1. Što znači ime “Job” i na koja pitanja odgovara Knjiga o Jobu?

KNJIGA o Jobu jedna je od najstarijih knjiga nadahnutog Svetog pisma. To je knjiga koja se izuzetno cijeni i često citira, ali se slabo razumije. Zašto je napisana i zašto je korisna za nas danas? Odgovor se može naslutiti iz samog Jobovog imena, koje znači “omražen”. Zapravo, ova knjiga postavlja dva važna pitanja: Zašto nedužni pate? Zašto Bog dopušta zlo na Zemlji? Zapis o Jobu i njegovoj velikoj ustrajnosti u patnjama pomoći će nam da dobijemo odgovore na ta pitanja. Sve je bilo zapisano, kako je Job i poželio (Job 19:23, 24).

2. Što dokazuje da je Job bio stvarna osoba?

² Job je postao sinonim za strpljivost i ustrajnost. No je li Job stvarno postojao? Usprkos svim Đavlovim nastojanjima da sa stranica povijesti izbriše taj divan primjer vjernosti Bogu, odgovor je sasvim jasan: Job je stvarna povijesna osoba! Jehova ga je spomenuo zajedno sa svoja druga dva svjedoka čije je postojanje potvrdio i Isus Krist: Noom i Danijelom (Ezek. 14:14, 20; usporedi Mateja 24:15, 37). Stari su Hebreji Joba smatrali stvarnom osobom. Kršćanski pisac Jakov ukazao je na Joba kao na primjer ustrajnosti (Jak. 5:11). Jedino istiniti životni primjer — a ne izmišljotina — može imati takvu težinu i uvjeriti Božje sluge da u svim okolnostima mogu ostati vjerni Bogu. Povrh toga, snaga govora zapisanih u Knjizi o Jobu i osjećaji koji iz njih izviru svjedoče da se radi o stvarnom životu.

3. Što dokazuje da je Knjigu o Jobu nadahnuo Bog?

³ Vjerodostojnost i nadahnutost Knjige o Jobu potvrđuje i to što su je stari Hebreji uvijek smatrali dijelom biblijskog kanona — što je osobito značajna činjenica ako se zna da Job nije bio Izraelac. Pored toga što su Joba spominjali Ezekijel i Jakov, apostol Pavao citirao je iz Knjige o Jobu (Job 5:13; 1. Kor. 3:19). Snažan dokaz njenog nadahnuća je i to što se u zapanjujućoj mjeri slaže s činjenicama koje je utvrdila suvremena znanost. Kako je njen pisac mogao znati da Jehova “zemlju drži ni o što obješenu”, kad se zna da su stari narodi imali krajnje čudne predodžbe o tome na čemu Zemlja stoji? (Job 26:7). Prema jednom drevnom vjerovanju, Zemlja leži na slonovima koji stoje na ogromnoj morskoj kornjači. Zašto u Knjizi o Jobu ne nailazimo na takve besmislice? Očigledno zato što je Stvoritelj Jehova nadahnuo pisca da napiše istinu. I brojni drugi opisi Zemlje i njenih čuda te života divljih životinja i ptica u njihovom prirodnom staništu tako su točni da je jasno kako jedino Jehova Bog može biti Autor koji je nadahnuo Knjigu o Jobu. *

4. Kada i gdje se odigrala opisana životna drama i kada je dovršeno pisanje Knjige o Jobu?

⁴ Job je živio u zemlji imenom Us, koja se, po nekim geografima, nalazila u sjevernoj Arabiji u blizini edomske zemlje i istočno od zemlje obećane Abrahamovom potomstvu. Južno od nje živjeli su Sabejci, a istočno Kaldejci (1:1, 3, 15, 17). Job je opisane patnje doživio dugo nakon Abrahamove smrti. Bilo je to vrijeme kad ‘na zemlji nije bilo nikoga kao što je Job — čovjeka čestita i pravedna’ (1:8). Po svemu sudeći, bilo je to nakon što je umro Josip (1657. pr. n. e.), čovjek izuzetne vjere, a prije nego što je Mojsije počeo vjerno služiti Bogu. U to vrijeme kad je Izrael bio uprljan demonskom egipatskom religijom, Job se isticao po tome što je na čist način obožavao Jehovu. Isto tako, postupci spomenuti u prvom poglavlju i činjenica da je Jehova prihvatio Joba kao svog pravog slugu pokazuju da se opisani događaji zbivaju u patrijarhalno doba, a ne nakon 1513. pr. n. e., jer je od te godine Bog ‘poznavao samo Izraela’, koji je bio pod Zakonom (Amos 3:2; Efež. 2:12). Prema tome, ako se uzme u obzir da je Job prilično dugo živio, knjiga vjerojatno obuhvaća vrijeme između 1657. i 1473. pr. n. e., godine Mojsijeve smrti. Mojsije ju je dovršio neko vrijeme nakon Jobove smrti, dok su Izraelci još uvijek bili u pustinji (Job 1:8; 42:16, 17).

