1. Zašto se može reći da polaženje putem kojim nas Jehova upućuje donosi sreću?

JEHOVA je ‘sretan Bog’ i želi da se i ti raduješ životu (1. Timoteju 1:11, NW). Budeš li hodio njegovim putem, bit će to za tvoje dobro i donijet će ti mir koji je dubok i trajan poput rijeke koja bez prestanka teče. Kad pojedinac hodi Božjim putem, to ga također potiče da vrši pravedna djela, koja trebaju biti neprestana “kao valovi morski”. To donosi istinsku sreću (Izaija 48:17, 18).

2. Kako kršćani mogu biti sretni i pored toga što se ponekad s njima loše postupa?

² Neki će možda prigovoriti: ‘Ponekad ljudi trpe zato što čine ono što je ispravno.’ Točno, baš se to dogodilo i Isusovim apostolima. No, premda ih se proganjalo, oni su bili su radosni i nastavili su ‘propovijedati evanđelje o Isusu Kristu’ (Djela apostolska 5:40-42). Iz ovoga možemo izvući važne pouke. Jedna je ta da naš boguodan život ne jamči da će se s nama uvijek dobro postupati. “I svi koji pobožno [“s odanošću Bogu”, NW] hoće da žive u Kr[i]stu Isusu, biće gonjeni”, napisao je apostol Pavao (2. Timoteju 3:12). Razlog je tome taj što se Sotona i njegov svijet protive onima koji žive na boguodan način (Ivan 15:18, 19; 1. Petrova 5:8). No prava sreća ne ovisi o vanjskim činiocima. Naprotiv, ona proizlazi iz uvjerenja da činimo ono što je ispravno te da stoga imamo Božji osmijeh odobravanja (Matej 5:10-12; Jakov 1:2, 3; 1. Petrova 4:13, 14).

3. Kako bi obožavanje Jehove trebalo utjecati na život pojedinca?

 ³ Neki ljudi smatraju da Božju naklonost mogu zaraditi povremenim pobožnim djelima, dok u drugim prilikama Boga zaboravljaju. U slučaju pravog obožavanja, obožavanja Jehove Boga, nije tako. Ono utječe na vladanje pojedinca u toku cijelog dana, i to dan za danom, godinu za godinom. Zato ga se naziva i “put” (Djela apostolska 19:9; Izaija 30:21). To je boguodan način života koji zahtijeva da nam riječi i djela budu u skladu s Božjom riječi.

4. Zašto je korisno učiniti promjene da bismo živjeli u skladu s Jehovinim putevima?

⁴ Kad oni koji su započeli proučavati Bibliju uvide kako moraju učiniti neke promjene da bi se dopali Jehovi, mogli bi se upitati: ‘Da li se doista isplati živjeti boguodanim životom?’ Budi uvjeren da se isplati. Zašto? Jer je “Bog ljubav”, i zato je za naše dobro hoditi njegovim putevima (1. Ivanova 4:8). Osim toga, Bog je mudar i zna što je za nas najbolje. Želimo li svladati neku lošu naviku kako bismo se dopali Jehovi Bogu, on nam može dati snagu da to učinimo, jer je svemoćan (Filipljanima 4:13, St). Razmotrimo neka načela koja su sastavni dio boguodanog načina života i pogledajmo kako njihovo primjenjivanje donosi sreću.

5. Što Biblija kaže o laganju i krađi?

⁵ Jehova je “Bog istine” (Psalam 31:5, NW). Ti nesumnjivo želiš slijediti njegov primjer i biti poznat kao istinoljubiva osoba. Poštenje vodi do samopoštovanja i osjećaja zadovoljstva. Međutim, budući da je nepoštenje u ovom grešnom svijetu tako rašireno, kršćane treba podsjećati: “Govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem (...). Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi (...) da ima šta davati potrebnome” (Efežanima 4:25, 28). Kršćani kao radnici pošteno odrađuju svoje radno vrijeme. Ne uzimaju stvari koje im ne pripadaju ako im to ne dopusti poslodavac. Bio on na poslu, u školi ili kod kuće,  obožavatelj Jehove mora biti ‘pošten u svemu’ (Jevrejima 13:18, NW). Nitko tko običava lagati i krasti ne može imati Božju naklonost (5. Mojsijeva 5:19; Otkrivenje 21:8).

