1. Kada je Ezra završio Ljetopise i što mu je bio cilj?

BUDUĆI da su Prva i Druga ljetopisa po svemu sudeći prvobitno bile jedna knjiga, dokazi izneseni u prethodnom poglavlju o nastanku knjige, piscu, vremenu pisanja, pripadnosti kanonu i vjerodostojnosti odnose se na obje knjige. Prema iznesenim dokazima može se zaključiti da je Ezra završio pisanje Druge ljetopisa vjerojatno u Jeruzalemu otprilike 460. pr. n. e. Ezra je želio sačuvati povijesnu građu kojoj je prijetila opasnost da nestane. Kao dobar poznavatelj povijesti znao je doći do podataka i razvrstati ih, a to mu je uz vodstvo svetog duha pomoglo da napiše točan i trajan povijesni izvještaj. Za buduće je naraštaje sačuvao ono što je smatrao povijesnom istinom. Ezra je svoje djelo napisao u pravo vrijeme jer je trebalo sabrati sve svete hebrejske rukopise koji su nastali tijekom stoljeća.

2. Zašto ne trebamo sumnjati u točnost Ljetopisa?

² Židovi Ezrinog vremena imali su veliku korist od Ezrinih nadahnutih ljetopisa. Ljetopisi su bili napisani kako bi ih poučili i ohrabrili da budu ustrajni. Utješne misli iz Biblije mogle su im dati nadu. Židovi su prihvatili Ljetopise kao dio biblijskog kanona. Znali su da su to pouzdani spisi. Mogli su ih provjeriti na temelju drugih nadahnutih zapisa i brojnih svjetovnih povijesnih izvora koje je naveo Ezra. I dok su dopustili da nenadahnuti izvještaji svjetovne povijesti nestanu, Ljetopise su pažljivo čuvali. Prevoditelji Septuaginte uvrstili su Ljetopise u hebrejski dio biblijskog kanona.

3. Kako drugi dijelovi Biblije pokazuju da su Ljetopisi vjerodostojni?

³ Isus Krist i pisci grčkog dijela Biblije smatrali su ih vjerodostojnima i nadahnutima. Isus je nesumnjivo mislio na događaje poput onog zapisanog u 2. Ljetopisa 24:21 kad je optužio Jeruzalem za ubijanje i kamenovanje Jehovinih proroka i slugu (Mat. 23:35; 5:12; 2. Ljet. 36:16). Kad je Jakov nazvao Abrahama “Jehovinim prijateljem”, možda je imao na umu Ezrine riječi iz 2. Ljetopisa 20:7 (Jak. 2:23). Osim toga, Ljetopisi sadrže proročanstva koja su se nepogrešivo ispunila (2. Ljet. 20:17, 24; 21:14-19; 34:23-28; 36:17-20).

4. Koje arheološko otkriće svjedoči o vjerodostojnosti Druge ljetopisa?

⁴ I arheologija potvrđuje vjerodostojnost Druge ljetopisa. Među iskopinama na području drevnog Babilona pronađene su glinene pločice iz doba Nebukadnezarovog kraljevanja, a na jednoj od njih nalazi se natpis “Jaukin, kralj zemlje Jahuda”, odnosno “Jojakin, kralj zemlje Jude”. * To se otkriće dobro uklapa u biblijski izvještaj koji kaže da je sedme godine Nebukadnezarovog  kraljevanja Jojakin bio odveden u zarobljeništvo u Babilon.

5. Koje vremensko razdoblje obuhvaća Druga ljetopisa i zašto se bavi poviješću Jude, a ne desetplemenskog kraljevstva?

⁵ Druga ljetopisa prati događaje u Judi od vremena Salamunovog kraljevanja, koje je započelo 1037. pr. n. e., pa do trenutka kad je 537. pr. n. e. Kir izdao proglas da se obnovi Jehovin dom u Jeruzalemu. Tijekom tog 500 godina dugog povijesnog razdoblja desetplemensko se kraljevstvo spominje samo kad je bilo uključeno u događaje u Judi, a uništenje tog sjevernog kraljevstva, koje se dogodilo 740. pr. n. e., uopće se ne spominje. Zašto? Zato što je svećenik Ezra prvenstveno bio zainteresiran za službu Jehovi koja se vršila na mjestu koje je za to bilo određeno — u Jehovinom hramu u Jeruzalemu — i za kraljevsku lozu Davida, s kojim je Jehova sklopio savez. Stoga se Ezra usredotočio na južno kraljevstvo podupirući pravu religiju i očekujući vladara iz Judina plemena (1. Mojs. 49:10).

