1. S kojom je uzvišenom svrhom napisan Propovjednik?

PROPOVJEDNIK je knjiga koja je napisana s uzvišenom svrhom. Salamun je bio vođa naroda predanog Jehovi i zato je bio dužan poučavati ga i, takoreći, držati na okupu da bi ostao vjeran svom Bogu kojem se predao. Tu je svoju dužnost nastojao izvršiti dajući mudre savjete koji su ostali zapisani u Propovjedniku.

2. Kako se iz hebrejskog imena Propovjednika, koje je prikladnije od grčkog i hrvatskog, vidi s kojom je svrhom ta knjiga napisana?

² U Propovjedniku 1:1 sebe naziva ‘onim koji narod poučava’. Taj cijeli izraz prijevod je samo jedne hebrejske riječi, kohelet, koja je na hebrejskom jeziku ujedno i ime ove knjige, a doslovno znači “onaj koji okuplja narod”. U grčkoj Septuaginti ova se knjiga naziva Ekklesiastes (Eklezijast), što znači “član eklezije (skupštine; zbora; zajednice)”. Neki tvrde da ta riječ označava onoga koji u zajednici govori, poučava ili propovijeda, pa otuda potječe i hrvatski naziv “Propovjednik”, premda se Salamunova uloga nije svodila samo na držanje propovijedi. Smisao hebrejske riječi kohelet točnije se izražava prijevodom “onaj koji narod poučava” ili “onaj koji narod okuplja”. Ti izrazi bolje opisuju ono što je Salamun radio i s kojom je svrhom napisao ovu knjigu.

3. S kojom je svrhom Salamun poučavao i okupljao narod?

³ Koga je i s kojom svrhom kralj Salamun okupljao i poučavao? Poučavao je i držao na okupu svoj izraelski narod i pridošlice koji su živjeli s Izraelcima, te ih je upućivao da obožavaju Jehovu Boga. Dotad je već sagradio Jehovin hram u Jeruzalemu i prilikom posvećenja hrama sve ih je sazvao, odnosno okupio, i uputio da ujedinjeno obožavaju Boga (1. Kralj. 8:1). Kasnije je napisao Propovjednika kako bi poučio narod da radi ono što je dobro i vrijedno, te ga odvratio od ispraznih, besplodnih djela ovoga svijeta (Prop. 12:8-10).

4. Po čemu zaključujemo da je Salamun pisac ove knjige?

⁴ Premda Salamun nije spomenut po imenu, temeljem onoga što stoji u nekoliko odlomaka s priličnom sigurnošću možemo tvrditi da je on pisac ove knjige. ‘Onaj koji narod poučava’ predstavlja se kao ‘sin Davidov’ koji je ‘postao kralj nad Izraelom u Jeruzalemu’. Te se riječi mogu odnositi jedino na kralja Salamuna, jer su njegovi nasljednici u Jeruzalemu vladali samo nad Judom. Osim toga, pisac knjige Propovjednika o sebi kaže: “Stekao sam veću mudrost od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu i srce je moje vidjelo mnogo mudrosti i znanja” (1:1, 12, 16). Te riječi pristaju Salamunu. U Propovjedniku 12:9 stoji da je pisac “promišljao i temeljito istraživao te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka”. A kralj Salamun je izgovorio 3 000 mudrih izreka (1. Kralj. 4:32). U Propovjedniku 2:4-9 opisuju se piščevi građevinski pothvati, vinogradi, vrtovi i perivoji, sustav navodnjavanja, brojna posluga, mnoštvo zlata i srebra koje je nakupio i drugo što je činio. Sav taj opis odgovara Salamunu. Kad je kraljica od Sabe vidjela Salamunovu mudrost i blagostanje, rekla je: “Ni pola mi nije bilo rečeno!” (1. Kralj. 10:7).

5. Gdje je i kada očigledno napisan Propovjednik?

⁵ Knjiga otkriva da je mjesto njenog pisanja Jeruzalem, budući da za svog pisca kaže da je bio kralj “u Jeruzalemu”. Očigledno je bila napisana prije 1000. pr. n. e., i to u kasnijem razdoblju Salamunove 40-godišnje vladavine, nakon što je proživio sve što opisuje u knjizi, ali prije nego što se upustio u idolopoklonstvo. Do vremena pisanja knjige, on je već stekao brojne spoznaje o svemu čime se čovjek u životu bavi i o težnjama za materijalnim stvarima. Tada je još uvijek bio u Božjoj naklonosti i pisao je pod njegovim nadahnućem.