6. Kako boguodana osoba može svojim poštenjem Jehovi donijeti hvalu?

⁶ Poštenje donosi mnoge blagoslove. Selina iz Afrike siromašna je udovica koja ljubi Jehovu Boga i njegova pravedna načela. Jednog je dana pronašla torbu u kojoj se nalazila štedna knjižica i velika svota novca. Uz pomoć telefonskog imenika pronašla je čovjeka koji je to izgubio — okradenog vlasnika trgovine. Čovjek nije mogao vjerovati svojim očima kad ga je Selina, premda prilično bolesna, posjetila i vratila mu cjelokupni sadržaj torbe. “Takvo se poštenje mora nagraditi”, rekao je i pružio joj izvjesnu svotu novca. Što je još važnije, taj je čovjek pohvalno govorio o Selininoj religiji. Da, poštena djela ukrašavaju biblijsku nauku, hvale Jehovu Boga i donose sreću njegovim poštenim obožavateljima (Titu 2:10; 1. Petrova 2:12).

7. Zašto je kockanje štetno?

⁷ Darežljivost donosi sreću, dok naprotiv pohlepne osobe “carstva Božijega ne će naslijediti” (1. Korinćanima 6:10). Uobičajen oblik pohlepe jest kockanje, koje predstavlja pokušaj zarade na tuđem gubitku. Jehova s neodobravanjem gleda na one koji su “pohlepni na nepošteni dobitak” (1. Timoteju 3:8, NW). Čak i ako je kockanje legalno te ako osoba kocka iz zabave, ona može postati ovisnik i podupirati naviku koja je uništila mnoge živote. Kockanje često stvara probleme članovima kockareve obitelji, kojima može ostati premalo novca za kupnju potrebnih stvari kao što su hrana i odjeća (1. Timoteju 6:10).

8. Kako je Isus pružio izvrstan primjer darežljivosti, i kako mi možemo biti darežljivi?

⁸ Budući da kršćane njihova ljubav potiče na darežljivost, oni pronalaze radost u pomaganju drugima, osobito  siromašnim suvjernicima (Jakov 2:15, 16). Prije nego što je došao na Zemlju, Isus je promatrao kako je Bog bio darežljiv prema čovječanstvu (Djela apostolska 14:16, 17). I sam je Isus dao svoje vrijeme, svoje talente, čak i svoj život u korist čovječanstva. Zato je s punim pravom mogao reći: “Mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35). Govorio je pohvalno i o siromašnoj udovici koja je darežljivo stavila dva novčića u hramsku riznicu jer je ona dala “svu hranu svoju” (Marko 12:41-44). Stari Izraelci i kršćani iz prvog stoljeća primjerom su nam pokazali kako se s radošću može darežljivo davati materijalna potpora skupštini i djelu Kraljevstva (1. Dnevnika 29:9; 2. Korinćanima 9:11-14, St). Pored toga što u spomenute svrhe daju materijalne priloge, današnji kršćani sretno prinose hvalu Bogu i svoj život troše u njegovoj službi (Rimljanima 12:1; Jevrejima 13:15). Jehova ih blagoslivlja zato što oni svojim vremenom, energijom i drugim sredstvima, pa tako i novčanim, podupiru pravo obožavanje i doprinose svjetskom djelu propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu (Priče Salamunove 3:9, 10).

