1. (a) Koje su ključne misli 2. Mojsijeve? (b) Kako se još naziva 2. Mojsijeva i na koju se knjigu nadovezuje?

UPEČATLJIVI izvještaji o značajnim znakovima i čudima koja je učinio Jehova kad je iz egipatskog ropstva oslobađao narod koji je nosio njegovo ime, o tome kako je organizirao Izrael kao svoje najdraže vlasništvo, kao “kraljevstvo svećenika i sveti narod”, te o najranijoj povijesti teokratski organiziranog izraelskog naroda — sve su to ključne misli biblijske knjige 2. Mojsijeve (2. Mojs. 19:6). Ona se na hebrejskom naziva po uvodnim riječima, odnosno Ve ele šemot, što znači “ovo su imena”, ili jednostavno Šemot (“imena”). Naziv Izlazak potječe iz grčke Septuaginte i iz Vulgate. Druga Mojsijeva nastavak je 1. Mojsijeve. To se može vidjeti po početnoj riječi izvornog teksta, koja doslovno znači “I”, te po ponovnom nabrajanju imena Jakovljevih sinova, preuzetih iz opširnijeg popisa navedenog u 1. Mojsijevoj 46:8-27.

2. Što 2. Mojsijeva otkriva o imenu JEHOVA?

² Druga Mojsijeva otkriva Božje veličanstveno ime JEHOVA, svu krasotu, slavu i svetost tog imena. Bog je pokazao Mojsiju da njegovo ime ima duboko značenje, rekavši mu: “POSTAT ĆU ŠTO GOD POŽELIM POSTATI”, a potom mu je rekao da kaže Izraelu: “POSTAT ĆU [hebrejski: אהיה, ehjeh, od hebrejskog glagola hajah] poslao me k vama.” Ime JEHOVA (יהוה, JHVH) dolazi od srodnog hebrejskog glagola havah, “postati”, i znači “onaj koji čini da postane”. Jehovina moćna i zastrašujuća djela koja je tada učinio u korist svog naroda Izraela veličala su njegovo ime i učinila ga vrlo slavnim. Njegovo je ime postalo spomen koji traje “iz naraštaja u naraštaj”. To je ime koje će se štovati u svu vječnost. Za nas je izuzetno korisno poznavati znamenite povijesne događaje povezane s tim imenom i obožavati jedinog pravog Boga, onoga koji kaže: “Ja sam Jehova” * (2. Mojs. 3:14, 15; 6:6).

3. (a) Po čemu znamo da je Mojsije napisao 2. Mojsijevu? (b) Kad je napisana 2. Mojsijeva i koje vremensko razdoblje obuhvaća?

³ Budući da je 2. Mojsijeva drugi svezak Petoknjižja, može se jasno zaključiti da ju je napisao Mojsije. U samoj su knjizi navedena tri slučaja kad je Mojsije pisao po uputama dobivenim izravno od Jehove (17:14; 24:4; 34:27). Biblijski izučavatelji Westcott i Hort ustvrdili su da su Isus i pisci biblijskih knjiga na grčkom citirali 2. Mojsijevu ili ukazivali na nju više od 100 puta, kao naprimjer kad je Isus rekao:  “Nije li vam Mojsije dao Zakon?” Druga Mojsijeva napisana je u Sinajskoj pustinji 1512. pr. n. e., godinu dana nakon što su sinovi Izraelovi otišli iz Egipta. Obuhvaća vremensko razdoblje od 145 godina, koje je započelo Josipovom smrću 1657. pr. n. e., a završilo podizanjem svetog šatora za službu Jehovi 1512. pr. n. e. (Ivan 7:19; 2. Mojs. 1:6; 40:17).

4, 5. Koji arheološki dokazi podupiru izvještaj 2. Mojsijeve?

⁴ Ako uzmemo u obzir činjenicu da su se događaji opisani u 2. Mojsijevoj zbili prije otprilike 3 500 godina, iznenađuje broj arheoloških i drugih izvanbiblijskih dokaza koji svjedoče o točnosti tog zapisa. U 2. Mojsijevoj koriste se točna egipatska imena, a titule koje se u njoj spominju odgovaraju pronađenim egipatskim natpisima. Arheologija je dokazala da su Egipćani dopuštali strancima da žive u Egiptu, ali su se odvajali od njih. Ustanovljeno je da su se u Nilu ljudi kupali, što nas podsjeća na to da se ondje kupala i faraonova kći. Pronađene su opeke napravljene sa slamom i bez slame. A u vrijeme kad je Egipat bio na vrhuncu moći, vračari su bili vrlo utjecajni (2. Mojs. 8:22; 2:5; 5:6, 7, 18; 7:11).

