1, 2. Kako ljudi često reagiraju na ljudske patnje?

MNOGI ljudi nikako ne mogu shvatiti zašto dolazi do nesreća koje uništavaju imovinu i oduzimaju živote? Druge pak uznemirava to što vide u kakvom se omjeru, s kakvom okrutnošću i obijesti vrše kriminalna  i nasilna djela. I ti si se možda pitao: ‘Zašto Bog dopušta patnje?’

² Mnogi nisu pronašli zadovoljavajuć odgovor na to pitanje, i zato su izgubili vjeru u Boga. Oni smatraju da Bogu nije stalo do ljudi. Drugi pak koji patnje prihvaćaju kao životnu činjenicu postaju ogorčeni, te Boga okrivljuju za sve zlo u ljudskom društvu. Ako si i ti nekad tako razmišljao, nesumnjivo će ti biti jako interesantno ono što Biblija kaže o tim pitanjima.

3, 4. Zašto možemo biti sigurni da Jehova nije uzročnik zla i patnji?

³ Biblija nam jamči da patnje koje vidimo oko sebe nije uzrokovao Jehova Bog. Naprimjer, kršćanski je učenik Jakov napisao: “Ni jedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga” (Jakov 1:13). Prema tome, Bog nije mogao uzrokovati brojne nevolje koje pogađaju čovječanstvo. Bog ne nanosi ljudima kušnje da bi ih učinio podobnima za život na nebu, niti im nanosi patnje kako bi ih kaznio za zla djela koja su navodno počinili u prošlom životu (Rimljanima 6:7).

⁴ Osim toga, premda su mnoge grozne stvari počinjene u ime Boga ili Krista, ništa u Bibliji ne ukazuje na to da je ijedan od njih ikada odobravao takva djela. Bog i Krist nemaju ništa s onima koji, dok tvrde da im služe, pribjegavaju obmanama i prevarama, ubijaju i kradu te čine mnoge druge stvari koje uzrokuju ljudske patnje. Ustvari, “gad je Gospodinu put bezbožnikov”. “Daleko je Gospodin od bezbožnijeh” (Priče Salamunove 15:9, 29).

5. Navedi neka Jehovina svojstva, i objasni što on osjeća prema svojim stvorenjima.

 ⁵ Biblija opisuje Jehovu kao onoga tko je ‘milostiv i samilostan’ (Jakov 5:11). Ona izjavljuje da “Gospodin ljubi pravedni sud” (Psalam 37:28; Izaija 61:8). On nije osvetoljubiv. Samilosno se brine za svoja stvorenja i pruža svima njima ono najbolje što je za njihovu dobrobit (Djela apostolska 14:16, 17). Jehova to čini od samog začetka života na Zemlji.

6. Kakve aluzije na ranu povijest čovječanstva nalazimo u nekim legendama?

⁶ Bol i patnja, koje vidimo i doživljavamo, jesu ono na što smo se svi mi već navikli. Zato nam je možda teško predočiti si vrijeme bez patnji, no baš je tako bilo na početku ljudske povijesti. Čak i legende nekih naroda aludiraju na takav sretan početak. U grčkoj se mitologiji prvo od “Pet doba čovjeka” naziva “Zlatno doba”. Ljudi su u tom dobu živjeli sretnim životom, bez muke, jada i razornog djelovanja starosti. Kinezi kažu da su za vladavine mitološkog Žutog Cara (Huang-Tia) ljudi mirno živjeli u harmoniji čak i s prirodnim silama i divljim životinjama. Legende Perzijanaca, Egipćana, Tibetanaca, Peruanaca i Meksikanaca pričaju o vremenu sreće i savršenstva koje je vladalo u početku povijesti čovječanstva.

7. Zašto je Bog stvorio Zemlju i čovječanstvo?

⁷ Narodni mitovi samo su odjek najstarijeg pisanog izvještaja o ljudskoj povijesti, odjek Biblije. Ona nam govori da je Bog prvi ljudski par, Adama i Evu, smjestio u raj nazvan edenskim vrtom i da im je zapovjedio: “Radjajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom” (1. Mojsijeva 1:28). Naši su praroditelji bili savršeni i u prilici da promatraju kako cijela Zemlja postaje rajem  nastanjenim savršenom ljudskom obitelji, koja živi u trajnom miru i sreći. To je bio Božji naum kad je stvarao Zemlju i čovječanstvo (Izaija 45:18).