9. Zašto je štetno prekomjerno pijenje alkoholnih pića?

⁹ Da bi bili sretni, kršćani također moraju ‘zadržati razboritost’ (Priče Salamunove 5:1, 2). Zato moraju čitati Božju riječ i izgrađujuću biblijsku literaturu te o pročitanom meditirati. No postoji i ono što moraju izbjegavati. Naprimjer, uslijed prekomjernog konzumiranja alkoholnih pića čovjek može izgubiti kontrolu nad svojim razborom. U takvom se stanju mnogi upletu u nemoralno ponašanje, postanu nasilni te prouzroče smrtonosne nesreće. Nije nikakvo čudo što Biblija kaže da pijanice neće naslijediti Božje Kraljevstvo! (1. Korinćanima 6:10). Odlučni da ostanu “razboriti”, pravi kršćani izbjegavaju pijanstvo, a to doprinosi njihovoj sreći (Titu 2:2-6, St).

10. (a) Zašto kršćani ne koriste duhan? (b) Koje koristi proizlaze iz svladavanja ovisničkih navika?

 ¹⁰ Čisto tijelo doprinosi sreći. Ipak, mnogi postaju ovisnici o štetnim tvarima. Uzmimo kao primjer upotrebu duhana. “Svjetska zdravstvena organizacija” izvještava da pušenje “svake godine usmrti tri milijuna ljudi”. Svladavanje navike pušenja mogu otežavati privremeni apstinencijski simptomi. S druge strane, mnogi su bivši pušači utvrdili da imaju bolje zdravlje i više novca za kućanske potrebe. Da, svladavanje navike pušenja ili ovisnosti o drugim štetnim tvarima doprinijet će čistoći tijela i savjesti te istinskoj sreći (2. Korinćanima 7:1).

11. Što je potrebno da bi brak bio zakonit i da bi ostao častan?

¹¹ Oni koji zajedno žive kao muž i žena svoj brak svakako moraju propisno registrirati kod državnih vlasti (Marko 12:17). Također moraju bračnu vezu smatrati ozbiljnom odgovornošću. Istina, odvajanje može biti potrebno u slučaju hotimičnog zanemarivanja dužnosti izdržavanja, teškog zlostavljanja i stvarno ugroženog duhovnog dobra (1. Timoteju 5:8; Galaćanima 5:19-21). No riječi apostola Pavla iz 1. Korinćanima 7:10-17 ohrabruju bračne drugove da ostanu zajedno. Naravno, da bi bili istinski sretni, moraju biti vjerni jedan drugome. Pavao je napisao: “Ženidba neka bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog” (Jevrejima 13:4, St). Izraz “bračna postelja” ukazuje na spolne odnose između muškarca i žene koji su zakonski međusobno vjenčani. Ni za jedan drugi spolni odnos, naprimjer u poligamnom braku, ne može se reći da je “u časti među svima”. Osim toga, Biblija osuđuje predbračne odnose i homoseksualnost (Rimljanima 1:26, 27; 1. Korinćanima 6:18).

12. Koji su neki od loših plodova bluda?

¹² Blud može donijeti nekoliko trenutaka tjelesnog zadovoljstva, ali ne donosi istinsku sreću. Nedopadljiv je  Bogu i može okaljati čovjekovu savjest (1. Solunjanima 4:3-5). Žalosna posljedica nedozvoljenog seksa može biti AIDS ili neka druga spolna bolest. “Procjenjuje se da svake godine više od 250 milijuna ljudi u svijetu oboli od gonoreje a oko 50 milijuna od sifilisa”, kaže se u jednom medicinskom izvještaju. Tu je i problem neželjenih trudnoća. “Međunarodna federacija za planiranje obitelji” izvještava da svake godine diljem svijeta zatrudni više od 15 milijuna djevojaka u dobi između 15 i 19 godina a trećina od njih izvrši pobačaj. Jedna je studija pokazala da su u jednoj afričkoj zemlji komplikacije vezane za pobačaj uzrok 72 posto smrtnih slučajeva kod tinejdžerki. Neki bludnici možda i izbjegnu bolest i trudnoću no ne i emocionalne rane. Mnogi izgube samopoštovanje i čak zamrze sami sebe.

