1. Zašto je Prva ljetopisa vrlo važan i poučan dio Božje Riječi?

SADRŽI li Prva ljetopisa tek suhoparan popis rodoslovlja? Da li se u njoj samo ponavljaju događaji opisani u Samuelovim knjigama i u knjigama o kraljevima? Nipošto! Ona je poučan i vrlo važan dio Božje Riječi. U vrijeme kad je napisana odigrala je važnu ulogu u ponovnom organiziranju izraelskog naroda i uređenju vjerske službe, a pokazala se vrlo važnom i korisnom za budućnost, pa tako i za naše vrijeme, jer je objasnila kako treba na ispravan način služiti Bogu. Prva ljetopisa sadrži neke od najljepših hvalospjeva upućenih Jehovi koje možemo naći u cijeloj Bibliji. Ona nam na divan način pomaže stvoriti predodžbu o Jehovinom pravednom Kraljevstvu, pa je trebaju proučavati i učiti iz nje svi koji očekuju dolazak tog Kraljevstva. Stoljećima su i Židovi i kršćani pokazivali da cijene obje knjige Ljetopisa. Prevoditelj Biblije Jeronim imao je vrlo visoko mišljenje o Prvoj i Drugoj ljetopisa i smatrao ih je “sažetkom Starog zavjeta”. Izjavio je da su “te knjige toliko značajne i važne da onaj tko tvrdi kako je upoznat sa svetim spisima, a ne poznaje te knjige, zapravo zavarava sam sebe”. *

2. Zašto su bili napisani Ljetopisi?

² Dvije knjige ljetopisa prvobitno su po svemu sudeći tvorile jednu knjigu, odnosno svitak, koja je kasnije zbog praktičnosti bila podijeljena na dva dijela. Zašto su bili napisani Ljetopisi? Razmotrimo okolnosti u kojima su nastali. Izgnanstvo u Babilonu završilo je otprilike 77 godina prije toga. Židovi su se vratili u svoju zemlju. No mnogi su krenuli opasnim smjerom i odstupili od služenja Jehovi u obnovljenom hramu u Jeruzalemu. Perzijski je kralj ovlastio Ezru da postavi suce i učitelje koji će narod poučiti i Božjem i kraljevskom zakonu te da uredi Jehovin dom. Točni rodoslovni popisi bili su neophodni kako bi samo ovlaštene osobe služile kao svećenici i kako bi se potvrdilo plemensko nasljedstvo, od kojega su svećenici dobivali svoj dio za izdržavanje. Osim toga, zbog Jehovinih proročanstava o Kraljevstvu, bilo je vrlo važno da postoji jasan i pouzdan zapis o Judinoj i Davidovoj lozi.

3. (a) Na što je Ezra želio podsjetiti Židove? (b) Zašto se usredotočio na povijest Jude i kako je naglasio važnost prave religije?

³ Ezra je žarko želio trgnuti Židove iz njihove ravnodušnosti i podsjetiti ih da će upravo oni iskusiti Jehovinu milost koju je Jehova zajamčio sklapanjem saveza. Stoga im je u Ljetopisima iznio cjelokupnu povijest izraelskog naroda i ljudskog roda, sve do prvog čovjeka Adama. Budući da je Davidovo kraljevstvo bilo ključna tema, Ezra se usredotočio na Judinu povijest i nije se gotovo uopće osvrtao na krajnje negativan povijesni izvještaj o desetplemenskom kraljevstvu. Opisivao je kako su Judini najveći kraljevi gradili ili obnavljali hram i revno predvodili narod u službi Bogu. Ukazao je na grijehe povezane s krivom religijom koji su doveli do propasti kraljevstva, no istaknuo je i Božja obećanja o obnovi. Naglašavao je koliko je važno štovati pravoga Boga i stoga je pažnju usmjeravao na mnoge pojedinosti u vezi s hramom, njegovim svećenicima, levitima, pjevačima i tako dalje. Izraelci su sigurno bili vrlo ohrabreni povijesnim izvještajem koji se usredotočio na pravi razlog njihovog povratka iz izgnanstva — obnavljanje Jehovine svete službe u Jeruzalemu.

