1. (a) Zašto su imena kao što je “Levitski zakon” prikladna za 3. Mojsijevu? (b) Kako se 3. Mojsijeva naziva u hebrejskom tekstu, a kako su je nazivali Židovi u kasnije doba?

TREĆA Mojsijeva treća je knjiga Biblije. U nekim se Biblijama naziva “Levitski zakon” i sličnim imenima, koja su zapravo potekla iz grčke Septuaginte preko latinske Vulgate, gdje se ova knjiga naziva “Levitska”. Iako se leviti spominju samo usput, u 3. Mojsijevoj 25:32, 33, takva imena dobro opisuju njen sadržaj jer se knjiga uglavnom sastoji od propisa namijenjenih levitskom svećenstvu, izabranom iz Levijeva plemena, i od zakona kojima su svećenici trebali poučiti narod: “Jer usne svećenikove trebaju čuvati znanje, i zakon se treba tražiti iz usta njegovih” (Mal. 2:7). Treća Mojsijeva u hebrejskom se tekstu naziva po uvodnom izrazu Vajikra, što doslovno znači “i pozvao je”. Kasnije su Židovi ovu knjigu prozvali i “Svećenički zakon” te “Zakon o žrtvama” (3. Mojs. 1:1, bilješka).

2. Koji dokazi potvrđuju da je Mojsije napisao 3. Mojsijevu?

² Ne postoji ni najmanja sumnja da je Mojsije napisao 3. Mojsijevu. U zaključku knjige stoji: “To su zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju” (27:34). Slična izjava zapisana je u 3. Mojsijevoj 26:46. Dokazi navedeni u prethodnim poglavljima, koji potvrđuju da je Mojsije napisao 1. i 2. Mojsijevu, idu u prilog tvrdnji da je on napisao i 3. Mojsijevu, jer Petoknjižje je po svemu sudeći prvobitno bilo jedan svitak. Osim toga, 3. Mojsijeva povezana je s prethodnim knjigama vezikom “i”. No najuvjerljiviji dokaz pružili su Isus Krist i drugi nadahnuti Jehovini sluge koji su često citirali zakone i načela iz 3. Mojsijeve ili ukazivali na njih i pripisivali ih Mojsiju. (Usporedi: 3. Mojs. 23:34, 40-43 — Neh. 8:14, 15; 3. Mojs. 14:1-32 — Mat. 8:2-4; 3. Mojs. 12:2 — Luka 2:22; 3. Mojs. 12:3 — Ivan 7:22; 3. Mojs. 18:5 — Rim. 10:5.)

3. Koje vremensko razdoblje obuhvaća 3. Mojsijeva?

³ Koje vremensko razdoblje obuhvaća 3. Mojsijeva? Druga Mojsijeva završava izvještajem o podizanju svetog šatora “prvoga mjeseca druge godine, prvoga dana u mjesecu”. Četvrta Mojsijeva započinje riječima koje je Jehova uputio Mojsiju “prvoga dana drugoga mjeseca druge godine po izlasku iz zemlje egipatske”. Iz toga možemo zaključiti da su se događaji opisani u 3. Mojsijevoj — knjizi koja se uglavnom sastoji od zakona i odredbi — odigrali unutar jednog mjeseca (2. Mojs. 40:17; 4. Mojs. 1:1; 3. Mojs. 8:1–10:7; 24:10-23).

4. Kada je napisana 3. Mojsijeva?

⁴ Kada je Mojsije napisao 3. Mojsijevu? Logično je zaključiti da je bilježio događaje kako su se zbivali i zapisivao Božje upute kako ih je dobivao. Tako je, naprimjer, Bog zapovjedio Mojsiju da osudu protiv Amalečana zapiše odmah nakon što su ih Izraelci pobijedili u bici. Osim toga, neke pojedinosti u knjizi ukazuju na to da je bila napisana u ranom razdoblju boravka Izraelaca u pustinji. Naprimjer, Izraelcima je bilo zapovjeđeno da životinju koju su htjeli iskoristiti za hranu dovedu na ulaz u šator sastanka kako bi ondje bila zaklana. Ta je zapovijed morala biti izdana i zapisana ubrzo nakon uspostave svećenstva. Mnoge su upute služile tome da Izraelce vode tijekom njihovog putovanja kroz pustinju. Sve to pokazuje da je Mojsije napisao 3. Mojsijevu tijekom 1512. pr. n. e. (2. Mojs. 17:14; 3. Mojs. 17:3, 4; 26:46).