⁵ Na spomenicima se može vidjeti da su faraoni osobno vodili u bitku bojna kola svoje vojske, a 2. Mojsijeva otkriva da je faraon koji je vladao u Mojsijevo vrijeme slijedio taj običaj. Poniženje koje je doživio bilo je uistinu veliko. No zašto se u drevnim egipatskim zapisima ne spominje da su Izraelci živjeli u njihovoj zemlji? Zašto se ne spominju nevolje koje su zadesile Egipat? Arheologija je objasnila da je svaka nova egipatska dinastija imala običaj izbrisati iz povijesnih zapisa nastalih u prethodnom razdoblju sve što bi moglo štetiti ugledu njihovog naroda. Tako nisu bilježili ponižavajuće poraze. Teški udarci koje je Jehova nanio egipatskim bogovima — naprimjer bogu Nila, bogu žabi i bogu Sunca — osramotili su te lažne bogove, a njega prikazali kao najvišeg Boga i ni u kom slučaju nisu bili pogodni za povijesne zapise jednog ponosnog naroda (14:7-10; 15:4). *

6. S kojim se mjestima najčešće poistovjećuju izraelska taborišta u ranoj fazi putovanja?

⁶ Mojsije je 40 godina služio kao pastir kod Jitra te je dobro upoznao uvjete života na tom području i mjesta gdje se može naći voda i hrana. Zbog toga je bio sposoban voditi izraelski narod na putu iz Egipta. Danas se ne može odrediti točna ruta kojom su se kretali, jer se ne može utvrditi točan položaj raznih mjesta koja se spominju u biblijskom izvještaju. No Mara, jedna od lokacija na Sinajskom poluotoku na kojoj su se utaborili u ranoj fazi putovanja, obično se poistovjećuje s mjestom ʽEin Hawwarom, koje se nalazi 80 kilometara jugoistočno od današnjeg Sueza. Elim, druga lokacija na kojoj su se utaborili, po predaji se poistovjećuje s Wadi Gharandelom, koji se nalazi oko 90 kilometara jugoistočno od Sueza. Zanimljivo je da je taj kraj danas poznat po obilju vode, bujnoj vegetaciji i palmama, a to nas podsjeća na Elim o kojem govori Biblija, koji je imao “dvanaest izvora vode i sedamdeset palmi”. * Pa ipak, vjerodostojnost Mojsijevog izvještaja ne ovisi o tome hoće li arheologija potvrditi postojanje različitih lokacija na putu kojim su se kretali (15:23, 27).

7. Koji daljnji dokazi, zajedno s izvještajem o gradnji svetog šatora, potvrđuju da je 2. Mojsijeva nadahnuta od Boga?

⁷ Izvještaj o gradnji svetog šatora u ravnici podno gore Sinaja uklapa se u to podneblje. Jedan je bibličar rekao: “Sveti se šator svojim oblikom, konstrukcijom i materijalima od kojih je bio načinjen potpuno uklapa u pusti kraj kojim su se kretali. Ondje ima u izobilju drva od kojeg je bila načinjena konstrukcija šatora.” * Bilo da se radi o imenima, običajima, religiji, lokacijama, zemljopisnim pojmovima ili materijalima, mnoštvo izvanbiblijskih dokaza potvrđuje nadahnuti izvještaj 2. Mojsijeve, koji je sada star već oko 3 500 godina.

8. Po čemu se može zaključiti da 2. Mojsijeva čini jednu cjelinu s drugim dijelovima Biblije te da je nadahnuta i korisna?

⁸ Drugi pisci Biblije često su ukazivali na 2. Mojsijevu, ističući tako njen proročanski značaj i vrijednost. Više od 900 godina nakon što je napisana 2. Mojsijeva Jeremija je pisao o ‘Bogu pravom, velikom i moćnom, kojemu je ime Jehova nad vojskama’, koji je izveo svoj narod, Izraela, iz Egipta “znakovima i čudima, rukom snažnom i mišicom podignutom i strahotama velikim” (Jer. 32:18-21). Više od 1 500 godina kasnije Stjepan je veći dio svog snažnog svjedočanstva koje je dovelo do njegove mučeničke smrti temeljio na podacima iz 2. Mojsijeve (Djela 7:17-44). U Hebrejima 11:23-29 Pavao je opisao Mojsijev život, ističući njegovu primjernu vjeru, a često je i na drugim mjestima ukazivao na 2. Mojsijevu navodeći primjere i upozorenja poučna i za nas danas (Djela 13:17; 1. Kor. 10:1-4, 11, 12; 2. Kor. 3:7-16). Sve nam to pomaže shvatiti da su svi dijelovi Biblije međusobno povezani i da svaki dio pridonosi razotkrivanju Jehovinog nauma.

