Uči li Biblija da osoba mora najprije postići nebesku slavu da bi mogla biti proglašena svetom?

Biblija neosporno govori o svetima, odnosno o svecima, koji su na nebu. Ona za Jehovu koristi izraz “svet” [grčki: hágion] (1. Petr. 1:15, 16; vidi i 3. Mojsijevu 11:45). Dok je bio na Zemlji, Isus Krist bio je nazvan “Svecem [hágios] Božjim”, a Biblija za njega i nakon njegova odlaska na nebo koristi izraz “svet” [hágios] (Mar. 1:24; Otkr. 3:7; JB). I anđeli su sveti (Djela 10:22). Isti osnovni pojam u izvornom grčkom koristi se za brojne osobe na Zemlji.

Djela 9:32, 36-41, JB: “Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima [hagíous] u Lidi. U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita [koja je bila umrla]. (...) [Petar] se okrenu prema tijelu i reče: ‘Tabita, ustani!’ Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.” (Sasvim je jasno da ti sveci još nisu bili na nebu, a može se primijetiti i da kršćani nisu smatrali svetima samo neku istaknutu osobu kao što je bio Petar.)

2. Kor. 1:1; 13:12; JB: “Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima [hagíos] u svoj Ahaji.” “Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.” (O svim prvim kršćanima koji su bili očišćeni Kristovom krvlju i koji su bili posvećeni Božjoj službi kao budući Kristovi sunasljednici govori se kao o svetima, odnosno svecima. Oni očigledno nisu trebali umrijeti da bi tek tada bili proglašeni svetima.)

 Podupire li Biblija gledište da se čovjek treba moliti “svecima” kako bi se oni zauzimali za njega pred Bogom?

Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima...” Dakle, molitve treba upućivati Ocu. Osim toga, Isus je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (...) Što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB).  Tako je Isus isključio bilo kakvu mogućnost da bi itko drugi osim njega mogao ispuniti ulogu posrednika. Apostol Pavao rekao je o Kristu: “Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas!” “Može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ da se za njih zauzima” (Rim. 8:34; Hebr. 7:25; JB). Ne bi li bilo mudro pristupati Bogu onako kako to uči njegova Riječ ukoliko uistinu želimo da on usliši naše molitve? (Vidi i stranice 191 i 192, pod temom “Marija”.)

Efež. 6:18, 19, JB: “Bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja” (kurziv dodan). (Pavao je ovdje poticao svoje suvjernike da se mole za svete, a ne njima ili preko njih. U jednoj katoličkoj enciklopediji stoji: “U Novom zavjetu gotovo su sve molitve, i osobne i javne liturgijske, upućene Bogu Ocu preko Krista” [New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XI, stranica 670].)

Rim. 15:30, JB: “Zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me.” (Apostol Pavao, koji je i sam bio svetac, molio je sukršćane, koji su također bili sveci, da se mole za njega. No važno je primijetiti da Pavao svoje molitve nije upućivao tim svecima, niti su molitve koje su oni upućivali za njega bile nekakva zamjena za Pavlov osobni odnos s Ocem koji je on razvijao putem molitve. Usporedi Efežanima 3:11, 12, 14.)

Kako bismo trebali gledati na štovanje relikvija te slika i kipova “svetaca”?

Katolička enciklopedija priznaje: “Uzaludno je tražiti opravdanje za štovanje relikvija u Starom zavjetu, a niti u Novom zavjetu relikvijama se ne poklanja prevelika pažnja. (...) Izgleda da je [crkveni otac] Origen smatrao upotrebu svetih slika poganskim znakom poštovanja nečega materijalnog” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XII, stranice 234, 235).

 Zanimljivo je da je Bog sahranio Mojsija i nitko nije pronašao njegov grob (5. Mojs. 34:5, 6). No u Judi 9 izvještava se da se arhanđeo Mihael sporio s Đavlom oko Mojsijevog tijela. Zašto? Sasvim je jasno da je Bog uklonio tijelo na takav način kako nitko ne bi saznao gdje se ono nalazi. Je li Sotona želio odvesti ljude do tijela da bi ga se moglo javno pokazivati, a možda čak i štovati?

