1. Na kojem je položaju bio Nehemija, no što mu je bilo najvažnije?

NEHEMIJA, čije ime znači “Jah tješi”, bio je židovski sluga perzijskoga kralja Artakserksa (Dugorukog). Bio je kraljev peharnik. To je bila vrlo poželjna služba i osoba na takvom položaju uživala je veliko povjerenje i čast jer je imala pristup kralju u trenucima kad je kralj bio dobro raspoložen i spreman iskazati milost. No Nehemija je bio jedan od onih vjernih izgnanika kojima je Jeruzalem bio važniji od bilo koje osobne “radosti” (Psal. 137:5, 6). Nehemiji nije bilo stalo do položaja niti materijalnog bogatstva, nego do toga da se obnovi sveta služba Jehovi.

2. Koje je stanje ražalostilo Nehemiju, no što se uskoro trebalo dogoditi?

² Godine 456. pr. n. e. židovski “ostatak, koji se (...) iz zarobljeništva” vratio u Jeruzalem nije napredovao ni u čemu. Bio je u žalosnom stanju (Neh. 1:3). Gradski zid bio je razoren, a protivnici kojima su Židovi bili okruženi stalno su im se rugali. Nehemija je zbog toga bio žalostan. Međutim, Jehova je smatrao da je došlo vrijeme da se nešto učini s jeruzalemskim zidom. Bez obzira na neprijatelje, Jeruzalem i njegov obrambeni zid morali su biti sagrađeni jer je njihova obnova služila kao vremenska oznaka potrebna da bi se razumjelo proročanstvo o dolasku Mesije koje je Jehova dao Danijelu (Dan. 9:24-27). Stoga je Jehova upravljao događajima, koristeći pritom vjernog i revnog Nehemiju kako bi izvršio svoju volju.

3. (a) Što dokazuje da je Nehemija pisac ove knjige i kako je knjiga dobila ime Nehemija? (b) Koji vremenski razmak dijeli ovu i Ezrinu knjigu i koje razdoblje obuhvaća Nehemijina knjiga?

³ Nehemija je nesumnjivo napisao knjigu koja nosi njegovo ime. To jasno dokazuje početna izjava: “Riječi Nehemije, sina Hakalijina” te činjenica da je knjiga napisana u prvom licu (Neh. 1:1). Prvobitno su Ezrina i Nehemijina knjiga bile jedna knjiga koja se zvala Ezra. Židovi su je kasnije podijelili na Prvu i Drugu Ezrinu, a nakon toga je Druga Ezrina dobila ime Nehemija. Događaji opisani na početku Nehemijine knjige odigrali su se dvanaest godina nakon događaja kojima završava Ezrina knjiga, tako da Nehemijina knjiga obuhvaća razdoblje od kraja 456. pr. n. e. do 443. pr. n. e. i nakon nje (1:1; 5:14; 13:6).

4. Kako se Nehemijina knjiga slaže s ostalim dijelom Božje Riječi?

⁴ Nehemijina je knjiga u skladu s ostalim dijelom nadahnute Božje Riječi, kojoj s pravom pripada. Ona mnogo puta ukazuje na Zakon i spominje teme kao što su sklapanje brakova s tuđincima (5. Mojs. 7:3; Neh. 10:30), zajmovi (3. Mojs. 25:35-38; 5. Mojs. 15:7-11; Neh. 5:2-11) i Blagdan sjenica (5. Mojs. 31:10-13; Neh. 8:14-18). Osim toga, ona obilježava početak ispunjenja Danijelovog proročanstva da će Jeruzalem biti obnovljen, ali uz protivljenje i “u teško vrijeme” (Dan. 9:25).

5. (a) Koji dokazi ukazuju na to da je Artakserks došao na prijestolje 475. pr. n. e.? (b) Koja se godina smatra dvadesetom godinom njegova kraljevanja? (c) Kako su Nehemijina i Lukina knjiga povezane s ispunjenjem Danijelovog proročanstva o Mesiji?