4. Koji dokazi pokazuju da je Ezra napisao Ljetopise?

⁴ Postoje li dokazi da je Ezra napisao Ljetopise? Posljednja dva retka Druge ljetopisa ista su kao i početna dva retka Ezrine knjige, a misao kojom završava Druga ljetopisa nastavlja se u Ezri 1:3. Iz toga možemo zaključiti da Ljetopisi i Ezrina knjiga imaju zajedničkog pisca. To dodatno potvrđuje isti stil pisanja, način izražavanja, formulacija misli i pravopis u Ljetopisima i u Ezrinoj knjizi. Neki izrazi koje susrećemo u te dvije knjige ne mogu se naći ni u jednoj drugoj knjizi Biblije. Dakle, Ezra, pisac Ezrine knjige, sigurno je napisao i Ljetopise. Židovska predaja podupire taj zaključak.

5. Koja je duhovna i svjetovna ovlaštenja dobio Ezra?

⁵ Ezra je bio najpogodnija osoba da sastavi ovaj vjerodostojan i točan povijesni izvještaj. “Ezra je  pripremio srce svoje da istražuje zakon Jehovin, da postupa po njemu i da u Izraelu poučava uredbama i pravdi” (Ezra 7:10). Jehova mu je pomogao svojim svetim duhom. Perzijski je vladar kod Ezre prepoznao Božju mudrost i dao mu velike državne ovlasti u pokrajini Judi (Ezra 7:12-26). Budući da je dobio ovlasti i od Boga i od kralja, Ezra je mogao napisati svoj izvještaj koristeći se najboljim službenim zapisima koji su tada bili dostupni.

6. Zašto se možemo pouzdati u točnost Ljetopisa?

⁶ Ezra je bio izvanredan istraživač. Pretraživao je starije židovske povijesne zapise koje su u svoje vrijeme sakupili pouzdani proroci te zapise koje su sastavili službeni pisari i čuvari državnih spisa. Neki od spisa kojima se služio možda su bili državni spisi Izraela i Jude, rodoslovni popisi, povijesna djela koja su napisali proroci te spisi koje su čuvali plemenski ili obiteljski poglavari. Ezra je citirao najmanje dvadeset takvih izvora. * Time što je izravno citirao te izvore pošteno je omogućio svojim suvremenicima da ih provjere ukoliko to žele, a to je uvelike doprinijelo uvjerljivosti i vjerodostojnosti njegovih riječi. Možemo se pouzdati u točnost Ljetopisa iz istih razloga iz kojih su to mogli učiniti i Židovi Ezrinog vremena.

7. Kada su Ljetopisi napisani, tko ih je smatrao vjerodostojnima i koje vremensko razdoblje obuhvaćaju?

⁷ Budući da je Ezra ‘otišao iz Babilona’ sedme godine perzijskoga kralja Artakserksa Dugorukog (Longimanusa), odnosno 468. pr. n. e., a nije spomenuo Nehemijin značajan dolazak 455. pr. n. e., Ljetopisi su po svoj prilici nastali u Jeruzalemu između ta dva datuma, vjerojatno otprilike 460. pr. n. e. (Ezra 7:1-7; Neh. 2:1-18). Židovi Ezrinog vremena smatrali su Ljetopise autentičnim dijelom ‘Pisma koje je nadahnuto od Boga i korisno’. Zvali su ih Dibre Hajamim, što znači “dnevni događaji”, odnosno povijest tog vremena. Otprilike 200 godina kasnije i prevoditelji grčke Septuaginte uvrstili su Ljetopise u kanonske knjige. Knjigu su podijelili na dva dijela. Kako su smatrali da ona nadopunjava Samuelove knjige i knjige o kraljevima, ili čak cijelu Bibliju koja je tada postojala, nazvali su je Paralipomenon, što znači “propuštene (nespomenute, izostavljene) stvari”. Iako to ime nije osobito prikladno, njihov postupak pokazuje da su Ljetopise smatrali vjerodostojnim, nadahnutim dijelom Božje Riječi. Dok je pripremao latinsku Vulgatu, Jeronim je predložio: “Mogli bismo ih nazvati Ljetopisom cijele povijesti spasenja.” Otuda potječe naziv “Ljetopisi”. Ljetopis, odnosno kronika, zapis je u kojem se događaji bilježe po slijedu kojim su se odigrali. Nakon rodoslovnih popisa, Prva ljetopisa uglavnom govori o vremenu kralja Davida, počevši od 1077. pr. n. e. pa sve do njegove smrti.