5. Na temelju čega se može zaključiti da je Mojsije pisac Knjige o Jobu?

⁵ Zašto možemo tvrditi da je njen pisac Mojsije? Ta je tvrdnja u suglasju s najstarijim  predajama kako židovskih tako i ranokršćanskih učenjaka. Živopisan i autentičan hebrejski pjesnički stil kojim je pisana Knjiga o Jobu otkriva da je izvorno napisana na hebrejskom — dakle na Mojsijevom jeziku. Ni u kom slučaju ne može se raditi o prijevodu s nekog drugog jezika, primjerice arapskog. Pored toga, prozni dijelovi imaju više sličnosti s Petoknjižjem nego i s jednom drugom biblijskom knjigom. Pisac je morao biti Izraelac — a Mojsije je to bio — zato što su Židovima “povjerene svete objave Božje” (Rim. 3:1, 2). Mojsije je 40 godina svoje zrele dobi proveo u Midjanu, nedaleko od Usa, gdje je mogao saznati pojedinosti zapisane u Knjizi o Jobu. Kad je kasnije s Izraelcima tijekom njihovog 40-godišnjeg lutanja pustinjom prolazio blizu Jobovog zavičaja, Mojsije je mogao doznati i zapisati završne pojedinosti ove knjige.

6. Zašto se može reći da glavna vrijednost Knjige o Jobu nije njena književna vrijednost?

⁶ “Jobova se knjiga ubraja u najznačajnija djela svjetske književnosti”, kao što stoji u Praktičnom biblijskom leksikonu. * No njena glavna vrijednost nije književna. Knjiga o Jobu odlikuje se među biblijskim knjigama po isticanju Jehovine moći, pravde, mudrosti i ljubavi. Ona na vrlo jasan način predočava glavno sporno pitanje koje se pojavilo u svemiru. Uvelike razjašnjava ono što piše u drugim knjigama Biblije, posebice u 1. i 2. Mojsijevoj, Propovjedniku, Luki, Rimljanima i Otkrivenju. (Usporedi Joba 1:6-12; 2:1-7 s 1. Mojsijevom 3:15; 2. Mojsijevom 9:16; Lukom 22:31, 32; Rimljanima 9:16-19; Otkrivenjem 12:9; usporedi i Joba 1:21; 24:15; 21:23-26; 28:28 s odgovarajućim mislima iz Propovjednika 5:15; 8:11; 9:2, 3; 12:13.) Odgovara na mnoga životna pitanja. Nema sumnje da je Knjiga o Jobu sastavni dio nadahnute Božje Riječi, koji uvelike olakšava njeno ispravno razumijevanje.

7. U kakvim okolnostima upoznajemo Joba u uvodnom dijelu knjige?

⁷ Uvodni dio Knjige o Jobu (1:1-5). Joba upoznajemo kao čovjeka ‘čestita i pravedna, koji se bojao Boga i klonio zla’. Živio je sretno, imao je sedam sinova i tri kćeri. Bio je bogati zemljoposjednik koji je posjedovao brojna stada krupne i sitne stoke. Imao je i mnogo slugu i bio je “najveći od svih ljudi na Istoku” (1:1, 3). Ali nije bio materijalist, jer se nije uzdao u svoj imetak. Bogat je bio i u duhovnom smislu, jer je činio dobra djela, i uvijek bio spreman pomoći onome tko je bio u nevolji ili teškoćama i odjenuti čovjeka koji nije imao odjeće (29:12-16; 31:19, 20). Svi su ga poštovali. Job je služio pravome Bogu, Jehovi. Nije se htio klanjati Suncu, Mjesecu i zvijezdama kao što su to činili poganski narodi, nego je bio vjeran Jehovi, besprijekorno je vršio njegovu volju i bio je u bliskom odnosu s njim (29:7, 21-25; 31:26, 27; 29:4). Job je služio kao svećenik svoje obitelji i redovito je prinosio žrtve paljenice da bi im se oprostili grijesi koje su možda počinili.

8. (a) Kako je Sotona doveo u pitanje Jobovu iskrenost? (b) Kako je Jehova reagirao na izazov?

⁸ Sotona upućuje izazov Bogu (1:6–2:13). Na čudesan se način podigao zastor s inače nevidljivog svijeta kako bi se vidjelo ono što se zbiva na nebu. Jehova predsjeda zboru svojih nebeskih sinova. Među njih je došao i Sotona. Kad je Jehova spomenuo svoga vjernog slugu Joba, Sotona je doveo u pitanje Jobovu iskrenost, optužujući ga da služi Bogu samo iz materijalne koristi. Sotona je rekao da će, ako mu Bog dopusti da Jobu oduzme sve što ima, Job okrenuti leđa Bogu. Jehova je prihvatio izazov, a jedino što Sotoni nije dopustio je da dirne samoga Joba.

