1. Tko je i kada Jeremiju postavio za proroka?

PROROK Jeremija živio je u opasno i burno vrijeme. Jehova ga je postavio za proroka 647. godine pr. n. e., to jest 13. godine vladavine bogobojaznog Judinog kralja Jošije. Dok se obnavljao Jehovin dom, u njemu su pronašli knjigu Jehovinog zakona i pročitali je kralju. On se svojski trudio provoditi taj zakon, ali uspio je tek privremeno odvratiti narod od idolopoklonstva. Jošijin djed Manaše, koji je vladao 55 godina, i otac Amon, koji je bio ubijen nakon samo 2 godine vlasti, činili su zlo. Oni su narod poticali na gnusne orgije i odvratne obrede, pa su ljudi “kraljici neba” redovito prinosili kad, a demonskim bogovima ljudske žrtve. Manaše je Jeruzalem napunio krvlju nevinih ljudi (Jer. 1:2; 44:19; 2. Kralj. 21:6, 16, 19-23; 23:26, 27).

2. Koji je zadatak imao Jeremija i u kojem je burnom razdoblju prorokovao?

² Jeremija nije imao lak zadatak. Morao je služiti kao Jehovin prorok i proricati katastrofu u koju je bilo teško povjerovati — Juda i Jeruzalem bit će opustošeni, veličanstveni Jehovin hram spaljen, a narod odveden u ropstvo! U Jeruzalemu je morao prorokovati 40 godina, za vladavine zlih kraljeva Joahaza, Jojakima, Jojakina (Konije) i Sidkije (Jer. 1:2, 3). Nakon toga je i u Egiptu morao proricati zbog idolopoklonstva Židova koji su tamo došli kao izbjeglice. Njegova je knjiga bila završena 580. pr. n. e. Dakle, Jeremijina knjiga obuhvaća burno razdoblje od 67 godina (52:31).

3. (a) Kako su pripadnost biblijskom kanonu i vjerodostojnost Jeremijine knjige bili potvrđeni još u starozavjetno doba? (b) Koje dokaze njene vjerodostojnosti nalazimo u grčkim knjigama Biblije?

³ Na hebrejskom jeziku ime ovog proroka i njegove knjige glasi Jirmeja ili Jirmejahu, što najvjerojatnije znači “Jehova uzvisuje” ili “Jehova oslobađa [vjerojatno iz majčine utrobe]”. Knjiga se nalazi u svim popisima hebrejskih biblijskih knjiga i općeprihvaćena je kao kanonska. Dramatično ispunjenje brojnih proročanstava još za Jeremijina života potvrđuje njenu vjerodostojnost. Osim toga, Jeremija se poimence nekoliko puta spominje u grčkim knjigama Biblije (Mat. 2:17, 18; 16:14; 27:9). Da je i Isus proučavao Jeremijinu knjigu vidi se po tome što je prilikom čišćenja hrama izrekao rečenicu u kojoj je objedinio riječi Jeremije 7:11 i Izaije 56:7 (Mar. 11:17; Luka 19:46). Zbog njegove srčanosti i hrabrosti neki su čak pomislili da je on Jeremija (Mat. 16:13, 14). Jeremijino proročanstvo o novom savezu (Jer. 31:31-34) apostol Pavao je spomenuo u Hebrejima 8:8-12 i 10:16, 17. Citirao je i Jeremiju 9:24, kad je kazao: “Tko se hvali, neka se hvali Jehovom!” (1. Kor. 1:31). A u Otkrivenju 18:21 nalazimo još upečatljiviju primjenu Jeremijine usporedbe o padu Babilona (Jer. 51:63, 64).

4. Kako arheologija potvrđuje istinitost Jeremijinih zapisa?

⁴ Arheološki pronalasci također potvrđuju istinitost Jeremijinih zapisa. Naprimjer, u babilonskim ljetopisima govori se o tome kako je 617. pr. n. e. prilikom osvajanja Jeruzalema Nebukadnezar zarobio kralja (Jojakina) i postavio na njegovo mjesto svog čovjeka (Sidkiju) (24:1; 29:1,2; 37:1). *

5. (a) Što se zna o Jeremiji? (b) Kakav je bio Jeremijin stil pisanja?

⁵ O Jeremiji posjedujemo više biografskih podataka nego o ijednom drugom drevnom proroku, izuzev Mojsija. Jeremija nam je mnogo toga otkrio o sebi i svojim sklonostima i osjećajima, iz čega je vidljivo da je bio neustrašiv, srčan i hrabar, ali istovremeno ponizan i meka srca. Nije bio samo prorok, nego i svećenik, sakupljač svetih spisa i savjesni povjesničar. Bio je sin svećenika Hilkije iz Anatota, svećeničkoga grada sjeverno od Jeruzalema, “u zemlji Benjaminovoj” (1:1). Jeremijin je stil pisanja jasan, izravan i lako razumljiv. Često se služio usporedbama i slikovitim načinom izražavanja, a u knjizi ima i proze i poezije.