8. Na koja se dva dijela može podijeliti Prva ljetopisa?

⁸ Prva ljetopisa prirodno se može podijeliti na dva dijela: prvih 9 poglavlja, koja se uglavnom sastoje od rodoslovnih popisa, i posljednjih 20 poglavlja, koja obrađuju događaje unutar 40 godina — od Šaulove smrti do kraja Davidovog kraljevanja.

9. Zašto nema razloga davati prednost kasnijem datumu pisanja Ljetopisa?

⁹ Rodoslovni popisi (1:1–9:44). Ova poglavlja obuhvaćaju rodoslovlje od Adama do Zerubabelovih potomaka (1:1; 3:19-24). Mnogi prijevodi prate Zerubabelovu lozu do desetog naraštaja. Budući da se Zerubabel vratio u Jeruzalem 537. pr. n. e., nije bilo moguće da se toliki naraštaji rode do 460. pr. n. e., kad je Ezra vjerojatno završio pisanje knjige. No kako je hebrejski tekst u ovome dijelu nepotpun, nije moguće ustanoviti u kakvom je srodstvu sa Zerubabelom bila većina navedenih ljudi. Stoga nema razloga davati prednost kasnijem datumu pisanja Ljetopisa, kao što to neki čine.

10. (a) Koji su naraštaji prvo navedeni? (b) Čije rodoslovlje logično slijedi na početku drugog poglavlja? (c) Koji su drugi rodoslovni popisi navedeni i s kojim popisom završava ovaj dio izvještaja?

¹⁰ Prvo je navedeno deset naraštaja od Adama do Noe, a potom deset naraštaja do Abrahama. Navedeni su Abrahamovi sinovi i njihovi potomci, zatim Ezavovi i Seirovi potomci, koji su živjeli u seirskim brdima, te prvi kraljevi koji su vladali u Edomu. No od drugog poglavlja izvještaj se bavi Izraelovim odnosno Jakovljevim potomcima, pri čemu prvo prati Judino rodoslovlje, a zatim navodi deset naraštaja do Davida (2:1-14). Naveden je i rodoslovni popis drugih plemena, s posebnim osvrtom na Levijevo pleme i na velike svećenike, a kao posljednje navedeno je rodoslovlje Benjaminovog plemena u kojem se spominje kralj Šaul, Benjaminovac, što je poslužilo kao uvod u povijesni dio knjige. Ponekad može izgledati da su Ezrina rodoslovlja u proturječju s drugim dijelovima Biblije. No trebamo imati na umu da su pojedine osobe bile poznate i pod drugim imenima te da se jezik s vremenom mijenja, pa je moglo doći do promjene u pisanju pojedinih imena. Pažljivo proučavanje takvih primjera otklanja većinu nedoumica.

11. Navedi neke korisne informacije koje su uključene u rodoslovne popise.

¹¹ Ezra je u rodoslovlja ponegdje uključio neke povijesne i zemljopisne pojedinosti koje pojašnjavaju izvještaj i podsjećaju nas na neke važne detalje.  Tako, naprimjer, Ezra prilikom nabrajanja Rubenovih potomaka dodaje jednu važnu pojedinost: “Sinovi Rubena, prvorođenca Izraelova (naime, on je bio prvorođenac, ali je oskvrnuo postelju očevu, pa je njegovo pravo prvorodstva bilo dano sinovima Josipa, sina Izraelova, tako da on nije bio upisan u rodoslovlje kao prvorođenac; Juda je bio nadmoćniji od braće svoje i od njega je potekao vođa, ali pravo prvorodstva dobio je Josip)” (5:1, 2). U ovih nekoliko riječi objašnjeno je mnogo toga. Usto, samo u Ljetopisima možemo saznati da su Joab, Amasa i Abišaj bili Davidovi nećaci, a to nam pomaže bolje razumjeti različite događaje iz njihovog života (2:16, 17).

12. Kako je poginuo Šaul?

¹² Šaula nevjernost vodi u smrt (10:1-14). Izvještaj započinje žestokim napadom Filistejaca na gori Gilboi u kojem su poginula tri Šaulova sina, a među njima i Jonatan. Potom je bio ranjen Šaul. Kako nije želio da ga zarobe neprijatelji, rekao je svom štitonoši: “Izvuci mač svoj i probodi me njime da ne dođu ti neobrezani i ne narugaju mi se!” No štitonoša to nije htio učiniti, pa je Šaul počinio samoubojstvo. Tako je Šaul umro “jer je iznevjerio Jehovu time što nije držao riječ Jehovinu i što je pitao za savjet ženu koja priziva duhove. A Jehovu nije pitao za savjet” (10:4, 13, 14). Jehova je kraljevstvo dao Davidu.