6. U kom je smislu Druga ljetopisa poticajna i ohrabrujuća knjiga?

⁶ Ezra je knjigu napisao u vrlo pozitivnom tonu. Druga ljetopisa ima 36 poglavlja. Od prvih 9 poglavlja posvećenih Salamunovom kraljevanju, 6 poglavlja u cijelosti opisuje gradnju Jehovinog doma i njegovo posvećenje. Izvještaj ne spominje da je Salamun odstupio od prave religije. Od preostalih 27 poglavlja, 14 govori o petorici kraljeva koji su uglavnom oponašali Davidov primjer i odano služili Jehovi. To su bili Asa, Jošafat, Jotam, Ezekija i Jošija. Čak i u preostalih 13 poglavlja koja govore o lošim kraljevima, Ezra se nastojao usredotočiti na njihove dobre strane. Stalno je isticao događaje povezane s obnovom i očuvanjem prave religije. Bilo je to uistinu ohrabrujuće!

7. Kako je Jehova ‘veoma uzvisio’ Salamuna?

⁷ Slava Salamunovog kraljevstva (1:1–9:31). Na početku Druge ljetopisa saznajemo da se Davidov sin Salamun učvrstio u svom kraljevstvu. Jehova je bio s njim i “veoma ga uzvisio”. Kad je Salamun jednom prilikom prinosio žrtve u Gibeonu, noću mu se ukazao Jehova i rekao mu: “Traži što hoćeš da ti dam!” Salamun je tražio znanje i mudrost da može ispravno voditi Jehovin narod. Zbog tog je nesebičnog zahtjeva Bog obećao Salamunu ne samo mudrost i znanje nego i izobilje i bogatstvo i čast ‘kakvu nije imao nijedan kralj prije njega i kakvu neće imati nijedan poslije njega’. U grad se stjecalo toliko bogatstvo da je s vremenom Salamun “nakupio u Jeruzalemu toliko mnogo srebra i zlata da ga je bilo kao kamenja” (1:1, 7, 12, 15).

8. Kako je tekla gradnja hrama? Navedi neke pojedinosti o samoj građevini.

⁸ Salamun je odredio radnike za gradnju Jehovinog doma, a tirski je kralj Hiram surađivao s njim šaljući mu drvenu građu i vješte graditelje. Gradnja je počela “četvrte godine [Salamunova] kraljevanja”, a završila je sedam i pol godina kasnije, odnosno 1027. pr. n. e. (3:2). Veliko predvorje hrama bilo je visoko 120 lakata (53,4 metra). Ispred predvorja stajala su dva ogromna bakrena stupa. Jedan se zvao Jakin, što znači “on [Jehova] će utemeljiti”, a drugi se zvao Boaz, što vjerojatno znači “u snazi” (3:17). Sam dom bio je relativno malen — 60 lakata (26,7 metara) dug, 30 lakata (13,4 metra) visok i 20 lakata (9 metara) širok — ali zidovi i strop bili su mu obloženi zlatom. Najskrovitija prostorija, Svetinja nad svetinjama, bila je bogato ukrašena zlatom. U njoj su se nalazila i dva zlatna keruba, svaki s jedne strane prostorije, s raširenim krilima koja su se dodirivala na sredini.

9. Opiši opremu i pribor koji su se nalazili u dvorištu i hramu.

⁹ U unutarnjem dvorištu nalazio se veliki bakreni žrtvenik dug i širok 20 lakata (9 metara) i visok 10 lakata (4,5 metara). U dvorištu se nalazilo i upečatljivo lijevano more — ogromna okrugla posuda od bakra, koja je stajala na leđima dvanaest bakrenih bikova okrenutih prema van, po tri na svaku stranu svijeta. To je lijevano more moglo primiti “tri tisuće bata” vode (66 000 litara), koju su svećenici koristili za pranje (4:5). U dvorištu se nalazilo i deset malih bakrenih spremnika za vodu koji su stajali na ukrašenim bakrenim kolicima, a vodom iz njih pralo se sve što je trebalo za žrtve paljenice. Punili su se vodom iz lijevanog mora i zatim gurali do mjesta gdje je bila potrebna voda. Osim toga, Salamun je za službu u hramu načinio deset zlatnih svijećnjaka i mnogo drugog pribora, nešto od zlata, a nešto od bakra. *

10. Što se dogodilo kad su unijeli kovčeg u Svetinju nad svetinjama?

