1. (a) Zašto je Izrael počeo propadati? (b) Zašto možemo reći da je Prva o kraljevima ‘nadahnuta i korisna’?

DAVID je svojim osvajanjima proširio izraelski teritorij do granica koje je odredio Bog, naime od rijeke Eufrata na sjeveru do rijeke Egipta na jugu (2. Sam. 8:3; 1. Kralj. 4:21). Kad je David umro, naslijedio ga je njegov sin Salamun, za čijeg je kraljevanja “Jude i Izraela bilo (...) mnogo, kao što je pijeska mnogo na obali morskoj. Jeli su, pili i veselili se” (1. Kralj. 4:20). Salamunovo je kraljevanje obilježila velika mudrost, koja je daleko nadilazila mudrost drevnih Grka. On je Jehovi sagradio veličanstven hram. No čak se i Salamun priklonio štovanju lažnih bogova. Nakon njegove smrti kraljevstvo se razdijelilo na dva dijela. U suparničkim kraljevstvima, Izraelu i Judi, smjenjivali su se zli kraljevi koji su pogubno djelovali na narod i dovodili ga u nevolju, kao što je Samuel i prorekao (1. Sam. 8:10-18). Od 14 kraljeva koji su vladali u Judi i Izraelu nakon Salamunove smrti i koji se spominju u Prvoj o kraljevima, samo su dvojica činila što je dobro u Jehovinim očima. Može li se onda reći da je ova knjiga ‘nadahnuta i korisna’? Sasvim sigurno, kao što ćemo vidjeti iz njenih opomena, proročanstava i predodžbi te ukazivanja na Kraljevstvo, najvažniju temu ‘svega Pisma’.

2. Kako je prvobitna Knjiga o kraljevima bila podijeljena u dva svitka i kako je bio sastavljen izvještaj Prve i Druge o kraljevima?

² Knjiga o kraljevima prvobitno je bila jedan svitak, odnosno knjiga, i na hebrejskom se zvala Melakim (što znači “kraljevi”). Prevoditelji Septuaginte nazvali su je Basileion, što znači “kraljevstva”, i oni su je prvi zbog praktičnosti podijelili u dva svitka. Ti su svici kasnije nazvani Treća i Četvrta o kraljevima i taj se naziv do danas zadržao u nekim katoličkim Biblijama. Međutim, te su knjige danas najpoznatije pod nazivom Prva i Druga knjiga o kraljevima. One se razlikuju od Prve i Druge Samuelove jer navode prethodne zapise koji su služili kao izvor podataka sastavljaču ovog izvještaja. On je u obje knjige 15 puta spomenuo ‘ljetopise kraljeva Judinih’, 18 puta ‘ljetopise kraljeva izraelskih’, a spomenuo je i ‘knjigu povijesti Salamunove’ (1. Kralj. 15:7; 14:19; 11:41). Iako su ti drevni zapisi potpuno nestali, ostao je nadahnuti izvještaj sastavljen od dijelova tih zapisa — poučni biblijski izvještaj Prve i Druge knjige o kraljevima.

3. (a) Tko je nesumnjivo napisao knjige o kraljevima? Objasni. (b) Kad je završena Prva o kraljevima i koje vremensko razdoblje obuhvaća?

³ Tko je napisao knjige o kraljevima? Budući da se u njima posebna važnost pridaje prorocima i njihovoj službi, naročito Iliji i Elizeju, možemo zaključiti da je pisac bio jedan od Jehovinih proroka. Jezična sličnost, ustrojstvo rečenica i stil pisanja ukazuju na istog pisca koji je napisao i knjigu proroka Jeremije. Mnoge se hebrejske riječi i izrazi ne pojavljuju ni u jednoj drugoj knjizi Biblije osim u knjigama o kraljevima i u knjizi proroka Jeremije. No ako je Jeremija napisao knjige o kraljevima, zašto se ne spominje u njima? To nije bilo potrebno jer je njegovo djelo već bilo obuhvaćeno u knjizi koja nosi njegovo ime. Osim toga, knjige o kraljevima napisane su kako bi veličale Jehovu i pravu religiju, a ne da bi doprinijele Jeremijinom ugledu. Ustvari, knjige o kraljevima i knjiga proroka Jeremije uglavnom se nadopunjavaju, jer ono što je u jednoj knjizi izostavljeno, u drugoj je navedeno. Pored toga, one sadrže paralelne izvještaje, kao što su, naprimjer, 2. Kraljevima 24:18–25:30 i Jeremija 39:1-10; 40:7–41:10; 52:1-34. Židovska predaja potvrđuje da je Jeremija napisao Prvu i Drugu knjigu o kraljevima. Materijal za obje knjige po svoj je prilici počeo prikupljati u Jeruzalemu, a drugu je knjigu vjerojatno završio u Egiptu otprilike 580. pr. n. e., što se može zaključiti po tome što na kraju svog izvještaja spominje događaje koji su se odigrali te godine (2. Kralj. 25:27). Prva o kraljevima prati izraelsku povijest od događaja opisanih na kraju Druge Samuelove pa sve do 911. pr. n. e., kad je umro Jošafat (1. Kralj. 22:50).