5. Koja je bila svrha zakona o žrtvama i o obrednoj čistoći?

⁵ Zašto je napisana 3. Mojsijeva? Jehova je naumio da se njegov narod posveti, da bude svet, odnosno odvojen za njegovu službu. Vjerni Božji sluge još su od vremena Abela prinosili žrtve Jehovi, no Jehova je tek izraelskom narodu dao izričite  naredbe o žrtvama za grijeh i o drugim žrtvama. Te žrtve, koje su detaljno opisane u 3. Mojsijevoj, pomogle su Izraelcima da postanu svjesni grijeha i svoje grešnosti i da dobro upamte kako svojim grijehom mogu razgnjeviti Jehovu. Te su odredbe bile dio Zakona i služile su kao odgajatelj koji je Židove vodio do Krista, ukazivale su na to da trebaju Spasitelja, a istovremeno su ih odvajale od ostalih naroda. Posebno su Božji zakoni o obrednoj čistoći omogućili Izraelcima da budu odvojeni od ostalih naroda (3. Mojs. 11:44; Gal. 3:19-25).

6. Zašto je Jehova narodu trebao pružiti vodstvo putem detaljnih uputa?

⁶ Izrael je bio novoosnovani narod koji je putovao prema svojoj novoj domovini i trebao je pravo vodstvo. Budući da nije bila prošla ni godina dana otkako su izišli iz Egipta, još su se živo sjećali životnih uvjeta i vjerskih običaja koji su ondje vladali. U Egiptu su brat i sestra mogli sklopiti brak. Štovali su se mnogi lažni bogovi, između ostalog i neka životinjska božanstva. A sada je to mnoštvo ljudi putovalo u Kanaan, gdje su životna mjerila i vjerski običaji bili još izopačeniji. Prisjetimo se još jednom i tko je sačinjavao izraelski tabor. Među narodom je bilo mnogo onih koji su porijeklom bili čisti Egipćani. Nekima je barem netko od predaka bio Egipćanin. Bilo je to miješano mnoštvo ljudi koji su živjeli među Izraelcima i kojima su roditelji bili Egipćani te su bili odgajani i obrazovani u skladu s egipatskim običajima, religijom i domoljubljem. Mnogi od njih još su se donedavno u svojoj domovini držali nekih odvratnih običaja. Stoga je bilo prijeko potrebno da im Jehova pruži vodstvo putem detaljnih uputa.

7. Po čemu se vidi da je Bog autor propisa zapisanih u 3. Mojsijevoj?

⁷ U cijeloj 3. Mojsijevoj može se jasno vidjeti da je to knjiga nadahnuta od Boga. Nesavršeni ljudi ne bi mogli osmisliti mudre i pravedne zakone i uredbe koje ona sadrži. Propisi o prehrani, bolestima, karanteni i uklanjanju leševa otkrivaju da su Izraelci poznavali činjenice koje su ljudi što su se bavili medicinom razumjeli tek tisućama godina kasnije. Božji zakon o nečistim životinjama koje se nisu smjele jesti štitio je Izraelce dok su putovali. Štitio ih je od trihinoze koju prenose svinje, od tifusa i paratifusa koje prenose neke vrste riba te od drugih zaraznih bolesti koje su mogli dobiti od uginulih životinja. Ti razumni zakoni trebali su ih voditi u njihovoj službi Bogu i na drugim područjima života kako bi ostali sveti narod te došli u Obećanu zemlju i nastanili se u njoj. Povijest je pokazala da su Jehovini zakoni omogućili Židovima da u pogledu zaštite zdravlja budu puno napredniji od ostalih naroda.