9. U kakvim je okolnostima rođen i odgojen Mojsije?

⁹ Jehova opunomoćuje Mojsija, ističe svoje znamenito ime (1:1–4:31). Na početku 2. Mojsijeve navode se imena Izraelovih sinova koji su došli u Egipat, a potom se izvještava o Josipovoj smrti. S vremenom je nad Egiptom zavladao novi kralj. Kad je vidio da su se Izraelci “namnožili (...) i silno ojačali”, počeo je koristiti represivne mjere, između ostalog i ropski rad, a zapovjedio je i da se pobije sva muška novorođenčad, pokušavajući tako smanjiti broj muških pripadnika izraelskog naroda (1:7). U takvim se okolnostima rodio sin jednom Izraelcu iz Levijeva doma. Bilo je to treće dijete u obitelji. Kad je dijete imalo tri mjeseca, majka ga je u košari od papirusove trske sakrila u trstiku na obali Nila. Pronašla ga je faraonova kći, zavoljela ga i posvojila. Vlastita majka postala mu je dojkinja, tako da je dječak odrastao u izraelskom domu. Nakon nekog vremena bio je odveden na faraonov dvor. Dobio je ime Mojsije, što znači “izvađen [odnosno: spašen iz vode]” (2. Mojs. 2:10; Djela 7:17-22).

10. Koji su događaji prethodili posebnom zadatku koji je dobio Mojsije?

¹⁰ Mojsije je bio zainteresiran za dobrobit svojih sunarodnjaka Izraelaca. Ubio je nekog Egipćanina zato što je ovaj zlostavljao jednog Izraelca. Zbog toga je morao pobjeći, i tako je stigao u zemlju Midjan. Ondje se oženio Siporom, kćerkom midjanskog svećenika Jitra. Mojsiju su se rodila dva sina: Geršom i Eliezer. Nakon četrdeset godina provedenih u pustinji Mojsije je u dobi od 80 godina dobio od Jehove poseban zadatak povezan s posvećenjem Jehovinog imena. Dok je jednom prilikom pasao Jitrovo stado u blizini Horeba, “gore pravoga Boga”, Mojsije je ugledao grm sav u plamenu, ali koji nije izgarao. Kad je prišao da bolje pogleda, obratio mu se Jehovin anđeo koji mu je rekao da je Bog naumio izvesti svoj narod, “sinove Izraelove, iz Egipta” (2. Mojs. 3:1, 10). Mojsije je trebao sprovesti u djelo Jehovin naum da oslobodi Izrael egipatskog ropstva (Djela 7:23-35).

11. U kom je smislu Jehova sada prvi put objavio svoje ime?

¹¹ Mojsije je potom upitao kako će sinovima Izraelovim objasniti tko je Bog. Jehova je ovdje prvi put objavio pravo značenje svog imena, povezao je to ime sa svojim posebnim naumom i rekao da će ono služiti kao spomen. “Ovako kaži sinovima Izraelovim: ‘POSTAT ĆU poslao me k vama. (...) Jehova, Bog praotaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev poslao me k vama.’” Njegovo ime “Jehova” ukazivalo je na to da će on izvršiti svoj naum u vezi s narodom koji je nosio njegovo ime. Tom narodu, Abrahamovim potomcima, odlučio je dati zemlju koju je obećao njihovim praocima, “zemlju u kojoj teče med i mlijeko” (2. Mojs. 3:14, 15, 17).

12. Što je Jehova rekao Mojsiju o oslobađanju Izraelaca i kako je narod reagirao na čuda?

¹² Jehova je objasnio Mojsiju da egipatski kralj neće pustiti Izraelce te da će stoga prvo morati “udariti Egipat svim čudesnim djelima svojim”. Jehova je dopustio Mojsiju da mu njegov brat Aron služi kao govornik. Dao im je moć da naprave tri čuda kako bi uvjerili Izraelce da dolaze u Jehovino ime. Na putu za Egipat trebalo je obrezati Mojsijevog sina kako se ne bi dogodila smrt u obitelji. Taj je događaj podsjetio Mojsija na Božje zahtjeve (1. Mojs. 17:14). Mojsije i Aron skupili su starješine sinova Izraelovih i obavijestili ih o Jehovinom naumu da ih izvede iz Egipta i odvede u Obećanu zemlju. Napravili su čuda pred njima i narod je povjerovao.