4. Kako svjetovna povijest i arheologija potvrđuju točnost Prve o kraljevima?

⁴ Prva o kraljevima s pravom pripada biblijskom kanonu i kao takvu je priznaju svi stručnjaci na tom području. Osim toga, svjetovna povijest Egipta i Asirije potvrđuje istinitost događaja opisanih  u Prvoj o kraljevima. I arheologija podupire mnoge navode iz te knjige. Naprimjer, u 1. Kraljevima 7:45, 46 možemo pročitati da je “u Jordanskoj dolini, između Sukota i Saretana”, Hiram salio bakreni pribor za Salamunov hram. Arheolozi koji su vršili iskapanja na području drevnog Sukota otkrili su dokaze da se ondje uistinu talio metal. * Osim toga, na reljefu hramskog zida u Karnaku (drevna Teba) zabilježeno je kako se egipatski kralj Šešonk (Šišak) hvali svojim osvajanjem Jude, o čemu govori 1. Kraljevima 14:25, 26. *

5. Koja nadahnuta svjedočanstva potvrđuju vjerodostojnost Prve o kraljevima?

⁵ Ukazivanja drugih pisaca Biblije na Prvu o kraljevima i njena ispunjena proročanstva potvrđuju da je ona nadahnuta od Boga. Isus je o događajima iz Ilijinog života i života udovice iz Sarfate govorio kao o povijesnim činjenicama (Luka 4:24-26). Govoreći o Ivanu Krstitelju, Isus je rekao: ‘On je “Ilija koji treba doći”’ (Mat. 11:13, 14). Isus se tom prilikom osvrnuo na proročanstvo Malahije, koji je također govorio o budućnosti: “Evo, ja vam šaljem proroka Iliju prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin” (Mal. 4:5). Isus je nadalje potvrdio da je Prva o kraljevima sastavni dio biblijskog kanona kad se osvrnuo na ono što je u toj knjizi napisano za Salamuna i za kraljicu juga (Mat. 6:29; 12:42; usporedi 1. Kraljevima 10:1-9).

6. U kakvim je oklonostima Salamun došao na prijestolje i kako je utvrdio kraljevstvo?

⁶ Salamun postaje kralj (1:1–2:46). Izvještaj Prve o kraljevima započinje događajima koji su se odigrali neposredno prije Davidove smrti, kad se njegovo 40-godišnje kraljevanje bližilo kraju. Njegov sin Adonija urotio se s vojskovođom Joabom i svećenikom Ebjatarom kako bi preuzeo kraljevstvo. Prorok Natan o tome je obavijestio Davida i neizravno ga podsjetio da je već odredio kako će nakon njegove smrti Salamun biti kralj. Stoga je David pozvao svećenika Sadoka da pomaže Salamuna za kralja, iako su urotnici već slavili Adonijin dolazak na vlast. David je zatim rekao Salamunu da bude jak i hrabar i da hodi putevima svoga Boga Jehove. Potom je umro i bio pokopan u “Davidovu gradu” (2:10). Poslije nekog vremena Salamun je prognao Ebjatara i pogubio buntovnike Adoniju i Joaba. Potom je dao pogubiti i Šimija, jer ovaj nije poštovao dogovor kojim mu je Salamun milostivo poštedio život. Tako se kraljevstvo utvrdilo u Salamunovim rukama.

