1. Tko je bio Amos?

KAD ga je Jehova pozvao i poslao da prorokuje ne samo svom narodu, Judi, nego osobito sjevernom izraelskom kraljevstvu, Amos nije bio ni prorok ni proročki sin, nego ovčar i zarezivač plodova na stablima divlje smokve. Amos je jedan od proroka o kojima se govori u 2. Kraljevima 17:13, 22, 23. Potjecao je iz Tekoe, judejskoga mjesta koje se nalazilo 16 kilometara južno od Jeruzalema te otprilike dan hoda od južne granice desetplemenskoga kraljevstva Izraela (Amos 1:1; 7:14, 15).

2. Po čemu se može utvrditi vrijeme nastanka Amosova proročanstva?

² U prvom retku Amosova proročanstva stoji da je on svoju proročku službu započeo u danima judejskoga kralja Uzije te izraelskoga kralja, a Joaševa sina, Jeroboama II, dvije godine prije velikog potresa. To pokazuje da je proročanstvo nastalo u 26-godišnjem razdoblju, između 829. i otprilike 804. pr. n. e., u kojem su se preklapale vladavine spomenute dvojice kraljeva. Prorok Zaharija spominje da se u danima Uzije zbio katastrofalni potres koji je ljude tako prestrašio da su počeli bježati (Zah. 14:5). Židovski povjesničar Josip Flavije napisao je da se potres zbio u času kad je oholi Uzija namjeravao prinijeti kad u hramu. No izgleda da se potres koji spominje Amos zbio ranije u toku Uzijine vladavine.

3. (a) Po čemu se vidi da je Amosova poruka o osudi došla u pravo vrijeme? (b) Kako je uzveličao Jehovu kao Vrhovnog Vladara?

³ Ime “Amos” znači “natovareni teret” ili “nositi teret”. Iako je Amos Izraelu i Judi (a i brojnim ne-židovskim narodima) nosio poruku o teškoj osudi, nosio je i poruku utjehe, koja je govorila o obnovi Jehovinog naroda. A za tešku osudu koju je Amos prenio Izraelu doista je bilo razloga. Tadašnji su način života obilježavali blagostanje, raskoš i raskalašenost. Ljudi su zaboravili na Jehovin zakon. Njihovo ih je blagostanje zaslijepilo, pa nisu uvidjeli da su poput prezrelog ploda već počeli trunuti i da idu u propast. Amos je prorokovao da će za samo nekoliko godina desetplemensko kraljevstvo biti izgnano u kraj koji je dalje i od Damaska. Pritom je uzveličao Jehovu kao pravednog Boga i Vrhovnog Vladara i 21 ga je put nazvao “Svevišnji Gospodin” (Amos 1:8).

4. Koja ispunjena proročanstva svjedoče da je Amosovu knjigu nadahnuo Bog?

⁴ Ispunjenje tog i drugih proročanstava svjedoči da je Amosovu knjigu nadahnuo Bog. Amos  je prorekao i da će okolne narode koji su neprijatelji Izraela — Sirijce, Filistejce, Tirane, Edomce, Amonce i Moapce — progutati vatra uništenja. Povijesne su činjenice da je svaka od tih neprijateljskih sila s vremenom pala. No postupci Judejaca i Izraelaca zavrijedili su još težu osudu, jer su oni napustili Jehovu i počeli obožavati lažne bogove. Posljednja je izraelska utvrda, utvrđeni grad Samarija, nakon opsade asirske vojske pala 740. pr. n. e. u ruke Salmanasara V (2. Kralj. 17:1-6). Kraljevstvo Jude nije izvuklo pouku iz onoga što se dogodilo njegovom bratskom narodu, pa je doživjelo propast 607. pr. n. e.

5. Kako arheologija potvrđuje istinitost Amosovih riječi?

⁵ Amos je osudio Izraelce zbog njihovog rastrošnog načina života, zbog toga što su bogati zakidali siromašne kako bi sebi gradili “kuće bjelokosne” u kojima su priređivali raskošne gozbe (Amos 3:15; 5:11, 12; 6:4-7). Arheolozi su pronašli dokaze da je tada vladalo takvo blagostanje. Pri iskopavanju Samarije pronađeno je mnogo predmeta od bjelokosti. U djelu Encyclopedia of Archaeological Excavations in the Holy Land stoji: “Ističu se dvije glavne skupine: 1. Ukrasne ploče izrezbarene u visokom reljefu (...) 2. Ukrasne ploče izrezbarene u niskom reljefu i ukrašene umecima od dragog kamenja, obojenog stakla, zlatnih listića itd. (...) Smatra se da su predmeti od bjelokosti proizvodi feničke umjetnosti i najvjerojatnije su bili upotrebljavani kao intarzije na pokućstvu palače izraelskih kraljeva. Biblija spominje ‘bjelokosnu kuću’ koju je sagradio Ahab (1. Kraljevima 22:39) i ‘ležajeve od bjelokosti’, koji simboliziraju raskošan život kakvim se živjelo u Samariji i koji je Amos osudio (6:4).” *

6. Što nepobitno dokazuje da je Amosovu knjigu nadahnuo Bog?