8. Kako proročanski elementi koje nalazimo u 3. Mojsijevoj pružaju daljnji dokaz da je ona nadahnuta od Boga?

⁸ Ispunjenje proročanstava i proročanskih predodžbi iz 3. Mojsijeve daljnji je dokaz da je ona nadahnuta od Boga. I biblijska i svjetovna povijest zabilježile su da su se ispunila upozorenja zapisana u 3. Mojsijevoj koja su ukazivala na posljedice neposlušnosti. Između ostalog, bilo je prorečeno da će zbog gladi majke jesti vlastitu djecu. Jeremija je zapisao da se to proročanstvo ispunilo tijekom razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e., a Josip Flavije zabilježio je da se to ponovilo i 70. n. e., kad je grad bio ponovno razoren. Proročansko obećanje da će se Jehova sjetiti Izraelaca ako se pokaju ispunilo se njihovim povratkom iz Babilona 537. pr. n. e. (3. Mojs. 26:29, 41-45; Tuž. 2:20; 4:10; Ezra 1:1-6). Još jedan dokaz da je 3. Mojsijeva nadahnuta od Boga pružaju drugi pisci Biblije koji su je citirali, smatrajući je dijelom nadahnutog teksta. Osim prije navedenih citata kojima se potvrđuje da je Mojsije pisac ove knjige, možeš pogledati i Mateja 5:38; 12:4; 2. Korinćanima 6:16 i 1. Petrovu 1:16.

9. Kako 3. Mojsijeva veliča Jehovino ime i svetost?

⁹ U 3. Mojsijevoj dosljedno se veliča Jehovino ime i njegova vrhovna vlast. Čak 36 puta njeni se zakoni pripisuju Jehovi. Jehovino se ime pojavljuje prosječno deset puta u svakom poglavlju, a poslušnost Božjim zakonima naglašava se ponavljanjem opomene: “Ja sam Jehova.” Pojam svetosti provlači se cijelom 3. Mojsijevom, pa se potreba za svetošću ovdje spominje više puta nego igdje drugdje u Bibliji. Izraelci su trebali biti sveti jer je Jehova svet. Pojedine osobe, mjesta, predmeti i vremenska razdoblja bili su izdvojeni kao sveti. Tako su, naprimjer, Dan očišćenja (poznat i pod nazivom Dan pomirenja) i oprosna godina bili izdvojeni kao razdoblja posebnih svetkovina kojima se štovao Jehova.

10. Što se naglašavalo u vezi s prinošenjem žrtava i kako se kažnjavao počinjeni grijeh?

¹⁰ Treća Mojsijeva ističe važnost svetosti i u skladu s time naglašava ulogu koju prolijevanje krvi, odnosno žrtvovanje života, ima u oproštenju grijeha. Kao životinjske žrtve mogle su se prinositi samo domaće i čiste životinje. Neki su grijesi osim prinošenja žrtve zahtijevali i priznanje krivnje, nadoknađivanje štete i plaćanje kazne. No za neke druge grijehe kazna je bila smrt.

11. Kako se 3. Mojsijeva može podijeliti?

¹¹ Treća Mojsijeva najvećim se dijelom sastoji od zakona, koji uglavnom imaju i proročansko značenje. Načelno se može podijeliti na osam tematskih dijelova, koji su izneseni logičnim slijedom.

12. Nabroji vrste krvnih žrtava i opiši kako ih je trebalo prinijeti.

 ¹² Propisi o žrtvama (1:1–7:38). Žrtve su se općenito mogle podijeliti u dvije skupine: krvne (goveda, ovce, koze i ptice) te beskrvne (žito). Krvne žrtve mogle su se prinijeti kao (1) žrtve paljenice, (2) žrtve zajedništva, (3) žrtve za grijeh ili (4) žrtve za krivnju. Za sve četiri vrste žrtava vrijedila su tri ista pravila: prinositelj je morao žrtvenu životinju sam dovesti na ulaz u šator sastanka, morao je položiti ruke na nju i tada je životinja bila zaklana. Nakon što je krvlju bio poškropljen žrtvenik, mrtvo tijelo životinje moralo se ukloniti prema propisima za pojedinu vrstu žrtve. Razmotrimo sada krvne žrtve redom.