6. Kako je složen tekst ove proročke knjige?

⁶ Tekst nije složen prema kronološkom redu, nego prema sadržaju. Stoga se u njemu često mijenjaju vrijeme i okolnosti. A na kraju, u 52. poglavlju,  vrlo detaljno opisuje se opustošenje Jeruzalema i Jude. Taj opis ne samo da pokazuje kako se ispunila većina proročanstava nego i objašnjava pozadinu onoga što je opisano u Tužaljkama, sljedećoj biblijskoj knjizi.

7. Kako je Jeremija postao prorok i kako ga je Jehova ohrabrio?

⁷ Jehova poziva Jeremiju (1:1-19). Je li Jeremija bio odabran za proroka zato što je htio postati prorok ili zato što je potjecao iz svećeničke obitelji? Sam je Jehova to objasnio: “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje, poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, posvetio sam te. Za proroka narodima postavio sam te.” Dakle, Jehova mu je dao taj zadatak. Je li ga Jeremija prihvatio? Ponizno je pokušao odbiti tu službu, rekavši: “Još sam dijete!” No Jehova ga je ohrabrio: “Evo, stavljam riječi svoje u usta tvoja. Gle, postavljam te danas nad narodima i nad kraljevstvima da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.” Jeremija se nije smio bojati. “Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati, jer ja sam s tobom, kaže Jehova, da te izbavim” (1:5, 6, 9, 10, 19).

8. (a) U kom je pogledu Jeruzalem bio nevjeran? (b) Kakvu će nevolju Jehova prouzročiti?

⁸ Jeruzalem kao nevjerna žena (2:1–6:30). Koju je poruku Jehova uputio Jeremiji? Jeruzalem je zaboravio svoju prvu ljubav. Napustio je Jehovu, Izvor žive vode i bludničio s tuđim bogovima. Više nije bio plemenita, crvena loza, nego je “postao izopačena mladica neke tuđe loze” (2:21). Njegovi su skuti bili krvavi od krvi nevinih siromaha. Čak je i razbludni Izrael bio pravedniji od Jude. Bog je pozvao te odmetnute sinove da mu se vrate jer je on njihov muž. No oni su se vladali kao žena koja je iznevjerila muža. Poručio im je da se mogu vratiti ako uklone svoje gadosti i obrežu svoje srce. “Podignite prema Sionu znak zborni”, rekao je Jehova jer je odlučio dovesti nevolju sa sjevera (4:6). Propast će za propašću stizati! Izvršitelj Jehovine presude doći će kao lav iz guštare, kao vruć vjetar iz pustinje, na kolima koja su kao vihor.

9. (a) Koju je poruku Jeremija prenio tvrdokornim Jeruzalemljanima? (b) Hoće li im pomoći njihove tvrdnje da je mir?

⁹ Onaj tko je prošao jeruzalemskim ulicama mogao je vidjeti samo prijestupe i nevjeru! Ljudi su zanijekali Jehovu, pa će im njegova riječ u Jeremijinim ustima biti vatra koja će ih proždrijeti poput drva. Budući da su ostavili Jehovu da bi služili tuđim bogovima, on će ih predati strancima da im služe u tuđini. Bili su tvrdokorni! Oči su imali, a nisu vidjeli. Uši su imali, a nisu čuli. Kakve li grozote! Proroci i svećenici lažno su prorokovali, “a narod moj to voli”, rekao je Jehova (5:31). No dolazila je nevolja sa sjevera, a ipak ‘od najmanjega do najvećega, svi su zgrtali sebi dobitak nepravedni’. Govorili su: “Mir je! Mir je!” a mira nije bilo (6:13, 14). No iznenada će doći pustošitelj. Jeremiju je Jehova postavio da njegov narod ispita poput metala, ali on nije našao ništa osim troske i srebra odbačenog. Bili su posve pokvareni.

10. Zašto će se Jeruzalemu dogoditi isto što se dogodilo Šilu i Efrajimu?

¹⁰ Upozorenje da ih hram neće zaštititi (7:1–10:25). Jeremiji je došla Jehovina riječ i on ju je trebao objaviti na vratima hrama. Zamisli ga kako se jakim glasom obraća onima koji ulaze u hram: ‘Vi se ponosite hramom Jehovinim, ali što vam to vrijedi? Tlačite djecu bez oca i udovice, prolijevate krv nevinu, idete za drugim bogovima, kradete, ubijate, preljub činite, lažno se zaklinjete i žrtve prinosite Baalu! Licemjeri! Od Jehovinog doma načinili ste pećinu razbojničku. Sjetite se što je Jehova učinio Šilu. Isto će učiniti i tvojem domu, Juda. Odbacit će te kao što je odbacio i Efrajima (Izraela) na sjeveru’ (Jer. 7:4-11; 1. Sam. 2:12-14; 3:11-14; 4:12-22).