8. Koju su zapovijed Adam i Eva trebali poslušati, no što se zapravo dogodilo?

⁸ Da bi ostali u Božjoj milosti, Adam i Eva morali su se suzdržati od jedenja s “drveta od znanja dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da su poslušali Jehovin zakon, ne bi bilo patnji koje čovjeku otežavaju život. Slušanjem Božje zapovijedi oni bi pokazali da ljube Jehovu i da su mu lojalni (1. Ivanova 5:3). No kao što smo naučili u 6. poglavlju, stvari se nisu odvijale na taj način. Eva je na Sotonin nagovor jela plod s tog drveta. Kasnije je i Adam okusio zabranjeni plod.

9. Koje je sporno pitanje vezano za Jehovu Sotona pokrenuo?

⁹ Shvaćaš li ozbiljnost onoga što se dogodilo? Sotona je osporio položaj Jehove kao Najvišeg. Đavo je rekao “nećete vi umrijeti”, i time je proturječio Božjim riječima: ‘Umrijet ćete’. Daljnjim je riječima Sotona sugerirao kako Jehova Adamu i Evi taji da bi i oni mogli postati kao Bog, te da bi i bez njega mogli odlučivati što je dobro a što zlo. Dakle, Sotona je svojim izazovom doveo u pitanje Jehovino pravo da bude Univerzalni Suveren (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-6).

10. Koje je krive poticaje Sotona pripisao ljudima?

¹⁰ Sotona Đavo je i ljudima pripisao loše poticaje, rekavši da će oni Jehovi ostati poslušni samo dotle dok budu u poslušnosti Bogu pronalazili svoju korist. Drugim riječima, u pitanje je dovedena čovjekova besprijekornost. Sotona je iznio optužbu da nijedan čovjek neće dragovoljno ostati lojalan Bogu. Ta se zlobna Sotonina tvrdnja jasno oslikava u biblijskom  izvještaju o Jobu, vjernom Jehovinom sluzi koji je nekako pred početak 16. stoljeća pr. n. e. prošao kroz tešku kušnju. Kad pročitaš prva dva poglavlja knjige o Jobu, možeš saznati koji je uzrok ljudskim patnjama i zašto ih Bog dopušta.

11. Kakav je čovjek bio Job, no kakvu je optužbu Sotona iznio?

¹¹ Metom Sotoninog napada postao je Job, ‘čovjek dobar i pravedan’. Sotona je loše motive najprije pripisao Jobu, upitavši: “Eda li se uzalud Job boji Boga?” Zatim je Đavo lukavo oklevetao i Boga i Joba, optužujući Jehovu da je kupio Jobovu lojalnost time što ga je štitio i blagoslivljao. “Ali pruži ruku svoju”, izazvao je Sotona Jehovu, “i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči” (Job 1:8-11).

12. (a) Na koja se pitanja moglo odgovoriti jedino ako bi Bog Sotoni dopustio da iskuša Joba? (b) Kakav je bio ishod Jobova iskušavanja?

¹² Je li Job Jehovi služio samo zbog svega dobra koje je primio od njega? Može li se Jobova besprijekornost održati u kušnji? S druge strane, ima li Jehova toliko povjerenja u svog slugu da će dozvoliti da ga se iskuša? Na ta bi se pitanja moglo odgovoriti ako bi Jehova Sotoni dopustio da Joba stavi na krajnje tešku kušnju. Job je svojom vjernošću u kušnji koju je Bog dopustio, potpuno opravdao Jehovinu pravednost i čovjekovu besprijekornost, kao što nam to priča knjiga o Jobu (Job 42:1, 2, 12).

13. Kakve veze s nama imaju događaji vezani za Eden i Joba?

¹³ Međutim, događaji vezani uz edenski vrt i čovjeka Joba imaju i dublje značenje. Sporna pitanja koja je Sotona pokrenuo uključuju cijelo čovječanstvo, i nas koji danas živimo. Božje ime bilo je oklevetano a njegova suverenost osporena. U pitanje je dovedena i čestitost Božjeg stvorenja, čovjeka. Ta je pitanja trebalo raščistiti.