¹⁰ Nakon sedam i pol godina gradnje, bio je završen Jehovin dom (1. Kralj. 6:1, 38). Na dan posvećenja tog veličanstvenog zdanja došao je trenutak da se u njegovu najskrovitiju prostoriju unese ono što je predočavalo Jehovinu prisutnost. Svećenici su unijeli “kovčeg saveza Jehovina na mjesto njegovo, u najskrovitiju prostoriju doma,  u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima”. Što se potom dogodilo? Dok su levitski pjevači i svirači u jedan glas hvalili Jehovu i zahvaljivali mu, oblak je ispunio dom, pa svećenici nisu mogli ondje stajati i vršiti službu, jer je ‘slava Jehovina’ ispunila dom pravoga Boga (2. Ljet. 5:7, 13, 14). Jehova je tim očitovanjem svoje prisutnosti pokazao da mu je hram po volji.

11. Kakvu je molitvu izgovorio Salamun i za što se molio?

¹¹ Za tu su prigodu načinili bakreno postolje visoko 3 lakta (1,3 metra) i postavili ga u unutarnje dvorište pored velikog bakrenog žrtvenika. Salamuna je na tom povišenom položaju moglo vidjeti mnoštvo naroda koje se okupilo radi posvećenja hrama. Nakon što je Jehova putem oblaka očitovao svoju veličanstvenu prisutnost, Salamun je kleknuo pred narodom i izgovorio dirljivu molitvu u kojoj se zahvaljivao Jehovi i hvalio ga, te se ponizno molio za oproštenje i blagoslov. Na kraju je rekao: “Sada te molim, Bože moj, neka oči tvoje budu otvorene i uši tvoje prignute na molitvu upućenu s ovoga mjesta! Jehova Bože, nemoj odbaciti pomazanika svojega! Sjeti se milosti svoje koju si obećao sluzi svojemu Davidu!” (6:40, 42).

12. Kako je Jehova odgovorio na Salamunovu molitvu i kako je završila 15-dnevna svetkovina?

¹² Je li Jehova uslišio Salamunovu molitvu? Čim je Salamun završio molitvu, vatra je sišla s neba i spalila žrtvu paljenicu i druge žrtve, a “slava Jehovina ispunila je dom”. Kad je sav narod to vidio, poklonio se i zahvalio Jehovi “jer je dobar, jer dovijeka traje milost njegova” (7:1, 3). Tada su prinijeli Jehovi na žrtvu mnogo stoke. Nakon sedmodnevne svečanosti povodom posvećenja uslijedio je sedmodnevni Blagdan berbe i počinak kad nisu radili nikakav posao. Nakon te radosne 15-dnevne svetkovine, koja ih je duhovno ojačala, Salamun je poslao narod kućama. Ljudi su otišli radosni i vesela srca (7:10). I Jehova je bio zadovoljan. Potvrdio je Salamunu savez za Kraljevstvo, ali istodobno ga je upozorio na strašne posljedice neposlušnosti.

13. (a) Što je Salamun gradio nakon hrama? (b) Što je kraljica od Sabe rekla kad je vidjela Salamunovo kraljevstvo?

¹³ Salamun je nastavio s obimnim građevinskim poslovima po cijelom kraljevstvu. Osim što je sebi izgradio dvor, utvrdio je mnoge gradove, sagradio gradove koji su služili kao skladišta, gradove za bojna kola, gradove za konjanike i sve što je god poželio graditi. Bilo je to razdoblje velikog blagostanja i mira jer su i kralj i narod revno služili Jehovi. Čak je i kraljica od Sabe, koja je živjela gotovo 2 000 kilometara daleko, čula o Salamunovom blagostanju i mudrosti, pa je krenula na dugo i naporno putovanje kako bi se sama uvjerila u ono što je čula. Da li se razočarala? Nipošto! Priznala je: “Nisam povjerovala tome što se govori dok nisam došla i vidjela svojim očima. Doista, ni pola mi nije bilo rečeno o velikoj mudrosti tvojoj! Ti nadmašuješ ono što sam čula o tebi. Sretni su ljudi tvoji, sretni su ovi sluge tvoji” (9:6, 7). Nijedan zemaljski kralj nije mogao nadmašiti Salamuna u bogatstvu i mudrosti. Kraljevao je u Jeruzalemu 40 godina.

