1, 2. (a) Po čemu je jedan rimski stotnik prepoznao Božjeg Sina? (b) Zašto je Jehova dopustio da Isus umre?

JEDNOG proljetnog poslijepodneva prije gotovo 2 000 godina, jedan je rimski stotnik promatrao kako tri čovjeka polako, u agoniji umiru. Pažnju tog vojnika osobito je privukao jedan od njih — Isus Krist. Isus je bio pribijen na drveni stup. Kako se trenutak njegove smrti približavao, podnevno se nebo zacrnilo. Kad je umro, zemlja se snažno potresla, a vojnik je uzviknuo: “Zaista čovjek ovaj sin Božij bješe” (Marko 15:39).

² Sin Božji! Taj je vojnik bio u pravu. Upravo je bio očevicem najvažnijeg događaja koji se ikad zbio na Zemlji. Ranije je sam Bog nekoliko puta Isusa nazvao svojim ljubljenim Sinom (Matej 3:17; 17:5). Zašto je Jehova dopustio da njegov Sin umre? Zato što je na taj način Bog spasio čovječanstvo od grijeha i smrti.

3. Zašto je bilo dobro da je za poseban zadatak u vezi s čovječanstvom bio odabran Božji jedinorođeni Sin?

³ Iz ove knjige već smo naučili da je Isus postojao i prije nego što je postao čovjekom. Bio je nazvan Božjim ‘jedinorodnim sinom’ zato što ga je Jehova stvorio izravno. Potom je Bog Isusa koristio u stvaranju svega ostalog (Ivan 3:18; Kološanima 1:16). Isusu je naročito mio bio ljudski rod (Priče Salamunove 8:30, 31). Nije nikakvo čudo da je Jehova, onda kad je čovječanstvu bila izrečena  smrtna presuda, odabrao baš svog jedinorođenog Sina da izvrši poseban zadatak!

4, 5. Što je Biblija otkrila u pogledu Mesijanskog Sjemena prije Isusova dolaska na Zemlju?

⁴ Kad je Bog Adamu, Evi i Sotoni u edenskom vrtu izrekao presudu, spomenuo je budućeg Spasitelja, nazvavši ga ‘sjemenom’. To će Sjeme, ili potomak, doći da bi nadoknadio štetu od strašnih zala koja je prouzročio Sotona Đavo, “stara zmija”. Ustvari, obećano će Sjeme satrti Sotonu i sve njegove sljedbenike (1. Mojsijeva 3:15; 1. Ivanova 3:8; Otkrivenje 12:9).

⁵ Bog je kroz stoljeća postupno otkrivao pojedinosti o Sjemenu, također zvanom Mesija. Kao što to pokazuje tabela na 37. stranici, brojna su proročanstva spomenula detalje o mnogim aspektima njegova života na Zemlji. Naprimjer, da bi ispunio svoj zadatak u Božjem naumu, trebao je pretrpjeti strašno zlostavljanje (Izaija 53:3-5).

6. Što će, prema Danijelu 9:24-26, Mesija ostvariti, i kako?

⁶ Proročanstvo zabilježeno u Danijelu 9:24-26 pretkazalo je da će Mesija — Božji Pomazanik — izvršiti velik zadatak. Doći će na Zemlju kako bi prouzročio da se “svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda”. Mesija će čovječanstvo vjerno Bogu osloboditi smrtne presude. No kako će on to učiniti? Proročanstvo objašnjava da će biti “pogubljen”.

7. Zašto su Židovi prinosili životinjske žrtve, i što su one predočavale?

⁷ Starim je Izraelcima pojam očišćenja bezakonja bio dobro poznat. Vršeći obožavanje u skladu sa Zakonom koji im je Bog dao posredstvom Mojsija, redovito su prinosili životinjske žrtve. Izraelski su narod te žrtve podsjećale da ljudi trebaju nešto čime bi očistili, odnosno pokrili, svoje bezakonje. Apostol Pavao je to načelo  sažeo na sljedeći način: “Bez [prolijevanja] krvi ne biva oproštenje” (Jevrejima 9:22). Kršćane ne obavezuju odredbe Mojsijevog zakona, primjerice odredba o žrtvovanju (Rimljanima 10:4; Kološanima 2:16, 17). Oni znaju i to da životinjske žrtve ne omogućuju trajno i potpuno oproštenje grijehâ. Naprotiv, ti su žrtveni prinosi predočavali daleko vredniju žrtvu — žrtvu Mesije, ili Krista (Jevrejima 10:4, 10; usporedi Galaćanima 3:24). Možda se ipak pitaš: ‘Je li Mesija baš morao umrijeti?’

8, 9. Koje su dragocjene stvari Adam i Eva izgubili, i kako je ono što su učinili utjecalo na njihove potomke?