11. Zašto se za Judu više nije vrijedilo moliti?

¹¹ Za Judu se više nije vrijedilo moliti. Narod je čak prinosio žrtvene kolače “kraljici neba”! Doista, “ovo je narod koji ne sluša glas Jehove, Boga svojega, i ne da se poučiti. Nestalo je vjernosti” (Jer. 7:18, 28). Narod Judin postavio je odvratne idole u Jehovinom domu te spaljivao sinove i kćeri na obrednim uzvišicama u Tofetu u dolini Hinomovoj. Stoga je Jehova kazao da će ta dolina dobiti ime “dolina ubijanja”, a njihova će trupla postati hrana pticama i zvijerima (7:32). U Judi i Jeruzalemu neće više biti veselja i radosti.

12. Što će snaći narod Jude i tuđe bogove kojima se priklonio, premda se nada miru?

¹² Nadali su se miru i izlječenju, a eto straha! Posljedice njihove tvrdokornosti bit će rasijanost, istrebljenje i naricanje. ‘Jehova je Bog živi i Kralj vječni’, a u bogovima koji nisu načinili nebo i zemlju nema života. To su ništavne i smiješne tvorevine koje će propasti (10:10-15). Jehova će kao iz praćke izbaciti stanovnike te zemlje. Čuje se vreva velika iz zemlje sjeverne. Gradovi će Judini biti pretvoreni u pustoš. Prorok priznaje: “Put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti” i moli Jehovu da ga ukori jer ne želi biti zatrt (10:23).

13. Zašto je Jehova Bog Jeremiji zabranio da se moli za Judu i kako ga je ojačao kad se našao u opasnosti?

¹³ Prokletstvo nad prekršiteljima saveza (11:1–12:17). Kraljevstvo Jude prekršilo je savez  sklopljen s Jehovom. Uzalud je narod tražio pomoć. Jeremija se nije smio moliti za Judu, jer Jehova je ‘poslao vatru na nju’, na tu maslinu koja je nekad bila zelena (11:16). Budući da su Jeremijini mještani Anatoćani skovali urotu da ga ubiju, prorok je molio Jehovu da ga ojača i da mu pomogne. Jehova mu je obećao da će se osvetiti Anatotu. Jeremija je upitao: “Zašto je put zlikovaca uspješan?” Jehova ga je ohrabrio: ‘Iščupat ću taj narod neposlušan i zatrti ga’ (12:1, 17).

14. (a) Kojim je usporedbama Jehova prikazao da je Jeruzalem nepopravljiv i da je njegova osuda neizbježna? (b) Kako se Jeremija osjećao kad je pojeo Jehovine riječi?

¹⁴ Nepopravljivi Jeruzalem osuđen na propast (13:1–15:21). Jeremija je ispričao kako mu je Jehova zapovjedio da opaše bokove lanenim pojasom i da ga potom sakrije među stijene pored Eufrata. Kad ga je Jeremija nakon nekog vremena iskopao, vidio je da je pojas istrunuo, “više nije bio nizašto”. Tako mu je Jehova slikovito pokazao da je odlučio dokrajčiti “ponos Judin i silan ponos jeruzalemski” (13:7, 9). Te će pijanice razbiti jednoga o drugoga kao ćupove pune vina. “Može li Kušanin promijeniti kožu svoju ili leopard pjege svoje?” (13:23). Tako je i Jeruzalem bio nepopravljiv. Jeremija se nije smio moliti za taj narod. Čak i da su se Mojsije i Samuel pred Jehovom zauzeli za njih, on ih ne bi poslušao jer je odlučio uništiti Jeruzalem. Jehova je jačao Jeremiju da ne ustukne pred onima koji mu se rugaju. Kad su Jeremiji došle Jehovine riječi, on ih je pojeo, i to ga je ‘obradovalo i razveselilo mu srce’ (15:16). To nije bilo vrijeme za zbijanje šala, nego za pouzdanje u Jehovu, koji je obećao da će Jeremiju tako ojačati da će pred narodom biti kao utvrđeni bakreni zid.

15. (a) Koliko je ozbiljna situacija u kojoj se narod našao i kojom zapovijedi Jehova ističe tu činjenicu? (b) Kako će grešni narod spoznati Jehovino ime i zašto ga ne može prevariti?