9. (a) Koje su teške kušnje snašle Joba? (b) Po čemu znamo da je ostao vjeran Bogu?

⁹ Job ništa nije slutio, no iznenada je počeo doživljavati nesreću za nesrećom. Sabejci i Kaldejci opljačkali su njegovo silno bogatstvo. Oluja je ubila njegove sinove i kćeri. No sve te teške kušnje nisu mogle navesti Joba da prokune Boga i okrene mu leđa. Naprotiv, kazao je: “Neka je blagoslovljeno ime Jehovino!” (1:21). Sotona je bio poražen i pokazao se lažljivcem, no ponovno je došao pred Jehovu i iznio optužbu: “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju” (2:4). Sotona je tvrdio da će navesti Joba da u lice prokune Boga ako mu Bog dopusti da dirne Jobovo tijelo. Kad je dobio dopuštenje da Jobu učini što god želi, samo da mu ne smije oduzeti život, Sotona mu je nanio tešku bolest. Jobovo meso kao da se ‘obuklo u crve i u grude praha zemaljskoga’, a njegovo tijelo i dah tako su počeli zaudarati da se gadio svojoj ženi i rodbini (7:5; 19:13-20). Žena ga je nagovarala: “Zar si još postojan u neporočnosti svojoj? Prokuni Boga, pa umri!” Te riječi otkrivaju da je Job još uvijek bio vjeran Bogu. Job je nato prekorio ženu i nije želio ‘sagriješiti usnama svojim’ (2:9, 10).

10. Kakvu je nijemu “utjehu” Sotona pružio Jobu?

¹⁰ Sotona je potom doveo Jobu tri prijatelja da ga “utješe”. To su bili Elifaz, Bildad i Sofar. Oni izdaleka nisu prepoznali Joba, no potom su stali glasno plakati i bacati prah u nebo, po svojim glavama. Zatim su sjeli kraj njega na zemlju, ne progovorivši ni riječi. Nakon sedam dana i noći ove nijeme “utjehe”, Job je konačno prekinuo šutnju otvarajući dugu raspravu sa svojim “suosjećajnim” prijateljima (2:11).

11-13. Kako je Job otvorio raspravu, koju je optužbu iznio Elifaz i što mu je Job odvažno odgovorio?

 ¹¹ Rasprava: prvi krug (3:1–14:22). Od ovog trenutka odvijanje ove životne drame opisano je predivnim hebrejskim pjesničkim stilom. Job je prokleo dan svojega rođenja i pitao se zašto ga Bog drži na životu.

¹² Elifaz je odgovorio Jobu optužbom da nije neporočan. Tvrdio je da nikada nisu nevini poginuli. Prisjetio se i noćnog viđenja u kojem mu je neki glas rekao da Bog ne vjeruje svojim slugama, osobito onima koji su načinjeni od gline, od praha zemaljskog. On je time zapravo ustvrdio da Job pati zato što ga je Svemogući Bog kaznio.

¹³ Job je odvažno odgovorio Elifazu. Jadikovao je kao što bi vjerojatno to učinio i svatko drugi tko bi doživio takav napad i nesreću. Smrt bi mu donijela olakšanje. Predbacio je svojim prijateljima da su se smišljeno okomili na njega, negodujući: “Poučite me, a ja ću šutjeti! Pomozite mi da shvatim kakvu sam grešku učinio!” (6:24). Job se obratio Bogu, ‘onome koji promatra čovjeka’, braneći svoju pravednost (7:20).

14, 15. Kakve je zaključke iznio Bildad i zašto se Job bojao da će izgubiti spor s Bogom?

¹⁴ Potom je Bildad iznio svoje zaključke, tvrdeći da su Jobovi sinovi zgriješili te da Job nije čestit čovjek jer bi ga inače Bog uslišio. Uputio je Joba da razmisli o prethodnim naraštajima i da se drži onoga što su dokučili njihovi oci.

¹⁵ Job je reagirao tvrdeći da Bog nije nepravedan i da ne treba čovjeku polagati račune, jer “čini djela velika i neistraživa, čudesa kojima nema broja” (9:10). Znao je da ne može pobijediti bude li ušao u spor s Jehovom. Može ga jedino moliti za milost. No ima li uopće ikakve koristi od toga da čovjek nastoji činiti ono što je ispravno? “I čestitoga i zloga on privodi kraju njihovom” (9:22). Na zemlji nema pravednog suda. Job se bojao da će izgubiti i spor s Bogom. Trebao mu je posrednik, netko tko bi mogao suditi među njima. Pitao je zašto ga se iskušava i molio je Boga da se sjeti da ga je načinio “od gline” (10:9). Izrazio je zahvalnost Bogu za sva dobra koja je učinio i, premda je sebe smatrao pravednim, vjerovao je da će se Bog samo još više razgnjeviti bude li se sporio s njim. Nije li mu onda bolje da izdahne i umre?

