1. Koje očigledne sličnosti postoje kod mnogih religija?

ŽENA koja je kao turist posjetila jednu orijentalnu zemlju jako se iznenadila kad je u budističkom hramu promatrala vjerske obrede. Premda likovi nisu prikazivali Mariju i Krista, mnogi su obredi nalikovali obredima koje je viđala u svojoj crkvi u zemlji gdje živi. Naprimjer, zapazila je da se koriste krunice i da se pjevaju molitve. Takve su sličnosti uočili i drugi. Bio to Istok ili pak Zapad, načini na koje se vjernici nastoje približiti Bogu ili predmetima svog obožavanja izrazito su slični.

2. Kako se opisuje molitvu, i zašto se mnogi ljudi mole?

² Mnogi se ljudi Bogu nastoje približiti prvenstveno putem molitve. Molitvu se opisuje kao “čin čovjekova komuniciranja s duhovnim ili svetim — s Bogom, bogovima, transcendentnom sferom ili nadnaravnim silama” (The New Encyclopædia Britannica). Međutim, kad u molitvi pristupaju Bogu, neki samo misle kako da iz molitve izvuku neku korist. Tako je, naprimjer, jednog Jehovinog svjedoka neki čovjek upitao: “Ako se vi budete molili za mene, hoće li biti riješeni moji obiteljski, poslovni i zdravstveni problemi?” Taj je čovjek očigledno baš tako razmišljao, no mnogi se mole a njihovi problemi i dalje traju. Stoga se možemo upitati: ‘Zašto bismo se zapravo trebali približiti Bogu?’

3. Kome trebamo upućivati svoje molitve, i zašto?

³ Molitva nije isprazan obred, a niti je tek sredstvo kojim se dobiva ono što se zaželi. Jedan od najvažnijih razloga za pristupanje Bogu jest ostvarivanje bliskog odnosa s njim. Stoga bismo svoje molitve trebali upućivati Jehovi Bogu. “Gospodin [“Jehova”, NW] je blizu svijeh koji ga prizivaju”, rekao je psalmist David (Psalam 145:18). Jehova nas poziva da stupimo u prijateljski odnos s njim (Izaija 1:18). Oni koji se odazivaju na taj poziv, suglasni su sa psalmistom koji je rekao: “A meni je dobro biti blizu Boga.” Zašto je to dobro? Zato što će oni koji se približe Jehovi Bogu uživati istinsku sreću i duševni mir (Psalam 73:28).

4, 5. (a) Zašto je važno moliti se Bogu? (b) Kakav odnos s Bogom možemo izgraditi putem molitve?

⁴ Zašto da Boga molimo za pomoć kad on ‘i prije molitve naše zna šta nam treba’? (Matej 6:8; Psalam 139:4). Molitva pokazuje da imamo vjeru u Boga i da ga smatramo Izvorom ‘svakog dobrog dara i svakog poklona savršenog’ (Jakov 1:17; Jevrejima 11:6). Jehovi je ugodno slušanje naših molitvi (Priče Salamunove 15:8). Kao što se otac raduje kad čuje svoje malo dijete kako iskreno izražava zahvalnost, tako se i Jehova veseli kad čuje naše smislene izraze cijenjenja i hvale (Psalam 119:108). Kad između oca i djeteta postoji dobar odnos, među njima postoji i prisna komunikacija. Dijete koje je voljeno osjeća želju da razgovara sa svojim ocem. Isto vrijedi i za naš odnos s Bogom. Ako uistinu cijenimo Jehovu zbog onog što naučimo o njemu i zbog ljubavi koju nam je pokazao, osjećat ćemo snažnu želju da mu u molitvi izrazimo svoje misli i osjećaje (1. Ivanova 4:16-18).

⁵ Kad pristupamo Najvišem Bogu, moramo biti puni poštovanja, no ne moramo se prekomjerno brinuti o  izboru riječi koje koristimo (Jevrejima 4:16). Jehovi možemo uvijek pristupiti. A kakva li je prednost što u molitvi možemo ‘izlivati svoje srce’ pred Bogom! (Psalam 62:8). Cijenjenje prema Jehovi vodi do bliskog odnosa s njime, do odnosa sličnog onom kakav je vjerni čovjek Abraham uživao kao Božji prijatelj (Jakov 2:23). No kad u molitvi pristupamo Suverenom Gospodaru svemira, moramo se pridržavati zahtjeva koje je on postavio u tom pogledu.