¹⁵ Jehova šalje ribare i lovce (16:1–17:27). S obzirom na to da je zemlji predstojalo opustošenje, Jehova je zapovjedio Jeremiji: “Ne uzimaj sebi ženu i nemoj imati sinove i kćeri na ovome mjestu!” (16:2). To nije bilo vrijeme niti da tuguje niti da s tim narodom sjedi na gozbama, jer ih je Jehova odlučio istjerati iz zemlje. Jehova je isto tako obećao da će ‘poslati ribare i lovce koji će ih loviti’, a kad se sve to dogodi, narod će ‘znati da je Bogu ime Jehova’ (16:16, 21). Grijeh je Judin na srcu ljudi bio zapisan željeznom pisaljkom s dijamantnim vrhom. “Srce je varljivije od svega i na sve je spremno”, ali Jehova zna što je u srcu. Nitko ga ne može prevariti. Oni koji su odstupili od Jehove, ‘ostavili su izvor vode žive, Jehovu’ (17:9, 13). Ako narodu Jude dan počinka ne bude svet, Jehova će “progutati” njegova vrata i utvrđene dvore.

16. Što je Jehova želio prikazati na primjeru lončara i njegovih glinenih posuda?

¹⁶ Lončar i glina (18:1–19:15). Jehova je zapovjedio Jeremiji da ode u lončarevu kuću. Tamo je Jeremija vidio kako posuda koju je lončar pravio od gline nije dobro ispala, pa se on predomislio i od te gline napravio drugu posudu, kako mu je bilo po volji. Jehova je zatim izjavio da je on Lončar domu Izraelovu te da ima moć i zatrti i sagraditi. Zatim je zapovjedio Jeremiji da uzme od lončara zemljani vrč i odnese ga u dolinu Hinom te da ondje najavi nevolju koju će on dovesti jer je narod napunio to mjesto krvlju nevinih, spaljujući svoje sinove na žrtvu paljenicu Baalu. Jeremija je morao razbijanjem vrča predočiti kako će Jehova “razbiti” Jeruzalem i narod Jude.

17. Koje je teško iskustvo Jeremija doživio, no je li ga ono ušutkalo?

¹⁷ Ne posustati zbog progonstva (20:1-18). Hramskog nadzornika Pašhura ražestilo je Jeremijino hrabro propovijedanje, pa ga je preko noći stavio u klade. Nakon izlaska iz zatvora, Jeremija je Pašhuru prorekao da će biti izgnan u Babilon i da će ondje umrijeti. Jeremija je bio obeshrabren zato što su mu se ljudi rugali i sramotili ga, pa je razmišljao o tome da prestane prorokovati. No nije mogao šutjeti. Jehovina je riječ ‘u srcu njegovu bila kao rasplamtjela vatra’, tako da nije mogao izdržati, a da ne govori. Premda je prokleo dan svojeg rođenja, uskliknuo je: “Pjevajte Jehovi! Hvalite Jehovu! Jer izbavio je dušu siromaha iz ruku zlikovaca” (20:9, 13).

18. Što je Jeremija najavio Sidkiji?

¹⁸ Jehova je gnjevan na vladare (21:1–22:30). Na Sidkijino pitanje Jeremija je odgovorio da se Jehova razgnjevio na grad, pa će babilonski kralj opsjedati grad i ljudi će poginuti od pošasti, mača, gladi i vatre. Šalum (Joahaz) će umrijeti u izgnanstvu, Jojakima će sahraniti kao što se sahranjuje magarca, a njegov će sin Konija (Jojakin) biti ‘bačen’ iz Jude u Babilon, gdje će i umrijeti.

19. Što je Jeremija prorekao o ‘pravednom izdanku’, a što je bilo predočeno s dvije košare smokava?

¹⁹ Nada u “izdanak pravedni” (23:1–24:10). Jehova je obećao da će lažne pastire zamijeniti pravima i da će podignuti “izdanak pravedni” iz panja Davidova, koji će ‘kraljevati i postupati razborito te činiti što je pravo i pravedno u zemlji’. Kako će mu biti ime? Zvat će se “Jehova Je Pravednost Naša”. On će skupiti rasijani ostatak (23:5, 6). Da su proroci bili bliski Jehovini prijatelji, omogućili bi narodu da čuje Božju riječ i da se odvrati od svog zlog puta. No oni  “zavode narod moj lažima svojim”, rekao je Jehova (23:22, 32). “Gle: dvije košare smokava.” Jeremija se poslužio dobrim i lošim smokvama kako bi predočio da će se vjerni ostatak koji je u Božjoj milosti vratiti u svoju zemlju, a da će ostali doživjeti tragičan kraj (24:1, 5, 8-10).