13. Kako je završio Mojsijev prvi susret s faraonom?

¹³ Nevolje pogađaju Egipat (5:1–10:29). Mojsije i Aron otišli su k faraonu i obavijestili ga da je Jehova, Bog Izraelov, rekao: “Pusti narod moj da ode!” Ponosni je faraon podrugljivo odgovorio: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraela? Ja ne poznam tog Jehovu i neću pustiti Izraela” (5:1, 2). Umjesto da je oslobodio Izraelce, opteretio ih je još težim radom. No Jehova je ponovno obećao da će ih izbaviti, povezujući to i ovaj put s posvećenjem svog imena: “Ja sam Jehova (...) i bit ću vam Bog. (...) Ja sam Jehova” (6:6-8).

14. Kako su Egipćani bili prisiljeni priznati da je nevolju uzrokovao “prst Božji”?

¹⁴ Mojsije je pred faraonom napravio čudo — rekao je Aronu da baci svoj štap koji se pretvorio u veliku zmiju. Ali egipatski svećenici koji su se bavili vračanjem učinili su to isto. Iako je Aronova velika zmija progutala njihove, faraonovo je srce otvrdnulo. Tada je Jehova pustio na Egipat deset teških nevolja. Prvo su se Nil i sve ostale vode u Egiptu pretvorili u krv. Sljedeća nevolja bila je najezda žaba. Egipatski svećenici uspjeli su oponašati prve dvije nevolje, ali nisu uspjeli izazvati i treću — komarce koji su napadali ljude i životinje. Morali su priznati: “To je prst Božji!” Ali faraon nije htio pustiti Izraela (8:19).

15. Koje su nevolje zadesile samo Egipćane i što je bio jedini razlog zašto je Jehova dopustio faraonu da ostane na životu?

¹⁵ Prve tri nevolje snašle su i Egipćane i Izraelce, ali četvrta nevolja i sve nevolje nakon nje zadesile su samo Egipćane. Izraelci su bili pošteđeni i uživali su Jehovinu zaštitu. Četvrta nevolja bili su veliki rojevi obada. Potom je uslijedila pošast koja se proširila na svu stoku u Egiptu, zatim čirevi i mjehuri koji su izbijali i na ljudima i na  životinjama, tako da se zbog čireva ni egipatski svećenici nisu mogli pojaviti pred Mojsijem. Jehova je ponovno dopustio da faraonovo srce bude tvrdokorno te mu je preko Mojsija poručio: “Ali ostavio sam te na životu zato da ti pokažem moć svoju i da se ime moje objavi po svoj zemlji” (9:16). Potom je Mojsije najavio faraonu sljedeću nevolju — “vrlo jaku tuču”. Ovdje Biblija prvi put izvještava da su se neki faraonovi sluge pobojali Jehovine riječi i poslušali upozorenje. Osma i deveta nevolja — najezda skakavaca i gusta tama — uslijedile su jedna za drugom, tako da je tvrdokorni faraon sav bijesan zaprijetio Mojsiju da će ga ubiti ako mu još jednom dođe na oči (9:18).

16. Što je Jehova zapovjedio o Pashi i o Blagdanu beskvasnih kruhova?

¹⁶ Pasha i smrt prvorođenaca (11:1–13:16). Potom je Jehova rekao: “Još ću jednu nevolju pustiti na faraona i na Egipat” — smrt prvorođenaca (11:1). Zapovjedio je Izraelcima da im mjesec abib bude prvi mjesec. Desetoga dana trebali su uzeti jednogodišnje muško janje ili jare bez mane, a četrnaestoga dana trebali su ga zaklati. Te su večeri trebali uzeti krv ubijene životinje i njome poškropiti oba dovratnika i nadvratnik ulaznih vrata. Potom su trebali ostati u kući i jesti pečeno meso, ali životinji nisu smjeli slomiti nijednu kost. U kući nisu smjeli imati kvasca, a trebali su jesti žurno, obučeni i spremni za put. Pasha im je trebala služiti za ‘spomen’, bio je to blagdan koji se trebao iz naraštaja u naraštaj slaviti u čast Jehovi. Nakon Pashe trebali su držati sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova. Svoje su sinove trebali dobro poučiti o značenju svega toga. (Kasnije je Jehova dao daljnje upute o tim blagdanima i zapovjedio je da mu se posvete svi prvorođenci u Izraelu, i od ljudi i od životinja.)