6, 7. Koje je zahtjeve za molitvu Bog postavio pred nas, premda ne zahtijeva plaćanje da bi saslušao naše molitve?

⁶ Je li potreban novac da bi se pristupilo Bogu? Mnogi ljudi svećenicima plaćaju da se mole za njih. Neki čak vjeruju da omjer do kojeg će njihove molitve biti uslišene ovisi o veličini priloga koji daju. Međutim, Božja riječ ne kaže da moramo dati novčani prilog da bismo u molitvi pristupili Jehovi. Da bismo se koristili Jehovinim duhovnim pripremama i bili blagoslovljeni mogućnošću da imamo odnos s njime u molitvi, ne moramo ništa platiti (Izaija 55:1, 2).

⁷ A što se onda zahtijeva? Ispravan stav srca jedan je od osnovnih zahtjeva (2. Dnevnika 6:29, 30; Priče Salamunove 15:11). U svom srcu moramo iskazivati vjeru u to da Jehova Bog ‘sluša molitve’ i da “nagrađuje one koji ga iskreno traže” (Psalam 65:2; Jevrejima 11:6, NW). Osim toga, u srcu moramo biti i ponizni (2. Carevima 22:19; Psalam 51:17). Isus Krist je u jednoj od svojih usporedbi pokazao da se pri pristupanju Bogu ponizni carinik skrušenog srca pokazao pravednijim od oholog farizeja (Luka 18:10-14). Kad u molitvi pristupamo Bogu, imajmo na umu da “mrzak je Gospodinu ko je god ponosita srca” (Priče Salamunove 16:5).

8. Od čega se moramo očistiti želimo li da Bog usliši naše molitve?

 ⁸ Želimo li da Bog usliši naše molitve, moramo se očistiti od grešnog vladanja. Kad je učenik Jakov ohrabrivao druge da se približe Bogu, dodao je: “Očistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani” (Jakov 4:8). Čak i prijestupnici mogu doći u prijateljski odnos s Jehovom ako se pokaju i ako napuste svoj raniji način života (Priče Salamunove 28:13). Pred Jehovu ne možemo pristupiti ukoliko se samo pretvaramo da smo se duhovno očistili. “Gospodin ima oči na pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim, a lice se Gospodnje okreće protiv onih koji čine zlo!” kaže Božja riječ (1. Petrova 3:12, St).

9. Posredstvom koga trebamo pristupati Jehovi, i zašto?

⁹ Biblija kaže: “Nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi” (Propovjednik 7:20). Zato se možda pitaš: ‘Pa kako onda možemo pristupiti Jehovi Bogu?’ Biblija odgovara: “Ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod oca, Isu[sa Kri]sta pravednika” (1. Ivanova 2:1). Premda smo grešnici, mi možemo sa slobodom govora pristupiti Bogu posredstvom Isusa Krista, koji je kao otkupna žrtva umro za nas (Matej 20:28). On je jedini put kojim možemo pristupiti Jehovi Bogu (Ivan 14:6). Ne smijemo si umisliti da će vrijednost Isusove otkupne žrtve automatski pokriti sve naše grijehe čak i ako bismo namjerno griješili (Jevrejima 10:26). No ako se svim silama suzdržavamo od onoga što je zlo, a ipak ponekad pogriješimo, možemo se pokajati i moliti Boga za oproštenje. Kad mu pristupimo ponizna srca, on će nas čuti (Luka 11:4).

10. Kako u pogledu molitve možemo oponašati Isusa, i koje su neke od prigoda u kojima se možemo osobno moliti?

¹⁰ Isus Krist je svoj odnos s Jehovom smatrao veoma dragocjenim. Zato je odvajao vrijeme da bi se u osobnoj molitvi obraćao Bogu (Marko 1:35; Luka 22:40-46).  Bilo bi dobro da oponašamo Isusov primjer i da se Bogu molimo redovito (Rimljanima 12:12). Dobro je molitvom započeti dan, a i prije nego odemo u krevet umjesno je da zahvalimo Jehovi za taj dan. Nastoj u toku dana pristupati Bogu “u svakoj prigodi” (Efežanima 6:18, St). Moliti se možemo i tiho u svom srcu, znajući da nas Jehova može čuti. Osobnim molitvama Bogu “cementiramo” svoj odnos s njime, a svakodnevnim se molitvama s Jehovom sve više zbližavamo.