13. Koje dodatne probleme uzrokuje preljub, i što očekuje one koji nastavljaju činiti blud i preljub?

¹³ Premda se preljub može oprostiti, on nedužnom partneru pruža valjan biblijski temelj za razvod (Matej 5:32; usporedi Ozej 3:1-5). Kad takav nemoral dovede do rastave braka, to može nedužnom partneru i djeci ostaviti duboke emocionalne ožiljke. Za dobro ljudske obitelji Božja riječ ističe da će se nepokajnički bludnici i preljubnici suočiti s Božjom nepovoljnom presudom. Osim toga, ona jasno pokazuje da oni koji prakticiraju spolni nemoral “ne će naslijediti carstva Božijega” (Galaćanima 5:19, 21).

14. (a) Navedi neke oblike idolopoklonstva koje boguodana osoba izbjegava. (b) Koji se savjet daje u Ivanu 17:14 i Izaiji 2:4?

¹⁴ Oni koji se žele dopasti Jehovi i uživati u blagoslovima Kraljevstva izbjegavaju svaki oblik idolopoklonstva. Biblija pokazuje da nije ispravno izrađivati i obožavati kipove, uključujući i likove Krista i Isusove majke Marije (2. Mojsijeva 20:4, 5; 1. Ivanova 5:21, St). Zato pravi kršćani ne štuju ikone, križeve i kipove. Izbjegavaju i  profinjenije oblike idolopoklonstva, kao što su izražavanje odanosti zastavi i pjevanje pjesama kojima se veliča nacije. Kad ih se prisiljava na takve postupke, oni imaju na umu ono što je Isus rekao Sotoni: “Gospodinu [“Jehovi”, NW] Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi” (Matej 4:8-10). Isus je rekao da njegovi sljedbenici “nisu dio svijeta” (Ivan 17:14, NW). To znači da su politički neutralni i da žive miroljubivo, u skladu s onim što se kaže u Izaiji 2:4: “I sudiće [Jehova Bog] medju narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.”

15. Što je Babilon Veliki, i što mnogi od onih koji započnu proučavati Bibliju učine kako bi izišli iz njega?

¹⁵ ‘Ne biti dio svijeta’ također znači raskinuti sve veze s ‘Babilonom velikim’, svjetskim carstvom krive religije.  Nečisto se obožavanje širilo iz starog Babilona sve dok pod njegovu štetnu duhovnu vlast nisu dospjeli ljudi diljem svijeta. “Babilon veliki” obuhvaća sve religije čija učenja i običaji nisu u skladu sa spoznajom o Bogu (Otkrivenje 17:1, 5, 15). Nijedan vjerni obožavatelj Jehove neće se uplitati u međuvjerske aktivnosti time da vrši obožavanje u okviru raznih religija ili da održava vjersku vezu s bilo kojim dijelom Babilona Velikog (4. Mojsijeva 25:1-9; 2. Korinćanima 6:14). Zato mnogi koji započnu proučavati Bibliju, pismeno obavijeste vjersku organizaciju kojoj pripadaju da više ne žele biti njeni članovi. To ih približava pravome Bogu, kao što je i prorečeno: “Za to izidjite izmedju njih i odvojte se, govori Gospodin, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti” (2. Korinćanima 6:17; Otkrivenje 18:4, 5). Zar ne bi i ti istinski želio da te naš nebeski Otac tako prihvati?

16. Zašto pravi kršćani ne slave Božić?

¹⁶ Boguodan život oslobađa nas slavljenja svjetovnih praznika koje često predstavlja teret. Naprimjer, Biblija ne otkriva točan datum Isusovog rođenja. ‘Ja sam mislio da se Isus rodio 25. prosinca!’ mogao bi netko začuđeno reći. To nije mogao biti slučaj, jer je on umro u proljeće 33. n. e. u dobi od 33 i pol godine. Osim toga, u vrijeme njegovog rođenja pastiri “noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim” (Luka 2:8, St). U Izraelu kraj prosinca pada u hladno, kišno razdoblje u kojem se ovce preko noći drži u zatvorenom kako bi ih se zaštitilo od zimskog vremena. Ustvari, 25. prosinac su Rimljani proglasili rođendanom svog boga Sunca. Stoljećima nakon Isusovog boravka na Zemlji otpadnički su kršćani ovaj datum prihvatili za proslavu Kristovog rođenja. Zbog toga pravi kršćani ne slave Božić ni bilo koji drugi praznik koji se temelji na lažnim religijskim vjerovanjima. Budući da su odani isključivo Jehovi, ne slave ni praznike koji idoliziraju grešne ljude i nacije.