13-16. (a) Nabroji propise o (1) žrtvi paljenici, (2) žrtvi zajedništva, (3) žrtvi za grijeh i (4) žrtvi za krivnju. (b) Što je na više mjesta strogo zabranjeno s obzirom na krvne žrtve?

¹³ (1) Žrtva paljenica mogao je biti junac, ovan, jarac, golub ili grlica, ovisno o tome koliko je novaca imao onaj tko je prinosio žrtvu. Životinju je trebalo rasjeći i zatim sve komade osim kože spaliti na žrtveniku. Grlici ili golubu trebalo je zasjeći vrat, ali ne i potpuno odvojiti glavu, a gušu s perjem trebalo je odstraniti (1:1-17; 6:8-13; 5:8).

¹⁴ (2) Žrtva zajedništva mogao je biti mužjak ili ženka od krupne ili sitne stoke. Na žrtveniku se spaljivalo samo salo, jedan dio žrtve dobivao je svećenik, a ostalo je jeo onaj tko je prinio žrtvu. Ova se žrtva s pravom nazivala žrtvom zajedništva, jer je onaj tko ju je prinosio takoreći dijelio obrok, odnosno uživao zajedništvo s Jehovom i svećenikom (3:1-17; 7:11-36).

¹⁵ (3) Žrtvu za grijeh trebalo je prinijeti ako je netko nenamjerno, odnosno nehotice, počinio grijeh. Koja se životinja tom prilikom prinosila ovisilo je o tome čije je grijehe trebalo očistiti — da li grijehe svećenika, cijelog naroda, poglavara ili koga od običnog naroda. Za razliku od žrtve paljenice i žrtve zajedništva koje su pojedinci prinosili dobrovoljno, žrtva za grijeh bila je obavezna (4:1-35; 6:24-30).

¹⁶ (4) Žrtvu za krivnju trebalo je prinijeti zbog osobne krivnje koja je bila posljedica nevjernosti, prijevare ili krađe. Ponekad se od počinitelja grijeha zahtijevalo da prizna krivnju i da prinese žrtvu u skladu sa svojim mogućnostima. U drugim se slučajevima zahtijevalo da počinitelj nadoknadi štetu, da doda još petinu vrijednosti te da prinese ovna na žrtvu. U ovom dijelu 3. Mojsijeve u kojem se opisuju žrtve na više je mjesta strogo zabranjeno jesti krv (5:1–6:7; 7:1-7, 26, 27; 3:17).

17. Kako su se prinosile beskrvne žrtve?

¹⁷ Beskrvne žrtve sastojale su se od žita i prinosile su se pečene na vatri, kao krupno samljeveno ili kao fino brašno. Mogle su biti pečene u peći, pripremljene na tavi ili pržene u kotliću. Trebalo ih je pripremati sa soli, uljem, ponekad i s tamjanom, ali nisu smjele sadržavati kvasac ili med. Dio pojedinih žrtava dobivao je svećenik (2:1-16).

18. Koji je čudesan prizor bio vrhunac obrednog uvođenja u svećeničku službu i kako je djelovao na prisutne?

¹⁸ Uspostava svećenstva (8:1–10:20). Došlo je vrijeme za značajan događaj u Izraelu — uspostavu svećenstva. Mojsije se točno držao svih uputa, učinio je sve što mu je Jehova zapovjedio. “I Aron i sinovi njegovi učinili su sve što je Jehova zapovjedio preko Mojsija” (8:36). Nakon sedmodnevnog obreda uvođenja u svećeničku službu uslijedio je čudesan prizor koji je ojačao vjeru prisutnih. Sav je narod bio prisutan. Svećenici su upravo bili prinijeli žrtvu. Aron i Mojsije blagoslovili su narod. Tada se “Jehovina slava pokazala svemu narodu. I od Jehove je izašla vatra i spalila žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. Kad je sav narod to vidio, stao je klicati i pao je ničice” (9:23, 24). Jehova je uistinu zaslužio da mu budu poslušni i da ga obožavaju.