14. Zašto je Izrael tako brzo izgubio sav svoj sjaj?

¹⁴ Roboamovo i Abijino kraljevanje (10:1–13:22). Budući da je Salamunov sin Roboam bio grub i okrutan vladar, deset sjevernih plemena pobunilo se pod Jeroboamovim vodstvom 997. pr. n. e. No svećenici i leviti iz oba kraljevstva ostali su uz Roboama, stavljajući tako vjernost savezu za Kraljevstvo ispred nacionalnih osjećaja. Roboam je ubrzo odstupio od Jehovinog zakona, pa je egipatski kralj Šišak napao Judu i provalio u Jeruzalem te opljačkao blago iz Jehovinog doma. Kako je žalosno što je samo 30-ak godina nakon završetka gradnje to veličanstveno zdanje izgubilo sav svoj sjaj! Zašto se to dogodilo? Zato što je narod bio ‘nevjeran Jehovi’. Ipak, Roboam se na vrijeme pokajao, pa Jehova nije potpuno uništio narod (12:2).

15. Koji se rat vodio nakon Roboamove smrti i zašto je Juda bio nadmoćniji od Izraela?

¹⁵ Nakon smrti kralja Roboama, naslijedio ga je Abija, jedan od njegovih 28 sinova. Abijino trogodišnje kraljevanje obilježio je krvavi rat sa sjevernim kraljevstvom Izraelom. Judin je kralj imao dvostruko manje vojnika — 400 000 protiv 800 000 Jeroboamovih vojnika. Uslijedila je velika bitka u kojoj je izraelska vojska bila desetkovana — poginulo je 500 000 štovatelja teleta. “Sinovi Judini bili su nadmoćniji jer su se oslonili na Jehovu, Boga praotaca svojih” (13:18).

16. Kako je Jehova odgovorio na Asinu usrdnu molitvu?

¹⁶ Bogobojazni kralj Asa (14:1–16:14). Abiju je naslijedio njegov sin Asa. Asa se borio za pravu religiju. Intenzivno je radio na tome da se zemlja očisti od štovanja idola. No nakon nekog vremena Judi je zaprijetila ogromna vojna sila od milijun Etiopljana. Asa se molio: “Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se na tebe oslanjamo i u tvoje smo ime izašli na ovo mnoštvo!” Jehova je odgovorio na njegovu molitvu podarivši mu veliku pobjedu (14:11).

17. Što je Asu ohrabrilo da obnovi pravu religiju u Judi, no zbog čega ga je Jehova ukorio?

¹⁷ Božji je duh došao na Azariju, koji je rekao Asi: “Jehova će biti s vama sve dok vi budete s njim. Ako ga budete tražili, dat će vam da ga nađete” (15:2). To je silno ohrabrilo Asu, te je  obnovio pravu religiju u Judi. Narod je sklopio savez rekavši da će svatko tko ne bude tražio Jehovu biti pogubljen. No kad je izraelski kralj Baša počeo sprečavati Izraelce da bježe u Judu, Asa je počinio veliku grešku unajmivši sirijskog kralja Ben-Hadada da se bori protiv Izraela, a nije tražio pomoć od Jehove. Jehova ga je zbog toga ukorio. Usprkos tome, Asino je srce bilo “potpuno odano Bogu svega vijeka njegova” (15:17). Umro je četrdeset i prve godine svojega kraljevanja.

18. (a) Kako se Jošafat zalagao za pravu religiju i s kakvim rezultatima? (b) Kako je gotovo doživio propast zbog toga što se ženidbom povezao s Ahabom?

¹⁸ Dobri kralj Jošafat (17:1–20:37). Asin sin Jošafat nastavio se boriti protiv štovanja idola te je pokrenuo posebno obrazovno djelo i poslao učitelje koji su putovali po Judinim gradovima i poučavali narod iz knjige Jehovinog zakona. Uslijedilo je razdoblje velikog blagostanja i mira, a “Jošafat je sve više napredovao dok nije postao vrlo velik” (17:12). No tada se ženidbom povezao sa zlim izraelskim kraljem Ahabom i otišao mu pomoći u ratu protiv sve moćnije sirijske vojne sile. Nije se obazirao na upozorenja Jehovinog proroka Mikaje i jedva je izbjegao smrt u bici kod Ramot-Gileada, u kojoj je poginuo Ahab. Jehovin prorok Jehu prekorio je Jošafata što je pomogao zlom Ahabu. Jošafat je zatim postavio suce po cijeloj zemlji i poučio ih da se boje Boga dok sude narodu.