6. Zašto neki osporavaju nadahnutost Propovjednika, no kako se mogu pobiti te primjedbe?

⁶ Zašto možemo biti sigurni u to da je Propovjednik knjiga ‘nadahnuta od Boga’? Neki dovode u pitanje njenu nadahnutost zato što se u njoj nijednom ne pojavljuje Božje ime Jehova. Pa ipak, činjenica je da ona potiče ljude da služe pravome Bogu, te se na više mjesta u njoj javlja izraz  ha Elohim, “pravi Bog”. Druga je primjedba da u ostalim biblijskim knjigama nema nijednog citata iz Propovjednika. Međutim, učenja i načela koja se nalaze u toj knjizi u potpunom su skladu s ostalim dijelom Biblije. Adam Clarke u svom djelu Commentary piše: “Židovi i kršćanska Crkva oduvijek su vjerovali da je pisanje knjige pod nazivom Kohelet, ili Propovjednik, nadahnuo Svemogući Bog i da se s pravom ubraja u sveti kanon” (III. svezak, 799. stranica).

7. Zbog čega je Salamun bio osobito pogodna osoba za pisanje Propovjednika?

⁷ Mudraci ovoga svijeta, kritičari koji osporavaju nadahnuće Biblije, tvrde da Propovjednik nije Salamunovo djelo i da ta knjiga nije sastavni dio ‘nadahnutog Pisma’. Tvrde da njen jezik i način gledanja na život potječu iz nekog kasnijeg doba. No pritom zanemaruju činjenicu da su neprestani razvoj međunarodne trgovine i gospodarstva, susreti s dostojanstvenicima koji su dolazili iz drugih zemalja i drugi kontakti s vanjskim svijetom Salamunu pružili mogućnost da dođe do brojnih spoznaja koje je iznio (1. Kralj. 4:30, 34; 9:26-28; 10:1, 23, 24). Frederick Charles Cook u svom djelu Bible Commentary piše: “Svakodnevni poslovi i sve ono za što se taj veliki hebrejski kralj zanimao omogućili su mu da se izdigne daleko iznad života, razmišljanja i jezika običnog Hebreja” (IV. svezak, 622. stranica).

8. Što je najjači dokaz da je Propovjednik knjiga nadahnuta od Boga?

⁸ No trebaju li nam neki dodatni izvori da bismo potvrdili da je Propovjednik knjiga nadahnuta od Boga? Razmatrajući samu tu knjigu otkrit ćemo njen unutarnji sklad, ali i sklad s ostalim dijelom Biblije, što nedvojbeno pokazuje da je ona njen sastavni dio.

9. Kako je Salamun opisao sve ono čime se ljudi bave?

⁹ Način na koji ljudi žive je isprazan (1:1–3:22). Uvodne riječi izražavaju temu knjige: “‘Ispraznost nad ispraznostima!’ kaže onaj koji narod poučava, ‘ispraznost nad ispraznostima! Sve je ispraznost!’” Kakva je korist ljudima od sveg njihovog truda? Naraštaji dolaze i odlaze, prirodni se ciklusi na Zemlji ponavljaju i “nema ništa novo pod suncem” (1:2, 3, 9). Salamun je upravio srce da traži i istražuje mudrost u svemu mučnom poslu sinova ljudskih, ali utvrdio je da je i mudrost i bezumlje, ljudski pothvati i rad, jelo i piće “ispraznost i trčanje za vjetrom”. ‘Omrznuo mu je život’, život pun zla i materijalističkih težnji (1:14; 2:11, 17).

10. Što je Božji dar i kakav je kraj grešnom čovjeku?

¹⁰ Sve ima svoje vrijeme — “sve je [Bog] učinio da je lijepo u svoje vrijeme”. On želi da njegova zemaljska stvorenja sretno žive. “Spoznao sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega, i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji.” No, nažalost, grešnim je ljudima isti kraj kao i životinjama: “Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh, pa čovjek nije bolji od životinje, jer sve je ispraznost” (3:1, 11-13, 19).