20. U kom je smislu Babilon Jehovin sluga, no što će ga na koncu ipak zadesiti?

²⁰ Jehovin spor s narodima (25:1-38). Ovo je poglavlje sažetak osuda koje su šire opisane u 45-49. poglavlju. U tri paralelna proročanstva Jehova objavljuje nevolju koja će zadesiti sve narode svijeta. Najprije predstavlja Nebukadnezara kao svog slugu koji će poraziti Judu i okolne narode, “i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina”. Potom će doći red na Babilon da se i on pretvori “u pustoš vječnu” (25:1-14).

21. Tko mora piti čašu Jehovinog gnjeva i kakve će posljedice to imati?

²¹ Drugo je proročanstvo viđenje o čaši punoj vina gnjeva Jehovinog. Jeremija mora pružiti tu čašu narodima i “oni će piti i početi teturati i vladati se kao bezumni” jer Jehova na njih šalje uništenje. Ono će najprije zadesiti Jeruzalem i Judu. Potom će krenuti na Egipat, vratiti se u Filisteju, prijeći preko u Edom, otići do Tira, do zemalja bliskih i dalekih, te do ‘svih drugih kraljevstava zemaljskih koja postoje na licu zemlje; a kralj Šešaka pit će nakon njih’. Oni će ‘piti, bljuvati i pasti’. Nitko neće ostati pošteđen (25:15-29).

22. Kako će izgledati strašna nevolja u kojoj će Jehova iskaliti svoj usplamtjeli gnjev?

²² U trećem proročanstvu Jeremija se izražava predivnim pjesničkim riječima. “Jehova će s visine kao lav riknuti (...) na sve stanovnike zemlje.” Vika će se čuti, nevolja, oluja velika! “U taj dan bit će pobijenih od Jehove s jednoga kraja zemlje do drugoga.” Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti, nego će po zemlji biti kao gnoj. Lažni će pastiri biti poklani zajedno s vođama svog stada. Neće umaknuti. Zamisli samo njihov gorak plač! ‘Jehova pustoši pašnjak njihov zbog usplamtjeloga gnjeva svojega’ (25:30-38).

23. (a) Kakva je urota skovana protiv Jeremije, kako se on branio i o kome su raspravljali starješine koji su ga oslobodili optužbe? (b) Kako je Jeremija predočio da će narod ubrzo pasti u babilonsko ropstvo i koje se proročanstvo o Hananiji obistinilo?

²³ Obistinjenje Jeremijinih proročanstava (26:1–28:17). Vladari i narod skovali su urotu da ubiju Jeremiju. Jeremija se brani. Ono što govori zapravo je Jehovina riječ. Ako ga ubiju, ubit će nevinog čovjeka. Presuda glasi: nije kriv. Razmatrajući Jeremijin slučaj, starješine raspravljaju o prethodnim prorocima Miheju i Uriji. Jehova potom zapovijeda Jeremiji da načini sebi okove i jaram, da ih stavi na vrat i da ih potom pošalje okolnim narodima kao znak da će tri naraštaja njihovih vladara morati služiti babilonskom kralju. No Hananija, jedan od lažnih proroka, suprotstavlja se Jeremiji. On izjavljuje da će babilonski jaram za dvije godine biti slomljen, a da bi to prikazao, lomi drveni jaram. Jehova potvrđuje svoje proročanstvo tako što Jeremiju upućuje da izradi željezni jaram te da Hananiji prorekne da će još ove godine umrijeti. Hananija te godine doista umire.

24. (a) Koju je poruku Jeremija poslao izgnanicima u Babilon? (b) S kim će Jehova sklopiti novi savez i zbog čega će taj savez biti uzvišeniji od ranijeg saveza?

²⁴ Utjeha izgnanicima u Babilonu (29:1–31:40). Jeremija piše narodu koji je zajedno s Jekonijom (Jojakinom) izgnan u Babilon: Naselite se u toj zemlji i u njoj nađite svoj mir, jer će vas Jehova iz izgnanstva vratiti tek za 70 godina. Jehova zapovijeda Jeremiji da u vezi s njihovim povratkom u knjizi napiše kako će slomiti njihov jaram te će oni ‘služiti Jehovi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svojemu, kojega će im on podignuti’ (30:9). Rahela mora zadržati svoj glas da ne plače jer će se sinovi njezini “vratiti iz zemlje neprijateljske” (31:16). Potom slijedi utješno Jehovino obećanje: on će s domom Judinim i Izraelovim sklopiti novi savez, mnogo uzvišeniji od onoga koji su prekršili! Jehova će svoj zakon napisati duboko u njihovoj nutrini, na njihovom srcu. “I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.” Od najmanjega do najvećega, svi će poznavati Jehovu i on će im oprostiti prijestupe (31:31-34). Njihov će grad biti obnovljen kao mjesto koje je sveto Jehovi.

