1. Zašto Tužaljkama pristaje njihovo ime?

OVOJ knjizi nadahnutog Svetog pisma njeno ime itekako pristaje. Ta tužaljka opisuje duboku bol Božjeg izabranog naroda zbog njegove povijesne tragedije — razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. koje je naredio babilonski kralj Nebukadnezar. Na hebrejskom jeziku ova se knjiga naziva po svojoj prvoj riječi — Eha! (“Kako!”). Prevoditelji grčke Septuaginte nazvali su je Thrénoi, što znači “naricaljke, tužaljke”. U Babilonskom Talmudu koristi se pojam Kinot, koji znači “naricaljke, elegije”. A Jeronim ju je na latinskom nazvao Lamentationes, što znači “tužaljke”, otkuda potječe i njeno hrvatsko ime.

2. U kojoj se skupini i na kojem mjestu u Bibliji nalaze Tužaljke?

² U hrvatskim prijevodima Biblije Tužaljke se nalaze odmah iza Jeremije, no u hebrejskom se kanonu obično svrstavaju u Spise (Hagiografe) zajedno s Pjesmom nad Pjesmama, Rutom, Propovjednikom i Esterom, s kojima unutar Spisa čine podskupinu koja nosi naziv Pet svitaka (Megilot). U nekim suvremenim hebrejskim Biblijama Tužaljke su smještene između Rute (ili Estere) i Propovjednika, no u primjercima iz starog doba navodno su se nalazile odmah iza Jeremije, kao što je to i u Biblijama koje danas imamo.

3, 4. Čime se može dokazati da je Jeremija pisac Tužaljki?

³ U samoj se knjizi ne navodi ime pisca, no gotovo je sigurno da ju je napisao Jeremija. U grčkoj Septuaginti umetnut je ovaj uvod: “Pošto Izrael bi odveden u zatočeništvo a Jeruzalem postade pustinjom, prorok Jeremija sjede i zaplaka; on izreče ovu tužaljku nad Jeruzalemom.” Jeronim je smatrao da su te riječi krivotvorina, pa ih je izostavio iz svog prijevoda. Međutim židovska predaja prihvaća Jeremiju kao pisca. Kao pisca ga, između ostalih, navode i sirijska Pešita, latinska Vulgata, Jonatanov targum i Babilonski Talmud.

⁴ Neki su kritičari pokušali dokazati da Jeremija nije pisac Tužaljki. No knjiga A Commentary on the Holy Bible navodi da su dokaz toga da je Jeremija pisac “zorni opisi Jeruzalema u 2. i 4. poglavlju, žive slike koje je mogao opisati jedino očevidac; isto tako, duboka suosjećajnost i proročki duh koji prožimaju stihove te stil, terminologija i misli koje su tipične za Jeremiju”. * Tužaljke i knjigu proroka Jeremije povezuju mnogi srodni izrazi, kao što su opisi duboke tuge zbog koje ‘oko suze lije’ (Tuž. 1:16; 2:11; 3:48, 49; Jer. 9:1; 13:17; 14:17) ili gađenja nad pokvarenošću proroka i svećenstva (Tuž. 2:14; 4:13, 14; Jer. 2:34; 5:30, 31; 14:13, 14). Tekst Jeremije 8:18-22 i 14:17, 18 pokazuje da je Jeremija itekako znao pisati tužnim stilom kakvim su napisane Tužaljke.

5. Na temelju čega možemo zaključiti kada su napisane Tužaljke?

⁵ Općenito je prihvaćeno da je knjiga napisana ubrzo nakon pada Jeruzalema 607. pr. n. e. Strahote opsade i spaljivanja grada još su uvijek prolazile Jeremijinim mislima, te je on živo opisao svoju tjeskobu. Jedan je bibličar primijetio da nijedna strana tuge nije ni na kojem mjestu opisana dokraja, nego se na svaku od njih pisac stalno vraća u raznim poglavljima. Stoga je zaključio: “Ta uzburkanost misli (...) jedan je od najsnažnijih dokaza da je knjiga nastala u neposrednom okruženju događaja i emocija koje opisuje.” *

6. Što je zanimljivo u stilu i strukturi Tužaljki?

⁶ Izučavateljima Biblije naročito je zanimljiva struktura Tužaljki. Sastoje se od pet poglavlja, to jest pet lirskih pjesama. Prve četiri pisane su alfabetskim akrostihom, jer svaka ima 22 strofe koje alfabetskim redom počinju jednim od 22 hebrejska slova. Treće poglavlje ima 66 alfabetski poredanih redaka, a istim slovom počinju po tri uzastopna retka. Peta pjesma nije pisana akrostihom, premda i ona ima 22 retka.