11. (a) Zašto bi se obitelji trebale moliti zajednički? (b) Što to znači kad na kraju molitve kažeš “Amen”?

¹¹ Jehova sluša i molitve koje se izgovaraju u ime grupe (1. Carevima 8:22-53). Bogu se možemo približiti i kao obitelj, pri čemu će u molitvi predvoditi glava obitelji. To jača obiteljske veze, a djeci Jehova Bog postaje stvaran kad čuju kako mu se njihovi roditelji ponizno mole. A što ako netko u molitvi predstavlja grupu ljudi, možda na sastanku Jehovinih svjedoka? Ako smo prisutni, pažljivo slušajmo, tako da na kraju molitve možemo od srca reći “Amen”, što znači “Neka bude tako” (1. Korinćanima 14:16).

12. (a) Zašto Bog ne uslišava neke molitve? (b) Zašto se u molitvama ne bismo trebali usredotočiti isključivo na osobne potrebe?

¹² Neki možda misle da Bog ne uslišava njihove molitve premda mu se mole posredstvom Krista. Međutim, apostol Ivan je rekao: “Ako što molimo po volji [Božjoj] posluša nas” (1. Ivanova 5:14). To, dakle, znači da se trebamo moliti u skladu s Božjom voljom. Budući da je on zainteresiran za našu duhovnu dobrobit, na mjestu je da se molimo za sve ono što je povezano s našom duhovnošću. Moramo se oduprijeti iskušenju da se u potpunosti usredotočimo na tjelesne potrebe. Naprimjer, premda je dobro moliti se za razboritost i snagu da  bismo se nosili s bolešću, briga za zdravlje ne bi trebala zasjeniti duhovne interese (Psalam 41:1-3). Kad je postala svjesna toga da se previše brine za svoje zdravlje, jedna je kršćanka molila Jehovu da joj pomogne uravnoteženo gledati na svoju bolest. Posljedica je bila ta da se otad puno manje zabrinjavala svojim zdravstvenim problemima, te je osjetila kako je primila ‘izvanredno veliku silu’ (2. Korinćanima 4:7, Zagoda). Njena želja da drugima duhovno pomaže bila je sve jača, i tako je ona postala punovremeni objavitelj Kraljevstva.

13. Navedi neke stvari koje su, prema uputi iz Mateja 6:9-13, prikladne da ih uključimo u svoje molitve.

¹³ Što možemo uključiti u svoje molitve da bi Jehovi one bile ugodne? Isus Krist je svoje učenike naučio kako da se mole. U uzor-molitvi zabilježenoj u Mateju 6:9-13, iznio je niz stvari za koje se s pravom možemo moliti. Čemu moramo pridati najveću važnost u svojim molitvama? Ime i Kraljevstvo Jehove Boga moraju biti na prvom mjestu. Prikladno je da se molimo za svoje materijalne potrebe. Također je važno da se molimo za oproštenje svojih grijeha te za izbavljenje iz iskušenja i od zloga, Sotone Đavla. Isus nije htio da ovu molitvu pjevamo ili da je neprestano ponavljamo, recitirajući je bez razmišljanja o njenom značenju (Matej 6:7). U kakvom bi odnosu dijete bilo s ocem ako bi uvijek kad mu se obraća koristilo iste riječi?

14. Kakve bismo molitve, pored molbi, trebali upućivati Bogu?

¹⁴ Pored molbi i usrdnog preklinjanja, Bogu trebamo upućivati hvale i zahvale (Psalam 34:1; 92:1; 1. Solunjanima 5:18). Možemo se moliti i za druge ljude. Molitve za našu duhovnu braću i sestre koji su pod pritiskom ili pod progonstvom pokazuju da se interesiramo za njih, a Jehovi je drago kad čuje kako mu povjeravamo takvu brigu (Luka 22:32; Ivan 17:20; 1. Solunjanima 5:25).  Ustvari, apostol Pavao je napisao: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i preklinjanjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; a mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7, NW).

15. Što bismo trebali imati na umu ako nam molitve naizgled ostaju neuslišene?

¹⁵ Premda stječeš spoznaju o Bogu, ponekad bi mogao dobiti osjećaj da tvoje molitve ostaju neuslišene. Možda se to događa zato što Bog smatra kako nije pravo vrijeme da odgovori na određenu molitvu (Propovjednik 3:1-9). Jehova može dopustiti da izvjesna situacija neko vrijeme potraje, no on doista uslišava molitve i zna kada je najbolje da to učini (2. Korinćanima 12:7-9).