⁵ Što reći o 455. pr. n. e. kad je prema biblijskom izvještaju Nehemija otputovao u Jeruzalem kako bi obnovio gradski zid? Pouzdani povijesni dokazi iz grčkih, perzijskih i babilonskih izvora ukazuju da je Artakserks došao na prijestolje 475. pr. n. e., pa je njegova prva godina vladanja bila 474. pr. n. e. * Prema tome, dvadeseta godina njegova kraljevanja bila bi 455. pr. n. e. Nehemija 2:1-8 kaže da je u proljeće te godine, u židovskome mjesecu nisanu, kraljev peharnik Nehemija dobio od kralja odobrenje da obnovi i ponovno sagradi Jeruzalem, gradski zid i gradska vrata. Danijelovo proročanstvo kaže da će proći 69 godišnjih tjedana, odnosno 483 godine, “od časa kad izađe riječ da se Jeruzalem obnovi i ponovno sagradi pa do Mesijanskog Vođe”. To se proročanstvo na izvanredan način ispunilo kad je Isus bio pomazan 29. n. e., na što ukazuje i svjetovna i biblijska  povijest * (Dan. 9:24-27; Luka 3:1-3, 23). Nehemijina i Lukina knjiga izvanredno su povezane s Danijelovim proročanstvom. Sve to pokazuje da prava proročanstva potječu od Jehove Boga i da ih on ispunjava. Nehemijina je knjiga uistinu dio nadahnute Božje Riječi.

6. (a) Koje su vijesti navele Nehemiju da se moli Jehovi i što mu je kralj odobrio? (b) Kako su Židovi reagirali na Nehemijin plan?

⁶ Nehemija odlazi u Jeruzalem (1:1–2:20). Nehemiju je silno uznemirilo ono što je čuo od Hananija, koji se vratio iz Jeruzalema u Šušan donoseći loše vijesti o teškom stanju tamošnjih Židova i o razvaljenom gradskom zidu i vratima. Nehemija je postio i molio se Jehovi, ‘Bogu nebeskom, Bogu velikom, koji ulijeva strah, koji čuva savez i iskazuje milost onima koji ga ljube i drže zapovijedi njegove’ (1:5). Priznao je Izraelove grijehe i molio Jehovu da se zbog svog imena sjeti svog naroda, kao što je obećao Mojsiju (5. Mojs. 30:1-10). Kad je kralj upitao Nehemiju zašto je tužan, Nehemija mu je ispričao u kakvom se stanju nalazi Jeruzalem i zamolio ga za dopuštenje da se vrati i obnovi grad i gradski zid. Kralj mu je to odobrio, pa je on odmah krenuo na put u Jeruzalem. Nakon što je noću pregledao gradski zid kako bi ustanovio koliki ih posao očekuje, iznio je svoj plan Židovima, naglašavajući da sve to vodi Božja ruka. Oni su nato rekli: “Ustanimo i gradimo!” (Neh. 2:18). Kad su Samarićani i drugi susjedni narodi čuli da su započeli radovi, stali su se rugati Židovima i ismijavati ih.

7. Kako su tekli radovi i koja je situacija zahtijevala da se posao nanovo organizira?

⁷ Zid je obnovljen (3:1–6:19). Radovi na zidu započeli su trećega dana petoga mjeseca, a u njima su sudjelovali i svećenici i knezovi i običan narod. Popravak gradskih vrata i zida između njih brzo je napredovao. No Sanbalat Horonjanin se rugao: “Što to rade ti jadni Židovi? (...) Hoće li sve u jedan dan završiti?” Nato mu se i Tobija Amonac pridružio u ruganju: “Da se lisica zaleti u kameni zid koji grade, srušila bi ga!” (4:2, 3). Kad je zid bio dovršen do pola visine, udruženi su se neprijatelji razgnjevili i dogovorili da dođu i bore se protiv Jeruzalema. No Nehemija je hrabrio Židove da misle na “Jehovu, velikog Boga koji ulijeva strah” i da se bore za svoje obitelji i domove (4:14). Nanovo su organizirali posao kako bi se prilagodili napetoj situaciji — neki su čuvali stražu s kopljem u ruci, a drugi su radili s mačem pripasanim uz bok.

