Je li sudbina svakome odredila kada će umrijeti?

To je vjerovanje bilo popularno kod Grka i Rimljana. U poganskoj grčkoj mitologiji postojale su tri božice sudbine — Moire ili Suđenice (Rimljani su ih nazivali Parke). Prva je prela nit života, druga joj je određivala duljinu, a treća ju je presijecala.

U Propovjedniku 3:1, 2 piše da ima “vrijeme kad se umire”. No to ne znači da je svakome unaprijed određeno točno vrijeme kad će umrijeti, što postaje jasnije kad pročitamo savjet koji se nalazi u Propovjedniku 7:17, gdje piše: “Ne budi suviše zao i ne budi lud. Zašto da umreš prije vremena?” U Mudrim izrekama 10:27 stoji: “Zlima se skraćuju godine.” A u Psalmu 55:23 stoji: “Ljudi za krv krivi i varalice neće proživjeti polovinu dana svojih.” Što onda znače riječi iz Propovjednika 3:1, 2? Ondje se samo govori o tome da u ovom nesavršenom poretku postoji neprekinuti ciklus života i smrti. Ima vrijeme kad se ljudi rađaju i vrijeme kad umiru — obično u dobi od 70 ili 80 godina, no ponekad i ranije, a ponekad kasnije (Psal. 90:10; vidi i Propovjednika 9:11).

Ako je svakome prilikom rođenja ili čak ranije određeno kada će i kako umrijeti, onda ne bi bilo potrebe da izbjegavamo opasne situacije ili da čuvamo zdravlje, a nikakvi sigurnosni propisi ne bi smanjili stopu smrtnosti. Zar vjerujete da je čovjek na bojišnici u tijeku bitke isto toliko siguran koliko i u svom domu daleko od ratne zone? Brinete li se za svoje zdravlje i vodite li i svoju djecu k liječniku? Zašto pušači žive prosječno tri do četiri godine kraće od nepušača? Zašto ima manje poginulih u prometnim nesrećama kada putnici vežu sigurnosne pojaseve i kad vozači poštuju prometne propise? Očito je da je dobro poduzeti mjere opreza.

Je li sve što se događa Božja volja?

2. Petr. 3:9: “Jehova (...) je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja.” (No ne reagiraju svi pozitivno na njegovu strpljivost. Međutim,  očito je da nije Božja volja da neki ostanu nepokajnici. Usporedi Otkrivenje 9:20, 21.)

Jer. 7:23-26: “Ovo sam im [Izraelcima] zapovjedio: ‘Slušajte glas moj, pa ću ja biti Bog vaš, a vi ćete biti narod moj! U svemu idite putem koji ću vam odrediti, da vam dobro bude!’ Ali oni nisu slušali. (...) A ja sam vam slao sve sluge svoje, proroke, ustajao rano svaki dan i slao ih. Ali ovaj me narod nije slušao i nisu prignuli uho svoje, nego su postali nepokorni.” (Sasvim je očito da se Izraelci nisu iskvarili zato što je Bog tako htio.)

Mar. 3:35: “Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.” (Ako je sve što ljudi čine Božja volja, onda bi svatko imao s Isusom isti blizak odnos kakav se ovdje spominje. No Isus je, prema Ivanu 8:44, nekima rekao: “Vaš je otac Đavo.”)

Zašto se onda zbivaju brojni naizgled neobjašnjivi događaji?

Prop. 9:11: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga”; ili kako to stoji u Ša, 2006: “Sve ovisi o vremenu i sreći.” (Prema tome, nekome se može dogoditi nešto loše jednostavno zato što nije imao sreće, odnosno zbog neke slučajnosti, a ne zato što mu je to bilo suđeno.)

Jesu li sami ljudi u velikoj mjeri krivi za nevolje koje pogađaju njih same, a i druge ljude?

Rim. 5:12: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” (Od Adama smo svi naslijedili nesavršenost, pa smo tako i skloni griješiti.)

Prop. 8:9: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu.”

Izr. 13:1: “Mudar je sin kojega otac opominje.” (Roditeljski odgoj u velikoj mjeri utječe na to kakav će život njihovo dijete imati kad odraste.)