16. Zašto trebamo ustrajati u molitvi, i kako takva ustrajnost može utjecati na naš odnos s Bogom?

¹⁶ Ustrajnošću u molitvi otkrivamo da nam je stvarno stalo do onog što govorimo Bogu (Luka 18:1-8). Naprimjer, mogli bismo moliti Jehovu da nam pomogne nadvladati neku slabost. Ustrajnošću u molitvi i postupanjem u skladu sa svojim molbama pokazujemo da smo iskreni. Naše molbe moraju biti konkretne i iskrene. Osobito je važno da se usrdno molimo kada smo izloženi iskušenju (Matej 6:13). Budemo li se neprestano molili dok svladavamo svoje grešne porive, osjetit ćemo kako nam Jehova pomaže. To će izgrađivati našu vjeru i jačati naš odnos s njim (1. Korinćanima 10:13; Filipljanima 4:13).

17. Kako će nam koristiti stav molitve u služenju Bogu?

¹⁷ Budemo li razvijali stav molitve dok prinosimo svetu službu Jehovi Bogu, shvatit ćemo da mu ne služimo  svojom vlastitom snagom. Jehova je taj koji nam daje snagu da mu služimo (1. Korinćanima 4:7). Ta nam spoznaja pomaže da budemo ponizni te obogaćuje naš odnos s njime (1. Petrova 5:5, 6). Da, mi imamo snažne razloge za ustrajnost u molitvi. Budemo li se usrdno molili i primjenjivali dragocjenu spoznaju o tome kako se približiti svom nebeskom Ocu punom ljubavi, postići ćemo istinsku sreću u životu.

18. Kako možemo čuti Boga?

¹⁸ Želimo li da Bog sasluša naše molitve, mi moramo slušati ono što on govori (Zaharija 7:13). On svoje poruke više ne šalje preko božanski nadahnutih proroka a sigurno je da ne koristi ni spiritističke metode (5. Mojsijeva 18:10-12). No Boga ipak možemo čuti tako da proučavamo njegovu Riječ, Bibliju (Rimljanima 15:4; 2. Timoteju 3:16, 17). Potiče nas se da, isto kao što se možda moramo naviknuti na tjelesnu hranu koja pogoduje našem zdravlju, ‘razvijemo čežnju za nepatvorenim mlijekom koje pripada riječi’. Razvijaj apetit za duhovnom hranom, tako da svaki dan čitaš Božju riječ (1. Petrova 2:2, 3, NW; Djela apostolska 17:11).

19. Zašto je korisno meditirati o onome što čitaš u Bibliji?

¹⁹ Meditiraj o onome što čitaš u Bibliji (Psalam 1:1-3; 77:11, 12). Meditirati znači duboko razmišljati o gradivu. Mogli bismo to usporediti s probavljanjem hrane. Duhovnu hranu možeš probavljati tako da ono što čitaš povezuješ s onim što već znaš. Razmisli o tome kako se te informacije tiču tvog života, ili promisli što one otkrivaju o Jehovinim svojstvima i o njegovom načinu postupanja. Dakle, putem osobnog studija možeš uzimati duhovnu hranu koju Jehova pruža. To će te približiti  Bogu i pomoći će ti da se nosiš sa svakodnevnim problemima.

20. Kako nam posjećivanje kršćanskih sastanaka pomaže da se približimo Bogu?

²⁰ Bogu se možeš približiti i time da prisustvuješ kršćanskim sastancima kako bi slušao razmatranje njegove riječi, kao što su i Izraelci pažljivo slušali kad su se okupljali da bi čuli javno čitanje Božjeg zakona. Podučavatelji toga doba objašnjavali su smisao pročitanog teksta Zakona, pomažući tako svojim slušateljima da razumiju ono što slušaju i budeći u njima želju da to primijene. To je donosilo veliku radost (Nehemija 8:8, 12). Neka ti zato posjećivanje sastanaka Jehovinih svjedoka prijeđe u naviku (Jevrejima 10:24, 25). Sastanci će ti pomoći da pronikneš u spoznaju o Bogu i da je zatim primjenjuješ u svom životu te da postaneš sretniji. Kad postaneš dijelom svjetskog kršćanskog bratstva, to će ti pomoći da ostaneš blizu Jehove. A kao što ćemo vidjeti, među Božjim narodom možeš pronaći istinsku sigurnost.