17. Zbog kojih se događaja može reći da je to bila noć za pamćenje?

¹⁷ Izrael je postupio po Jehovinim zapovijedima. A tada je počela strašna nevolja! Jehova je u ponoć pogubio sve egipatske prvorođence, a izraelske je poštedio i izbavio. Faraon je nato povikao: “Ustajte, odlazite od naroda mojeg!” I “Egipćani su počeli navaljivati na narod” da što prije ode (12:31, 33). Izraelci nisu otišli praznih ruku jer su od Egipćana zatražili i dobili predmete od srebra i zlata te odjeću. Napustili su Egipat u bojnim redovima. Bilo je 600 000 muškaraca s obiteljima te mnoštvo drugih ljudi, ne-Izraelaca, i vrlo mnogo sitne i krupne stoke. Tako je završilo razdoblje od 430 godina, koje je započelo Abrahamovim prelaskom Eufrata na putu za Kanaan. Bila je to uistinu noć za pamćenje (2. Mojs. 12:40, bilješka; Gal. 3:17).

18. Opiši veličanstveno posvećenje Jehovinog imena na Crvenom moru.

¹⁸ Posvećenje Jehovinog imena kod Crvenog mora (13:17–15:21). Jehova je danju išao pred Izraelcima u stupu od oblaka, a noću u stupu od vatre, i tako ih je vodio putem preko Sukota. No faraon je i dalje bio tvrdokoran, pa je sa svojim izabranim bojnim kolima krenuo u potjeru za njima, misleći da ih je uhvatio u stupicu kod Crvenog mora. No Mojsije je tješio narod, govoreći: “Ne bojte se! Stojte čvrsto i gledajte spasenje koje će vam Jehova danas donijeti!” (14:13). Jehova je potom razdijelio more i načinio prolaz kroz koji je Mojsije proveo Izraelce žive i zdrave na istočnu obalu. Faraonova moćna vojska krenula je za njima, no uletjeli su u stupicu i utopili se u moru koje se počelo vraćati. Bilo je to uistinu veličanstveno posvećenje Jehovinog imena. Imali su zaista velik razlog da se raduju zbog onoga što je Jehova učinio. Ta je radost izražena u prvoj velikoj pobjedničkoj pjesmi zapisanoj u Bibliji, koja jednim dijelom glasi: “Zapjevat ću Jehovi, jer se silno proslavio. Konja s konjanikom u more je bacio. Jah je snaga moja i sila moja, jer on je spas moj. (...) Jehova će kraljevati dovijeka, u svu vječnost” (15:1, 2, 18).

19. Koji su događaji obilježili putovanje prema Sinaju?

¹⁹ Jehova sklapa savez Zakona na Sinaju (15:22–34:35). Izrael je pod Jehovinim vodstvom dio po dio puta putovao prema Sinaju, gori pravoga Boga. Kad je narod počeo gunđati zbog gorke vode u Mari, Jehova im je tu vodu pretvorio u slatku. Kad su drugom prilikom počeli prigovarati jer nisu imali mesa i kruha, Jehova im je uvečer dao prepelice, a ujutro slatkastu manu, koja je izgledala poput rose po zemlji. Izraelcima je ta mana trebala biti kruh sljedećih četrdeset godina. Osim toga, Jehova je prvi put u povijesti zapovjedio da se drži dan počinka, odnosno šabat. Stoga su Izraelci trebali šestog dana nakupiti dvostruku količinu mane, jer se sedmog dana mana nije pojavljivala. U Refidimu im je Jehova dao vodu i borio se za njih protiv Amalečana. Mojsije je zapisao Jehovinu osudu: Amalečani će biti istrijebljeni.

20. Kako je provedena bolja organizacija izraelskog naroda?

²⁰ Mojsiju je potom njegov tast Jitro doveo ženu i dva sina. Došlo je vrijeme da se Izrael bolje organizira i Jitro je u tome pomogao vrlo praktičnim savjetom. Savjetovao je Mojsija da ne nosi sav teret sam, nego da izabere sposobne, bogobojazne ljude i postavi ih za poglavare — za tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike — koji će suditi narodu. Mojsije je poslušao savjet, tako da su samo teži sporovi dolazili pred njega.

