možeš reći: ‘Moj odgovor na to pitanje ovisi o tome na koji dan odmora mislite. Jeste li znali da Biblija govori o više takvih dana? (...) Bog je Židovima dao propise o suboti kao danu počinka. No jeste li znali da Biblija govori o jednoj drugačijoj vrsti dana počinka koji bi trebali držati kršćani?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Mi ne držimo jedan određeni dan u tjednu kao dan počinka jer u Bibliji stoji da je takav zahtjev ‘trebao nestati’ (2. Kor. 3:7-11; objašnjenje ovih redaka nalazi se  na stranici 351).’ (2) ‘Međutim, postoji dan počinka koji redovito držimo (Hebr. 4:4-11;  vidi stranice 352 i 353).’