1. Koja su proročanstva jamčila da će Jeruzalem biti obnovljen?

BLIŽIO se kraj prorečenog razdoblja od 70 godina tijekom kojeg je Jeruzalem ležao pust nakon što ga je razorio Babilon. Babilon je bio poznat po tome da nikad nije oslobađao svoje zarobljenike, no pokazalo se da je Jehovina riječ snažnija od babilonske moći. Oslobođenje Jehovinog naroda bilo je vrlo blizu. Uskoro će biti obnovljen Jehovin hram koji je bio razoren, a na Jehovinom će se žrtveniku ponovno prinositi žrtve za očišćenje grijeha. U Jeruzalemu će se ponovno čuti klicanje i hvale Jehovinih slugu. Jeremija je prorekao koliko će opustošenje trajati, a Izaija je prorekao kako će zarobljenici biti oslobođeni. Izaija je čak naveo ime Kira Perzijanca, koji će kao ‘Jehovin pastir’ oboriti ponosni Babilon s položaja treće svjetske sile biblijske povijesti (Iza. 44:28; 45:1, 2; Jer. 25:12).

2. Kada je i pod kakvim okolnostima pao Babilon?

² Propast je zadesila Babilon u noći 5. listopada 539. pr. n. e. (prema gregorijanskom kalendaru) dok su babilonski kralj Belšasar i njegovi velikaši pili u čast svojih demonskih bogova. Gozba je bila razuzdana, a ti su pogani čak koristili svete posude iz Jehovinog hrama i iz njih se opijali. Stoga je bilo sasvim na mjestu što se te noći Kir nalazio pred babilonskim zidinama kako bi ispunio proročanstvo.

3. Koji je Kirov proglas omogućio da se obnovi sveta služba Jehovi točno 70 godina od opustošenja Jeruzalema?

³ Godina 539. pr. n. e. zapravo je ključna godina, što potvrđuje i svjetovna i biblijska povijest. Tijekom prve godine svoga kraljevanja u Babilonu Kir je “dao da se (...) po svemu kraljevstvu njegovu objavi” da Židovi mogu otići u Jeruzalem kako bi obnovili Jehovin dom. Taj je proglas vjerojatno bio izdan krajem 538. pr. n. e. ili početkom 537. pr. n. e. * Vjerni se ostatak vratio u Jeruzalem na vrijeme da sagradi žrtvenik i prinese prve žrtve u ‘sedmome mjesecu’ (tišriju, koji odgovara našem rujnu ili listopadu) 537. pr. n. e. — točno 70 godina od mjeseca u kojem je Nebukadnezar opustošio Judu i Jeruzalem (Ezra 1:1-3; 3:1-6).

4. (a) U kakvim je okolnostima nastala Ezrina knjiga i tko ju je napisao? (b) Kada je napisana i koje razdoblje obuhvaća?

⁴ Došlo je vrijeme obnove. U takvim je okolnostima nastala Ezrina knjiga. Budući da je tekst od 27. retka 7. poglavlja pa sve do 9. poglavlja napisan u prvome licu, može se jasno zaključiti da je pisac bio Ezra. Kako je bio “vješt prepisivač zakona Mojsijeva” i čovjek koji je živio po vjeri te je ‘pripremio srce svoje da istražuje zakon Jehovin, da postupa po njemu i da ga poučava’, Ezra je bio vrlo osposobljen da napiše ovaj povijesni izvještaj, kao što je napisao i Ljetopise (Ezra 7:6, 10). Budući da je Ezrina knjiga nastavak Ljetopisa, općenito se smatra da je napisana u isto vrijeme — otprilike 460. pr. n. e. Ona obuhvaća razdoblje od 70 godina, koje je trajalo od vremena kad su Židovi bili shrvan i raštrkan narod, ‘za smrt određen’, do završetka gradnje drugog hrama i očišćenja svećenstva nakon Ezrinog povratka u Jeruzalem (Ezra 1:1; 7:7; 10:17; Psal. 102:20).

5. U kakvoj je vezi Ezrina knjiga s Nehemijinom i na kojim je jezicima napisana?

⁵ Hebrejsko ime Ezra znači “pomoć”. Ezrina i Nehemijina knjiga prvobitno su bile jedan svitak (Neh. 3:32). * Židovi su kasnije taj svitak podijelili na dva dijela koja su nazvali Prva i Druga Ezrina knjiga. Suvremene Biblije na hebrejskom nazivaju te dvije knjige Ezra i Nehemija, a tako ih nazivaju i druge suvremene Biblije. Dio Ezrine knjige (4:8 do 6:18 i 7:12-26) napisan je na aramejskom, a ostatak na hebrejskom. Iz toga možemo zaključiti da je Ezra dobro znao oba jezika.