⁶ Ne može se osporiti da Amosova knjiga spada u kanon Biblije. Njenu nadahnutost nedvojbeno dokazuje činjenica da je Stjepan parafrazirao tri njena retka u Djelima apostolskim 7:42, 43 te da je Jakov citirao iz nje u Djelima apostolskim 15:15-18 (Amos 5:25-27; 9:11, 12).

7. O kojim je narodima Amos govorio iznoseći Jehovine osude?

⁷ Osude okolnih naroda (1:1–2:3). “Jehova će sa Siona kao lav riknuti” (1:2). Amos je iznio Jehovine “vatrene” presude protiv okolnih naroda. Damask (Sirija) je kao žito vršio Gilead željeznom vršalicom. Gaza (Filisteja) i Tir izraelske su zarobljenike izručivali Edomcima. U Edomu je nestalo bratske ljubavi i milosrđa. Amonci su harali Gileadom. Moapci su kosti edomskoga kralja spalili u vapno. Jehova je odlučio kazniti sve te narode i rekao je: “Odluku neću promijeniti” (1:3, 6, 8, 9, 11, 13; 2:1).

8. Zašto je Jehova zajedno s drugim narodima osudio i Judu i Izraela?

⁸ Osuda Jude i Izraela (2:4-16). Jehovin se gnjev neće odvratiti ni od Jude. Judejci su zgriješili “jer su odbacili zakon Jehovin” (2:4). A Izraelci? Jehova je istrijebio moćne Amorejce i dao je Izraelcima njihovu dobru zemlju. Dao im je nazireje i proroke, ali oni su nazireje navodili da prekrše svoje zavjete, a prorocima su zapovijedali: “Ne prorokujte!” (2:12). Zato je Jehova rekao da će im poljuljati tlo pod nogama kao što se ljuljaju kola natovarena tek požnjevenim žitom. A njihovi će silnici tada goli bježati.

9. Što je dokaz da se Jehova obratio svom narodu i protiv koga je Amos naročito prorokovao?

⁹ Pozivanje Izraela na odgovornost (3:1–6:14). Slikovitim usporedbama Amos je naglasio da to što on prorokuje samo po sebi dokazuje da im se Jehova obraća. “Jer Svevišnji Gospodin Jehova ne čini ništa, a da ne otkrije tajne svoje slugama svojim, prorocima. (...) Svevišnji Gospodin Jehova govori! Tko neće prorokovati?” (3:7, 8). Zato je Amos i prorokovao, i to naročito protiv samarijskih pljačkaša kojima je omiljela raskoš. Jehova je rekao da će ih istrgnuti s njihovih raskošnih ležajeva i da će njihove bjelokosne kuće propasti.

10. Na što je Jehova podsjetio Izraelce i što im se trebalo dogoditi u dan nevolje?

¹⁰ Jehova je podsjetio Izraelce na to kako ih je ukoravao i kažnjavao. Pet im je puta rekao: ‘Niste se vratili k meni.’ Stoga im je poručio: “Spremi se, Izraele, da sretneš Boga svojega!” (4:6-12). Amos je iznio tužaljku s proročanskom porukom: “Pala je djevica Izrael, ne može više ustati. Ostavljena je na zemlji svojoj, nikoga nema da je podigne” (5:2). No Jehova, koji je i na nebu i na zemlji stvorio zadivljujuća djela, pozvao je Izraelce da ga traže kako bi ostali na životu. Poručio im je: “Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli” (5:4, 6, 14). A što će za njih značiti dan Jehovin? Bit će to dan nevolje. On će ih poput bujice odnijeti u izgnanstvo u kraj koji je dalje i od Damaska, a kuće koje su ukrasili predmetima od bjelokosti i u kojima se goste izvaljeni na ležajevima razvalit će se i raspasti.

11. Čije je ovlaštenje dalo Amosu pravo da ustraje u proricanju osude Izraelu?

 ¹¹ Amos prorokuje usprkos protivljenju (7:1-17). Jehova je Amosu pokazao visak koji se nalazi usred Izraela. Rekao je da im više neće opraštati. Opustošit će Izraelova svetišta i s mačem će ustati na dom Jeroboama II. Betelski svećenik Amasija poslao je Jeroboamu poruku: “Amos se urotio protiv tebe” (7:10). A Amosu je rekao da ode u Judu i ondje prorokuje. Amos mu je nato jasno dao na znanje tko ga je ovlastio za prorokovanje: “Jehova me uzeo od stada i Jehova mi je rekao: ‘Idi, prorokuj narodu mojemu Izraelu!’” (7:15). Potom je Amos Amasiji i njegovu domu prorekao da će ih snaći zlo.