16, 17. (a) Što je Sofar uobraženo savjetovao Jobu? (b) Kako je Job gledao na svoje “tješitelje” i u što je bio posve uvjeren?

¹⁶ U raspravu se potom uključio Sofar. On je zapravo rekao: ‘Zar smo djeca pa moramo slušati ove prazne riječi? Tvrdiš da si čist, ali kad bi barem Bog progovorio, on bi razotkrio tvoju krivnju.’ Pitao je Joba: “Možeš li dokučiti dubine Božje?” (11:7). Savjetovao je Jobu da odbaci zlodjela jer će oni koji tako učine doživjeti blagoslove, dok će se ‘zlima oči ugasiti’ (11:20).

¹⁷ Job je odvratio britkim sarkazmom: “Doista, vi ste veliki ljudi — s vama će izumrijeti mudrost!” (12:2). Iako im on služi za podsmijeh, nije gori od njih. Da su njegovi prijatelji promislili o Božjim stvaralačkim djelima, i od njih bi nešto mogli naučiti. Snaga je i mudrost u Boga, koji svime upravlja, pa i “narode on čini velikima, a onda ih zatire” (12:23). Jobu bi bilo zadovoljstvo raspraviti se s Bogom, a njegova su tri “tješitelja” zapravo ‘lažima druge ocrnjivala, svi su oni liječnici bezvrijedni’ (13:4). Bilo bi mudro da su šutjeli! Job je potom izrazio uvjerenje da je u pravu i pozvao je Boga da ga sasluša. Zatim je prešao na novu misao. Rekao je: “Čovjek, kojega je žena rodila, kratka je vijeka i pun nemira” (14:1). Čovjek nestaje brzo poput cvijeta ili sjene. Čistoga se ne može izvaditi iz nečistoga. Job je zamolio Boga da ga sakrije u grobu dok ne prođe njegov gnjev i pritom je pitao: “Kad čovjek umre, može li se u život vratiti?” Jobov odgovor zrači nadom: “Čekat ću, dok ne dođe oslobođenje moje” (14:13, 14).

18, 19. (a) Što je Elifaz ismijao na početku drugog kruga rasprave? (b) Kako je Job gledao na “utjehu” koju su mu pružili njegovi prijatelji i što je očekivao od Jehove?

¹⁸ Rasprava: drugi krug (15:1–21:34). Otvarajući drugi krug rasprave, Elifaz je ismijao Jobovo znanje, tvrdeći da je Job ‘trbuh svoj vjetrom istočnim napunio’ (15:2). Ponovno je podcjenjivao Joba zato što je Job rekao da sebe smatra čestitim. Elifaz je tvrdio da Jehova ne vjeruje ni smrtnim ljudima ni svojim svetim nebeskim slugama. Neizravno je optužio Joba da se želi uzdići iznad Boga te da je otpadnik, sklon mitu i varalica.

¹⁹ Job je uzvratio svojim prijateljima izjavom da su ‘mučni tješitelji koji govore riječima ispraznim’ (16:2, 3). Da su oni na njegovom mjestu, on ih ne bi tako ponižavao. Job se silno želio opravdati i zato je očekivao da će Jehova presuditi u njegovom slučaju, jer on pozna njegov život. Job nije našao mudrosti kod svojih prijatelja. Oni su mu oduzeli svaku nadu. Njihova je “utjeha” bila istinita koliko i tvrdnja ‘noć je dan’. Jedina mu je nada bila da će ‘otići u grob’ (17:15, 16).

20, 21. Kako je Bildad izrazio ogorčenje, zašto je Job negodovao i čemu se nadao?

²⁰ Rasprava se zaoštrila. Bildad je sad već bio pun gorčine jer je smatrao da je Job njegove prijatelje usporedio s nerazumnim životinjama. Pitao je Joba: “Zar će zbog tebe zemlja opustjeti?” (18:4). Upozorio ga je da će upasti u strašnu zamku i poslužiti za primjer drugim ljudima — neće iza sebe ostaviti potomstva.

 ²¹ Job je odvratio: “Dokle ćete dražiti dušu moju i satirati me riječima?” (19:2). Izgubio je obitelj i prijatelje, žena i ukućani okrenuli su mu leđa, a on je sam ‘jedva smrti umaknuo’ (19:20). Rekao je da se nada otkupitelju koji će za njega izboriti pravdu te da će na koncu ‘gledati Boga’ (19:25, 26).

22, 23. (a) Što je smetalo Sofara i što je tvrdio u vezi s navodnim Jobovim grijesima? (b) Kojim mu je nepobitnim argumentom Job uzvratio?