Gal. 6:7: “Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti.” (Vidi i Mudre izreke 11:17; 23:29, 30; 29:15; 1. Korinćanima 6:18.)

 Postoje li i nadnaravne sile koje uzrokuju čovjekove patnje?

Otkr. 12:12: “Teško vama, zemljo i more, jer je Đavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!” (Vidi i Djela apostolska 10:38.)

Da li Bog unaprijed zna i određuje sve što će se dogoditi?

Iza. 46:9, 10: “Sjetite se prošlosti davne, da sam ja Bog i da nema drugoga Boga, niti ikoga tko bi mi sličan bio! Ja od početka javljam svršetak, od davnine javljam ono što još nije bilo. Ja kažem: ‘Naum će se moj ostvariti i učinit ću sve što želim.’” (Jehova obznanjuje svoje naume, unaprijed određuje određene pojedinosti u vezi s njihovim ostvarivanjem i posjeduje bezgraničnu moć da osigura njihovo ispunjenje.)

Iza. 11:1-3: “Mladica će izbiti iz panja Jišajeva, izdanak iz korijena njegova plod će donositi. [Isus je rođen u Jišajevoj lozi.] Na njemu će duh Jehovin počivati. (...) On će uživati u strahu Jehovinu.” (Jehova je to s punim povjerenjem mogao proreći u vezi s Isusom jer je od početka stvaranja promatrao njegove stavove i vladanje na nebu.) (O Isusovom predljudskom životu vidi stranicu 128, pod temom “Isus Krist”.)

5. Mojs. 31:20, 21: “Jer ću ih [izraelski narod] dovesti u zemlju koju sam pod zakletvom obećao praocima njihovim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko. I ondje će jesti, nasititi se i ugojiti, pa će se okrenuti drugim bogovima i služiti im, a mene će prezirati i savez će moj prekršiti. I kad ih snađu mnoga zla i nevolje, ova će pjesma svjedočiti protiv njih [pjesma koja govori o njihovim postupcima kojima su pokazivali nepoštovanje prema naklonosti koju im je Bog ukazao]. (...) Jer dobro znam čemu su skloni već danas, kad ih još nisam doveo u zemlju koju sam im pod zakletvom obećao.” (To što je Bog bio sposoban predvidjeti ishod njihovog postupanja ne znači da je on bio odgovoran za ono što se dogodilo niti da je on želio da se to dogodi. Ne, on je ishod mogao pretkazati na temelju njihovih postupaka. Slično tome, na temelju  meteoroloških opažanja meteorolog može prilično točno prognozirati vrijeme, no to ne znači da ga on uzrokuje niti da mu se takvo vrijeme sviđa.)

Da li to što je Bog sposoban predvidjeti i predodrediti događaje znači da on uvijek unaprijed zna i određuje sve postupke svih svojih stvorenja?

Otkr. 22:17: “Tko god čuje, neka kaže: ‘Dođi!’ I tko je god žedan, neka dođe! Tko god želi, neka uzme vode života zabadava!” (Njihov izbor nije unaprijed određen. Svatko treba donijeti odluku za sebe.)

Rim. 2:4, 5: “Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrostivosti i uzdržljivosti i dugotrpljivosti, ne shvaćajući da te Božja dobrostivost želi dovesti do pokajanja? Nego svojom tvrdokornošću i nepokajničkim srcem navlačiš na sebe srdžbu za dan srdžbe i očitovanja Božjega pravednog suda.” (Nitko nije prisiljen postupati na unaprijed određeni način. No svatko je odgovoran za svoje postupke.)

Sef. 2:3: “Tražite Jehovu, svi krotki na zemlji! (...) Tražite pravednost, tražite krotkost, i vjerojatno ćete biti zaštićeni u dan gnjeva Jehovina!” (Da li bi pravedni i milostivi Bog poticao ljude da čine ono što je ispravno i pothranjivao kod njih nadu u dobivanje nagrade ako bi unaprijed znao da im je suđeno da u tome ne uspiju?)