12. Kakva je glad prorečena Izraelu, no kojim divnim obećanjem završava proročanstvo?

¹² Tlačenje, kazna i obnova (8:1–9:15). Jehova je Amosu pokazao košaru ljetnog voća. Osudio je Izraela zato što tlači siromašne i zakleo se “Veličanstvom Jakovljevim” da će ih zaviti u tugu zbog njihovih zlih djela. “‘Gle, dolaze dani’, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, ‘kad ću poslati glad na zemlju, ne glad za kruhom, niti žeđ za vodom, nego za slušanjem riječi Jehovinih’” (8:7, 11). Past će i više neće ustati. Da se i u grob zakopaju ili na nebo popnu, Jehovina će ih ruka dosegnuti. Svi grešnici iz njegova naroda poginut će od mača. No potom je dao divno obećanje: “U taj ću dan podignuti palu sjenicu Davidovu i popraviti pukotine njezine (...) i izgraditi je kao u danima davnim” (9:11). Povratnici iz ropstva uživat će takvo blagostanje da će orač stizati žeteoca jer on neće stići pokupiti obilan urod. Ti Jehovini blagoslovi nikad neće prestati!

13. Koje pouke nalazimo u Amosovim proročanstvima?

¹³ Oni koji danas čitaju Bibliju mogu izvući dobre pouke ako uoče iz kojeg su razloga bili osuđeni Izrael, Juda i njihovi susjedi kojima je Amos prorokovao. Oni koji odbacuju Jehovin zakon, zakidaju i tlače siromašne, postupaju pohlepno i nemoralno te štuju idole ne mogu naići na Jehovino odobravanje. No Jehova oprašta onima koji se odvrate od tih zlodjela i pokaju. Njima iskazuje milost. Stoga je mudro da se odvojimo od lošeg društva ovoga zlog svijeta i da poslušamo Jehovinu opomenu: “Tražite me i živjet ćete!” (5:4, 6, 14).

14. Jesu li Židovi koje je Stjepan podsjetio na Amosove riječi izvukli iz njih kakvu pouku?

¹⁴ U vrijeme svog mučeništva Stjepan je ponovio Amosove riječi. Podsjetio je Židove da je izraelski narod u ropstvo odvelo štovanje tuđih bogova, kao što su bili Moloh i Refan. Jesu li ti Židovi izvukli pouku iz tih Amosovih riječi na koje ih je Stjepan podsjetio? Nisu, nego su se razgnjevili i kamenovali su Stjepana, te su tako navukli na sebe još veću osudu, koja je i izvršena kad je Jeruzalem 70. n. e. bio razoren (Amos 5:25-27; Djela 7:42, 43).

15. Koja je proročanstva o obnovi korisno razmotriti?

¹⁵ Korisno je razmotriti brojna ispunjena Amosova proročanstva, ne samo ona koja govore o kazni nad Izraelom, Judom i drugim narodima nego i proročanstva o obnovi. Upravo kako je Jehova preko Amosa i prorekao, Izraelci su se 537. pr. n. e. vratili iz ropstva da ponovno sagrade i nasele svoje opustjele gradove i zasade vinograde i vrtove (Amos 9:14; Ezra 3:1).

16. Kako je Jakov razjasnio da se Amos 9:11, 12 ispunio na kršćanskoj skupštini?

¹⁶ A u apostolsko se doba Amosovo proročanstvo ispunjavalo na veličanstven način koji je jačao vjeru Božjih slugu. Jakov je, raspravljajući o okupljanju ne-Izraelaca u kršćansku skupštinu, pod nadahnućem razjasnio da je to bilo prorečeno u Amosu 9:11, 12. Ukazao je na to da se prorečena ‘ponovna izgradnja pale sjenice Davidove’ odvija u sklopu kršćanske skupštine, ‘da bi preostali ljudi usrdno potražili Jehovu, zajedno s ljudima iz svih naroda, s onima koji nose ime Jehovino’. Bilo je to doista biblijski utemeljeno objašnjenje onoga što se tada počelo zbivati, kad je Bog, kako je to kazao i Šimun Petar, počeo ‘iz neznabožaca okupljati narod za svoje ime’ (Djela 15:13-19).

17. Kojim je riječima Amos prorekao neprolaznost Božjeg Kraljevstva i blagostanje koje će u njemu vladati?

¹⁷ Isus Krist je Glava te kršćanske skupštine. Biblija ga naziva ‘sinom Davidovim’ i kaže da će on naslijediti ‘prijestolje Davida, oca svojega’ i vladati zauvijek (Luka 1:32, 33; 3:31). Dakle, ispunjenje Amosovog proročanstva povezano je sa savezom za Kraljevstvo, koji je Jehova sklopio s Davidom. Zaključne Amosove riječi ne samo da divno opisuju sveopće blagostanje koje će vladati kad bude ponovno podignuta ‘sjenica Davidova’ nego i podvlače neprolaznost Božjeg Kraljevstva: “‘Posadit ću ih u zemlju njihovu i više ih se neće iščupati iz zemlje njihove, koju sam im dao’, kaže Jehova, Bog tvoj.” Kad Jehova posve obnovi “sjenicu Davidovu”, planet Zemlja zauvijek će uživati njegov obilan blagoslov (Amos 9:13-15).