7. Zbog čega je Jeremija osjećao bol koju je opisao, no koja je nada ostala živa?

⁷ Tužaljke opisuju neizrecivu bol zbog Nebukadnezarove opsade, osvajanja i razorenja Jeruzalema i nijedno drugo književno djelo nije ih nadmašilo u slikovitosti i dirljivosti. Pisac opisuje duboku bol zbog pustošenja, muke i meteža koje  promatra. Zbog gladi, ubijanja i drugih strahota u gradu je vladalo grozno stanje — a sve je to bila Božja kazna za grijehe naroda, proroka i svećenstva. No živa je ostala nada i vjera u Jehovu, kojemu su bile upućene i molitve za obnovu.

8. Kako se u prvoj pjesmi opisuje opustošenje Jeruzalema i što je govorio personificirani Jeruzalem?

⁸ “O, kako sjedi osamljen, grad nekad pun ljudi!” Tako započinje jadikovka u prvoj pjesmi. Kći sionska bila je kneginja, ali su je njeni ljubavnici napustili i narod joj je otišao u izgnanstvo. Gradska su vrata opustjela. Jehova ju je kaznio zbog mnoštva njenih prijestupa. Izgubila je svoju ljepotu. Neprijatelji su se smijali propasti Jeruzalema. Grad je strašno pao i nije bilo nikoga da ga utješi, a preostali je narod gladovao. Personificirani je Jeruzalem pitao: “Ima li boli poput teške boli što je meni nanesena?” Širio je ruke i govorio: “Pravedan je Jehova, jer sam se pobunio protiv riječi usta njegovih” (1:1, 12, 18). Neprijatelji su se veselili zbog nevolje koja je zadesila Jeruzalem, pa je on molio Jehovu da istu nevolju nanese i njima.

9. (a) Tko je prouzročio nesreću koja je zadesila Jeruzalem? (b) Kako je Jeremija opisao silan neprijateljski prezir prema gradu i strahote koje su se u njemu događale?

⁹ “O, kako Jehova u gnjevu svojemu oblacima zastire kćer sionsku!” (2:1). Druga pjesma otkriva da je sam Jehova na zemlju bacio ljepotu Izraelovu. U zaborav je bacio blagdan i dan počinka, odbacio je svoj žrtvenik i svoje svetište. Kakvi su se samo potresni prizori mogli vidjeti po Jeruzalemu! Jeremija je vapio: “Oči su mi iznemogle od suza, utroba mi se uskomešala. Jetra mi se prosula na zemlju zbog propasti kćeri naroda mojega” (2:11). S čime da usporedi kćer jeruzalemsku? Kako da utješi kćer sionsku? Jeruzalemski su se proroci pokazali bezvrijednima i ispraznima. Sad su mu se i prolaznici rugali: “Je li to grad za koji su govorili: ‘On je savršenstvo ljepote, radost svoj zemlji’?” (2:15). Neprijatelji su na njega otvarali usta, zviždali i škrgutali zubima, govoreći: ‘Evo dana kojem smo se nadali! Progutat ćemo ga.’ Jeruzalemska su djeca od gladi gubila svijest, a žene su jele vlastitu djecu. Ulice su bile prekrivene truplima. “U dan srdžbe Jehovine nitko nije pobjegao niti preživio” (2:16, 22).

10. Koje je Božje osobine Jeremija naveo kao temelj za nadu?

¹⁰ Treća pjesma sastoji se od 66 stihova, odnosno redaka, a govori o tome kako se Sion nada Božjem milosrđu. Brojnim metaforama pisac ukazuje na to da je porobljavanje i opustošenje uslijedilo po Jehovinoj volji. U velikoj tjeskobi molio je Boga da se sjeti njegove nevolje i izrazio vjeru u Jehovinu milost i milosrđe. Tri uzastopna retka počinju izrazom “Dobro” (odnosno “Dobar”) i pokazuju da je dobro čekati na spasenje od Jehove (3:25-27). Jehova je rastužio svoj narod, ali je obećao da će mu se i smilovati. No tada mu još nije htio oprostiti bez obzira na to što je narod priznao svoju buntovnost. Molitvama svoga naroda zapriječio je put da ne mogu doći pred njega, a od svog je naroda učinio “smeće i otpad” (3:45). Prorok je lio gorke suze i pričao kako su ga neprijatelji lovili kao pticu. No Jehova mu se približio u jami i rekao mu: “Ne boj se!” Jeremija je molio Jehovu da uzvrati neprijateljima koji se rugaju: “Progonit ćeš ih u gnjevu i istrijebiti ih pod nebom svojim, Jehova” (3:57, 66).

11. Što se sve u Sionu događalo kad je Jehova na njega izlio svoj usplamtjeli gnjev i zašto je to učinio?