19. Opiši primjer prestupanja Zakona i što je uslijedilo nakon toga.

¹⁹ No bilo je i prestupanja Zakona. Tako su, naprimjer, Aronovi sinovi Nadab i Abihu pred Jehovom prinijeli nedozvoljenu vatru. “Tada je od Jehove izašla vatra i spalila ih, tako da su poginuli pred Jehovom” (10:2). Da bi Jehovi prinijeli žrtvu koja mu je po volji i ugodili mu, i narod i svećenici morali su se držati Jehovinih uputa. Odmah nakon ovog događaja Bog je zapovjedio svećenicima da ne smiju piti alkoholna pića dok služe u svetom šatoru. Na temelju toga možemo pretpostaviti da je opijanje doprinijelo grijehu dvojice Aronovih sinova.

20, 21. Koji su propisi vrijedili za održavanje čistoće i higijene?

²⁰ Zakoni o čistoći (11:1–15:33). Ovaj dio govori o obrednoj čistoći i održavanju higijene. Neke domaće i divlje životinje bile su proglašene nečistima. Svi su leševi bili nečisti, pa su i oni koji bi ih dodirnuli postali nečisti. Žene su rođenjem djeteta postale nečiste te su se trebale odvojiti i prinijeti posebne žrtve.

²¹ Osoba je i zbog pojedinih kožnih bolesti, kao što je bila guba, postala obredno nečista te se trebala očistiti, ali ne samo ona nego i njena odjeća i kuća. Trebala se privremeno odvojiti od ostalog naroda. Zbog menstruacije, istjecanja sjemena i izljeva iz spolovila osoba je također postala nečista. Stoga se trebala odvojiti, a kad se očistila, trebala se okupati ili prinijeti žrtve, a ponekad i oboje.

22. (a) Zašto je 16. poglavlje izuzetno važno? (b) Što se događalo na Dan očišćenja?

 ²² Dan očišćenja (16:1-34). Ovo je poglavlje izuzetno važno, jer sadrži upute o obilježavanju najvažnijeg dana za izraelski narod, Dana očišćenja, koji je padao na deseti dan sedmoga mjeseca. Tog su dana trebali žalostiti svoje duše (vjerojatno postom) i nisu smjeli obavljati nikakav posao. Dan je počeo žrtvovanjem junca za grijehe Arona i njegovog doma, Levijevog plemena, a potom je bio žrtvovan jarac za ostali narod. Nakon spaljivanja kada dio krvi svake životinje unosio je veliki svećenik propisanim redoslijedom u Svetinju nad svetinjama svetog šatora i njome škropio pred poklopcem kovčega. Potom je tijela mrtvih životinja trebalo odnijeti izvan tabora i spaliti. Toga je dana trebalo dovesti pred Jehovu i živog jarca te priznati nad njim sve grijehe naroda, a potom ga poslati u pustinju. Potom je trebalo prinijeti dva ovna kao žrtve paljenice, jednog za Arona i njegov dom, a drugog za ostali narod.

23. (a) Gdje možemo naći jednu od najizričitijih biblijskih zabrana u vezi s krvi? (b) Koje je još propise dobio narod?

²³ Propisi o krvi i o drugim pitanjima (17:1–20:27). Ovaj dio knjige sadrži mnoge propise za narod. Ponovno je bilo zabranjeno jesti krv — to je jedna od najizričitijih zabrana u vezi s krvi u Bibliji (17:10-14). Krv se mogla koristiti na žrtveniku, ali ne i za jelo. Bili su zabranjeni odvratni postupci kao što su incest, homoseksualnost i spolno općenje sa životinjama. Neki su propisi štitili one koji su bili u nevolji, siromašne i došljake. Narodu je bilo zapovjeđeno: “Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe. Ja sam Jehova” (19:18). Zakon je štitio dobrobit naroda u socijalnom i ekonomskom pogledu. Narodu je prijetila opasnost i na duhovnom području, pa su štovanje Moleka i spiritizam bili zabranjeni, a kažnjavali su se smrću. Bog je ponovno naglasio koliko je važno da njegov narod bude odvojen od ostalih: “Budite mi sveti, jer sam ja, Jehova, svet. I ja vas izdvajam od drugih naroda da budete moji” (20:26).