13. Kako je jačala Davidova kraljevska vlast?

¹³ Potvrđena Davidova kraljevska vlast (11:1–12:40). Poslije nekog vremena skupilo se dvanaest plemena kod Davida u Hebronu i pomazalo ga za kralja nad cijelim Izraelom. David je osvojio Sion i “bivao sve moćniji, jer je Jehova nad vojskama bio s njim” (11:9). Vojskom su zapovijedali hrabri junaci i Jehova je preko njih ‘davao velike pobjede’ (11:14). David je dobio jednodušnu podršku svojih ratnika koji su odlučili postaviti ga za kralja. Sav je Izrael slavio i veselio se.

14. Kako je David prošao u bitkama s Filistejcima i kojom je prigodom nastao jedan radostan hvalospjev?

¹⁴ David i Jehovin kovčeg (13:1–16:36). David je vijećao s narodnim vođama i složili su se da se kovčeg iz Kirijat-Jearima, gdje se nalazio otprilike sedamdeset godina, prenese u Jeruzalem. Putem je poginuo Uza jer nije poštovao Božje upute, pa je kovčeg neko vrijeme ostao u Obed-Edomovoj kući (4. Mojs. 4:15). Filistejci su opet krenuli u pljačkaške pohode po Izraelu, no David im je dvaput nanio težak poraz — kod Baal-Perasima i Gibeona. Potom se opisuje kako su leviti poslušali Davida i u skladu s teokratskim uputama uspješno prenijeli kovčeg u Jeruzalem. Ondje su ga uz ples i veliko veselje položili u šator koji je David za njega podigao. Zatim su prinosili žrtve paljenice i pjevali, a David je za tu prigodu napisao hvalospjev Jehovi. Vrhunac tog hvalospjeva izražen je riječima: “Neka se raduju nebesa i neka se veseli zemlja! Neka govore među narodima: ‘Jehova je počeo kraljevati!’” (1. Ljet. 16:31). Bio je to uistinu dirljiv događaj koji je ojačao vjeru svih prisutnih. Poslije je taj Davidov hvalospjev bio prerađen i poslužio je kao temelj za nove hvalospjeve, od kojih je jedan 96. psalam. Drugi je zapisan u prvih petnaest stihova 105. psalma.

15. Koje je divno obećanje Jehova dao Davidu kao odgovor na njegovu želju da mu sagradi dom?

¹⁵ David i Jehovin dom (16:37–17:27). U to su vrijeme neke aktivnosti u Izraelu bile neobično organizirane. Naime, kovčeg saveza nalazio se u šatoru u Jeruzalemu, gdje su služili Asaf i njegova braća, a sveti šator u kojem su veliki svećenik Sadok i njegova braća prinosili žrtve određene zakonom nalazio se nekoliko kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema, u Gibeonu. David je uvijek razmišljao kako veličati i objediniti službu Jehovi, pa je izrazio želju da sagradi dom za Jehovin kovčeg saveza. No Jehova je rekao da mu dom neće sagraditi David, nego njegov sin, a Jehova će “utvrditi prijestolje njegovo dovijeka” i bit će mu milostiv kao otac sinu (17:11-13). Davida je duboko dirnulo to divno Jehovino obećanje, taj savez za vječno kraljevstvo. Svoju veliku zahvalnost pokazao je moleći se da Jehovino ime bude “vjerodostojno i veliko (...) dovijeka” i da Jehova blagoslovi njegov dom (17:24).

16. Koje je obećanje Jehova ispunio preko Davida, no kako je David sagriješio?

¹⁶ Davidove pobjede (18:1–21:17). Jehova je preko Davida ispunio svoje obećanje da će cijelu Obećanu zemlju dati Abrahamovim potomcima (18:3). U brzom slijedu Davidovih vojnih pohoda Jehova je “čuvao Davida” kuda god je išao (18:6). David je izvojevao velike vojne pobjede i pokorio Filistejce, pobio Moapce, porazio Sobijce, natjerao Sirijce da mu plaćaju danak te pobijedio Edomce, Amonce i Amalečane. No Sotona je naveo Davida da prebroji Izraela i tako učini grijeh. Jehova je za kaznu pustio pošast na Izraela, ali poslije nekog vremena milostivo ju je zaustavio na Ornanovom gumnu. No poginulo je 70 000 ljudi.