25. Kako je Jeremija potvrdio da će Izrael biti obnovljen i koje vijesti sadrži daljnja Jehovina objava?

²⁵ Potvrda Jehovinog saveza s Davidom (32:1–34:22). Tijekom Nebukadnezarove završne opsade Jeruzalema Jeremija dospijeva u zatvor. No da bi pokazao da će Jehova obnoviti Izraela, Jeremija kupuje polje u Anatotu, a ugovor o kupnji sprema u zemljanu posudu. Sljedeća Jehovina objava sadrži dobre vijesti: Juda i Jeruzalem ponovno će se veseliti, a Jehova će ispuniti ono na što ga obavezuje savez s Davidom. No Sidkija je upozoren da će babilonski kralj spaliti grad, a da će njega odvesti zarobljenog u Babilon. Proročanstvo sadrži i osudu gospodara koji su pristali pustiti na slobodu svoje robove, a onda su se predomislili i prekršili taj savez.

26. Što je Jehova obećao Rekabovcima i zašto?

²⁶ Jehovino obećanje Rekabovcima (35:1-19). U danima kralja Jojakima Jehova je Jeremiju poslao Rekabovcima. Kad su Babilonci prvi put  provalili u zemlju, Rekabovci su utočište potražili u Jeruzalemu. Jeremija im sada nudi vino da ga popiju, no oni ga ne žele piti zato što im je to zabranio njihov praotac Jonadab prije više od 250 godina. Kakva li je to razlika u odnosu na nevjerne Judejce! Stoga Jehova Rekabovcima obećava: “Neće Jonadabu, sinu Rekabovu, nestati potomka da mi služi dovijeka” (35:19).

27. Zašto su Jeremijina proročanstva morala dvaput biti zapisivana?

²⁷ Jeremija ponovno piše knjigu (36:1-32). Jehova je zapovjedio Jeremiji da zapiše sva svoja dotadašnja proročanstva. Jeremija ih je izdiktirao Baruhu, koji ih je na dan posta naglas čitao u Jehovinom domu. Kralj Joakim naredio je da mu donesu taj svitak i čuvši samo dio teksta, gnjevno je rastrgao svitak i bacio ga u vatru. Potom je zapovjedio da uhvate Jeremiju i Baruha, ali Jehova ih je sakrio i zapovjedio je Jeremiji da napiše drugi svitak.

28. (a) Što Jeremija uporno proriče? (b) U čemu je Ebed-Melek postupio drugačije od knezova?

²⁸ Posljednji dani Jeruzalema (37:1–39:18). Zapis se ponovno vraća na događaje iz vremena Sidkijine vladavine. Kralj je tražio od Jeremije da se moli Jehovi za Judu. Prorok to nije želio jer Jeruzalem nije mogao izbjeći nesreću. Pri pokušaju da ode u Anatot, uhvatili su ga kao dezertera, istukli i bacili u zatvor, gdje je ostao mnogo dana. Nakon toga, Sidkija je tražio da mu ga dovedu. Je li od Jehove došla kakva poruka? Naravno da jest! Glasila je: “Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!” (37:17). Gnjevni zbog toga što Jeremija nije odustao od svojih zlokobnih proročanstava, knezovi su ga bacili u nakapnicu punu blata. Za njega se kod kralja zauzeo Etiopljanin Ebed-Melek, kraljev dvoranin. Jeremija je tako bio izbavljen od polagane smrti, ali ostao je u pritvoru u Stražarskom dvorištu. Sidkija je ponovno k sebi pozvao Jeremiju, no on mu je rekao: ‘Predaj se kralju babilonskom ili ćeš otići u ropstvo, a Jeruzalem će biti razoren!’ (38:17, 18).

29. Kakva je tragedija pogodila Jeruzalem, no kako su prošli Jeremija i Ebed-Melek?

²⁹ Opsada Jeruzalema trajala je godinu i pol, nakon čega su Babilonci provalili u grad 11. godine Sidkijine vladavine. Kralj je pobjegao sa svojom vojskom, ali Babilonci su ih zarobili. Njegove sinove i dostojanstvenike ubili su pred njegovim očima, a njega su oslijepili i okovanog odveli u Babilon. Grad je bio spaljen i razoren, a sav narod, izuzev manjeg broja siromašnih ljudi, odveden u izgnanstvo u Babilon. Po Nebukadnezarovoj zapovijedi Jeremija je bio pušten iz pritvora. No prije nego što je bio pušten, Ebed-Meleku je prenio Jehovino obećanje da će ga izbaviti ‘jer se uzdao u Jehovu’ (39:18).