24. Koje propise o svećenicima i godišnjim svetkovinama sadrži 3. Mojsijeva?

²⁴ Svećenstvo i blagdani (21:1–25:55). Sljedeća tri poglavlja uglavnom govore o tome na koji su način Izraelci trebali štovati Boga. Navedeni su propisi koji su vrijedili za svećenike, preduvjeti koje su trebali ispunjavati u tjelesnom pogledu, s kim su se smjeli ženiti, tko je smio jesti od svetih stvari te propisi o žrtvovanju samo zdravih životinja. Propisana su tri godišnja blagdana, koji su bili prilika da se ‘vesele pred Jehovom, Bogom svojim’ (23:40). Ti su blagdani bili prigoda da se sav narod posveti učenju o Jehovi te hvaljenju i slavljenju svog Boga, čime su jačali svoj odnos s njim. Bile su to svetkovine u čast Jehovi, sveti godišnji zborovi. Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova održavali su se u rano proljeće, Pedesetnica ili Blagdan tjedana u kasno proljeće, a Dan očišćenja i osmodnevni Blagdan sjenica (ili Blagdan berbe) u jesen.

25. (a) Kako je naglašeno da Božje ime treba poštovati? (b) U kojim se propisima spominje broj sedam?

²⁵ U 24. poglavlju iznesene su upute o korištenju kruha i ulja u službi u svetom šatoru. Potom je opisan nemili događaj nakon kojeg je Jehova naredio da svatko tko pohuli na Božje ime “Jehova” bude pogubljen kamenovanjem. Potom je dao zakon o kažnjavanju po načelu “oko za oko, zub za zub” (24:11-16, 20). U 25. poglavlju nalazimo propise o godišnjem počinku (odnosno godišnjem šabatu), koji se trebao držati svake sedme godine, i o oprosnoj godini, svake pedesete godine. Pedesete je godine trebalo proglasiti slobodu u cijeloj zemlji i svatko je drugima trebao vratiti njihovo nasljedstvo koje je u proteklih 49 godina kupio ili na neki drugi način stekao. Navedeni su zakoni o pravima siromaha i robova. U ovom se dijelu knjige često spominje broj sedam: sedmi dan, sedma godina, sedmodnevni blagdan, razdoblje od sedam tjedana te oprosna godina, koja je uslijedila nakon sedam puta po sedam godina.

26. Koje je poglavlje vrhunac 3. Mojsijeve?

²⁶ Posljedice poslušnosti i neposlušnosti (26:1-46). Ovo je poglavlje vrhunac 3. Mojsijeve. Ovdje je Jehova nabrojio blagoslove koje donosi poslušnost i kazne za neposlušnost. No istodobno je Izraelcima dao nadu. Ako zgriješe, pa se ponize, obećao je: “Radi njih ću se sjetiti saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske pred očima drugih naroda da budem njihov Bog. Ja sam Jehova” (26:45).

27. Kako završava 3. Mojsijeva?

²⁷ Druge odredbe (27:1-34). Treća Mojsijeva završava propisima o zavjetnim žrtvama, prvorođencima koji pripadaju Jehovi i o desetini, koja je sveta Jehovi. Potom slijedi kratak zaključak: “To su zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju na gori Sinaju kao zapovijedi za sinove Izraelove” (27:34).

28. Kako 3. Mojsijeva koristi današnjim kršćanima?

²⁸ Treća Mojsijeva dio je nadahnutog Svetog pisma i u velikoj mjeri koristi današnjim kršćanima. Pomaže im cijeniti Jehovu, njegove osobine i način na koji postupa sa svojim stvorenjima. Sve je to jasno došlo do izražaja u Jehovinom odnosu s Izraelom pod savezom Zakona. U 3. Mojsijevoj iznesena su mnoga temeljna načela koja će  se uvijek primjenjivati. Ona sadrži mnoge proročanske predodžbe i proročanstva koja jačaju vjeru. Mnoga njena načela ponavljaju se u grčkom dijelu Biblije, a neka su i izravno citirana. U nastavku je razmotreno sedam važnih točaka o kojima govori.

29-31. Kako je u 3. Mojsijevoj naglašeno da treba poštovati Jehovinu (a) vrhovnu vlast, (b) njegovo ime i (c) njegovu svetost?