⁸ Jest, da bi se čovječanstvo spasilo, Mesija je morao umrijeti. Da bismo shvatili zašto je to tako, moramo se u mislima vratiti u edenski vrt i predočiti si koliko su samo mnogo Adam i Eva izgubili kad su se pobunili protiv Boga. Pred njima je ležao vječni život! Kao Božja djeca radovali su se i neposrednom odnosu s Bogom. No kad su odbacili Jehovino vladanje, sve su to izgubili a ljudskom su rodu donijeli grijeh i smrt (Rimljanima 5:12).

⁹ Bilo je to kao da su naši praroditelji rasuli ogroman imetak i upali u velik dug. Adam i Eva taj su dug prenijeli na svoje potomstvo. Budući da mi nismo rođeni savršeni i bezgrešni, svi griješimo i umiremo. Kad obolimo ili kad kažemo nešto ružno što bismo kasnije željeli povući, doživljavamo posljedice svog naslijeđenog duga — ljudske nesavršenosti (Rimljanima 7:21-25). Naša jedina nada leži u vraćanju onoga što je Adam izgubio. Međutim, mi ne možemo zaslužiti savršen ljudski život. Budući da svi nesavršeni ljudi griješe, svi mi zaslužujemo smrt, a ne život (Rimljanima 6:23).

10. Čime se moglo iskupiti ono što je Adam izgubio?

¹⁰ Bi li se nešto ipak moglo ponuditi u zamjenu za život koji je Adam proigrao? Božje mjerilo pravde zahtijeva ravnotežu, “život za život” (2. Mojsijeva 21:23).  Dakle, život koji je izgubljen morao se platiti životom. No za to nije bio dostatan bilo koji život. U Psalmu 49:7, 8 o nesavršenim se ljudima kaže: “Čovjek ne će nikako brata osloboditi, ne će dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda.” Je li situacija stoga beznadna? Nikako ne.

11. (a) Što riječ “otkupnina” znači na hebrejskom? (b) Tko je jedini mogao iskupiti čovječanstvo, i zašto?

¹¹ Riječ “otkup” na hebrejskom jeziku označava svotu plaćenu za oslobađanje zarobljenika a nosi i značenje jednakovrijednosti. Jedino bi čovjek sa savršenim ljudskim životom mogao ponuditi jednaku vrijednost onoga što je Adam izgubio. Jedini savršen čovjek rođen na Zemlji nakon Adama bio je Isus Krist. Zato Biblija Isusa naziva “pošljednji Adam” i jamči nam da Krist “sebe dade u otkup [“kao odgovarajuću otkupninu”, NW] za sve” (1. Korinćanima 15:45; 1. Timoteju 2:5, 6). I dok je Adam svojoj djeci u nasljedstvo ostavio smrt, Isus im je priskrbio vječni život. U 1. Korinćanima 15:22 objašnjava se: “Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kr[i]stu svi oživljeti.” Isus je, stoga, s pravom nazvan “otac vječni” (Izaija 9:6, 7).

12. Kada je Isus postao Mesijom, i što je otada postalo njegovom glavnom životnom djelatnošću?

¹² Ujesen 29. n. e. Isus je otišao svom rođaku Ivanu da bi se krstio i tako predstavio za izvršenje Božje volje. Tom je prilikom Jehova Isusa pomazao svetim duhom. Isus je tako postao Mesija, odnosno Krist, onaj koji je pomazan od Boga (Matej 3:16, 17). Zatim je započeo svoju troipolgodišnju službu. Putovao je diljem svoje domovine, propovijedajući o Božjem Kraljevstvu i okupljajući vjerne sljedbenike. Međutim, kako je bilo i prorečeno, uskoro je naišao na veliko protivljenje (Psalam 118:22; Djela apostolska 4:8-11).

13. Koji su događaji doveli do toga da je Isus umro kao čuvar besprijekornosti?

 ¹³ Isus je hrabro razotkrio licemjerstvo vjerskih vođa, pa su oni počeli tražiti priliku da ga ubiju. Na koncu su skovali podlu zavjeru koja je dovela do izdaje, neopravdanog hapšenja, nezakonitog suđenja i do lažne optužbe za pobunu. Isusa su tukli, pljuvali su ga, rugali mu se i udarali ga bičem čiji su dijelovi razdirali njegovo meso. Zatim ga je rimski namjesnik Poncije Pilat osudio na smrt na mučeničkom stupu. Isus je bio pribijen na drveni stup i uspravljen tako da se svojom težinom objesio o njega. Svaki mu je udisaj bio izuzetno bolan, a prije nego što je umro, prošli su sati. Isus je u cijelom tom iskušenju očuvao savršenu besprijekornost prema Bogu.

14. Zašto je Bog dopustio da njegov Sin pati i umre?

¹⁴ Tako je 14. nisana 33. n. e. Isus dao svoj život “u otkup za mnoge” (Marko 10:45; 1. Timoteju 2:5, 6). Jehova je s neba mogao vidjeti kako njegov voljeni Sin pati i umire. Zašto je Bog dopustio da se desi nešto tako strašno? Dopustio je to zato što ljubi čovječanstvo. Isus je rekao: “Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16). Daljnja pouka koju izvlačimo iz Isusove smrti jest ta da je Jehova Bog savršene pravde (5. Mojsijeva 32:4). Neki se možda pitaju zašto Bog nije ostavio po strani svoja načela pravde koja zahtijevaju život za život i prešao preko cijene Adamovog grešnog postupanja. Razlog je tome taj što Jehova uvijek ostaje vjeran svojim načelima i pridržava ih se, čak i onda kad to od njega zahtijeva veliku žrtvu.