19. Kako se na vrhuncu Jošafatovog kraljevanja pokazalo da je rat koji se vodio bio Božji rat?

¹⁹ Jošafatovo je kraljevanje doseglo svoj vrhunac. Udružene snage Moabaca, Amonaca i naroda iz seirskih brda krenule su svom snagom protiv Jude. Veliko mnoštvo prolazilo je pustinjom En-Gedijem. Narod se silno uplašio. Jošafat i sav Judin narod, “s malom djecom, ženama i sinovima”, stajao je pred Jehovom i molio mu se. Jehovin je duh sišao na levita Jahaziela, koji je rekao okupljenom mnoštvu: “Poslušajte svi sinovi Judini i stanovnici Jeruzalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam kaže Jehova: ‘Ne bojte se i ne plašite se tog velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji! Sutra siđite na njih! (...) Jehova će biti s vama!’” Sinovi Judini ustali su rano ujutro i krenuli predvođeni levitskim pjevačima. Jošafat ih je hrabrio: “Vjerujte Jehovi (...)! Vjerujte prorocima njegovim i pobijedit ćete!” Pjevači su radosno veličali Jehovu “jer dovijeka traje milost njegova” (20:13, 15-17, 20, 21). Jehova je tom prilikom na upečatljiv način pokazao milost svom narodu. Postavio je zasjedu neprijateljskim vojskama, tako da su jedni druge pobili. Kad su presretni Judejci došli do stražarske kule u pustinji, vidjeli su samo mrtva tijela. Zaista se može reći da je to bio Božji rat! Jošafat je ostao vjeran Jehovi sve do kraja svog 25-godišnjeg kraljevanja.

20. Koje su nesreće obilježile Joramovo kraljevanje?

²⁰ Zli kraljevi Joram i Ahazija i zla kraljica Atalija (21:1–23:21). Jošafatov sin Joram loše je započeo svoje kraljevanje — pobio je svu svoju braću. No Jehova mu je poštedio život zbog svog saveza s Davidom. U njegovo se vrijeme pobunio Edom. Ilija je odnekud poslao Joramu pismo u kojem ga je upozorio da će Jehova zadati težak udarac njegovom domu i da će on umrijeti strašnom smrću (21:12-15). U skladu s proročanstvom, Filistejci i Arapi prodrli su u zemlju i opljačkali Jeruzalem, a kralj je umro od teške crijevne bolesti nakon osam godina kraljevanja.

21. Koje su se loše stvari događale tijekom Atalijinog kraljevanja u Judi, no kako je Jojada uspio vratiti kraljevsku vlast Davidovom potomstvu?

²¹ Jorama je naslijedio njegov jedini preživjeli sin Ahazija (Joahaz), no na njega je loše utjecala njegova majka Atalija, kći Ahaba i Izebele. Njegovo je kraljevanje nakon samo godinu dana prekinuo Jehu dok je izvršavao presudu nad Ahabovim domom. Tada je Atalija pobila svoje unuke i prisvojila kraljevsku vlast. No jedan je Ahazijin sin preživio. Bio je to jednogodišnji Joaš, kojega je njegova tetka Jošabata potajno odvela u Jehovin dom. Atalija je vladala šest godina, a onda je Jošabatin muž, veliki svećenik Jojada, hrabro uzeo mladog Joaša i proglasio ga kraljem, kao jednog od ‘sinova Davidovih’. Kad je Atalija ušla u Jehovin dom, razderala je svoje haljine i povikala: “Urota! Urota!” No sve je bilo uzalud. Jojada je naredio da je izvedu iz hrama i pogube (23:3, 13-15).

22. Kako je započelo Joaševo kraljevanje, no kako je završilo?

²² Kraljevi Joaš, Amasija i Uzija dobro počinju, ali loše završavaju svoje kraljevanje (24:1–26:23). Joaš je kraljevao 40 godina i činio je dobro sve dok je bio živ Jojada, koji je dobro utjecao na njega. Čak se zanimao za Jehovin dom i obnovio ga. Međutim, kad je umro Jojada, na Joaša su počeli utjecati Judini knezovi, pa se on odvratio od služenja Jehovi i počeo štovati obredna debla i idole. Kad je Božji duh potaknuo proroka Zahariju, Jojadinog sina, da prekori kralja, Joaš ga je dao pogubiti kamenovanjem. Ubrzo nakon toga malobrojna sirijska vojska napala je Judu, a daleko brojnija Judina vojska nije ju mogla svladati jer su “ostavili Jehovu, Boga praotaca svojih” (24:24). Potom su se Joaševi vlastiti sluge urotili protiv njega i ubili ga.