²⁹ (1) Jehovina vrhovna vlast. On je Zakonodavac i stoga smo mu mi, njegova stvorenja, odgovorni. On s pravom zahtijeva od nas da ga se bojimo. Budući da je vladar cijelog svemira, on ne podnosi nikakav oblik suparništva, bilo da se radi o idolopoklonstvu, spiritizmu ili nekom drugom aspektu demonizma (3. Mojs. 18:4; 25:17; 26:1; Mat. 10:28; Djela 4:24).

³⁰ (2) Jehovino ime. Njegovo ime trebamo smatrati svetim i ne smijemo ga sramotiti ni riječima ni djelima (3. Mojs. 22:32; 24:10-16; Mat. 6:9).

³¹ (3) Jehovina svetost. Budući da je on svet, i njegov se narod treba posvetiti, treba biti svet, odnosno odvojen za njegovu službu. To znači da trebamo ostati odijeljeni od bezbožnog svijeta koji nas okružuje (3. Mojs. 11:44; 20:26; Jak. 1:27; 1. Petr. 1:15, 16).

32-34. Koja su načela iznesena u vezi s (a) grijehom, (b) krvi i (c) određivanjem stupnja krivnje?

³² (4) Štetne posljedice grijeha. Bog odlučuje o tome što je grijeh, a mi se moramo opirati grijehu. Grijeh uvijek zahtijeva žrtvu kako bi se osoba očistila. Osim toga, trebamo priznati grijeh, pokajati se i nadoknaditi štetu koliko god je to moguće. Neki su grijesi neoprostivi (3. Mojs. 4:2; 5:5; 20:2, 10; 1. Ivan. 1:9; Hebr. 10:26-29).

³³ (5) Svetost krvi. Krv je sveta i zato se ne smije ni u kojem obliku unositi u tijelo. Krv se smjela koristiti samo za očišćenje grijeha (3. Mojs. 17:10-14; Djela 15:29; Hebr. 9:22).

³⁴ (6) Težina kazne odgovarala je težini krivnje. Težina grijeha ovisila je o vrsti grijeha i o tome tko je zgriješio. Što je grešnik bio na višem položaju, to je veća bila njegova odgovornost i kazna za grijeh. Namjerni grijeh povlačio je za sobom težu kaznu nego nenamjerni. Visina kazne često je ovisila o sposobnosti plaćanja onoga tko je zgriješio. To se načelo nije primjenjivalo samo kad se radilo o grijehu i kazni. Po istom se načelu određivao i stupanj nečije obredne nečistoće (3. Mojs. 4:3, 22-28; 5:7-11; 6:2-7; 12:8; 21:1-15; Luka 12:47, 48; Jak. 3:1; 1. Ivan. 5:16).

35. Kako je u 3. Mojsijevoj u nekoliko riječi sažeto što smo dužni činiti svom bližnjem?

³⁵ (7) Pravda i ljubav. U 3. Mojsijevoj 19:18 u nekoliko je riječi sažeto sve što smo dužni činiti svom bližnjem: “Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe.” To načelo vrijedi u svakoj situaciji. Ono isključuje pristranost, krađu, laž ili klevetanje, a zahtijeva od nas da budemo obzirni prema ljudima s tjelesnim ili drugim ograničenjima, kao što su slijepi i gluhi, te prema siromašnima (3. Mojs. 19:9-18; Mat. 22:39; Rim. 13:8-13).

36. Što pokazuje da je 3. Mojsijeva korisna kršćanskoj skupštini?

³⁶ Isus i njegovi apostoli, posebno Pavao i Petar, često su ukazivali na 3. Mojsijevu, pokazujući tako da je ona kršćanskoj skupštini itekako ‘korisna za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti’. Oni su skrenuli pažnju na mnoge proročanske predodžbe i ‘sjene’ koje su se trebale obistiniti u budućnosti. Pavao je rekao da “u Zakonu nalazimo tek sjenu budućih blagoslova”. Zakon je sadržavao ‘sliku i sjenu onoga što je na nebu’ (2. Tim. 3:16; Hebr. 10:1; 8:5).

37. Što su, prema objašnjenju iz poslanice Hebrejima, predočavale određene pojedinosti u Zakonu?