30. Koji Jeremijin savjet preostali narod nije želio poslušati i koju je osudu Jeremija obznanio u Egiptu?

³⁰ Završna zbivanja u Mispi i Egiptu (40:1–44:30). Jeremija je ostao u Mispi s Gedalijom, koga su Babilonci postavili za upravitelja nad preostalim narodom. Nakon dva mjeseca Gedalija je bio ubijen. Narod je zatražio savjet od Jeremije, a on mu je prenio Božje riječi: ‘Jehova vas neće iščupati iz ove zemlje. Ne bojte se kralja babilonskoga. Ali ako odete u Egipat, umrijet ćete!’ Narod je ipak otišao u Egipat, a sa sobom su odveli Jeremiju i Baruha. U Tafnisu (u Egiptu) Jeremija je obznanio Jehovinu presudu: Kralj babilonski postavit će svoje prijestolje u Egiptu. Uzalud Izrael štuje egipatske bogove i ponovno prinosi žrtve “kraljici neba”. Zar su zaboravili da je Jehova zbog njihovog idolopoklonstva opustošio Jeruzalem? Jehova je rekao da će im nanijeti zlo u zemlji egipatskoj, pa se oni neće vratiti u Judu. Dao im je znak koji će potvrditi istinitost tih riječi — faraona Hofru predat će u ruke njegovim neprijateljima.

31. Koje je jamstvo dobio Baruh?

³¹ Što će biti s Baruhom? (45:1-5). Baruh se ožalostio stalno slušajući Jeremijina zlokobna proročanstva. Došla mu je poruka da bi prvenstveno trebao razmišljati o Jehovinom djelu, o tome kako on gradi i ruši, a ‘ne tražiti za sebe velike stvari’ (45:5). No Bog mu je obećao da će preživjeti sve te nevolje.

32. Na koga će sve doći ‘mač Jehovin’?

³² Jehovin mač dolazi na druge narode (46:1–49:39). Jeremija opisuje pobjede Babilona nad Egiptom kod Karkemiša i na drugim mjestima. Premda će drugi narodi biti istrijebljeni, Jakov neće. No neće ostati nekažnjen. ‘Mač Jehovin’ doći će na Filistejce, na ponosni Moab i na oholi Amon, na Edom i Damask, Kedar i Hasor (47:6). Luk će Elamov biti slomljen.

33. (a) Što će biti sa zlatnom čašom — Babilonom? (b) Što bi, stoga, trebao činiti Božji narod?

³³ Jehovin mač dolazi na Babilon (50:1–51:64). Jehova izriče osudu Babilonu. Ona se mora objaviti među narodima! Ništa se ne smije skrivati! Babilon će biti osvojen, a njegovi bogovi posramljeni. Iz njega treba bježati! Malj koji je razbijao narode po cijeloj zemlji sada će i sam biti razbijen. ‘Oholica’, tlačitelj porobljenih Izraelaca i Judejaca, treba znati da je Jehova nad vojskama njihov Otkupitelj. U Babilonu će se nastaniti životinje koje zavijaju. “Kad ga Bog razori, kao što je razorio Sodomu i Gomoru (...) nitko od  ljudi neće ondje živjeti” (50:31, 40). Babilon je zlatna čaša u Jehovinoj ruci koja je opila narode, ali će iznenada pasti, pa će se slomiti. Narodi će plakati nad njim. Jehova će podignuti kraljeve medijske da ga unište. Babilonski junaci prestat će se boriti. Postat će kao žene. Kći babilonska bit će zgažena kao gumno, “te će zaspati snom trajnim, iz kojeg se neće probuditi”. More će se uzdići nad Babilonom i prekriti ga mnoštvom svojih valova. “Iziđi iz njega, narode moj, i neka svatko spasi dušu svoju od usplamtjeloga gnjeva Jehovina!” (51:39, 45). U Babilonu će se čuti vika, zadesit će ga propast velika! Babilonsko će ratno oružje biti slomljeno, jer Jehova je Bog koji plaća. I doista će mu platiti!

34. Čime je predočen pad Babilona?

³⁴ Jeremija je zapovjedio Seraji: ‘Idi u Babilon i naglas pročitaj riječi proročanstva protiv Babilona! Zatim knjigu zaveži za kamen i baci je u Eufrat. I reci: “Ovako će potonuti Babilon i nikad se više neće podignuti, zbog nevolje koju ću dovesti na njega”’ (51:61-64).

35. Što je opisano u 52. poglavlju?

³⁵ Opis pada Jeruzalema (52:1-34). Ovaj je izvještaj gotovo istovjetan onome koji se nalazi u 2. Kraljevima 24:18-20; 25:1-21, 27-30.

36. (a) U čemu je Jeremija pokazao primjernu hrabrost i revnost? (b) U čemu su nam dobar primjer pružili Baruh, Rekabovci i Ebed-Melek?