7. Koju je Salamunovu molitvu Jehova uslišio i kako je to utjecalo na Izraela?

⁷ Salamunovo mudro kraljevanje (3:1–4:34). Salamun se oženio faraonovom kćeri, i tom se ženidbom povezao s Egiptom. Molio je Jehovu da mu da poslušno srce kako bi mogao razborito suditi Jehovinom narodu. Budući da nije tražio dug život ni bogatstvo, Jehova je obećao da će mu dati mudro i razborito srce, a usto i bogatstvo i slavu. Salamun je na početku svog kraljevanja pokazao koliko je mudar kad su pred njega došle dvije žene koje su tvrdile da im pripada isto dijete. Salamun je zapovjedio svojim ljudima da ‘rasijeku živo dijete na dva dijela’ i da svakoj ženi daju po jednu polovicu (3:25). Nato je prava majka molila da se djetetu poštedi život i pristala je dati ga drugoj ženi. Salamun je tako otkrio tko je prava majka i njoj je dao dijete. Zbog Salamunove mudrosti, koju je dobio od Boga, cijeli je Izrael napredovao i živio sretno i bez straha. Ljudi su iz mnogih zemalja dolazili kako bi čuli njegove mudre riječi.

8. (a) Kako se Salamun pripremao za gradnju hrama? Opiši neke dijelove hrama. (b) Što je još sagradio?

⁸ Salamunov hram (5:1–10:29). Salamun se prisjetio riječi koje je Jehova uputio njegovom ocu Davidu: “Sin tvoj kojega ću postaviti umjesto tebe na prijestolje tvoje, on će sagraditi dom imenu mojemu” (5:5). Stoga je počeo vršiti pripreme za gradnju. U tome mu je pomogao tirski kralj Hiram, koji mu je s Libanona poslao cedrovo drvo i drvo borovice te vješte radnike. Oni su zajedno sa Salamunovim radnicima počeli graditi Jehovin dom četvrte godine Salamunova kraljevanja, odnosno 480. godine nakon izlaska Izraelaca iz Egipta (6:1). Na gradilištu se nije čuo ni čekić ni sjekira ni bilo kakvo željezno oruđe jer je sav kamen već bio pripremljen i oklesan u kamenolomu prije nego što je bio dopremljen na mjesto gdje se gradio hram. Svi zidovi unutar hrama prvo su bili obloženi cedrovim drvom, a podovi drvom borovice, i zatim je sve bilo prevučeno zlatom. Načinio je dva keruba od drva uljanog stabla. Svaki je bio visok deset lakata (4,5 metara). Od kraja jednog krila do kraja drugog krila bilo je deset lakata. Te je kerube stavio u najskrovitiju prostoriju. Po zidovima hrama izrezbario je ukrase u obliku keruba, palmi i cvjetova. Nakon više od sedam godina napokon su bili dovršeni radovi na tom veličanstvenom hramu. No Salamun je nastavio graditi. Izgradio je dvor za sebe, kuću zvanu Libanonska šuma, Trijem od stupova, Prijestolni trijem i kuću za faraonovu kćer. Načinio je i dva ogromna bakrena stupa za predvorje Jehovinog doma, lijevano more za dvorište, bakrena kolica, bakrene spremnike za vodu i zlatni pribor. *

9. Opiši kako se očitovala Jehovina prisutnost kad je bio unesen kovčeg saveza i kakvu je molitvu tom prilikom uputio Salamun.

 ⁹ Potom je došlo vrijeme da svećenici donesu kovčeg Jehovinog saveza i unesu ga u najskrovitiju prostoriju, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima. Kad su svećenici izišli, “slava Jehovina ispunila [je] dom Jehovin”, tako da svećenici nisu mogli ondje stajati i vršiti svoju službu (8:11). Salamun je blagoslovio izraelski narod, a potom je blagoslivljao i hvalio Jehovu. Kleknuo je, raširio ruke prema nebu i u molitvi priznao da ni nebo nad nebesima ne može obuhvatiti Jehovu, a kamoli zemaljski dom koji je sagradio. Molio je Jehovu da usliši molitvu svih onih koji ga se boje i koji mu se mole okrenuti prema tom domu, pa i molitvu tuđinca iz daleke zemlje, ‘da bi svi narodi na zemlji upoznali ime njegovo i bojali se njega kao i narod njegov Izrael’ (8:43).