11. Koje mudre savjete pisac daje bogobojaznom čovjeku?

¹¹ Mudri savjeti za one koji se boje Boga (4:1–7:29). Pisac mrtve smatra sretnima, jer oni ne trpe “sva tlačenja koja se čine pod suncem”. Potom nastavlja s opisom ispraznog i mučnog posla. Također mudro kaže: “Bolje je dvojici nego jednome” i “trostruko uže ne kida se brzo” (4:1, 2, 9, 12). Daje i izvrstan savjet o okupljanju Božjeg naroda: “Pazi na korake svoje kad ideš u dom pravoga Boga. Pristupi da slušaš.” Osim toga, savjetuje: ‘Ne žuri se s riječima pred Bogom. Neka bude malo riječi tvojih, a što zavjetuješ to i izvrši. Boj se pravoga Boga. Ako vidiš da se tlači siromaha, sjeti da onaj koji je viši od visokih to promatra, a usto ima i onih koji su visoko iznad visokih.’ Pisac primjećuje da će obični sluga imati sladak san, a bogati ne može spavati od silnih briga. Gol je došao na svijet i za sav svoj trud ništa s ovoga svijeta ne može ponijeti (5:1, 2, 4, 7, 8, 12, 15).

12. Što pisac savjetuje u vezi s dubokim životnim pitanjima i zašto je po njegovim riječima mudrost bolja od novca?

¹² Čovjek može biti bogat i slavan, ali što bi mu vrijedilo da živi i “dvaput po tisuću godina” ako dobra ne bi okusio. Bolje je razmišljati o dubokim pitanjima o životu i smrti nego se družiti s bezumnima “u kući gdje je veselje“. Bolje je primiti ukor od mudrih nego slušati ‘smijeh bezumnika, koji je isprazan kao pucketanje trnja pod loncem’. Mudrost je ono što vrijedi. “Jer mudrost je zaštita, a i novac je zaštita. No prednost je znanja i mudrosti u tome što čuvaju na životu one koji ih imaju.” Zašto je onda ljudski rod upao u takvo zlo? “Pravi je Bog ljude načinio čestitima, ali oni idu za mnogim zamislima svojim” (6:6; 7:4, 6, 12, 29).

13. Što Salamun savjetuje, što hvali, a što kaže o mjestu na koje čovjek ide?

¹³ Isti je kraj svima (8:1–9:12). “Izvršavaj naredbu kraljevu”, savjetuje Salamun. No primjećuje i ovo: “Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno čini zlo” (8:2, 11). Potom hvali veselje, ali primjećuje  nešto vrlo žalosno: svim je ljudima isti kraj — smrt! “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega (...). Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš” (9:5, 10).

14. (a) Na koje mudre savjete Salamun stavlja naglasak? (b) Koji je zaključak svemu iznesenom?

¹⁴ Mudri savjeti i čovjekova dužnost (9:13–12:14). Salamun je potom govorio i o drugim zlima koja se događaju. Jedno je od njih da se ‘lude postavlja na mnoge visoke položaje’. Izgovorio je mnogo mudrih izreka i primijetio da su čak i “mladost i najljepše godine života ispraznost” ako se mlada osoba u životu ne vodi pravom mudrošću. Potom je izjavio: “Sjećaj se Velikog Stvoritelja svojega u danima mladosti svoje.” Ako netko ne živi tako, onda mu preostaje jedino starost kad će se vratiti u prah zemaljski, u skladu sa Salamunovim riječima: “Ispraznost nad ispraznostima, (...) sve je ispraznost!” On sam neprestano je poučavao ljude, jer “riječi mudrih nalik su ostanima” i potiču na dobra djela. A s obzirom na mudrost ovog svijeta upozoravao je: “Nema kraja sastavljanju mnogih knjiga i prekomjerno čitanje tih knjiga umara tijelo.” Potom dolazi do vrhunca svoje knjige, u kojem sažima sve što je dotad rekao o ispraznosti i mudrosti: “Zaključak je svemu što si čuo: boj se pravoga Boga i drži zapovijedi njegove. Jer to je sva dužnost čovjeku. Jer pravi će Bog donijeti sud o svakome djelu i o svemu što je skriveno, i reći je li ono dobro ili zlo” (10:6; 11:1, 10; 12:1, 8-14).