23. Kako se Amasija pokazao nevjernim?

²³ Amasija je naslijedio svog oca Joaša. Dobro je započeo svoje 29-godišnje kraljevanje, no kasnije  je izgubio Jehovinu milost jer je donio iz Edoma idole i počeo im služiti. Jehovin ga je prorok upozorio da ga je “Bog odlučio uništiti” (25:16). No Amasija se uzoholio i izazvao kralja sjevernog, izraelskog kraljevstva. U skladu s Božjom riječi doživio je ponižavajući poraz od Izraelaca. Nakon tog poraza pojavili su se neki urotnici i ubili ga.

24. Kako je Uziji njegova snaga postala slabost i koje su bile posljedice toga?

²⁴ Amasijin sin Uzija išao je stopama svog oca. Veći dio svog 52-godišnjeg kraljevanja bio je dobar kralj, koji je stekao slavu kao izuzetan vojni strateg, graditelj kula i kao čovjek koji je “volio poljodjelstvo” (26:10). Opremio je svoju vojsku oružjem i raznim ratnim spravama. No njegova snaga postala mu je slabost. Uzoholio se, pa je sebi dopustio da pali kad u Jehovinom hramu, što je smio činiti samo svećenik. Jehova ga je zbog toga kaznio gubom. Zato je morao živjeti odvojeno, izvan Jehovinog doma i kraljevog dvora u kojem je njegov sin Jotam sudio narodu umjesto njega.

25. Zašto je Jotam bio uspješan kralj?

²⁵ Jotam služi Jehovi (27:1-9). Za razliku od svog oca, Jotam “nije ušao u hram Jehovin”. Naprotiv, “činio je što je pravo u očima Jehovinim” (27:2). Tijekom svog 16-godišnjeg kraljevanja mnogo je gradio, a usto je i ugušio pobunu Amonaca.

26. Koje je nečuveno zlo Ahaz činio?

²⁶ Zli kralj Ahaz (28:1-27). U Judi je kraljevao ukupno 21 kralj, a Jotamov sin Ahaz bio je jedan od najpokvarenijih. Počinio je strašno zlo kad je svoje sinove prinio kao žrtve paljenice poganskim bogovima. Zbog toga ga je Jehova predao u ruke vojskama Sirije, Izraela, Edoma i Filisteje. Tako je Jehova ponizio Judu zato što je Ahaz “dopustio da se razuzdanost širi Judom i što je veliku nevjeru činio Jehovi” (28:19). Ahaz je postajao sve gori, pa je počeo prinositi žrtve sirijskim bogovima jer su ga Sirijci bili porazili u bici. Zatvorio je vrata Jehovinog doma i štovanje Jehove zamijenio štovanjem poganskih bogova. Ahaz je umro nakon 16 godina kraljevanja.

27. Kako je Ezekija revnovao za Jehovu?

²⁷ Vjerni kralj Ezekija (29:1–32:33). Ahazov sin Ezekija kraljevao je 29 godina u Jeruzalemu. Čim je postao kralj otvorio je vrata Jehovinog doma i počeo ih popravljati. Potom je skupio svećenike i levite te im zapovjedio da očiste hram i posvete ga za službu Jehovi. Rekao je da želi sklopiti savez s Jehovom kako bi se Jehovin usplamtjeli gnjev odvratio od Jude. Služba Jehovi bila je obnovljena na divan način.

28. Koju je veličanstvenu svetkovinu Ezekija održao u Jeruzalemu i kako je narod izrazio svoju radost?

²⁸ Bilo je planirano da se održi veličanstvena proslava Pashe, no kako nije bilo vremena da se proslava pripremi u prvome mjesecu, odlučeno je da se iskoristi mogućnost koju je nudio Zakon i da se svetkovina održi u drugome mjesecu prve godine Ezekijina kraljevanja (2. Ljet. 30:2, 3; 4. Mojs. 9:10, 11). Kralj nije pozvao samo Judu nego i cijeli Izrael. I dok su se neki iz Efrajimovog, Manašeovog i Zebulunovog plemena rugali tom pozivu, drugi su se ponizili i došli u Jeruzalem zajedno sa svim Judinim narodom. Nakon Pashe održan je Blagdan beskvasnih kruhova. Bila je to radosna sedmodnevna svetkovina. Narod je bio toliko ohrabren da je odlučio slaviti još sedam dana. “U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje, jer još od vremena Salamuna, sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo tako u Jeruzalemu” (2. Ljet. 30:26). Obnovljeni u duhovnom pogledu, ljudi su počeli uništavati svaki trag idolopoklonstva i u Judi i u Izraelu, a Ezekija je ponovno uveo davanje priloga za levite i hramsku službu.