6. Što svjedoči o točnosti Ezrine knjige?

⁶ Danas većina izučavatelja Biblije uvažava točnost Ezrine knjige. William Albright je u svojoj  raspravi The Bible After Twenty Years of Archaeology ovako napisao o pripadnosti Ezrine knjige kanonu Biblije: “Arheološki podaci jasno su i nedvojbeno dokazali istinsku autentičnost knjiga Jeremije i Ezekijela te Ezre i Nehemije. Potvrdili su uvriježenu sliku o događajima i o redoslijedu kojim su se oni odvijali.”

7. Što pokazuje da je Ezrina knjiga uistinu dio Božje Riječi?

⁷ Premda kršćanski pisci grčkog dijela Biblije ne citiraju izravno iz Ezrine knjige niti izravno ukazuju na nju, nema sumnje u to da ona pripada biblijskom kanonu. Ona opisuje Jehovin odnos prema Židovima sve do vremena kad je napravljen popis nadahnutih hebrejskih knjiga, koji je prema židovskoj predaji većim dijelom sastavio Ezra. Osim toga, Ezrina knjiga potvrđuje točnost svih proročanstava o obnovi, dokazujući tako da je sastavni dio Božje Riječi i da je u potpunom skladu s njom. Pored toga, ona veliča pravu religiju i posvećuje veliko ime Jehove Boga.

8. Opiši događaje koji su doveli do kraja 70-godišnjeg opustošenja.

⁸ Povratak ostatka (1:1–3:6). Jehova je potaknuo srce perzijskoga kralja Kira te je on izdao proglas da se Židovi vrate u Jeruzalem i sagrade Jehovin dom. Kir je Židove koji su odlučili ostati u Babilonu poticao da daju velikodušne priloge za taj pothvat, a Židovima koji su se odlučili vratiti dopustio je da sa sobom ponesu posude koje su bile odnesene iz prvoga hrama. Za upravitelja koji će voditi oslobođeni narod bio je izabran Zerubabel (Šešbasar), jedan od poglavara iz kraljevskog Judinog plemena i potomak kralja Davida, a veliki svećenik bio je Ješua, odnosno Jošua (Ezra 1:8; 5:2; Zah. 3:1). Ostatak, koji je brojio 42 360 vjernih Jehovinih slugu, među kojima su bili muškarci, žene i djeca, krenuo je na dalek put. Do sedmoga mjeseca, prema židovskom kalendaru, već su bili u svojim gradovima, a zatim su se okupili u Jeruzalemu kako bi prinijeli žrtve na mjestu gdje je nekada stajao hramski žrtvenik i kako bi proslavili Blagdan sjenica u jesen 537. pr. n. e. Tako je 70 godina opustošenja završilo točno na vrijeme. *

9. Kako je počela gradnja hrama, no što se dogodilo kasnije?

⁹ Obnova hrama (3:7–6:22). Građa je bila sakupljena, pa su druge godine nakon njihovog povratka bili postavljeni temelji Jehovinog hrama uz radosno klicanje naroda i plač starijih muževa koji su se sjećali prvog hrama. Okolni narodi, koji su zapravo bili njihovi protivnici, ponudili su se da pomognu pri gradnji, tvrdeći da i oni traže istog Boga, no židovski je ostatak odlučno odbio bilo kakvo udruživanje s njima. Od vremena kralja Kira pa sve do kralja Darija protivnici su pokušavali obeshrabriti i uplašiti Židove i prekinuti njihov posao. Naposljetku, u danima “Artakserksa” (odnosno Bardije ili možda pripadnika svećeničke kaste koji se zvao Gaumata, 522. pr. n. e.) uspjeli su kraljevskom zabranom na silu zaustaviti posao. Zabrana je bila na snazi “sve do druge godine vladanja Darija, kralja perzijskoga” (520. pr. n. e.), više od 15 godina nakon polaganja temelja (4:4-7, 24).

10. (a) Kako je podrška Božjih proroka zajedno s kraljevom naredbom pomogla da se završi posao? (b) Što je obilježilo posvećenje drugog hrama?