17. Zašto boguodani ljudi ne slave rođendane, i kako to da su kršćanska djeca ipak sretna?

¹⁷ Biblija konkretno spominje samo dvije rođendanske proslave, a obje su slavili ljudi koji nisu služili Bogu (1. Mojsijeva 40:20-22; Matej 14:6-11). Budući da Pisma ne otkrivaju datum rođenja savršenog čovjeka Isusa Krista, zašto da naročitu pažnju poklanjamo rođendanima nesavršenih ljudi? (Propovjednik 7:1). Boguodani roditelji, dakako, ne čekaju neki poseban dan da bi svojoj djeci pokazali ljubav. Jedna je 13-godišnja kršćanska djevojčica primijetila: “Moja obitelj i ja često se zabavljamo. (...) Veoma sam bliska sa svojim roditeljima, i kad me druga djeca pitaju zašto ne slavim praznike, kažem im da slavim svaki dan.” Jedan je 17-godišnji kršćanin rekao: “U našoj kući darivanje traje cijelu godinu.” Više sreće proizlazi iz spontanog darivanja.

18. Koju jedinu godišnju proslavu održavaju Isusovi sljedbenici, u skladu s njegovom zapoviješću, i na što nas ona podsjeća?

 ¹⁸ Postoji jedan dan koji oni koji žive boguodanim životom trebaju svake godine proslaviti na poseban način. To je Gospodinova večera, koja se često zove Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. U vezi s tom proslavom Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio: “Ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19, 20; 1. Korinćanima 11:23-25). Kad je Isus u noći 14. nisana 33. n. e. ustanovio ovu večeru, upotrijebio je beskvasni kruh i crno vino, koji su predstavljali njegovo bezgrešno ljudsko tijelo i njegovu savršenu krv (Matej 26:26-29). Ove simbole uzimaju kršćani koji su pomazani Božjim svetim duhom. Oni su uzeti u novi savez i u savez za Kraljevstvo, te imaju nebesku nadu (Luka 12:32; 22:20, 28-30; Rimljanima 8:16, 17; Otkrivenje 14:1-5). No, korist doživljavaju svi oni koji su prisutni te večeri koja pada na 14. nisan po starom židovskom kalendaru. Tom ih se prigodom podsjeća na ljubav koju su pokazali Jehova Bog i Isus Krist putem otkupne žrtve koja čisti grijehe i tako onima koji imaju Božju naklonost omogućuje vječni život (Matej 20:28; Ivan 3:16).

19. S kojim se izazovom suočavaju kršćani kad se radi o načinu priskrbljivanja za život?

¹⁹ Pravi su kršćani obavezni marljivo raditi i priskrbljivati za svoje potrebe. Poglavari obitelji koji tako čine imaju osjećaj zadovoljstva (1. Solunjanima 4:11, 12). Naravno, kršćanin čije bi se zaposlenje kosilo s Biblijom ne bi bio sretan. No, ponekad je kršćaninu možda teško pronaći zaposlenje koje je u skladu s biblijskim mjerilima. Naprimjer, neki poslodavci od svojih radnika zahtijevaju da varaju korisnike usluga. S druge strane, mnogi poslodavci ne žele izgubiti pouzdanog namještenika i poštenog radnika, pa čine ustupke kako bi izišli ususret njegovoj savjesti. Međutim, što god da se dogodi, budi siguran da će  te Bog blagosloviti u nastojanju da pronađeš posao koji ćeš moći obavljati čiste savjesti (2. Korinćanima 4:2).