21. Što je Jehova obećao i pod kojim uvjetima?

 ²¹ Prva tri mjeseca nakon izlaska iz Egipta Izraelci su taborovali u Sinajskoj pustinji. Ondje je Jehova obećao: “A sada, budete li vjerno slušali glas moj i držali savez moj, bit ćete najdraže vlasništvo moje između svih drugih naroda, jer moja je sva zemlja. I bit ćete mi kraljevstvo svećenika i sveti narod.” Potom se narod zavjetovao: “Činit ćemo sve što je Jehova rekao” (19:5, 6, 8). Kad se izraelski narod posvetio, Jehova je trećeg dana sišao na goru, te se ona počela tresti, sva zavijena u dim.

22. (a) O čemu govori Deset zapovijedi? (b) Koje je daljnje zakone dobio Izrael i kako je s narodom bio sklopljen savez Zakona?

²² Jehova je potom dao Deset zapovijedi, odnosno Deset riječi. U njima je naglašeno da Izraelci trebaju biti odani isključivo Jehovi, zabranjuje se štovanje drugih bogova, klanjanje likovima i spominjanje Jehovinog imena na nedostojan način. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da šest dana rade, a zatim da drže dan počinka posvećen Jehovi te da poštuju oca i majku. Zakonima o ubojstvu, preljubu, krađi, lažnom svjedočenju i požudi završava Deset zapovijedi. Potom je Jehova Izraelcima dao daljnje zakone i upute, budući da su bili novoosnovani narod: zakone o ropstvu, napadu na čovjeka, nanošenju ozljeda, nadoknađivanju štete, krađi, šteti nastaloj u požaru, štovanju lažnih bogova, zavođenju, ugnjetavanju udovica i siročadi, zajmovima i o mnogim drugim stvarima. Dobili su zakone o danu počinka i o tri godišnja blagdana koja su bila proglašena u čast Jehovi. Mojsije je potom zapisao Jehovine riječi, bile su prinesene žrtve, a polovicom njihove krvi bio je poškropljen žrtvenik. Kad je pred narodom bila pročitana knjiga zakona, narod je ponovno potvrdio da želi slušati Jehovu, a ostatkom krvi bila je poškropljena knjiga i sav narod. Tako je Jehova preko posrednika Mojsija sklopio savez Zakona s Izraelom (Hebr. 9:19, 20).

23. Koje je upute Jehova dao Mojsiju na gori?

²³ Potom se Mojsije popeo k Jehovi na goru kako bi dobio Zakon. Sljedećih 40 dana i noći dobivao je upute u vezi s materijalima za izradu svetog šatora, pojedinosti o njegovoj opremi te iscrpan opis samog šatora i svećeničke odjeće, uključujući i pločicu od čistog zlata s natpisom “Jehova je svet”, koju je Aron trebao nositi na turbanu. Mojsije je dobio detaljan opis uvođenja u svećeničku službu i opis same službe. Jehova ga je još jednom podsjetio da dan počinka treba biti “trajan znak” između njega i sinova Izraelovih. Mojsije je potom dobio dvije ploče Svjedočanstva ispisane “prstom Božjim” (2. Mojs. 28:36; 31:17, 18).

24. (a) Koji je grijeh počinio narod i s kojim posljedicama? (b) Kako je Jehova potom otkrio Mojsiju svoje ime i slavu?

²⁴ Narod je za to vrijeme postao nestrpljiv, pa je tražio od Arona da mu napravi boga koji će ići pred njim. Aron ih je poslušao i napravio zlatno tele, kojem se narod klanjao na svetkovini koju je Aron nazvao “svečanost u čast Jehovi” (32:5). Jehova je rekao da će istrijebiti Izraela, ali Mojsije se zauzeo za narod, iako je i sam bio vrlo gnjevan te je u nastupu gnjeva razbio ploče. Sinovi Levijevi stali su na Jehovinu stranu i pobili 3 000 buntovnika. Usto je i Jehova udario narod pomorom. Nakon što je Mojsije preklinjao Boga da i dalje vodi svoj narod, Bog mu je rekao da će načas vidjeti njegovu slavu. Zapovjedio mu je da iskleše dvije nove ploče na koje će on, Jehova, ponovno napisati Deset zapovijedi. Kad se Mojsije drugi put popeo na goru, Jehova je prošao ispred njega i objavio mu ime “Jehova”, govoreći: “Jehova! Jehova! Bog milosrdan i dobrostiv, spor na gnjev, pun milosti i istine, koji milost svoju čuva za tisuće” (34:6, 7). Bog je potom naveo uvjete svog saveza, a Mojsije ih je zapisao u obliku koji danas imamo u 2. Mojsijevoj. Kad je Mojsije sišao s gore Sinaja, koža na njegovom licu isijavala je svjetlost zbog Jehovine slave koja mu se ukazala. Zbog toga je morao lice pokriti koprenom (2. Kor. 3:7-11).