10. Kojim je obećanjem i proročanskim upozorenjem Jehova odgovorio na Salamunovu molitvu?

¹⁰ Uslijedila je 14-dnevna gozba tijekom koje je Salamun prinio na žrtvu 22 000 goveda i 120 000 ovaca. Jehova je rekao Salamunu da je čuo njegovu molitvu i da je posvetio hram dajući da u njemu prebiva ‘ime njegovo dovijeka’. Ako mu Salamun bude čestito služio, Jehova će utvrditi njegovo prijestolje. No ako Salamun i njegovi sinovi prestanu služiti Jehovi i počnu štovati druge bogove, dogodit će se ono na što ih je Jehova upozorio: “Istrijebit ću Izraela s lica zemlje koju sam im dao. I dom koji sam posvetio imenu svojemu odbacit ću od sebe, a Izraela će s prezirom spominjati i rugat će mu se svi narodi. Od doma ovoga ostat će samo ruševine” (9:3, 7, 8).

11. Koliko je bilo Salamunovo bogatstvo i njegova mudrost?

¹¹ Salamun je za dvadeset godina dovršio dva zdanja — Jehovin dom i kraljevski dvor. Potom je diljem svog kraljevstva izgradio mnoge gradove te brodove za trgovanje s udaljenim zemljama. I kraljica od Sabe čula je o velikoj mudrosti koju je Jehova dao Salamunu, pa je došla kako bi ga iskušala zagonetnim pitanjima. Kad je čula njegovu mudrost i vidjela u kakvom blagostanju i sreći živi njegov narod, rekla je: “Ni pola mi nije bilo rečeno!” (10:7). Budući da je Jehova pokazivao ljubav Izraelu, Salamun je “bogatstvom i mudrošću nadmašio sve druge kraljeve zemaljske” (10:23).

12. (a) U čemu je Salamun pogriješio i kako je bilo posijano sjeme pobune? (b) Što je prorekao Ahija?

¹² Salamunova nevjernost i smrt (11:1-43). Salamun nije poslušao Jehovinu zapovijed i uzeo je mnogo žena iz drugih naroda, pa je imao ukupno 700 žena i 300 inoča (5. Mojs. 17:17). One su navele njegovo srce da počne služiti drugim bogovima. Stoga mu je Jehova rekao da će otrgnuti kraljevstvo od njega, ali ne za njegovog života, nego za života njegovog sina. No jednim dijelom kraljevstva, odnosno Judom i još jednim plemenom, i dalje su trebali vladati Salamunovi sinovi. Bog je počeo Salamunu podizati protivnike u obližnjim narodima, a pobunio se i Jeroboam iz Efraimovog plemena. Prorok Ahija rekao je Jeroboamu da će postati kralj nad deset izraelskih plemena, pa je Jeroboam zbog Salamuna morao pobjeći u Egipat kako bi spasio život. Salamun je umro nakon 40 godina kraljevanja, a njegov sin Roboam postao je kralj 997. pr. n. e.

13. Kako se kraljevstvo razdijelilo na početku Roboamovog kraljevanja i kako je Jeroboam pokušao učvrstiti svoju vlast?

¹³ Kraljevstvo je razdijeljeno (12:1–14:20). Jeroboam se vratio iz Egipta i pošao s narodom tražiti od Roboama da im olakša teret koji je na njih stavio Salamun. Umjesto da je poslušao mudar savjet izraelskih starješina, Roboam je poslušao mlađe muževe i tako izazvao još veće probleme. U Izraelu je izbila pobuna i deset sjevernih plemena postavilo je Jeroboama za kralja. Roboam, uz kojega su ostali samo Juda i Benjamin, sakupio je vojsku kako bi se borio s pobunjenicima, ali na Jehovinu se zapovijed povukao. Jeroboam je utvrdio Šekem kao svoju prijestolnicu, no još se uvijek nije osjećao sigurnim. Bojao se da će narod odlaziti u Jeruzalem i ondje prinositi žrtve Jehovi i da će tako opet doći pod Roboamovu vlast. Kako bi to spriječio, načinio je dva zlatna teleta — jednoga u Danu, a drugoga u Betelu — i postavio je svećenike da organiziraju vjersku službu, ali nije ih izabrao iz Levijevog plemena, nego iz običnog naroda. *