³⁷ Sveti šator, svećenstvo, žrtve, a posebno godišnji Dan očišćenja, imali su simbolično značenje. Pavao nam je u svojoj poslanici Hebrejima pomogao da prepoznamo što sve to znači u duhovnom pogledu i kako se može povezati s ‘pravim šatorom’ u kojem se služi Jehovi (Hebr. 8:2). Veliki svećenik Aron predočavao je Isusa Krista, ‘velikog svećenika koji je omogućio blagoslove koji su došli i koji je prošao kroz veći i savršeniji šator’ (Hebr. 9:11; 3. Mojs. 21:10). Krv žrtvenih životinja predočavala je Isusovu krv, kojom nam je “pribavio vječno izbavljenje” (Hebr. 9:12). Najskrivenija prostorija svetog šatora, Svetinja nad svetinjama, u koju je veliki svećenik ulazio samo jednom godišnje, na Dan očišćenja, kako bi prinio žrtvovanu krv, predstavljala je ‘presliku onoga stvarnog’, “samo nebo” u koje je uzišao Isus da se “pojavi pred licem Božjim za nas” (Hebr. 9:24; 3. Mojs. 16:14, 15).

38. Kako se na Kristu ispunilo sve ono što su predočavale žrtve?

³⁸ Žrtvene životinje, zdrave životinje bez mane koje su se prinosile kao žrtve paljenice ili žrtve za grijeh, predočavale su savršenu, neokaljanu žrtvu — ljudsko tijelo Isusa Krista (Hebr. 9:13, 14; 10:1-10; 3. Mojs. 1:3). Zanimljivo je ono što Pavao piše i o jednom obilježju Dana očišćenja. Naime, podsjeća na to da su mrtva tijela životinja prinesenih kao žrtva za grijeh bila odnijeta izvan tabora i spaljena (3. Mojs. 16:27). “Zato je i Isus”, kaže Pavao, “trpio izvan gradskih vrata. Stoga izađimo k njemu izvan tabora noseći sramotu koju je on nosio” (Hebr. 13:12, 13). Zbog takvih nadahnutih tumačenja obredni propisi opisani u 3. Mojsijevoj poprimaju novo značenje i to nam pomaže shvatiti koliko su čudesne te ‘sjene budućih blagoslova’  koje je Jehova dao zapisati kako bi ukazao na ono stvarno što treba doći. Sve se to može razumjeti samo uz pomoć svetog duha (Hebr. 9:8). Želimo li da Jehova na temelju otkupne žrtve Isusa Krista, “velikog svećenika postavljenog nad domom Božjim”, i nama daruje vječni život, vrlo je važno da ispravno razumijemo sve to (Hebr. 10:19-25).

39. Kako 3. Mojsijeva nadopunjuje ostali dio ‘sveg Pisma’ dok opisuje ostvarenja Jehovinih nauma putem Kraljevstva?

³⁹ Isus Krist kao veliki svećenik surađuje sa svećenicima koji služe pod njegovim vodstvom, kao što je bio slučaj i u Aronovom svećeničkom rodu. Ti su svećenici nazvani “kraljevsko svećenstvo” (1. Petr. 2:9). Treća Mojsijeva ističe i objašnjava kako Jehovin Veliki Svećenik i Kralj čisti naše grijehe i koje zahtjeve trebaju ispuniti pripadnici njegovog doma, za koje se kaže da su ‘sretni i sveti’ te da su ‘svećenici Božji i Kristovi i da će kraljevati s Kristom tisuću godina’. Ta će svećenička služba donijeti velike blagoslove jer će omogućiti poslušnim ljudima da postignu savršenstvo. Nebesko će kraljevstvo donijeti neopisivu radost jer će obnoviti mir i pravdu na Zemlji. Doista svi moramo biti zahvalni svetom Bogu Jehovi što nam je dao Velikog Svećenika i Kralja kao i kraljevsko svećenstvo, koji objavljuju njegove vrline i tako svete njegovo ime. Treća Mojsijeva nadopunjuje ostali dio ‘sveg Pisma’ opisujući ostvarenja Jehovinih nauma putem Kraljevstva (Otkr. 20:6).