8. Kako je Nehemija riješio probleme između samih Židova?

⁸ No i među samim Židovima bilo je problema. Neki su tražili lihvarske kamate od svojih suvjernika, što je bilo protivno Jehovinom zakonu (2. Mojs. 22:25). Nehemija je to ispravio savjetujući ih da se čuvaju materijalizma, a ljudi su bili spremni postupiti u skladu s tim. Tijekom svih dvanaest godina koliko je bio upravitelj, od 455. pr. n. e. do 443. pr. n. e., Nehemija nikada nije zahtijevao da mu narod daje hranu, iako je kao upravitelj imao pravo na to, jer je narod već bio teško opterećen.

9. (a) Kako se Nehemija odupro podmuklim metodama kojima su neprijatelji pokušali zaustaviti gradnju? (b) Za koliko je dana bio dovršen zid?

⁹ Neprijatelji su zatim pokušali podmuklijim metodama zaustaviti gradnju. Pozvali su Nehemiju da dođe na dogovor, no on je odgovorio da nema vremena jer je u velikom poslu. Sanbalat je tada optužio Nehemiju da sprema pobunu i da se želi proglasiti kraljem u Judi. Potajno je unajmio nekog Židova da uplaši Nehemiju i navede ga da se sakrije u hram, što ne bi bilo u skladu sa zakonom. Nehemija se nije dao zastrašiti, nego je smireno i poslušno nastavio izvršavati zadatak dobiven od Boga. Zid je bio dovršen “za pedeset i dva dana” (Neh. 6:15).

10. (a) Gdje je narod živio i kakav je popis Nehemija načinio? (b) Kakav je skup bio sazvan i što je bilo na programu prvoga dana?

¹⁰ Poučavanje naroda (7:1–12:26). U gradu je živjelo malo ljudi i kuće još nisu bile sagrađene jer je većina Izraelaca živjela izvan grada na zemlji koju su naslijedili prema plemenskoj pripadnosti. Bog je potaknuo Nehemiju da okupi dostojanstvenike i sav narod kako bi ih upisao u rodoslovni popis. Pritom se služio rodoslovljem onih koji su se već prije vratili iz Babilona. Bio je sazvan osmodnevni skup na trgu pred Vodenim vratima. Ezra je započeo program stojeći na drvenom postolju. Blagoslovio je Jehovu, a zatim je od svanuća do podneva čitao iz knjige Mojsijeva zakona. Pomagali su mu i drugi sposobni leviti, koji su narodu tumačili Zakon i “čitali (...) naglas iz knjige, iz zakona pravoga Boga, tumačeći ga i razlažući njegov smisao. Tako su razjašnjavali pročitano” (8:8). Nehemija je ohrabrio narod da slavi i veseli se i da shvati snagu ovih riječi: “Radost Jehovina vaša je utvrda” (8:10).

11. Kakav se sastanak održao drugoga dana i kako se narod veselio?

¹¹ Drugoga dana skupa poglavari naroda održali su poseban sastanak s Ezrom kako bi bolje  razumjeli Zakon. Saznali su da se upravo sedmog mjeseca treba slaviti Blagdan sjenica, pa su odmah organizirali posao kako bi se načinile sjenice za tu Jehovinu svetkovinu. Sedam su dana boravili u sjenicama i slušali Zakon koji se svaki dan naglas čitao, i “veselje je njihovo bilo vrlo veliko”. Osmoga su dana održali svečani skup, “kako je bilo propisano” (Neh. 8:17, 18; 3. Mojs. 23:33-36).