14. Koje je proročansko upozorenje bilo objavljeno protiv Jeroboamovog doma i koje su ga nesreće počele pogađati?

¹⁴ Jednom prilikom, kad je Jeroboam prinosio žrtve na žrtveniku u Betelu, Jehova je poslao jednog proroka kako bi ga upozorio da će podići kralja iz Davidove loze, po imenu Jošija, koji će poduzeti odlučne korake protiv tog žrtvenika na kojem su se prinosile žrtve lažnim bogovima. Jehova je dao znak da će se to ispuniti — žrtvenik se raspao. Tog je proroka kasnije ubio lav jer nije poslušao Jehovinu zapovijed da ne jede i ne pije dok izvršava svoj zadatak. Nakon nekog vremena Jeroboamov su dom počele pogađati nesreće. Prvo mu je, kao znak Jehovine osude, umrlo dijete, a potom je Božji prorok Ahija prorekao da će njegov dom biti istrijebljen zbog toga što je načinio lažne bogove u Izraelu i tako počinio velik grijeh. Jeroboam je kraljevao 22 godine, a nakon njegove smrti naslijedio ga je njegov sin Nadab.

15. Što se događalo tijekom kraljevanja sljedeća tri kralja u Judi?

 ¹⁵ U Judi: Roboam, Abijam i Asa (14:21–15:24). U međuvremenu je i Juda pod Roboamovom vlašću činio što je zlo u Jehovinim očima i štovao idole. Egipatski je kralj napao Judu i odnio mnogo hramskog blaga. Roboam je kraljevao 17 godina, a nakon njegove smrti naslijedio ga je sin Abijam. I on je griješio Jehovi, a umro je nakon tri godine kraljevanja. Potom je počeo vladati njegov sin Asa, koji je za razliku od njega cijelim srcem služio Jehovi i uklonio sve odvratne idole iz zemlje. Izrael i Juda cijelo su vrijeme ratovali. Asa je zatražio pomoć od Sirije, pa se Izrael morao povući. Vladao je 41 godinu, a naslijedio ga je njegov sin Jošafat.

16. Koji su se burni događaji odvijali u Izraelu i zašto?

¹⁶ U Izraelu: Nadab, Baša, Ela, Zimri, Tibni, Omri i Ahab (15:25–16:34). Svi oni bili su zli kraljevi. Baša je ubio Nadaba nakon samo dvije godine njegova kraljevanja, a potom je pobio sav Jeroboamov dom. Nastavio je štovati lažne bogove i ratovati s Judom. Jehova je prorekao da će izbrisati Bašin dom, kao što je on izbrisao Jeroboamov. Baša je kraljevao 24 godine, a onda ga je naslijedio njegov sin Ela, kojega je dvije godine kasnije ubio njegov sluga Zimri. Čim je došao na prijestolje, Zimri je pobio sav Bašin dom. Kad je narod čuo što je Zimri učinio, postavili su za kralja Omrija, zapovjednika vojske, i krenuli na Zimrijevu prijestolnicu Tirsu. Kad je Zimri vidio da je sve izgubljeno, zapalio je kraljevski dvor i tako poginuo. Tada je Tibni pokušao postati kralj, ali na kraju su ga Omrijevi pristalice nadjačali i ubili.

17. (a) Čime je bilo obilježeno Omrijevo kraljevanje? (b) Zašto je tijekom Ahabovog kraljevanja malo tko štovao pravog Boga?

¹⁷ Omri je kupio samarijsku goru i ondje sagradio grad Samariju. U svemu je išao Jeroboamovim putem i vrijeđao Jehovu štujući idole. Ustvari, bio je gori od svih svojih prethodnika. Kraljevao je dvanaest godina, a kad je umro, njegov sin Ahab postao je kralj. Ahab se oženio Izebelom, kćeri sidonskog kralja, i u Samariji je podigao žrtvenik Baalu. Činio je veće zlo nego svi njegovi prethodnici. Za njegova je vremena Hiel Beteljanin obnovio Jerihon, plativši to životima svog prvorođenca i svog najmlađeg sina. U to je vrijeme malo tko štovao pravog Boga.