25. Što izvještaj govori o svetom šatoru i o daljnjem očitovanju Jehovine slave?

²⁵ Izrada svetog šatora (35:1–40:38). Mojsije je zatim okupio sav Izrael i prenio mu Jehovine riječi. Rekao im je da svi koji to žele mogu donijeti prilog za izradu svetog šatora, a oni koji su vješti mogu sudjelovati u njegovoj izradi. Ubrzo je Mojsiju bilo javljeno: “Narod donosi mnogo više nego što je potrebno za posao u službi koji je Jehova zapovjedio da se napravi” (36:5). Radnici ispunjeni Jehovinim duhom pod Mojsijevim su vodstvom izrađivali sveti šator, njegovu opremu i svećeničku odjeću. Godinu dana nakon izlaska iz Egipta šator je bio dovršen i podignut u ravnici podno gore Sinaja. Jehova je pokazao da mu je to po volji prekrivajući šator sastanka oblakom, a njegova je slava ispunila šator, tako da Mojsije nije mogao ući u njega. Upravo je taj oblak sve vrijeme njihovog putovanja bio znak danju, kao i vatra noću, da Jehova vodi izraelski narod. Godine 1512. pr. n. e. završava izvještaj 2. Mojsijeve. Jehovino je ime bilo posvećeno na veličanstven način zahvaljujući čudesnim djelima koja je činio radi Izraela.

26. (a) Kako 2. Mojsijeva jača vjeru u Jehovu? (b) Kako ukazivanja na 2. Mojsijevu koja nalazimo u grčkom dijelu Biblije jačaju našu vjeru?

²⁶ Druga Mojsijeva na izvanredan način predstavlja Jehovu kao moćnog Boga koji može izbaviti  i organizirati svoj narod te ispuniti svoj veličanstveni naum. Sve to jača našu vjeru u njega. Naša vjera raste dok u grčkom dijelu Biblije razmatramo brojne retke koji upućuju na 2. Mojsijevu. Neki od njih ukazuju na ispunjenje brojnih pojedinosti predočenih u savezu Zakona, na sigurnu nadu u uskrsnuće, na Jehovinu brigu za potrebe svog naroda te na primjere koji kršćane potiču na prikupljanje materijalne pomoći. Neki se osvrću na savjet o poštivanju roditelja, dok drugi objašnjavaju što je potrebno da bi se dobilo život i treba li se osvećivati za nanesenu nepravdu. Zakon je naposljetku bio sažet u dvije zapovijedi — treba ljubiti Boga i svog bližnjeg. (Usporedi: Mat. 22:32 — 2. Mojs. 4:5; Ivan 6:31-35 i 2. Kor. 8:15 — 2. Mojs. 16:4, 18; Mat. 15:4 i Efež. 6:2 — 2. Mojs. 20:12; Mat. 5:26, 38, 39 — 2. Mojs. 21:24; Mat. 22:37-40.)

27. Kako kršćanima može koristiti povijesni izvještaj iz 2. Mojsijeve?

²⁷ U Hebrejima 11:23-29 možemo čitati o vjeri Mojsija i njegovih roditelja. Mojsije je vjerom ostavio Egipat, vjerom je proslavio Pashu i vjerom je proveo Izraelce kroz Crveno more. Izraelci su se krstili u Mojsija, jeli su duhovnu hranu i pili duhovno piće. Oni su čekali duhovnu stijenu, odnosno Krista, ali nisu bili Bogu po volji, jer su iskušavali Boga i postali idolopoklonici, činili blud i gunđali. Pavao je objasnio da je sve to opomena i za današnje kršćane: “A sve im se to događalo za primjer i napisano je za upozorenje nama, koji živimo na kraju ovoga poretka. Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Kor. 10:1-12; Hebr. 3:7-13).