29. Kako je Jehova nagradio Ezekijino bezuvjetno pouzdanje u njega?

²⁹ Potom je asirski kralj Sanherib napao Judu i zaprijetio Jeruzalemu. Ezekija se ohrabrio te je ojačao obranu grada i nije popustio pred ruganjem neprijatelja. Potpuno se pouzdao u Jehovu i molio se za pomoć. Jehova je na upečatljiv način odgovorio na molitvu koja je odražavala Ezekijinu vjeru. “Poslao [je] anđela koji je pobio sve junake hrabre, vojskovođe i zapovjednike u taboru kralja asirskoga” (32:21). Sanherib se posramljen vratio kući. Njegovi bogovi nisu mu mogli pomoći da izbjegne sramotu, jer su ga nakon nekog vremena ubili vlastiti sinovi pored žrtvenika tih bogova (2. Kralj. 19:7). Jehova je čudom produžio Ezekiji život. Ezekija je postao vrlo bogat i slavan i sav mu je Judin narod odao počast nakon smrti.

30. (a) Kojim se zlim postupcima vratio Manaše, no što je uslijedilo nakon njegovog pokajanja? (b) Čime je bilo obilježeno Amonovo kratko kraljevanje?

³⁰ Zli kraljevi Manaše i Amon (33:1-25). Ezekijin sin Manaše vratio se zlim postupcima svog djeda Ahaza i upropastio je sve dobro što je postigao Ezekija za svog kraljevanja. Ponovno je načinio obredne uzvišice i obredna debla i čak je svoje sinove žrtvovao lažnim bogovima. Naposljetku je Jehova doveo asirskog kralja na Judu, pa je Manaše bio odveden u zarobljeništvo u Babilon. Ondje se pokajao za svoja zlodjela. Kad mu je Jehova iskazao milost i vratio ga na kraljevski položaj, Manaše se trudio iskorijeniti demonsku religiju i obnoviti štovanje pravoga Boga. No kad je nakon 55 godina kraljevanja umro Manaše,  na prijestolje je došao njegov zli sin Amon, koji se opet počeo zauzimati za krivu religiju. Nakon dvije godine ubili su ga vlastiti sluge.

31. Koja su bila glavna obilježja Jošijinog kraljevanja?

³¹ Hrabri kralj Jošija (34:1–35:27). Mladi Jošija, Amonov sin, hrabro je počeo obnavljati pravu religiju. Porušio je Baalove žrtvenike i rezbarene likove te popravio Jehovin dom, u kojem su pronašli ‘knjigu zakona Jehovina, dobivenu preko Mojsija’ — vjerojatno originalni primjerak (34:14). Pravednom je Jošiji bilo rečeno da će zemlju zadesiti nevolja jer je narod u prošlosti bio nevjeran, ali da se to neće dogoditi za njegovog života. Osamnaeste godine svog kraljevanja pripremio je veličanstvenu proslavu Pashe. Jošija je kraljevao 31 godinu, a potom je poginuo u besmislenom pokušaju da zaustavi napredovanje egipatske vojske koja je preko njegove zemlje išla prema Eufratu.

32. Kako su posljednja četvorica kraljeva odvela Judu u propast?

³² Joahaz, Jojakim, Jojakin i Sidkija te opustošenje Jeruzalema (36:1-23). Zloća posljednje četvorice Judinih kraljeva ubrzo je čitav narod odvela u propast. Jošijin sin Joahaz kraljevao je samo tri mjeseca, a onda ga je svrgnuo egipatski faraon Neho. Zamijenio ga je njegov brat Elijakim, kojemu su promijenili ime u Jojakim. Tijekom njegovog kraljevanja Judu je podjarmila nova svjetska sila, Babilon (2. Kralj. 24:1). Jojakim se pobunio, pa je Nebukadnezar 618. pr. n. e. došao u Jeruzalem kako bi ga kaznio. Jojakim je umro te iste godine, nakon 11 godina vladanja. Naslijedio ga je njegov 18-godišnji sin Jojakin. Jojakin je kraljevao samo tri mjeseca, a onda se predao Nebukadnezaru i bio odveden u zarobljeništvo u Babilon. Tada je Nebukadnezar na prijestolje postavio trećeg Jošijinog sina, Jojakinovog strica Sidkiju. Sidkija je bio zao kralj, vladao je 11 godina i “nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio po naredbi Jehovinoj” (2. Ljet. 36:12). U zemlji je malo tko bio vjeran pravom Bogu — i svećenici i narod oskvrnjivali su Jehovin dom.