¹¹ “O, kako je potamnjelo sjajno zlato, to dobro zlato!” (4:1). Četvrta pjesma oplakuje Jehovin hram koji je izgubio svoju veličanstvenost, a kamenje mu je prosuto po ulicama. Drage sinove Siona smatralo se vrijednima koliko i ćupove zemljane. Nije bilo ni vode ni kruha, a oni koji su odrasli u raskoši ‘grlili su hrpe pepela’ (4:5). Ta je kazna bila veća i od kazne za grijeh Sodome. Nazireji, koji su nekad bili ‘čišći od snijega, bjelji od mlijeka, sada su izgledali tamnije od crnila’, a koža im se prilijepila za kosti (4:7, 8). Bolje su prošli oni koji su bili pobijeni mačem nego oni koji su umirali od gladi. Glad je bila tolika da su žene kuhale vlastitu djecu! Jehova je izlio svoj usplamtjeli gnjev. Dogodilo se ono što je izgledalo nevjerojatnim — neprijatelj je ušao na vrata Jeruzalema! Zašto se to dogodilo? “Zbog grijeha proroka njegovih, prijestupa svećenika njegovih”, koji su prolijevali krv pravednih (4:13). Jehova više nije gledao na njih blagonaklono. No kći je sionska bila dovoljno kažnjena, pa nakon te nevolje nije trebala opet biti odvedena u izgnanstvo. Došao je red na kćer edomsku da i ona ispije gorku čašu Jehovinu.

12. Koju poniznu molbu sadrži peta pjesma?

¹² Peta pjesma započinje molitvom Jehovi da se sjeti svog naroda koji je ostao poput siročeta. Opisuje što govore stanovnici Jeruzalema. Njihovi su oci zgriješili i narod je trpio zbog njihovih prijestupa. Sluge su vladale nad njima i mučila ih je ljuta glad. Nestalo je radosti u njihovom srcu, a plesanje im se pretvorilo u tugovanje. Srce im je bilo bolesno. Tada su ponizno priznali Jehovu: “Ti ćeš, Jehova, stolovati dovijeka. Prijestolje tvoje iz naraštaja u naraštaj stoji.” Usrdno su ga molili: “Dovedi nas natrag, Jehova, k sebi, i mi ćemo se rado vratiti! Daj da nam dođu novi dani poput onih što su nekada bili! Ali ti si nas uistinu odbacio. Silno si se na nas razgnjevio” (5:19-22).

13. U koga se i zašto pouzdao pisac Tužaljki i zašto je koristan opis Božje strogoće?

¹³ U Tužaljkama Jeremija iskazuje svoje potpuno pouzdanje u Boga. U dubokoj tuzi i suočen s potpunim porazom kad nitko od ljudi nije mogao pružiti nadu i utjehu, prorok se uzda u to da će spas donijeti ruka velikoga Boga Jehove, koji vlada nad svime. Tužaljke svim pravim Jehovinim slugama pružaju poticaj da mu budu poslušni i vjerni, ali istovremeno daju i zastrašujuće upozorenje onima koji omalovažavaju najveće ime i Božju volju. U povijesti nije zabilježeno da je ijedan drugi razoreni grad netko oplakivao tako osjećajnim i dirljivim riječima. Itekako je koristan opis Božje strogoće prema upornim i tvrdoglavim buntovnicima koji se ne kaju.

14. Koja su se Božja upozorenja i proročanstva obistinila u događajima opisanima u Tužaljkama i što povezuje Tužaljke s drugim nadahnutim spisima?

¹⁴ Tužaljke su korisne i zato što opisuju obistinjenje brojnih Božjih upozorenja i proročanstava (Tuž. 1:2 — Jer. 30:14; Tuž. 2:15 — Jer. 18:16; Tuž. 2:17 — 3. Mojs. 26:17; Tuž. 2:20 — 5. Mojs. 28:53). Vrijedi zapaziti i to da u Tužaljkama nalazimo živopisno svjedočanstvo ispunjenja 5. Mojsijeve 28:63-65. Isto tako, u knjizi se na više mjesta upućuje na riječi iz drugih dijelova Svetog pisma (Tuž. 2:15 — Psal. 48:2; Tuž. 3:24 — Psal. 119:57). Danijel 9:5-14 potkrepljuje riječi iz Tužaljki 1:5 i 3:42 jer pokazuje da je tragedija zadesila narod zbog njegovih prijestupa.

15. Na koje “nove dane” ukazuju Tužaljke?

¹⁵ Doista je bolno čitati o tragediji Jeruzalema! No usred sve te boli Tužaljke usađuju pouzdanje u to da će Jehova ipak iskazati milost i milosrđe Sionu, da će ga se sjetiti i vratiti njegove izgnanike (Tuž. 3:31, 32; 4:22). One ulijevaju nadu u “nove dane” koji će biti poput onih kad su u Jeruzalemu vladali kraljevi David i Salamun. Još je uvijek na snazi savez koji je Jehova sklopio s Davidom, obećavši mu da će njegovo kraljevstvo trajati zauvijek! “Milosrđa njegova nikako ne nestaje. Obnavlja se svakoga jutra.” Jehova će ga iskazivati onima koji ga ljube sve dok ne dođe dan kad će pod pravednom vlašću njegova Kraljevstva sve živo zahvalno uskliknuti: “Jehova je baština moja”! (5:21; 3:22-24).