14. Kako bi mogla reagirati osoba suočena s izazovnom klevetom?

¹⁴ Da bismo to ilustrirali, pretpostavimo da si ti brižan roditelj čija djeca odrastaju u sretnoj obitelji. Zamisli da jedan od tvojih susjeda počne širiti laži, optužujući te da si loš roditelj. Što bi učinio ako bi tvoj susjed rekao kako te tvoja djeca ne vole, i da su s tobom samo zato što ne znaju ni za što bolje, te da će otići od kuće čim im netko pruži priliku za to. ‘Besmislica!’ mogao bi reći. U redu, no kako ćeš to dokazati? Neki bi roditelji možda gnjevno reagirali. Ne samo da bi time stvorili dodatne probleme nego bi ta njihova nasilna reakcija išla u prilog lažima. Takav bi problem mogao riješiti na zadovoljavajuć način tako da svom optužitelju daš priliku da dokaže  svoju tvrdnju a svojoj djeci da posvjedoče kako te iskreno vole.

15. Kako je Jehova odlučio odgovoriti na Sotonin izazov?

¹⁵ Jehova je poput spomenutog brižnog roditelja. Adam i Eva mogu se usporediti s djecom, a Sotoni odgovara uloga lažljivog susjeda. Bog je mudro postupio time što nije odmah uništio Sotonu, Adama i Evu, nego je tim grešnicima dopustio da još neko vrijeme ostanu na životu. Time je našim praroditeljima omogućio da osnuju ljudsku obitelj, a Đavo je dobio priliku da dokaže da li je njegova tvrdnja istinita, tako da sporna pitanja mogu biti raščišćena. Međutim, Bog je od samog početka znao da će mu neki ljudi ostati lojalni, čime će dokazati da je Sotona lažac. Kako li smo zahvalni Jehovi što nije prestao blagoslivljati one koji ga ljube i pomagati im! (2. Dnevnika 16:9; Priče Salamunove 15:3).

16. Kako je svijet dospio pod vlast Sotone?

¹⁶ Tokom gotovo cijele ljudske povijesti, Sotona je imao slobodne ruke da bi provodio u djelo svoje podle zamisli o vladanju čovječanstvom. Među ostalim, vršio je svoj utjecaj preko političkih sila i promicao je religije koje su na prikriven način obožavanje usmjeravale k njemu umjesto k Jehovi. Tako je Đavo postao “Bog svijeta ovoga” a dobio je i naziv “knez [“vladar”, NW] ovoga svijeta” (2. Korinćanima 4:4; Ivan 12:31). Doista je “sav svijet u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Znači li to da je Sotona dokazao svoju tvrdnju kako je u stanju cijelo čovječanstvo odvratiti od Jehove Boga? Nikako ne! Ostavivši Sotonu na životu, Jehova je stao ostvarivati svoj vlastiti naum. A što onda Biblija kaže o Božjem dopuštanju zla?

17. Što moramo imati na umu kad govorimo o uzroku zla i patnji?

 ¹⁷ Jehova ne uzrokuje zlo i patnje. Budući da je Sotona vladar ovog svijeta i bog ovog sustava stvari, za trenutno stanje u ljudskom društvu i za sve nevolje koje je čovječanstvo propatilo odgovorni su on i oni koji su na njegovoj strani. Nitko ne može s pravom reći da Bog uzrokuje takve nevolje (Rimljanima 9:14).

18. Što se Jehovinim dopuštanjem zla i patnji dokazalo u pogledu zamisli o nezavisnosti od Boga?

¹⁸ Time što je Jehova dopustio zlo i patnje dokazalo se da nezavisnost od Boga nije omogućila bolji svijet. Ne može se zanijekati da je povijest obilježena samim stradanjima. Razlog je tome taj što su ljudi odlučili ići vlastitim nezavisnim putem i zato što nisu pokazali pravo poštovanje prema Božjoj riječi i njegovoj volji. Kad je Jehovin drevni narod sa svojim vođama pokazao nevjernost, idući “svojim trkom [“popularnim putem”, NW]” i odbacio njegovu riječ, posljedice su bile katastrofalne. Bog im je preko svog proroka Jeremije rekao: “Mudraci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše riječ Gospodinovu, pa kaka im je mudrost?” (Jeremija 8:5, 6, 9). Čovječanstvo kao cjelina nije se pridržavalo Jehovinih mjerila, pa je postalo poput broda bez kormila, kojeg nemirno more baca amo-tamo.