18. Što je Ilija rekao odmah na početku svoje proročke službe u Izraelu i kako je bez okolišanja naveo pravi razlog Izraelovih nevolja?

¹⁸ Ilijina proročka služba u Izraelu (17:1–22:40). Iznenada se na pozornici pojavio Jehovin glasnik. Bio je to Ilija Tišbijac. * Zaista su upečatljive riječi koje je odmah na početku uputio kralju Ahabu: “Tako živ bio Jehova, Bog Izraelov, pred kojim stojim, ovih godina neće biti ni rose ni kiše, osim po mojoj naredbi!” (17:1). Kao što se iznenada pojavio, tako se po Jehovinoj zapovijedi iznenada i povukao u jednu dolinu istočno od Jordana. U Izraelu je vladala suša, ali Iliji su gavrani donosili hranu. Kad je u dolini presušio potok, Jehova je poslao svog proroka u Sarfatu, u blizini Sidona. Jedna je udovica bila vrlo susretljiva prema Iliji, pa je Jehova čudom obnavljao ono malo brašna i ulja što je imala, tako da ona i njen sin nisu umrli od gladi. Poslije nekog vremena sin joj se razbolio i umro, no Jehova je na Ilijinu molbu oživio dječaka. A onda je, treće godine suše, Jehova ponovno poslao Iliju k Ahabu. Ahab je optužio Iliju da on navlači nevolju na Izraela, ali Ilija mu je hrabro odvratio: ‘Ti i dom oca tvojega navlačite nevolju jer štujete Baale’ (18:18).

19. Kako je postavljen izazov da se utvrdi tko je pravi Bog i kako je dokazana Jehovina nadmoć?

¹⁹ Ilija je pozvao Ahaba da sakupi sve Baalove proroke na goru Karmel. Narod više neće moći hramati na obje strane. Došlo je vrijeme da se utvrdi tko je pravi Bog — Jehova ili Baal. Pred okupljenim je narodom 450 Baalovih svećenika pripremalo za žrtvu junca, kojeg su stavili na drva naslagana na žrtveniku, a zatim su se molili da vatra siđe s neba i spali žrtvu. Od jutra do podneva uzalud su prizivali Baala, pa im se Ilija počeo rugati. Vikali su i rezali se noževima, ali odgovora nije bilo. Potom je prorok Ilija, koji je bio sam, podigao žrtvenik u Jehovino ime te pripremio drva i junca za žrtvu. Tada je rekao ljudima da namoče žrtvu i drva, polijevajući ih triput vodom, a zatim se pomolio Jehovi: “Usliši me, Jehova, usliši me da bi znao ovaj narod da si ti, Jehova, pravi Bog.” Tada je sišla vatra s neba i spalila žrtvu paljenicu, drva, kameni žrtvenik, prašinu i vodu. Kad je narod to vidio, svi su odmah pali ničice i rekli: “Jehova je pravi Bog! Jehova je pravi Bog!” (18:37, 39). Baalovi su proroci zaslužili smrt! Sam ih je Ilija pobio, i nijedan nije utekao. Jehova je potom dao kišu, i tako je prestala suša u Izraelu.

20. (a) Kako se Jehova ukazao Iliji na Horebu, koji mu je zadatak dao i kako ga je utješio? (b) Koji je grijeh i zločin počinio Ahab?

²⁰ Kad je Izebela saznala kako je Baal bio ponižen, odlučila je ubiti Iliju. On se uplašio i sa svojim slugom pobjegao u pustinju, a Jehova ga je potom uputio da ode na Horeb. Jehova mu se ondje ukazao, ali ne u silnom vjetru, potresu ili vatri, nego mu je progovorio ‘glasom tihim i blagim’ (19:11, 12). Rekao mu je da pomaže Hazaela za kralja nad Sirijom, Jehua za kralja nad Izraelom, a Elizeja za proroka umjesto sebe. Utješio ga je  rekavši mu da u Izraelu ima 7 000 ljudi koji se nisu poklonili Baalu. Ilija je odmah otišao i pomazao Elizeja bacivši na njega svoj proročki ogrtač. Potom je Ahab izvojevao dvije pobjede nad Sirijcima, no Jehova ga je prekorio jer je sklopio savez s njihovim kraljem umjesto da ga je pogubio. Nakon toga uslijedio je događaj s Nabotom, čiji je vinograd Ahab želio za sebe. Izebela je uz pomoć dvojice lažnih svjedoka optužila Nabota za nešto što nije učinio i dala ga ubiti kako bi Ahab mogao uzeti njegov vinograd. Bio je to neoprostiv zločin!