²² I Sofara je kao i Bildada smetalo to što mora slušati Jobove ‘opomene koje ga vrijeđaju’ (20:3). Ponovio je tvrdnju da su Joba stigle posljedice njegovih grijeha. Zli uvijek primaju Božju kaznu i nemaju mira niti dok u materijalnom pogledu uživaju obilje, tvrdio je Sofar.

²³ Job je uzvratio nepobitnim argumentom: Ako Bog uvijek tako kažnjava zle, zašto onda zli ostaju na životu, dočekaju starost, bogate se? Dani im prolaze u veselju. Koliko ih često snalaze nevolje? Ukazao je na to da smrt jednako snalazi i bogate i siromašne, samo što zlikovci najčešće umiru “bez briga ikakvih i u miru”, dok pravednik umire “s gorčinom u duši” (21:23, 25).

24, 25. (a) Koje je laži i klevete o Jobu iznio samopravedni Elifaz? (b) Kako je Job osporio njegove optužbe i koji je izazov uputio?

²⁴ Rasprava: treći krug (22:1–25:6). Elifaz je ponovno krenuo u žestoki napad. Rugao se Jobu zato što je rekao da je čestit u očima Svemogućega. Iznosio je laži i klevete, tvrdeći da je Job zao, da je iskorištavao siromašne, da je uskraćivao kruh gladnima te da je zlostavljao udovice i djecu koja nemaju oca. Elifaz je tvrdio da Jobov život i nije baš tako čist kako to on tvrdi i da ga je upravo zato snašlo sve ovo zlo. Ali “ako se vratiš k Svemogućemu”, naglasio je Elifaz, “on će te saslušati” (22:23, 27).

²⁵ Job je osporio Elifazove besramne optužbe time što je rekao da bi želio da ga sam Bog sasluša jer on poznaje njegovu pravednost. Istina je da ima onih koji tlače siročad, udovice i siromahe, koji ubijaju, kradu i čine preljub. Oni mogu napredovati neko vrijeme, ali će na kraju dobiti plaću koju zaslužuju. Bit će zatrti. Zato je Job uputio izazov: “Tko će me, dakle, lažljivcem proglasiti” (24:25).

26. Što je odgovorio Bildad, a kako je reagirao Sofar?

²⁶ Bildad je odgovorio kratko i oštro, ustrajući na tvrdnji da nijedan čovjek ne može biti čist pred Bogom. Sofar se nije uključivao u raspravu u trećem krugu. Nije imao što reći.

27. Kako je Job istaknuo veličinu Svemogućega?

²⁷ Jobovi zaključni argumenti (26:1–31:40). U završnim riječima Job je uspio posve ušutkati svoje prijatelje (32:12, 15, 16). Progovorio je izrazito sarkastično: ‘Baš ste pomogli onome koji snage nema! Lijepo ste savjetovali onoga koji mudrosti nema!’ (26:2, 3). Bilo kako bilo, ništa se ne može sakriti od Boga, čak niti u grobu. Job je počeo opisivati Božju mudrost ukazujući na nebeska prostranstva, Zemlju, oblake, more, vjetar — sve što čovjek može promatrati. To su samo djelići djela Svemogućega. To je tek šapat koji govori o njegovoj veličini.

28. Što je Job uvjereno tvrdio u vezi s neporočnosti?

²⁸ Uvjeren u svoju nedužnost, Job je izjavio: “Dokle god dišem, neću odstupiti od neporočnosti svoje!” (27:5). On je bio siguran da nije učinio ništa čime bi zaslužio nesreću koja ga je snašla. Protivno optužbama svojih prijatelja, znao je da će Bog nagraditi neporočne i da će dobra koja sada uživaju zlikovci na koncu naslijediti pravednici.

29. Kako je Job opisao mudrost?

²⁹ Čovjek zna odakle dolaze zemaljske dragocjenosti (srebro, zlato, bakar), “ali odakle mudrost dolazi?” (28:20). Tražio ju je među živima; tragao za njom u moru; ona se ne može kupiti zlatom ni srebrom. Bog je taj koji posjeduje mudrost. Njegov pogled seže nakraj zemlje i neba, on upravlja vjetrom i vodama, u njegovoj su vlasti kiša i olujni oblaci. Job je zaključio: “Gle, strah Jehovin — to je mudrost! Kloniti se zla — to je razboritost!” (28:28).

30. U kakvo se stanje Job silno želio vratiti, a u kakvom se stanju nalazio?

³⁰ Izmučeni Job potom je opisao svoj dotadašnji život. Rekao je kako čezne za time da obnovi svoje prisno prijateljstvo s Bogom, kad su ga poštovale i starješine grada. Izbavljao je nevoljnike i bio je oči slijepcima. Njegov je savjet bio dobar i ljudi su čekali da čuju njegove riječi. A sada, umjesto da bude poštovan, smiju mu se i mlađi od njega, čije očeve on ne bi stavio ni sa psima svoga stada. Pljuju ga i protive mu se. Ne daju mu mira ni u ovoj izuzetno teškoj nesreći koja ga je snašla.