19. Kako se dokazalo da Sotona ne može sve ljude okrenuti protiv Boga?

¹⁹ Božjim dopuštanjem zla i patnji dokazalo se i to da Sotona ne može sve ljude odvratiti od Jehove. Povijest govori da je uvijek bilo pojedinaca koji su ostali vjerni Bogu bez obzira na to kakva su iskušenja ili teškoće morali podnositi. Jehova je kroz stoljeća očitovao svoju moć u korist svojih slugu, a njegovo je ime bilo objavljeno po cijeloj Zemlji (2. Mojsijeva 9:16; 1. Samuelova 12:22).  Jedanaesto poglavlje knjige Jevrejima govori o dugačkom nizu vjernih ljudi, među kojima su Abel, Enoh, Noa, Abraham i Mojsije. U Jevrejima 12:1 oni su nazvani ‘tolikom gomilom svjedoka’. Oni su bili primjeri nepokolebljive vjere u Jehovu. I u suvremeno su doba mnogi dali svoj život zato što su očuvali neslomljivu besprijekornost prema Bogu. Svojom su vjerom i ljubavlju takvi pojedinci nepobitno dokazali da Sotona ne može sve ljude okrenuti protiv Boga.

20. Do kakvog se zaključka u pogledu Boga i ljudi došlo time što je Jehova dopustio zlo i patnje?

²⁰ I na kraju, time što je Jehova dopustio da zlo i patnje potraju, dokazalo se da jedino Jehova, Stvoritelj, ima sposobnost i pravo da vlada ljudima na njihov vječni blagoslov i sreću. Čovječanstvo je kroz stoljeća isprobalo mnoge oblike vladavine. No kakav je rezultat? Složeni problemi i krize s kojima se nacije danas suočavaju uistinu su dovoljan dokaz da, kao što to Biblija naglašava, “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Jedino nam Jehova može priteći u pomoć i ostvariti svoj prvobitni naum. Kako će on to učiniti, i kada?

21. Što će se dogoditi Sotoni, i tko će biti izvršitelj toga?

²¹ Ubrzo nakon što su Adam i Eva pali kao žrtve Sotonine spletke, Bog je objavio svoj naum s obzirom na sredstvo spasenja. Jehova je u pogledu Sotone izjavio sljedeće: “I još mećem neprijateljstvo izmedju tebe i žene i izmedju sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). Tom je izjavom bilo zajamčeno da Đavlu neće biti dopušteno da vječno čini zla djela. Kao kralj Mesijanskog Kraljevstva, obećano će Sjeme, Isus Krist, ‘stati Sotoni na glavu’. Da, “skoro” će Isus satrti buntovnika Sotonu! (Rimljanima 16:20).

22. (a) S kojim se pitanjima moraš suočiti? (b) Iako Sotona iskaljuje svoj gnjev na onima koji su vjerni Bogu, u što oni mogu biti sigurni?

²² Na čiju ćeš stranu stati sada kad znaš za sporna pitanja? Hoćeš li svojim djelima dokazati da si lojalan podupiratelj Jehove? Budući da Sotona zna da mu je ostalo još malo vremena, učinit će sve što može da bi iskalio svoj gnjev na onima koji žele sačuvati besprijekornost prema Bogu (Otkrivenje 12:12). No ti možeš od Boga tražiti pomoć jer “zna Jehova kako ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje” (2. Petrova 2:9, NW). On neće dopustiti da budeš iskušan više nego što bi mogao podnijeti, nego će stvoriti izlaz kako bi mogao izdržati iskušenja (1. Korinćanima 10:13).

23. Što možemo s povjerenjem i radošću očekivati?

²³ S povjerenjem i radošću čekajmo da Kralj Isus Krist krene u akciju protiv Sotone i svih njegovih sljedbenika (Otkrivenje 20:1-3). Isus će uništiti sve one koji dijele odgovornost za zla i nemire koji pogađaju čovječanstvo. Dok se to ne dogodi postojat će osobito bolan oblik patnje — smrt voljene osobe. Pročitaj sljedeće poglavlje da bi saznao što se događa s umrlima.