21. (a) Kakvo je zlo Ilija prorekao Ahabu, njegovom domu i Izebeli? (b) Koje se proročanstvo ispunilo nakon Ahabove smrti?

²¹ Poslije nekog vremena ponovno se pojavio Ilija. Rekao je Ahabu da će na mjestu gdje je Nabot bio ubijen, psi lizati i njegovu krv i da će njegov dom biti istrijebljen, kao što je bio istrijebljen Jeroboamov i Bašin dom. A Izebelu će izjesti psi na jizreelskom polju. “Nikada se nitko nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jehovinim, jer ga je na to navodila Izebela, žena njegova” (21:25). Kad je čuo Ilijine riječi, Ahab se ponizio i zato je Jehova rekao da se ta nevolja neće dogoditi za njegova života, nego u vrijeme njegova sina. Nakon toga Ahab se udružio s Judinim kraljem Jošafatom u bici protiv Sirije. Nisu poslušali savjet Jehovinog proroka Mikaje i pošli su u bitku. Ahab je umro od rana zadobivenih u toj bici. Dok su prali njegova bojna kola kraj samarijskog jezerca, psi su lizali njegovu krv, kao što je Ilija bio prorekao. Njegov sin Ahazija postao je izraelski kralj umjesto njega.

22. Čime je bilo obilježeno Jošafatovo kraljevanje u Judi i Ahazijino u Izraelu?

²² Jošafat kraljuje u Judi (22:41-53). Jošafat, koji je išao s Ahabom u bitku protiv Sirije, bio je vjeran Jehovi poput svog oca Ase, no nije uklonio sve obredne uzvišice na kojima su se vršili obredi krive religije. Kraljevao je 25 godina, a nakon njegove smrti naslijedio ga je njegov sin Joram. Dotle je na sjeveru, u Izraelu, Ahazija išao stopama svog oca i služio Baalu, vrijeđajući tako Jehovu.

23. Što nam jamči Prva o kraljevima s obzirom na molitvu i kako nas ohrabruje?

²³ Prva o kraljevima vrlo je korisna jer sadrži pouke koje potječu od Boga. Kao prvo, možemo razmotriti važnost molitve, jer se to vrlo često ističe u ovoj knjizi. Kad je Salamun dobio ogromnu odgovornost da kraljuje nad Izraelom, on se poput djeteta ponizno molio Jehovi. Iako se molio samo za razboritost i poslušno srce, Jehova mu je osim iznimne mudrosti dao i bogatstvo i slavu (3:7-9, 12-14). Stoga možemo biti sigurni da će i naše ponizne molbe za mudrost i vodstvo u Jehovinoj službi biti uslišene (Jak. 1:5). Naše molitve uvijek trebaju biti gorljive i iskrene i u njima trebamo izraziti veliko cijenjenje za svu Jehovinu dobrotu, kao što je to učinio Salamun prilikom posvećenja hrama (1. Kralj. 8:22-53). U svojim molitvama uvijek trebamo izraziti bezuvjetno pouzdanje i povjerenje u Jehovu, kao što je to Ilija učinio u svojim molitvama kad je bio u nevolji i kad se trebao suočiti s narodom koji je obožavao demonske bogove. Jehova se čudesno brine za one koji mu se obraćaju u molitvi (1. Kralj. 17:20-22; 18:36-40; 1. Ivan. 5:14).

24. Koji su upozoravajući primjeri navedeni u Prvoj o kraljevima i zašto posebno nadglednici trebaju obratiti pažnju na njih?