¹⁰ Jehova je tada poslao svoje proroke Hagaja i Zahariju da ohrabre Zerubabela i Ješuu, pa su se građevinski radovi nastavili s novim žarom. Protivnici su se ponovno žalili kralju, ali radovi su nastavljeni s nesmanjenim poletom. Darije I (Histasp) pregledao je Kirov izvorni proglas i potom zapovjedio da se radovi nastave i da ih nitko ne ometa. Čak je zapovjedio protivnicima da nabavljaju sve što je bilo potrebno kako bi se olakšala gradnja. Uz stalnu podršku Jehovinih proroka graditelji su završili gradnju hrama za manje od pet godina. Bilo je to u mjesecu adaru šeste godine Darija, ili pred početak proljeća 515. pr. n. e. Cjelokupna je gradnja trajala otprilike dvadeset godina (6:14, 15). Potom su radosno i svečano otvorili Božji dom te prinijeli odgovarajuće žrtve. Narod je zatim proslavio Pashu, a onda su “sedam (...) dana radosno slavili Blagdan beskvasnih kruhova” (6:22). Radost i veselje obilježili su posvećenje tog drugog hrama, na slavu Jehovi.

11. Kako je kralj dao Ezri “sve što je tražio” i kako je Ezra reagirao na to?

¹¹ Ezra se vraća u Jeruzalem (7:1–8:36). Prošlo je gotovo 50 godina. Bila je 468. pr. n. e., sedma godina perzijskoga kralja Artakserksa (koji je bio poznat kao Dugoruki jer mu je desna ruka bila duža od lijeve). Kralj je dao vještom prepisivaču Ezri “sve što je tražio” za put u Jeruzalem kako bi ondje pružio Židovima prijeko potrebnu pomoć (7:6). Ovlastivši ga za taj zadatak, kralj je potaknuo Židove da i oni pođu s Ezrom. Dao mu je srebrne i zlatne posude za hramsku službu te žito, vino, ulje i sol. Svećenike i hramske radnike oslobodio je plaćanja poreza. Kralj je zapovjedio Ezri da pouči narod i objavio je da će svatko tko se ne bude držao Jehovinog i kraljevog zakona biti najstrože kažnjen. Ezra je bio zahvalan Jehovi što mu je preko kralja iskazao takvu milost te je odmah počeo izvršavati svoj zadatak.

12. Kako je Jehova pokazao da je tijekom cijelog putovanja bio uz Ezru i njegove ljude?

 ¹² Potom je Ezra počeo opisivati ono što je osobno vidio, pa je pisao u prvom licu. Sakupio je židovske povratnike na rijeci Ahavi kako bi im dao posljednje upute. Doveo je neke levite i pridružio ih skupini od 1 500 odraslih muškaraca koja je već bila okupljena. Ezra je bio svjestan opasnosti koje su ih čekale na putu, ali nije htio tražiti od kralja pratnju jer se to moglo protumačiti kao da nemaju vjere u Jehovu. Umjesto toga, proglasio je post i sa svima okupljenima počeo se moliti Bogu. Jehova je uslišio tu molitvu i njegova je ruka bila nad njima tijekom cijelog dugog putovanja. Tako su uspjeli sigurno donijeti blago (prema današnjim vrijednostima otprilike 35 000 000 eura) u Jehovin dom u Jeruzalem (8:26, 27 i bilješke).

13. Kako je Ezra uklonio nečistoću među Židovima?

¹³ Čišćenje svećenstva (9:1–10:44). Međutim, nije baš sve išlo glatko tijekom 69 godina života u obnovljenoj zemlji. Ezra je saznao nešto što ga je silno uznemirilo. Naime, i običan narod i svećenici i leviti ženili su se pogankama iz Kanaana. Vjerni Ezra bio je zapanjen. Taj je problem iznio Jehovi u molitvi. Narod je priznao svoj grijeh i molio Ezru da ‘bude jak i krene na posao’ (10:4). Ezra je potaknuo Židove da ostave žene tuđinke kojima su se oženili protivno Božjem zakonu, te je ta nečistoća bila odstranjena u roku od tri mjeseca (10:10-12, 16, 17).

14. Što Ezrina knjiga pokazuje s obzirom na Jehovina proročanstva?