12. (a) Kakav je skup održan nešto kasnije istoga mjeseca i o čemu se govorilo na njemu? (b) Kakva je izjava usvojena? (c) Kako su Židovi počeli naseljavati Jeruzalem?

¹² Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca sinovi Izraelovi ponovno su se sakupili i odvojili se od svih tuđinaca. Slušali su posebno čitanje Zakona, a zatim se skupina levita osvrnula na to kako se Bog brinuo za Izraela, te su svi mogli ispitati što im je u srcu. Glavna misao na tom skupu bila je: “Ustanite, blagoslivljajte Jehovu, Boga svojega, odvijeka i dovijeka! I neka je blagoslovljeno ime tvoje slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale!” (Neh. 9:5). Priznali su grijehe svojih praotaca i ponizno molili za Jehovin blagoslov. Napravili su to u obliku pismene izjave koju su ovjerili pečatom narodnih predstavnika. Svi su se složili da neće sklapati brakove s pripadnicima drugih naroda, da će držati dan počinka i da će davati priloge za službu u hramu i za one koji vrše tu službu. Ždrijebom je bila izabrana svaka deseta osoba da se trajno naseli u Jeruzalemu, unutar gradskih zidina.

13. Kako je tekla svečanost održana povodom podizanja zida i što je uslijedilo nakon toga?

¹³ Svečanost povodom podizanja zida (12:27–13:3). Svečanost održana povodom izgradnje novog zida bila je prigoda za pjesmu i veselje. Tom je prilikom bio održan još jedan skup. Nehemija je organizirao da dva velika zbora za pjevanje zahvalnica i povorke hodaju zidom u suprotnom smjeru, da bi se na koncu susreli kod Jehovinog doma kako bi ondje prinijeli žrtve. Bilo je organizirano skupljanje materijalnih priloga za izdržavanje svećenika i levita koji su služili u hramu. Prilikom sljedećeg čitanja svetih spisa Izraelci su saznali da Amonci i Moapci ne smiju biti primljeni u izraelsku zajednicu, pa su počeli odvajati sve tuđince od Izraela.

14. Opiši grijehe koje je narod činio tijekom Nehemijina izbivanja i mjere koje je Nehemija poduzeo kako bi ih iskorijenio.

¹⁴ Uklanjanje nečistoće (13:4-31). Nehemija je neko vrijeme proveo u Babilonu, a po povratku u Jeruzalem otkrio je da su se neki novi grijesi uvukli među Židove. Kako su se samo stvari brzo promijenile! Veliki svećenik Elijašib čak je u hramskom dvorištu uredio blagovaonicu Amoncu Tobiji, jednom od Božjih neprijatelja. Nehemija je odmah reagirao. Izbacio je Tobijino pokućstvo i očistio sve druge blagovaonice. Saznao je i da leviti više nisu dobivali priloge, pa su odlazili iz Jeruzalema kako bi zarađivali za život. U gradu je cvjetala trgovina. Narod nije držao dan počinka. Stoga im je Nehemija rekao: “Vi još više raspaljujete gnjev na Izraela oskvrnjujući dan počinka” (13:18). Zato je na dan počinka zatvorio gradska vrata kako trgovci ne bi ulazili u grad i zapovjedio im je da se drže dalje od gradskog zida. No Židovi su činili nešto još gore, iako su čvrsto obećali da to više neće ponoviti. Naime, u grad su ponovno doveli tuđinke, poganke. Djeca proizašla iz tih veza više nisu govorila židovski jezik. Nehemija ih je podsjetio da je i Salamun zgriješio zbog tuđinki. Zbog tog je grijeha Nehemija otjerao unuka velikog svećenika Elijašiba. * Potom je odredio dužnosti svećenicima i posao levitima.

15. Za što je Nehemija ponizno molio?

¹⁵ Nehemija je završio svoju knjigu jednostavnom i poniznom molbom: “Sjeti me se, Bože moj, po dobru!” (13:31).