31. U čiji je sud Job imao povjerenja i što je po njegovim tvrdnjama bila prava istina o njegovom životu?

³¹ Job je sebe opisao kao pobožnog čovjeka i molio je Jehovu da mu on sudi. “On će me izvagati na vagi točnoj, spoznat će Bog neporočnost moju” (31:6). Job se branio tvrdeći da su njegova djela bila dobra. Nije bio preljubnik niti je drugima smišljao zlo. Nije zanemarivao potrebe nevoljnih. Nije se uzdao u bogatstvo, premda je bio bogat. Nije štovao lažne bogove — Sunce, Mjesec i zvijezde — jer ‘i to bi bio prijestup koji bi pred suce trebao doći, jer bi se odrekao pravog Boga koji je na visini’ (31:28). Job je pozvao onoga tko se spori s njim da svojim optužbama pokuša pobiti te činjenice iz njegova života.

32. (a) Tko se uključio u razgovor? (b) Zašto se Elihu razgnjevio na Joba i na njegove prijatelje i što ga je potaknulo da govori?

 ³² Progovara Elihu (32:1–37:24). Cijelo to vrijeme raspravu je slušao Elihu, koji je bio potomak Buza, Nahorovog sina, što znači da je bio daljnji Abrahamov rođak. On je dotad čekao zato što je smatrao da stariji više znaju od njega. No razboritost ne dolazi s godinama, nego po Božjem duhu. Budući da je Job “za dušu svoju tvrdio da je pravednija od Boga”, Elihu se razgnjevio na njega, ali još više na Jobova tri prijatelja zbog toga što su u svojoj krajnjoj nerazboritosti proglasili Boga zlim. Elihu je bio ‘pun riječi’ i Božji ga je duh potaknuo da ih otvoreno izgovori, ali da pritom ni prema kome ne bude pristran niti da se ‘čovjeku zemaljskom obraća laskavim nazivima’ (Job 32:2, 3, 18-22; 1. Mojs. 22:20, 21).

33. U čemu je Job pogriješio, no na koji mu se način Bog smilovao?

³³ Elihu je govorio iskreno i priznao je Boga za svog Stvoritelja. Primijetio je da je Jobu više stalo do toga da opravda sebe nego Boga. Bog nije morao odgovarati na sve Jobove riječi, kao da bi on trebao braniti svoje postupke, a Job se ipak pokušavao prepirati s njim. No kad se Jobova duša približila smrti, Bog mu se smilovao i poslao mu glasnika, rekavši: “Izbavi ga da u jamu ne ode! Našao sam otkupninu za njega! Neka tijelo njegovo postane svježije nego u mladosti, neka se vrati u dane mladenačke snage svoje!” (33:24, 25). Pravednik će opet uživati blagostanje!

34. (a) Zbog čega je još Elihu prekorio Joba? (b) Što bi Job trebao učiniti umjesto da ističe vlastitu pravednost?

³⁴ Elihu je pozvao mudre da slušaju. Prekorio je Joba zbog toga što je rekao da čovjeku ništa ne koristi što ostaje čestit. Elihu je rekao: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao! Jer čovjeku zemaljskom on plaća po djelima njegovim” (34:10, 11). On svakom stvorenju može oduzeti dah životni i ono će umrijeti. Bog sudi nepristrano. Job je previše isticao vlastitu pravednost. Brzopleto je reagirao. Doduše, nije to učinio namjerno, nego zato što ‘nije imao znanja’, a Bog je s njim bio strpljiv (34:35). Još toga treba reći o Božjem opravdanju. Bog neće od pravednih ljudi odvratiti oči, ali će ih prekoriti. “Neće on zloga na životu ostaviti, nego će pravdu nevoljnicima dati” (36:6). Budući da je Bog najveći Učitelj, Job treba veličati njegova djela.

35. (a) O čemu bi Job trebao razmisliti? (b) Kome je Jehova naklonjen?

³⁵ U ozračju ispunjenom strepnjom zbog oluje koja se upravo tada spremala, Elihu je stao govoriti o velikim Božjim djelima i o tome kako on upravlja prirodnim silama. Jobu je rekao: “Stani i razmisli o čudesnim djelima Božjim!” (37:14). Trebao bi razmisliti o zlatnom sjaju i o veličanstvu Božjem koje strah ulijeva. Sve to čovjek nikako ne može dokučiti. “On je uzvišen u snazi svojoj. Pravdu i pravednost veliku on neće omalovažiti.” Da, Jehova drži do onih koji ga se boje, a ne do onih “koje vlastito srce uvjerava da su mudri” (37:23, 24).