¹⁴ Kao prvo, Ezrina je knjiga korisna jer pokazuje da se Jehovina proročanstva ispunjavaju nepogrešivo točno. Jeremija, koji je tako točno prorekao razorenje Jeruzalema, prorekao je i da će grad nakon 70 godina biti obnovljen (Jer. 29:10). Jehova je točno na vrijeme iskazao milosrđe svome narodu, vjernom ostatku, i vratio ga u Obećanu zemlju da mu ondje nastavi služiti.

15. (a) U kom je smislu obnovljeni hram služio svrsi koju mu je namijenio Jehova? (b) U kom smislu nije bio veličanstven kao prvi hram?

¹⁵ Obnovljeni je hram ponovno veličao svetu službu Jehovi među njegovim narodom i svjedočio o tome da Jehova na divan i milostiv način blagoslivlja one koji mu se obrate i koji mu žele ispravno služiti. Iako taj hram nije bio veličanstven kao Salamunov, služio je svojoj svrsi u skladu s Božjom voljom. Novi hram nije bio raskošan. Nije se mogao mjeriti s prvim hramom ni što se tiče duhovnog blaga jer u njemu više nije bilo kovčega saveza ni nekih drugih predmeta. * Ni svečano otvorenje Zerubabelovog hrama nije se moglo usporediti s otvorenjem hrama u Salamunovo vrijeme. Broj žrtvovanih goveda i ovaca nije bio ni jedan posto od broja žrtava koje su bile prinesene u Salamunovom hramu. Oblak slave nije ispunio drugi hram, kao što je bio ispunio prethodni, niti je vatra od Jehove sišla kako bi spalila žrtve paljenice. Usprkos tome, oba su hrama služila važnoj svrsi — veličala su obožavanje Jehove, pravoga Boga.

16. Koji je hram nadmašio sjaj zemaljskih hramova?

¹⁶ Hram koji je sagradio Zerubabel, šator koji je načinio Mojsije i hramovi koje su sagradili Salamun i Herod, zajedno sa svim popratnim sadržajima, zapravo su predočavali nešto drugo. Predstavljali su ‘pravi šator, što ga je podigao Jehova, a ne čovjek’ (Hebr. 8:2). Taj duhovni hram omogućava da se ljudi na temelju Kristove pomirbene žrtve približe Jehovi i služe mu (Hebr. 9:2-10, 23). Jehovin veličanstveni duhovni hram nenadmašan je u svojoj slavi i neusporediv u ljepoti i privlačnosti. Njegov sjaj ne blijedi i nijedno zdanje na Zemlji ne može se usporediti s njim.

17. Koje vrijedne pouke možemo naći u Ezrinoj knjizi?

¹⁷ Ezrina knjiga sadrži pouke koje su izuzetno važne za današnje kršćane. U njoj čitamo o Jehovinom narodu koji je dragovoljno davao priloge za njegovo djelo (Ezra 2:68; 2. Kor. 9:7). Sigurno nas je ohrabrilo kad smo saznali kako se Jehova uvijek brinuo da se održe svetkovine njemu u čast i kako ih je blagoslivljao (Ezra 6:16, 22). U knjizi možemo vidjeti dobar primjer netina i drugih vjernih tuđinaca koji su se pridružili ostatku kako bi svim srcem podržali svetu službu Jehovi (2:43, 55). Prisjetimo se i kako se narod ponizno pokajao kad ga je Ezra upozorio na grijeh koji su počinili uzimajući za žene poganke iz susjednih naroda (10:2-4). Loše društvo dovelo je do toga da se Bog razgnjevio na njih (9:14, 15). Radost i revnost s kojom su Židovi vršili Jehovino djelo donijela im je njegovo priznanje i blagoslov (6:14, 21, 22).

18. Zašto je obnova Jehovinog naroda bila važan korak prema dolasku Mesijanskog Kralja?

¹⁸ Premda na Jehovinom prijestolju u Jeruzalemu više nije sjedio kralj, obnova je pobudila nadu da će Jehova pravovremeno omogućiti rođenje obećanog Kralja iz Davidove loze. Obnovljeni je narod sada bio u mogućnosti da pazi na svete objave i na službu Bogu sve do vremena kada će se pojaviti Mesija. Da se taj ostatak nije vjerno odazvao na poziv i vratio u svoju zemlju, kome bi došao Mesija? Događaji opisani u Ezrinoj knjizi uistinu su važan dio povijesti koja vodi do dolaska Mesije i Kralja. Ta je knjiga vrlo poučna za nas i stoga bismo je trebali proučavati.