17. Što je David pripremio za gradnju Jehovinog doma i kako je bodrio Salamuna?

¹⁷ Davidove pripreme za gradnju hrama (21:18–22:19). David je preko Gada dobio poruku od anđela da “podigne žrtvenik Jehovi na gumnu Ornana Jebusejca” (21:18). Kad je kupio gumno od Ornana, David je ondje poslušno prinio žrtve i prizvao Jehovu, koji mu je odgovorio “vatrom što se s neba spustila na žrtvenik za žrtve paljenice” (21:26). David je zaključio da Jehova želi da  mu se na tome mjestu sagradi dom i zapovjedio je da se počne klesati kamenje i skupljati građa, govoreći: “Moj je sin Salamun mlad i neiskusan, a dom koji treba sagraditi Jehovi mora biti posebno veličanstven, u svim zemljama na glasu po ljepoti svojoj. Zato ću mu sada pripremiti sve što treba” (22:5). Kazao je Salamunu da Jehova nije dopustio da mu on sagradi dom jer je bio ratnik i prolio je mnogo krvi. Bodrio je svog sina da bude hrabar i odlučan u tom pothvatu, rekavši mu: “Idi i gradi! Neka Jehova bude s tobom!” (22:16).

18. Zašto je bio napravljen popis?

¹⁸ David organizira službu Jehovi (23:1–29:30). Potom je bio napravljen popis naroda, ali ovaj put u skladu s Božjom voljom, kako bi se mogla ponovno organizirati svećenička i levitska služba. Ovdje možemo naći najdetaljniji opis levitskih zaduženja u cijeloj Bibliji. Zatim su bile određene skupine vojnika koje su služile kralju.

19. Kojim je riječima David povjerio posao Salamunu, koji mu je nacrt dao i kakav je divan primjer pružio?

¹⁹ Pretkraj svog kraljevanja koje je obilovalo zanimljivim događajima David je sakupio predstavnike cijelog naroda, odnosno ‘zajednice Jehovine’ (28:8). Kralj je ustao i rekao: “Čujte me, braćo moja i narode moj!” Zatim im je govorio kako je u svom srcu poželio sagraditi ‘dom pravome Bogu’. Pred njima je Salamunu povjerio važan posao, govoreći: “A ti, sine moj Salamune, upoznaj Boga oca svojega te mu služi srca potpuno odana i duše radosne, jer sva srca ispituje Jehova i svaku pomisao i želju razabire! Ako ga budeš tražio, dat će ti da ga nađeš. Ali ako ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. Znaj sada da te Jehova izabrao da sagradiš dom koji će biti svetište! Budi hrabar i počni graditi!” (28:2, 9, 10, 12). David je dao mladom Salamunu detaljan nacrt, koji je dobio pod nadahnućem od Jehove. Za gradnju je priložio ogroman dio vlastitog imetka — 3 000 talenata zlata i 7 000 talenata srebra koje je čuvao za tu prigodu. Kad su knezovi i narod vidjeli njegov divan primjer, priložili su 5 000 talenata i 10 000 darika zlata, 10 000 talenata srebra te mnogo željeza i bakra * (29:3-7). Narod se radovao što je mogao sudjelovati u tome.

20. Koje su riječi uzvišeni vrhunac Davidove završne molitve?

²⁰ David je potom u molitvi hvalio Jehovu i priznao da sve to ogromno bogatstvo koje su priložili zapravo dolazi iz Jehovine ruke te ga je molio da i dalje blagoslivlja narod i Salamuna. Uzvišeni vrhunac ove Davidove završne molitve jesu riječi kojima je veličao Jehovino kraljevstvo i njegovo slavno ime: “Blagoslovljen da si, Jehova, Bože Izraela, oca našega, odvijeka i dovijeka! Tvoja je, Jehova, veličina i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve na nebu i na zemlji. Tvoje je kraljevstvo, Jehova, ti si uzvišen kao poglavar svima. Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim. U tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je ruci da uzvisiš i daš snagu svima. Zato ti sada zahvaljujemo, Bože naš, i hvalimo divno ime tvoje” (29:10-13).