20. Zašto moramo biti izbirljivi pri izboru zabave?

²⁰ Budući da Bog želi da njegovi sluge budu sretni, marljiv rad moramo uravnotežiti s osvježavajućim periodima rekreacije i odmora (Marko 6:31; Propovjednik 3:12, 13). Sotonin svijet popularizira zabavu koja se kosi s Božjim zakonom. No da bismo se dopali Bogu, moramo biti izbirljivi u pogledu knjiga koje čitamo, radio programa i muzike koju slušamo, koncerata kojima prisustvujemo te filmova, predstava, televizijskih programa i videofilmova koje gledamo. Ako se zabava koju smo voljeli u prošlosti kosi s upozorenjima sadržanima u biblijskim recima poput 5. Mojsijeve 18:10-12, Psalma 11:5 i Efežanima 5:3-5, moramo učiniti promjene na tom polju ako se želimo dopasti Jehovi i biti sretniji.

21. Kako bi poštovanje života trebalo utjecati na naše gledište o pobačaju, a i na naše navike i ponašanje?

²¹ Da bismo bili istinski sretni, ljudski život moramo smatrati svetim, dakle onakvim kakvim ga smatra Jehova. Njegova Riječ zabranjuje ubojstvo (Matej 19:16-18). Ustvari, Zakon koji je Izrael dobio od Boga pokazuje da Bog i život nerođenog djeteta smatra dragocjenim — a ne nečim što se smije uništiti (2. Mojsijeva 21:22, 23). Zbog toga se prema životu ne možemo odnositi kao prema nečem jeftinom time da koristimo duhan, zlostavljamo svoje tijelo drogama i alkoholom ili pak da preuzimamo nepotrebne rizike. Ne smijemo se upuštati ni u po život opasne aktivnosti a niti zanemarivati sigurnosne mjere čime bismo mogli na sebe navući krivnju za krv (5. Mojsijeva 22:8).

22. (a) Kakvo je bogougodno gledište o krvi i njenoj upotrebi? (b) Čija krv jedina istinski spašava život?

²² Jehova je Noi i njegovoj obitelji rekao da krv predstavlja dušu, to jest život. Zato im je Bog zabranio da jedu bilo kakvu krv (1. Mojsijeva 9:3, 4). Budući da smo mi njihovi  potomci, taj zakon obavezuje sve nas. Jehova je Izraelcima rekao da krv moraju proliti na zemlju te da je čovjek ne smije upotrebljavati za svoje vlastite potrebe (5. Mojsijeva 12:15, 16). Božji zakon o krvi bio je ponovljen kad su kršćani prvog stoljeća dobili uputu: “Da se čuvate (...) od krvi” (Djela apostolska 15:28, 29). Zbog poštovanja svetosti života, boguodani ljudi ne prihvaćaju transfuziju krvi, čak i onda kad drugi uporno tvrde da bi im taj postupak spasio život. Postoji mnogo medicinskih alternativa koje Jehovini svjedoci prihvaćaju i koje su se pokazale vrlo efikasnima, a osim toga one pojedinca ne izlažu rizicima kojima ih izlaže transfuzija krvi. Kršćani znaju da jedino Isusova prolivena krv uistinu spašava život. Vjera u tu krv omogućuje nam oproštenje grijehâ i stavlja nam u izgled vječni život (Efežanima 1:7).

23. Navedi neke koristi koje proizlaze iz boguodanog života.

²³ Očigledno, boguodan život zahtijeva ozbiljno naprezanje. Zbog njega pojedinac može naići na ruganje članova obitelji i poznanika (Matej 10:32-39; 1. Petrova 4:4). No koristi koje proizlaze iz takvog načina života daleko su veće od svih kušnji. Takav život donosi čistu savjest i otvara pristup u izgrađujuće društvo suobožavatelja Jehove (Matej 19:27, 29). Zamisli zatim i vječni život u Božjem pravednom novom svijetu (Izaija 65:17, 18). A kakva li radost leži u tome da pridržavanjem biblijskih savjeta usrećujemo Jehovino srce! (Priče Salamunove 27:11). Nije nikakvo čudo što boguodan život donosi sreću! (Psalam 128:1, 2).