Primjer: Čovjek koji ima radioprijemnik može slušati vijesti ako to želi. No sama činjenica da on može slušati određenu stanicu ne znači da on to i čini. Ako želi čuti vijesti, mora uključiti radio i odabrati odgovarajuću stanicu. Slično tome, Jehova ima sposobnost proricati događaje, no Biblija pokazuje da on tu sposobnost koristi samo onda kad to želi i onda kad je to potrebno. Pritom uvažava slobodnu volju kojom je obdario ljude. (Usporedi 1. Mojsijevu 18:20, 21; 22:12.)

Je li Bog znao da će Adam zgriješiti kad ga je stvorio?

Bog je Adamu i Evi rekao sljedeće: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad  ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!” “Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti’” (1. Mojs. 1:28; 2:16, 17). Biste li svoju djecu uvjeravali da se u životu trebaju posvetiti nečemu što će im po vašim riječima osigurati lijep i uspješan život, ako biste od početka znali da u tome nikako neće uspjeti? Biste li ih upozoravali na opasnosti, znajući da će oni ipak sigurno stradati jer ste vi unaprijed odredili i poduzeli sve da im se tako dogodi? Je li stoga razumno takvo što pripisivati Bogu?

Mat. 7:11: “Dakle, ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove djeci svojoj, koliko će više Otac vaš koji je na nebesima dati dobra onima koji ga mole?”

Da je Bog predvidio i predodredio Adamov grijeh i sve posljedice toga grijeha, to bi značilo da je stvorivši Adama Bog namjerno pokrenuo sve zlo koje se dogodilo u ljudskoj povijesti. U tom bi slučaju on bio uzročnik svih ratova, zločina, nemorala, tlačenja, laži, licemjerja i bolesti. No Biblija jasno kaže: “Ti nisi Bog koji se zlu raduje” (Psal 5:4). “Onoga tko ljubi nasilje silno mrzi duša njegova [Jehovina]” (Psal. 11:5). “Bog (...) ne može lagati” (Titu 1:2). O Božjem Mesijanskom Kralju piše: “Od tlačenja i nasilja otkupit će dušu njihovu, dragocjena će biti krv njihova u očima njegovim” (Psal. 72:14). “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). “On ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5).

Je li Bog unaprijed odredio kako će postupati Jakov i Ezav?

1. Mojs. 25:23: “A Jehova joj je [Rebeki] rekao: ‘Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva će se naroda iz utrobe tvoje odijeliti. Jedan će narod biti jači od drugoga naroda, i stariji [Ezav] će služiti mlađemu [Jakovu].’” (Jehova je mogao pročitati genetski kod još nerođenih blizanaca. Na temelju toga je mogao pretkazati kakva će svojstva imati svaki od njih i kakav će biti ishod njihovog  postupanja [Psal. 139:16]. No nema nikakve naznake da je on unaprijed odredio kakva će biti njihova vječna budućnost niti da je unaprijed odredio svaki događaj iz njihovog života.)

Je li bilo unaprijed određeno da će Juda izdati Isusa?

Psal. 41:9: “Čovjek koji je bio u miru sa mnom, u kojeg sam se pouzdao, koji je jeo kruh moj, podigao se na mene.” (Zapazite da u ovom proročanstvu nije pisalo koji će Isusov bliski suradnik to učiniti. Jehova je znao da je Đavo iskoristio Davidovog savjetnika Ahitofela da izda Davida, i dao je da to ostane zapisano jer na tom se slučaju vidi kako je Đavo postupio te kako će postupati i u budućnosti. Nije Bog naveo Judu da izda Isusa, nego je “Đavo (...) stavio u srce Jude Iskariota, sina Šimunova, namjeru da ga izda” [Ivan 13:2]. Umjesto da se odupre tom Sotoninom utjecaju, Juda mu je podlegao.)

Ivan 6:64: “Isus je od početka znao (...) tko je onaj koji će ga izdati.” (To ne znači od početka, odnosno nastanka, svijeta; ne znači niti od Isusovog rođenja; izraz “od početka” znači otkad je Juda počeo postupati izdajnički. Usporedi 1. Mojsijevu 1:1, Luku 1:2 i 1. Ivanovu 2:7, 13. U svim navedenim recima pojam “početak” koristi se u relativnom smislu. U vezi s tim vidi i Ivana 12:4-6.)

Nije li apostol Pavao rekao da je Bog “predodredio” kršćane?