21. Kako završava Prva ljetopisa?

²¹ Salamun je bio po drugi put pomazan, pa je sjeo na “prijestolje Jehovino” umjesto ostarjelog Davida. Nakon 40-godišnjeg kraljevanja, David je umro “u dubokoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave” (29:23, 28). Ezra završava Prvu ljetopisa u uzvišenom tonu, naglašavajući koliko je Davidovo kraljevstvo bilo nadmoćnije od svih drugih zemaljskih kraljevstava.

22. Kako je Prva ljetopisa ohrabrila Ezrine sunarodnjake?

²² Ezrini sunarodnjaci Izraelci mogli su mnogo naučiti iz njegove knjige. U njoj je cjelokupna izraelska povijest sažeta i prikazana na nov i pozitivan način, pa su Izraelci mogli shvatiti s koliko im je ljubavi Jehova iskazivao milosrđe zbog toga što se želio držati saveza za Kraljevstvo koji je sklopio s kraljem Davidom i zbog vlastitog imena. To ih je ohrabrilo, pa su mogli s novim žarom na čist način služiti Jehovi. Rodoslovni popisi ojačali su njihovo pouzdanje u svećenstvo koje je služilo u obnovljenom hramu.

23. Kako su Matej, Luka i Stjepan koristili Prvu ljetopisa?

²³ Prva ljetopisa pokazala se vrlo poučnom i za ranu kršćansku skupštinu. Matej i Luka mogli su na temelju njenih rodoslovnih popisa jasno utvrditi da je Isus Krist ‘sin Davidov’ i zakoniti Mesija (Mat. 1:1-16; Luka 3:23-38). Stjepan je u zaključku svog posljednjeg govora napomenuo da je David želio sagraditi dom Jehovi, ali da ga je sagradio Salamun. Potom je rekao da “Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su načinjene rukama” i tako je dao do znanja da hram koji je postojao u Salamunovo vrijeme ustvari predstavlja daleko veličanstveniji nebeski hram (Djela 7:45-50).

24. Koje Davidove osobine možemo oponašati?

²⁴ Je li ova knjiga poučna i za današnje prave kršćane? Prva ljetopisa trebala bi izgrađivati i jačati našu vjeru. David je imao mnogo divnih osobina koje možemo oponašati. Za razliku od nevjernog Šaula, David je uvijek tražio Jehovino mišljenje (1. Ljet. 10:13, 14; 14:13, 14; 17:16; 22:17-19). Uvijek je najprije mislio na Jehovu i na obožavanje Jehove, a to se vidjelo kad je donosio Jehovin kovčeg u Jeruzalem, u njegovim hvalospjevima, kad je organizirao levitsku službu i kad je izrazio želju da sagradi Jehovi veličanstveni  hram (16:23-29). On nije bio čovjek koji bi se žalio. Za sebe nije tražio posebne povlastice, nego je samo želio vršiti Jehovinu volju. I kad je Jehova povjerio gradnju hrama njegovom sinu, on je zdušno i iskreno savjetovao svog sina. Utrošio je svoje vrijeme, snagu i bogatstvo kako bi pripremio sve što treba za posao koji je trebao započeti nakon njegove smrti (29:3, 9). Zaista nam je pružio izvanredan primjer odanosti! (Hebr. 11:32).

25. Na što nas potiče Prva ljetopisa u vezi s Jehovinim imenom i Kraljevstvom?

²⁵ Prisjetimo se zaključnih poglavlja koja su vrhunac cijele knjige. Divne riječi kojima je David hvalio Jehovu i slavio njegovo “divno ime” trebale bi nas potaknuti da budemo radosni i zahvalni što možemo objavljivati Jehovinu slavu i njegovo Kraljevstvo pod Kristovom vlašću (1. Ljet. 29:10-13). Oponašajmo Davidovu vjeru i radujmo se poput njega dok dajemo sve od sebe u Jehovinoj službi, pokazujući tako zahvalnost za Jehovino vječno Kraljevstvo (17:16-27). Prva ljetopisa prikazala je u najljepšem svjetlu glavnu temu Biblije — Jehovino Kraljevstvo pod vlašću njegovog Potomka — a mi sa zanimanjem iščekujemo na koji će se upečatljiv način dalje otkrivati Jehovin naum.