36. Na koji je način Jehova poučio Joba i koja mu je pitanja postavio?

³⁶ Jehova odgovara Jobu (38:1–42:6). Job je zamolio Boga da mu odgovori. Jehova je potom iz oluje dao veličanstven odgovor. Postavio je Jobu niz pitanja koja sama po sebi predstavljaju pouku o čovjekovoj neznatnosti i o Božjoj veličini. “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio? (...) Tko joj je kamen ugaoni položio, dok su zvijezde jutarnje klicale zajedno i svi sinovi Božji uzvikivali radosno?” (38:4, 6, 7). Bilo je to davno prije Jobova rođenja! Jehova je postavljao pitanje za pitanjem — o morima na planeti Zemlji, o tome kako je odjevena oblacima, o zori, o vratima smrti, o svjetlu i tami — a Job na njih nije mogao odgovoriti. “Znaš li to? Jesi li se možda tada rodio, pa je mnogo dana tvojih?” (38:21). A što reći o riznicama snijega i tuče, o oluji, kiši i rosi, o ledu i mrazu, o golemim zviježđima, o munjama i oblacima, o zvijerima i pticama?

37. Koja su daljnja pitanja navela Joba da se ponizi i što je priznao i učinio?

³⁷ Job je ponizno priznao: “Evo, malen sam pred tobom. Što da ti odgovorim? Ruku stavljam na usta svoja” (40:4). Jehova je zapovjedio Jobu da odgovori na izazov. Postavio mu je još jedan niz izazovnih pitanja kojima je istaknuo svoju veličanstvenost, mudrost i moć koje se očituju u njegovim stvaralačkim djelima u prirodi. Čak su i vodenkonj i krokodil mnogo moćniji od Joba! Sve je to navelo Joba da se do kraja ponizi i prizna da je bio u krivu i da je govorio o onome o čemu ne zna ništa. Rekao je da odsad Boga više neće poznavati samo po pričanju jer ga je “vidio” tako što je mnogo toga o njemu shvatio, pa je povukao sve što je rekao i pokajao se “u prahu i pepelu” (42:6).

38. (a) Što je Jehova na kraju rekao Elifazu i njegovim prijateljima? (b) Kako je Jobu iskazao svoju naklonost i blagoslovio ga?

³⁸ Jehovina osuda i blagoslov (42:7-17). Jehova je potom osudio Elifaza i njegova dva prijatelja zato što o njemu nisu govorili istinu. Morat će prinijeti žrtve i moliti Joba da se moli za njih. Nakon toga Jehova je izbavio Joba iz nevolje što ga je zarobila i dao mu dvostruki blagoslov. Vratila su mu se braća, sestre i bivši prijatelji,  donoseći mu darove, a bio je blagoslovljen i tako što je dobio dvaput više ovaca, deva, goveda i magarica nego što ih je imao prije. Opet je dobio desetero djece. Po svoj zemlji nije bilo žena tako lijepih kao njegove tri kćeri. Život mu je čudom bio produljen još 140 godina, tako da je vidio četiri naraštaja svojih potomaka. Job je na koncu umro “star, nauživši se života” (42:17).

39. Na koje načine Knjiga o Jobu veliča i uzvisuje Jehovu?

³⁹ Knjiga o Jobu veliča Jehovu i svjedoči o njegovoj neizmjernoj mudrosti i moći (12:12, 13; 37:23). U njoj se Boga 31 put naziva Svemogućim, što je više nego u svim ostalim knjigama Biblije zajedno. Ona ističe njegovu vječnost i uzvišenost (10:5; 36:4, 22, 26; 40:2; 42:2), njegovu pravednost, milost i ljubav (36:5-7; 10:12; 42:12). Naglašava opravdanje Jehove, stavljajući ga ispred opravdanja čovjeka (33:12; 34:10, 12; 35:2; 36:24; 40:8). Pokazuje da je Jehova, Bog Izraela, ujedno i Jobov Bog.

40. (a) Kako Knjiga o Jobu veliča i tumači Božja stvaralačka djela? (b) Čime nagoviješta i potkrepljuje učenja grčkog dijela Biblije?