Rim. 8:28, 29: “Znamo da Bog daje da sva njegova djela složno doprinose dobru onih koji ga ljube, onih koji su pozvani po njegovom naumu. Jer one kojima je prvo poklonio pažnju, njih je i unaprijed odredio [“predodredio”, JB] da budu oblikovani po slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom.” (Vidi i Efežanima 1:5, 11.) Pa ipak, istim tim kršćanima upućene su i riječi iz 2. Petrove 1:10, gdje piše: “Dajte sve od sebe da biste svoj poziv i izbor potvrdili, jer ako to činite,  nikada nećete posrnuti.” (Da su ti kršćani bili predodređeni za spasenje, ne bi postojala mogućnost da posrnu, bez obzira na to što činili. Međutim, budući da svi pojedinačno moraju ulagati napor da bi se spasili, očito je da se radi o predodređenju njih kao razreda odnosno skupine. Bog je odredio da cijeli taj pomazani razred bude oblikovan po slici Isusa Krista. No, iako je Bog odabrao pripadnike tog razreda, oni se moraju dokazati vjernima ako žele dobiti nagradu koja im je ponuđena.)

Efež. 1:4, 5: “[Bog] nas je prije postanka svijeta izabrao da budemo u zajedništvu s njim [Isusom Kristom], da bismo bili sveti i neokaljani pred njim u ljubavi. Jer unaprijed je odredio da nas preko Isusa Krista usvoji kao sinove, što mu je ugodno i po volji.” (Vrijedi zapaziti da u Luki 11:50, 51 Isus povezuje “postanak svijeta” s Abelovim vremenom. Abel je prvi čovjek koji je cijeli svoj život ostao u Božjoj naklonosti. Dakle, Bog je svoj naum da će stvoriti “potomstvo” putem kojega će osloboditi ljudski rod zasnovao u razdoblju između pobune u Edenu i Abelovog začeća [1. Mojs. 3:15]. Prema tom Božjem naumu, Isusu Kristu kao glavnom Potomku pridružit će se skupina njegovih vjernih sljedbenika koji će biti njegovi suvladari u novoj vlasti uspostavljenoj nad Zemljom, u njegovom Mesijanskom Kraljevstvu.)

Utječu li zvijezde i planeti na ono što se događa u našem životu i sadrže li oni predznake koje bismo trebali uzimati u obzir kad donosimo odluke?

Otkuda potječe astrologija?

“Zapadnjačka astrologija vuče porijeklo izravno iz teorije i prakse Kaldejaca i Babilonaca iz 2. tisućljeća pr. Kr.” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 2, stranica 557).

“Astrologija se temeljila na dvije babilonske predodžbe: zodijaku i božanskoj prirodi nebeskih tijela. (...) Babilonci su planetima pripisivali utjecaj kakav se očekivao od božanstava s kojima su se ti planeti poistovjećivali”  (Lyon Sprague de Camp, Great Cities of the Ancient World, New York, 1972, stranica 150).

“U Babiloniji, a isto tako i u Asiriji, kamo je dospjela kao izravni izdanak babilonske kulture, (...) astrologija je u službenom kultu bila jedan od dva glavna načina na koja je svećenstvo (...) utvrđivalo volju i namjere bogova; drugi način bio je pregled jetre žrtvovanih životinja. (...) Smatralo se da kretanje Sunca, Mjeseca i pet planeta odražava ono što pet spomenutih bogova te bog Mjeseca Sin i bog Sunca Šamaš čine određujući događaje na Zemlji” (Encyclopaedia Britannica, 1911, svezak 2, stranica 796).

Kako čovjekov Stvoritelj gleda na astrologiju?

5. Mojs. 18:10-12: “Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju. (...) Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi.”

Babiloncima je rekao: “Neka sad ustanu i neka te spase oni koji štuju nebo, koji gledaju u zvijezde, koji za mladog mjeseca daju objave o onome što će te snaći! Gle, postali su kao strnjika! (...) Takvi će ti biti čaratelji tvoji, oko kojih se trudiš od mladosti svoje. Odlutat će svaki na svoju stranu. Neće biti nikoga da te spasi” (Iza. 47:13-15).