16. U čemu je Nehemija odličan primjer svima koji žele služiti pravom Bogu?

¹⁶ Nehemijina odanost Bogu trebala bi biti poticaj svima koji žele služiti pravom Bogu. On je napustio ugledan položaj kako bi bio skroman nadglednik među Jehovinim narodom. Čak nije htio primati materijalne priloge na koje je imao pravo i otvoreno je osudio materijalizam kao zamku. Poticao je cijeli narod da revno služi Jehovi i zastupa pravu religiju (5:14, 15; 13:10-13). Nehemija nam je pružio odličan primjer jer je bio nesebičan, razborit, poduzetan i neustrašivo je zastupao pravdu usprkos opasnosti (4:14, 19, 20; 6:3, 15). Osjećao je ispravan strah pred Bogom i želio je ojačati vjeru svojih suvjernika (13:14; 8:9). Energično je primjenjivao Jehovin zakon, osobito kad se radilo o svetoj službi Bogu i otklanjanju stranih utjecaja, kao što su bili brakovi s poganima (13:8, 23-29).

17. Zašto je Nehemija dobar primjer u poznavanju Božjeg zakona i u njegovoj primjeni?

¹⁷ U cijeloj se knjizi jasno vidi da je Nehemija dobro poznavao Jehovin zakon i da ga je primjenjivao.  Molio je Jehovu za blagoslov zbog njegovog obećanja zapisanog u 5. Mojsijevoj 30:1-4 i bio je uvjeren da će Jehova s njim postupati vjerno (Neh. 1:8, 9). Organizirao je brojne skupove, prije svega zato da bi upoznao Židove s onim što je bilo prije napisano. Nehemija i Ezra čitali su Zakon te marljivo tumačili narodu Božju Riječ i u potpunosti je primjenjivali (8:8, 13-16; 13:1-3).

18. Koje pouke mogu izvući svi nadglednici iz Nehemijinog primjera?

¹⁸ Nehemija se u potpunosti oslanjao na Jehovu i ponizno mu se molio. To bi nas trebalo ohrabriti da se i mi u molitvi oslanjamo na Boga. Prisjetimo se kako su njegove molitve veličale Boga, kako je u njima priznao grijehe svog naroda i molio se da se posveti Jehovino ime (1:4-11; 4:14; 6:14; 13:14, 29, 31). Taj je revni nadglednik bio pokretačka snaga među Božjim narodom. To se može vidjeti po spremnosti Židova da slijede njegovo mudro vodstvo i po radosti koju su osjećali dok su zajedno s njim izvršavali Božju volju. On je uistinu bio primjer vrijedan oponašanja! No kad nisu imali mudrog nadglednika, među njih se brzo uvukao materijalizam, pokvarenost i otvoreno otpadništvo. To bi trebalo potaknuti sve današnje nadglednike Božjeg naroda da budu poduzetni, oprezni i revni dok pomažu svojoj kršćanskoj braći te da ih obazrivo i odlučno vode u svetoj službi Jehovi.

19. (a) Kako je Nehemija koristio Božju Riječ da ojača povjerenje u obećanja o Kraljevstvu? (b) Na što nada u dolazak Kraljevstva potiče današnje Božje sluge?

¹⁹ Nehemija se potpuno oslanjao na Božju Riječ. On je revno poučavao narod Božjoj Riječi, no usto ju je koristio i da bi utvrdio pravo nasljedstva prema rodoslovnim popisima i organizirao službu svećenika i levita među Božjim obnovljenim narodom (Neh. 1:8; 11:1–12:26; Još. 14:1–21:45). Sve to sigurno je silno ohrabrilo židovski ostatak. Ojačalo je njihovo povjerenje u veličanstvena obećanja o Potomku koja su bila dana u prošlosti i o većoj obnovi koja će uslijediti u njegovom Kraljevstvu. Nada u obnovu koja će uslijediti pod vlašću Kraljevstva potiče Božje sluge da se hrabro bore za Kraljevstvo i da marljivo podupiru pravu religiju diljem svijeta.