²⁴ Pored toga, primjer onih koji se nisu ponizili pred Jehovom služi nam kao opomena. Možemo biti sigurni da se “Bog suprotstavlja oholima” (1. Petr. 5:5). Prisjetimo se Adonije, koji je mislio da može zanemariti činjenicu da Jehova na teokratski način postavlja kralja (1. Kralj. 1:5; 2:24, 25 ), Šimija, koji je mislio da može nekažnjeno prijeći preko dopuštenih granica (2:37, 41-46), Salamuna, koji je u svojim kasnijim godinama postao neposlušan Jehovi, pa mu je on podizao protivnike (11:9-14, 23-26) i izraelskih kraljeva, koji su služili lažnim bogovima, što je imalo pogubne posljedice (13:33, 34; 14:7-11; 16:1-4). Ne smijemo zaboraviti ni zlu i pohlepnu Izebelu, koja je imala silan utjecaj na kralja Ahaba. Čak i nakon tisuću godina njen je zloglasni primjer služio kao upozorenje skupštini u Tijatiri: “Ipak, ovo imam protiv tebe: trpiš tu ženu Izebelu, koja sebe naziva proročicom, te uči i zavodi robove moje da čine blud i da jedu ono što je žrtvovano idolima” (Otkr. 2:20). Nadglednici moraju paziti da skupštine budu čiste i da se ne uprljaju nekom vrstom Izebelinog utjecaja. (Usporedi Djela apostolska 20:28-30.)

25. Koja su se proročanstva iz Prve o kraljevima na izvanredan način ispunila i zašto trebamo pamtiti te događaje?

²⁵ Jehovina moć proricanja jasno se vidi po mnogim ispunjenim proročanstvima koja su navedena u Prvoj o kraljevima. Naprimjer, više od 300 godina unaprijed prorečeno je da će Jošija srušiti Jeroboamov žrtvenik u Betelu. Jošija je to doista i učinio (1. Kralj. 13:1-3; 2. Kralj. 23:15). No najznačajnija su proročanstva povezana s Jehovinim domom, koji je sagradio Salamun. Jehova je rekao Salamunu da će istrijebiti Izraela s lica zemlje i odbaciti dom koji je posvetio svojem imenu ako se narod bude priklonio obožavanju lažnih bogova (1. Kralj. 9:7, 8). U 2. Ljetopisa 36:17-21 možemo pročitati da se to proročanstvo pokazalo potpuno točnim. Osim toga, Isus je rekao da će hram koji je mnogo godina kasnije na istome mjestu sagradio  Herod Veliki doživjeti isti kraj, i to iz istih razloga (Luka 21:6). I te su se riječi pokazale istinitima. Trebamo zapamtiti te strašne događaje, ali i razloge zašto je do njih došlo. Neka nas podsjećaju na to da uvijek trebamo služiti pravom Bogu.

26. Kakvu nam predodžbu o Jehovinom hramu i Kraljevstvu daje Prva o kraljevima?

²⁶ Kraljica od Sabe došla je iz daleke zemlje kako bi se divila Salamunovoj mudrosti, blagostanju njegovog naroda, slavi njegovog kraljevstva i veličanstvenom Jehovinom domu. No i sam je Salamun priznao Jehovi: “Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!” (1. Kralj. 8:27; 10:4-9). Nekoliko stoljeća kasnije došao je Isus Krist kako bi izvršio duhovnu izgradnju koja je bila posebno povezana s obnovom svete službe u Jehovinom velikom duhovnom hramu (Hebr. 8:1-5; 9:2-10, 23). Na njega, koji je veći od Salamuna, odnosi se Jehovino obećanje: “Utvrdit ću dovijeka prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom” (1. Kralj. 9:5; Mat. 1:1, 6, 7, 16; 12:42; Luka 1:32). Prva o kraljevima ohrabruje nas jer nam pomaže stvoriti predodžbu o slavi Jehovinog duhovnog hrama i o blagostanju, radosti i beskrajnoj sreći koja očekuje sve one koji će živjeti pod mudrom vlašću Isusa Krista, kralja Jehovinog Kraljevstva. Sada još više razumijemo koliko je važno služiti pravome Bogu i koliko je važno to što je Jehova posredstvom Potomka uspostavio Kraljevstvo koje će donijeti divne blagoslove.