15. Budući da bi bilo nepravedno dopustiti da Isus zauvijek umre, što je Jehova učinio?

¹⁵ Jehovina pravda zahtijevala je i to da Isusova smrt dobije sretan ishod. Konačno, bi li bilo pravedno da vjerni Isus vječno spava u smrti? Naravno da ne bi! Hebrejska su  pisma prorekla da Božji lojalni Sin neće ostati u grobu (Psalam 16:10; Djela apostolska 13:35). On je spavao u smrti nepuna tri dana, a onda je od Jehove Boga bio vraćen u život kao moćno duhovno biće (1. Petrova 3:18).

16. Što je Isus učinio nakon što se vratio na nebo?

¹⁶ Kad je umro, Isus je zauvijek napustio ljudski život. Nakon što je bio vraćen u nebeski život, postao je živodajni duh. Osim toga, kad je Isus uzašao na najsvetije mjesto u svemiru, ponovo se ujedinio sa svojim dragim Ocem i formalno mu je predstavio vrijednost svojeg savršenog ljudskog života (Jevrejima 9:23-28). Vrijednost tog dragocjenog života mogla se tada primijeniti u korist poslušnog čovječanstva. Što to znači za tebe?

17. Na koji način možemo dobiti oproštenje temeljem Kristove otkupne žrtve?

¹⁷ Da vidimo na koja ti tri načina Kristova otkupna žrtva koristi već sada. Kao prvo, omogućuje ti oproštenje grijeha. Ako vjerujemo u prolivenu Isusovu krv, imamo “izbavljenje krvlju njegovom”, da, “oproštenje grijehâ” (Efežanima 1:7). Pa čak i ako smo počinili ozbiljan grijeh, možemo u Isusovo ime moliti Boga za oproštenje. Ako se uistinu kajemo, Jehova na nas primjenjuje vrijednost otkupne žrtve svog Sina. Umjesto da zahtijeva smrtnu kaznu koju zaslužujemo svojim griješenjem, Bog nam oprašta, podarujući nam blagoslov čiste savjesti (Djela apostolska 3:19; 1. Petrova 3:21).

18. Na koji nam način Isusova žrtva pruža nadu?

¹⁸ Kao drugo, Kristova otkupna žrtva temelj je naše nade za budućnost. Apostol Ivan vidio je u viziji da će “narod mnogi [“veliko mnoštvo”, St], kojega ne može niko izbrojiti” preživjeti dolazeći kataklizmički kraj ovog sustava stvari. Zašto će oni preživjeti onda kad Bog uništi toliko mnogo drugih ljudi? Anđeo je Ivanu za to veliko mnoštvo ljudi rekao da oni “opraše haljine svoje i ubijeliše haljine  svoje u krvi jagnjetovoj”, u krvi Isusa Krista (Otkrivenje 7:9, 14). Dokle god iskazujemo vjeru u prolivenu krv Isusa Krista i dokle god živimo u skladu s božanskim zahtjevima, bit ćemo čisti u Božjim očima i moći ćemo se nadati vječnom životu.

19. Kako Kristova žrtva dokazuje da te on i njegov Otac ljube?

¹⁹ Kao treće, otkupna žrtva najveći je dokaz Jehovine ljubavi. U Kristovoj smrti sadržana su dva izraza ljubavi, nenadmašena u cijeloj povijesti svemira: (1) Božja ljubav koju je izrazio time što je poslao svog Sina da umre u našu korist; (2) Isusova ljubav koju je on izrazio time što je dobrovoljno prinio sebe kao otkupninu (Ivan 15:13; Rimljanima 5:8). Ako uistinu iskazujemo vjeru, ta se ljubav primjenjuje na svakoga od nas. Apostol Pavao je za Sina Božjeg rekao: “Omiljeh [mu], i predade sebe za mene” (Galaćanima 2:20; Jevrejima 2:9; 1. Ivanova 4:9, 10).

20. Zašto bismo trebali iskazivati vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu?

²⁰ Pokažimo stoga zahvalnost za ljubav koju su pokazali Bog i Krist time da iskazujemo vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. To nas vodi do vječnog života (Ivan 3:36). Pa ipak, naše spasenje nije najvažniji razlog Isusovog života i smrti na Zemlji. Ne, za Isusa je od primarne važnosti bilo jedno, čak i veće, sporno pitanje, pitanje od univerzalnog značaja. U sljedećem ćemo poglavlju vidjeti da se to sporno pitanje tiče svih nas, jer ono pokazuje zašto je Bog dopustio da zlo i patnje tako dugo traju.