33. (a) Kako je započelo 70-godišnje opustošenje, “da bi se ispunila riječ Jehovina”? (b) Koji se povijesni proglas spominje u posljednja dva retka Druge ljetopisa?

³³ Na koncu se Sidkija pobunio protiv babilonskog jarma, no Nebukadnezar ovog puta nije imao milosti. Jehova je bio silno gnjevan i Judin narod više nije mogao izbjeći kaznu. Jeruzalem je bio osvojen, njegov hram opljačkan i spaljen, a preživjeli su nakon 18-mjesečne opsade bili odvedeni u zarobljeništvo u Babilon. Judina je zemlja bila opustošena. Upravo je te godine, 607. pr. n. e., zemlja počela počivati “da bi se ispunila riječ Jehovina koju je objavio ustima Jeremijinim, (...) dok se nije navršilo sedamdeset godina” (36:21). Pisac ljetopisa zatim preskače gotovo 70 godina kako bi u posljednja dva retka zabilježio povijesni Kirov proglas koji je bio izdan 537. pr. n. e. Židovski zarobljenici bit će oslobođeni! Jeruzalem će biti obnovljen!

34. Što je naglašeno Ezrinim izborom povijesne građe i kako je to pomoglo narodu?

³⁴ Snažno svjedočanstvo Druge ljetopisa pridružuje se drugim izvještajima koji svjedoče o tom važnom razdoblju koje je trajalo od 1037. do 537. pr. n. e. Osim toga, ona daje vrijedne dodatne informacije koje se ne mogu naći u drugim kanonskim knjigama, kao što su, naprimjer, misli zapisane u 19, 20. i 29-31. poglavlju Druge ljetopisa. Ezrin izbor povijesne građe naglasio je osnovne i trajne elemente u povijesti izraelskog naroda, kao što su svećenstvo, svećenička služba, hram i savez za Kraljevstvo. To je pomoglo narodu da sačuva zajedništvo i gaji nadu u dolazak Mesije i njegovog Kraljevstva.

35. Koje su važne stvari dokazane u završnim recima Druge ljetopisa?

³⁵ Završni reci Druge ljetopisa (36:17-23) uvjerljivo dokazuju da se ispunilo proročanstvo iz Jeremije 25:12 i usto pokazuju da je trebalo proći punih 70 godina od potpunog opustošenja zemlje do obnavljanja službe Jehovi u Jeruzalemu 537. pr. n. e. Iz toga se može zaključiti da je to opustošenje započelo 607. pr. n. e. * (Jer. 29:10; 2. Kralj. 25:1-26; Ezra 3:1-6).

36. (a) Koje snažne opomene sadrži Druga ljetopisa? (b) Kako ona jača našu nadu u Kraljevstvo?

³⁶ Druga ljetopisa sadrži snažne opomene za kršćane. Mnogi su Judini kraljevi dobro započeli svoje kraljevanje, no potom su počeli činiti zlo. Ovaj povijesni izvještaj jasno pokazuje da uspjeh u životu ovisi o vjernosti Bogu. To nam treba poslužiti kao upozorenje da ne budemo “od onih koji uzmiču te odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju te spašavaju svoj život” (Hebr. 10:39). Čak se i vjerni kralj Ezekija uzoholio nakon što se oporavio od bolesti. Izbjegao je Jehovin gnjev samo zato što se brzo ponizio. Druga ljetopisa veliča Jehovine divne osobine i hvali njegovo ime i njegovu vrhovnu vlast. Cjelokupna je povijest prikazana s naglaskom na odanost Jehovi. Budući da ističe važnost Judine kraljevske loze, Druga ljetopisa jača našu nadu da ćemo u vječnom Kraljevstvu Isusa Krista, vjernoga “sina Davidova”, vidjeti kako se veliča čist način obožavanja Jehove (Mat. 1:1; Djela 15:16, 17).