³⁶ Ovo je nadahnuto proročanstvo itekako poučno i korisno za duhovnu izgradnju. Razmisli o hrabrosti samoga proroka Jeremije. On je bezbožnom narodu neustrašivo objavljivao neomiljenu poruku. Odlučno je odbio družiti se sa zlima. Shvaćao je hitnost Jehovine poruke te je svim srcem i bez odustajanja vršio Jehovinu službu. Božja mu je riječ bila poput vatre u kostima, radovala mu je i veselila srce (Jer. 15:16-20; 20:8-13). Propovijedajmo i mi Jehovine riječi s istom takvom revnošću! Predano pomažimo drugim Božjim slugama, kao što je Baruh pomagao Jeremiji! Izvrstan su nam primjer i Rekabovci zbog svoje nesalomljive poslušnosti te Ebed-Melek koji se brinuo i zauzeo za progonjenog proroka (36:8-19, 32; 35:1-19; 38:7-13; 39:15-18).

37. Zašto razmatranje Jeremijinih proročanstava može ojačati našu vjeru u Jehovinu sposobnost proricanja budućnosti?

³⁷ Zadivljuje točnost s kojom su se ispunile riječi koje je Jehova govorio Jeremiji. To zasigurno jača našu vjeru u Jehovinu sposobnost proricanja budućnosti. Uzmimo za primjer proročanstva koja su se ispunila još za Jeremijina života, kao što je proročanstvo o zarobljavanju Sidkije i razorenju Jeruzalema (21:3-10; 39:6-9), svrgavanju i smrti zarobljenog kralja Šaluma (Joahaza) (Jer. 22:11, 12; 2. Kralj. 23:30-34; 2. Ljet. 36:1-4), odvođenju kralja Konije (Jojakina) u ropstvo u Babilon (Jer. 22:24-27; 2. Kralj. 24:15, 16) i o smrti lažnog proroka Hananije, koja je, u skladu s proročanstvom, nastupila još iste godine (Jer. 28:16, 17). Sva ta, a i brojna druga proročanstva ispunila su se upravo onako kako je to Jehova i pretkazao. Kasniji proroci i Jehovini sluge također su Jeremijina proročanstva smatrali vjerodostojnima i poučnima. Primjerice, Danijel je iz Jeremijinih zapisa shvatio da će Jeruzalem stajati pust 70 godina, a Ezra je na svršetku tih 70 godina skrenuo pažnju na ispunjenje Jeremijinih riječi (Dan. 9:2; 2. Ljet. 36:20, 21; Ezra 1:1; Jer. 25:11, 12; 29:10).

38. (a) Koji su savez istaknuli Jeremija u svom proročanstvu, a kasnije i Isus? (b) Što Jeremijino proročanstvo govori o nadi u Kraljevstvo?

³⁸ Kad je Isus sa svojim učenicima uspostavio proslavu kojom će se obilježavati njegova smrt, ukazao je na ispunjenje Jeremijinog proročanstva o novom savezu. Spomenuo je “novi savez na temelju moje krvi”. Taj je savez omogućio da im budu oprošteni grijesi i da budu sakupljeni kao Jehovin duhovni narod (Luka 22:20; Jer. 31:31-34). S duhom rođenim pojedincima koji su ušli u novi savez Krist je sklopio savez za Kraljevstvo, koji im omogućuje da s njim vladaju na nebu (Luka 22:29; Otkr. 5:9, 10; 20:6). U Jeremijinim se proročanstvima na više mjesta ukazuje na to Kraljevstvo. Između brojnih osuda nevjernog Jeruzalema nalazimo i ove Jeremijine riječi koje ulijevaju nadu: “‘Evo, dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću podignuti Davidu izdanak pravedni. Kralj će početi kraljevati i postupat će razborito, činit će što je pravo i pravedno u zemlji.’” Zato će se taj kralj zvati: “Jehova Je Pravednost Naša” (Jer. 23:5, 6).

39. Koje nam jamstvo pruža činjenica da se ostatak, u skladu s Jeremijinim proročanstvom, vratio iz Babilona?

³⁹ Jeremija ponovno govori o obnovi: “Služit će Jehovi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svojemu, kojega ću im podignuti” (30:9). Na koncu govori i o utješnom obećanju koje je Jehova dao Izraelu i Judi. Jehova je obećao: “U te dane i u to vrijeme učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni.” Rekao je da će umnožiti njegovo potomstvo i dati mu ‘sina koji će kraljevati na prijestolju njegovu’ (33:15, 21). Kao što je sigurno da se ostatak vratio iz Babilona, tako je sigurno i da će Kraljevstvo tog pravednog ‘izdanka’ činiti što je pravo i pravedno po svoj zemlji (Luka 1:32).