15. Kakvu razliku pravi Salamun između mučnog posla i onoga koji je vrijedan truda?

¹⁵ Propovjednik ni u kom slučaju nije knjiga koja zrači pesimizmom. Ukrašena je predivnim draguljima Božje mudrosti. Kad je nabrajao mnoge čovjekove aktivnosti koje je nazvao ispraznošću, Salamun u to nije uvrstio gradnju Jehovinog hrama na brdu Moriji u Jeruzalemu niti išta što je povezano s čistim načinom obožavanja Jehove. On ispraznošću nije nazvao život, koji je Božji dar. Naprotiv, ukazao je da je svrha čovjekova života da se raduje i čini dobro (3:12, 13; 5:18-20; 8:15). Mučnim je poslom nazvao sve ono što čovjek čini zanemarujući Božju volju. Otac može nagomilati sinu veliko bogatstvo, ali neka nesreća sve to može uništiti i sinu ništa neće ostati. Daleko je bolje pobrinuti se za neprolazno nasljedstvo — duhovno bogatstvo. Veliko je zlo posjedovati obilje, a ne biti u stanju uživati ga. Zlo snalazi sve materijalno bogate kad moraju “otići”, to jest umrijeti, a da pritom ništa ne mogu ponijeti u ruci (5:13-15; 6:1, 2).

16. Što je zajedničko Koheletu (Propovjedniku) i Isusovim učenjima?

¹⁶ U Mateju 12:42 Isus Krist za sebe je rekao da je on “netko veći od Salamuna”. Budući da je Salamun predočavao Isusa, jesu li onda i njegove riječi zapisane u Koheletu (Propovjedniku) u skladu s Isusovim učenjima? Dodirne su im točke doista brojne! Naprimjer, Isus je istaknuo da nema kraja Božjim djelima, kad je rekao: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim” (Ivan 5:17). I Salamun je govorio o Božjim djelima: “I promotrio sam sva djela pravoga Boga: doista, čovjek ne može dokučiti ono što se radi pod suncem. Ma koliko se čovjek trudio otkriti, ne može to dokučiti. Ako i kaže da je dovoljno mudar da bi to spoznao, ipak ne može dokučiti” (Prop. 8:17).

17. Koje su još dodirne točke između Isusovih i Salamunovih riječi?

¹⁷ I Isus i Salamun poticali su sluge pravoga Boga da se međusobno sastaju (Mat. 18:20; Prop. 4:9-12; 5:1). Ono što je Isus govorio o vremenu “svršetka ovoga poretka” i ‘vremenima neznabožaca’ u skladu je sa Salamunovom izjavom: “Sve ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme” (Mat. 24:3; Luka 21:24; Prop. 3:1).

18. Koja su upozorenja slična Salamunovim dali Isus i njegovi učenici?

¹⁸ Povrh toga, Isus i njegovi učenici suglasili su se sa Salamunovim upozorenjem o zamkama materijalizma. Mudrost predstavlja pravu zaštitu, jer ‘čuva na životu one koji je imaju’. “Stoga tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati”, kazao je Isus (Prop. 7:12; Mat. 6:33). A u Propovjedniku 5:10 stoji: “Tko ljubi srebro, nikad mu nije dosta srebra, i tko ljubi bogatstvo, nikad mu nije dosta dobitka. I to je ispraznost.” Tome je vrlo sličan savjet koji je Pavao dao u 1. Timoteju 6:6-19, gdje između ostalog stoji: “Ljubav prema novcu korijen je svakoga zla.” Dodirne točke nalazimo i u drugim biblijskim poukama. (Usporedi: Prop. 3:17 — Djela 17:31; Prop. 4:1 — Jak. 5:4; Prop. 5:1, 2 — Jak. 1:19; Prop. 6:12 — Jak. 4:14; Prop. 7:20 — Rim. 3:23; Prop. 8:17 — Rim. 11:33.)

19. Koje divne izglede imamo budemo li danas služili Jehovi?

¹⁹ Pod kraljevskom vlašću Božjeg ljubljenog Sina, Isusa Krista, koji je po tijelu bio potomak mudrog kralja Salamuna, na Zemlji će biti uspostavljen  novi društveni poredak (Otkr. 21:1-5). Životne pouke koje je Salamun napisao za podanike svoga predodžbenog kraljevstva od životne su važnosti za sve one koji se danas nadaju Božjem Kraljevstvu kojim će vladati Isus Krist. U tom će Kraljevstvu ljudski rod živjeti po istim mudrim načelima koja je Salamun opisao i vječno će se radovati životu kao Božjem daru. Sada je vrijeme da se, takoreći, okupimo k Jehovi, da mu služimo kako bismo iskusili beskrajnu radost života u njegovom Kraljevstvu (Prop. 3:12, 13; 12:13, 14).