28. Kako se ispunila “sjena” Zakona u vezi s pashalnim janjetom?

²⁸ Pavao je u svojim poslanicama, posebno u 9. i 10. poglavlju poslanice Hebrejima, uvelike razjasnio dublje duhovno značenje i proročansku primjenu 2. Mojsijeve. “Budući da u Zakonu nalazimo tek sjenu budućih blagoslova, a ne same te blagoslove, svećenici nikad ne mogu istim žrtvama koje iz godine u godinu neprestano prinose učiniti savršenima ljude koji pristupaju Bogu” (Hebr. 10:1). Stoga je nama stalo da upoznamo tu sjenu, ali i da razumijemo samu stvarnost. Krist je “za sva vremena prinio jednu žrtvu za grijehe”. Opisan je kao ‘Janje Božje’. Nijedna kost tog “Janjeta” nije bila slomljena, kao što nije smjela biti slomljena nijedna kost žrtvene životinje koja ga je predočavala. Apostol Pavao je rekao: “Krist, naša pashalna žrtva, već je žrtvovan. Zato svetkujmo blagdan, ali ne sa starim kvascem, niti s kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.” (Usporedi: Hebr. 10:12; Ivan 1:29 i 19:36 — 2. Mojs. 12:46; 1. Kor. 5:7, 8 — 2. Mojs. 23:15.)

29. (a) Objasni razliku između saveza Zakona i novog saveza. (b) Koje žrtve duhovni Izraelci sada prinose Bogu?

²⁹ Isus je postao Posrednik novog saveza, kao što je Mojsije bio posrednik saveza Zakona. Apostol Pavao objasnio je razliku između ta dva saveza. Rekao je da je ‘pisana isprava sa svojim odredbama’ bila uklonjena s puta Isusovom smrću na mučeničkom stupu. Uskrsnuli Isus je Veliki Svećenik i on je “sluga koji služi za ljude na svetome mjestu i u pravome šatoru, što ga je podigao Jehova, a ne čovjek”. Svećenici su pod Zakonom služili “Bogu na mjestu koje je slika i sjena onoga nebeskoga”, na mjestu koje je Mojsije načinio prema prikazu koji je dobio. “A sada je Isus dobio službu koja je uzvišenija od one prijašnje te je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima.” Stari je savez zastario i stoga je bio ukinut kao zakon koji donosi smrt. Pavao kaže da je Židovima koji to nisu razumjeli um otupio, dok oni vjernici koji shvaćaju da je duhovni Izrael ušao u novi savez mogu ‘otkrivenih lica poput ogledala odražavati slavu Jehovinu’ i osposobljeni su da budu sluge tog saveza. Oni mogu čiste savjesti prinositi svoju “žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime” (Kol. 2:14; Hebr. 8:1-6, 13; 2. Kor. 3:6-18; Hebr. 13:15; 2. Mojs. 34:27-35).

30. Što je bilo nagoviješteno izbavljenjem izraelskog naroda i veličanjem Jehovinog imena u Egiptu?

³⁰ U 2. Mojsijevoj veliča se Jehovino ime i njegova vrhovna vlast i ukazuje se na buduće veličanstveno izbavljenje kršćanskog duhovnog Izraela, o kojem se kaže: “Ali vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da biste objavljivali vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Jer nekada niste bili narod, a sada ste narod Božji.” Moć koju je Jehova pokazao skupivši svoje duhovne Izraelce iz svijeta kako bi veličali njegovo ime nije ništa manje čudesna od one koju je pokazao kad je izbavio svoj narod iz drevnog Egipta. Time što je faraona ostavio na životu kako bi mu pokazao svu svoju moć i kako bi obznanio svoje ime, Jehova je nagovijestio da će njegovi kršćanski Svjedoci svjedočiti o njemu u još većem omjeru (1. Petr. 2:9, 10; Rim. 9:17; Otkr. 12:17).

31. Koje naznake u vezi s kraljevstvom i Jehovinom prisutnosti nalazimo u 2. Mojsijevoj?

³¹ Dakle, na temelju Biblije možemo zaključiti da je narod koji je bio organiziran pod Mojsijevim vodstvom predočavao novi narod pod Kristovim vodstvom i kraljevstvo koje nikada neće propasti. Sve to potiče nas da ‘služimo Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem’. Jehova je očitovao svoju prisutnost u svetom šatoru u  pustinji, a obećao je i da će vječno biti s onima koji ga se boje: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. (...) Piši, jer su ove riječi vjerodostojne i istinite!” Doista možemo reći da je 2. Mojsijeva neizostavan i izuzetno koristan dio Biblije! (Usporedi: 2. Mojs. 19:16-19 — Hebr. 12:18-29; 2. Mojs. 40:34 — Otkr. 21:3, 5.)