Više o štovanju slika i kipova “svetaca” možeš pročitati u temi “Slike i kipovi”.

Zašto katolički “sveci” imaju aureole?

Katolička enciklopedija priznaje: “Najčešće obilježje svih svetaca upravo je nimbus (oblak), svjetlosni pojas u obliku kruga oko glave sveca. On potječe iz pretkršćanskog razdoblja, a može se pronaći u helenističkoj umjetnosti nastaloj pod poganskim nadahnućem. Kao što se vidi na nekim mozaicima i kovanom novcu, aureola se koristila za polubogove i božanstva poput Neptuna, Jupitera, Bakha i naročito Apolona (boga Sunca)” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XII, stranica 963).

The New Encyclopaedia Britannica kaže: “U helenističkoj i rimskoj umjetnosti bog Sunca Helij i rimski carevi često se prikazuju s krunom koja se sastoji od zraka svjetlosti. Takva se kruna nije koristila u ranokršćanskoj umjetnosti zbog svog poganskog porijekla, no kršćanski su carevi prihvatili običaj da ih se na službenim portretima prikazuje s jednostavnim okruglim nimbusom. Od sredine 4. stoljeća umjetnici su i Krista počeli prikazivati s takvim kraljevskim obilježjem (...), a tek u 6. stoljeću postao je običaj da se aureola koristi za Djevicu Mariju i za ostale svece” (1976, Micropaedia, svezak IV, stranica 864).

Smijemo li miješati kršćanstvo i poganske simbole?

“Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom [Belijalom; Sotonom]? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga. (...) Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa  nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući” (2. Kor. 6:14-18, JB).

Mogu li svi pripadnici neke vjerske zajednice biti sveci i time oslobođeni grijeha?

Istina je da su svi pripadnici kršćanske skupštine u prvom stoljeću bili sveti (1. Kor. 14:33, 34; 2. Kor. 1:1; 13:13). U Bibliji stoji da su primili “oproštenje grijeha” i da ih je Bog “posvetio” (Djela 26:18; 1. Kor. 1:2). Međutim, oni nisu tvrdili da su oslobođeni svih grijeha. I oni su bili potomci grešnog Adama. Zbog tog nasljeđa često su se morali silno truditi da ispravno postupaju, kao što je to apostol Pavao ponizno priznao (Rim. 7:21-25). A i apostol Ivan je otvoreno rekao: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, zavaravamo sami sebe i istina nije u nama” (1. Ivan. 1:8). Dakle, kad se o Kristovim pravim sljedbenicima govori kao o svetima, to ne znači da su oni kao ljudi oslobođeni svih grijeha.

A o tome jesu li svi današnji pravi kršćani sveci koji se nadaju nebeskom životu možeš čitati na stranicama 204-209.

‘Vjerujete li u svece?’

Možeš reći: ‘Na koje svece mislite?’ Ako osoba spomene Mariju i/ili apostole, možda možeš nastaviti: (1) ‘Da, o njima se govori u Bibliji, a ja vjerujem u ono što piše u Bibliji. No mene posebno zanima što oni danas rade i kako to utječe na nas. Zanima li to i vas? (...) U vezi sa svecima pronašao sam neke vrlo zanimljive biblijske retke koje bih vam volio pokazati (Otkr. 5:9, 10).’ (2) ‘Kakav će biti život pod takvom vlašću? (Otkr. 21:2-4).’

Možeš reći i ovako (ako si nekada bio katolik): ‘Godinama sam i ja slavio svetačke blagdane i redovito sam se molio svecima. No onda sam u Bibliji pročitao nešto što me navelo da preispitam te običaje. Dopustite mi da vam pokažem o čemu se radi. ( Vidi stranice 363 i 364.)’