⁴⁰ Knjiga o Jobu veliča i tumači Božja stvaralačka djela (38:4–39:30; 40:15, 19; 41:1; 35:10). Potkrepljuje izjavu iz Prve Mojsijeve koja kaže da je čovjek načinjen od praha zemaljskog i da se u njega vraća (Job 10:8, 9; 1. Mojs. 2:7; 3:19). U njoj nalazimo pojmove kao što su “otkupitelj”, “otkupnina” i ‘vraćanje u život’, koji su nagovještaj učenja kojima će veliku važnost pridati grčki dio Biblije (Job 19:25; 33:24; 14:13, 14). Proroci i kršćanski pisci često su koristili iste ili srodne izraze kakve nalazimo i u Jobu. Primjerice, usporedi sljedeće tekstove: Job 7:17 — Psal. 8:4; Job 9:24 — 1. Ivan. 5:19; Job 10:8 — Psal. 119:73; Job 12:25 — 5. Mojs. 28:29; Job 24:23 — Izr. 15:3; Job 26:8 — Izr. 30:4; Job 28:12, 13, 15-19 — Izr. 3:13-15; Job 39:30 — Mat. 24:28. *

41. (a) Koja su teokratska mjerila istaknuta u Knjizi o Jobu? (b) U čemu je Božji sluga Job posebno dobar primjer za nas danas?

⁴¹ Na mnogo mjesta opisana su pravedna Jehovina mjerila po kojima bi čovjek trebao živjeti. Knjiga snažno osuđuje materijalizam (Job 31:24, 25), idolopoklonstvo (31:26-28), preljub (31:9-12), likovanje nad tuđom nesrećom (31:29), nepravdu i pristranost (31:13; 32:21), sebičnost (31:16-21), nepoštenje i laganje (31:5) te pokazuje da oni koji čine takva djela ne mogu naići na Božje odobravanje i dobiti vječni život. Elihu je izvrstan primjer u tome što se s drugima ophodio s dužnim poštovanjem, što je bio skroman, a istovremeno odvažan i hrabar te što je veličao Boga (32:2, 6, 7, 9, 10, 18-20; 33:6, 33). A Joba vrijedi oponašati zbog načina na koji je postupao kao glava obitelji, zbog njegove brige za obitelj i gostoljubivosti (1:5; 2:9, 10; 31:32). No Joba najviše pamtimo po nesalomljivoj vjernosti Bogu i strpljivom podnošenju nevolje. Primjer Joba, čija je vjera bila čvrsta poput bedema, jačao je Božje sluge tijekom cijele povijesti, a to čini osobito danas kad nam je vjera stalno na ispitu. “Čuli ste za Jobovu ustrajnost i vidjeli do kakvog je ishoda Jehova doveo njegove kušnje — vidjeli ste da je Jehova pun samilosti i milosrdan” (Jak. 5:11).

42. Koje temeljno sporno pitanje povezano s Kraljevstvom otkriva Knjiga o Jobu i koje zanimljive pojedinosti u vezi s tim pitanjem objašnjava?

⁴² Job nije pripadao Abrahamovu potomstvu, kojemu su dana obećanja u vezi s Kraljevstvom. Pa ipak, zapis o njegovoj vjernosti Bogu uvelike nam pomaže da razumijemo Jehovine naume povezane s Kraljevstvom. Knjiga o Jobu vrlo je važan dio Božje Riječi jer otkriva temeljno sporno pitanje koje se pojavilo u odnosu Boga i Sotone, pitanje koje se tiče i čovjekove vjernosti Jehovi kao svom Vladaru. Ona pokazuje da i anđeli, koji su stvoreni prije Zemlje i čovjeka, s velikim zanimanjem prate što se zbiva na Zemlji i kako će se riješiti taj spor (1:6-12; 2:1-5; 38:6, 7). Ukazuje na činjenicu da je taj spor započeo prije Jobova rođenja i da je Sotona stvarna duhovna osoba. Ako je Knjigu o Jobu doista napisao Mojsije, onda je to najstariji biblijski tekst u kojem se javlja hebrejski izraz hasSatan, koji nam pomaže da identificiramo ‘prazmiju’ (Job 1:6, bilješka; Otkr. 12:9). Knjiga o Jobu također pokazuje da Bog ne uzrokuje čovjekove patnje, bolest i smrt te objašnjava zašto se progone pravednici i zašto je zlima i zlu dopušteno da i dalje postoje. Otkriva da je Jehovi stalo do toga da sporno pitanje riješi jednom zauvijek.

43. Što danas moraju činiti svi koji žele doživjeti blagoslove Božjeg Kraljevstva, kako je to opisano u nadahnutom zapisu Knjige o Jobu?

⁴³ Sada je vrijeme da svi koji žele živjeti pod vlašću Božjeg Kraljevstva ostanu vjerni Bogu i time daju odgovor Sotoni, našem ‘optužitelju’ (Otkr. 12:10, 11). Čak i kad se nađu u teškim kušnjama, vjerni Božji sluge moraju se moliti da se Božje ime sveti te da dođe njegovo Kraljevstvo i satre Sotonu i sve njegovo podmuklo potomstvo. To će se zbiti u Božji “dan boja i rata”, koji će donijeti olakšanje i blagoslove kojima se i Job nadao (1. Petr. 4:12; Mat. 6:9, 10; Job 38:23; 14:13-15).