1. Iz čega se vidi da je važna bila poruka, a ne prenositelj poruke?

OBADIJINA knjiga ima samo 21 redak. U toj se najkraćoj knjizi hebrejskog dijela Biblije objavljuje Božja osuda koja je dovela do propasti cijelog jednog naroda, ali se i proriče konačna pobjeda Božjeg Kraljevstva. Knjiga započinje jednostavnim uvodnim riječima: “Viđenje Obadijino.” Kada i gdje je rođen Obadija, iz kojeg je plemena bio, što je u životu radio — ništa se o tome ne govori. Očito je da identitet proroka nije bio važan. Važna je bila poruka — itekako važna — jer ona je, kako je sam Obadija kazao, “vijest od Jehove”.

2. Na koju se zemlju prvenstveno odnosi Obadijino proročanstvo i što je njenim stanovnicima davalo osjećaj sigurnosti?

² Proročanstvo se prvenstveno odnosi na Edom. Edomska zemlja (koja se naziva i “gora Seir”) protezala se južno od Mrtvog mora uzduž Arabe. To je neprohodan kraj s visokim planinama i dubokim gudurama. Neki planinski vrhovi istočno od Arabe visoki su i do 1 700 metara. A Teman je bio čuven po mudrim i hrabrim ljudima. Zemljopisni je položaj pružao zaštitu edomskoj zemlji, pa su njeni stanovnici zbog toga bili ponosni i imali osjećaj sigurnosti. *

3. Jesu li se Edomci bratski ponijeli prema Izraelcima?

³ Edomci su potjecali od Jakovljevog brata Ezava. Jakov je kasnije dobio ime “Izrael”. Edomci su, dakle, bili u bliskom srodstvu s Izraelcima — čak su se nazivali ‘braćom’ (5. Mojs. 23:7). No ponašanje Edoma bilo je sve samo ne bratsko. Kratko vrijeme prije nego što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Mojsije je poslao glasnike edomskom kralju i zamolio ga da Izraelcima omogući miran prijelaz preko njegove zemlje. No Edomci su se ponijeli neprijateljski i hladno su odbili molbu, a sve su to još potkrijepili i demonstracijom vojne sile (4. Mojs. 20:14-21). Premda ih je David pokorio, oni su se u danima Jošafata s Amoncima i Moapcima urotili protiv Jude, kasnije su se pobunili protiv Jošafatova sina Jorama, preuzeli su od Gaze i Tira zarobljene Izraelce te su u danima kralja Ahaza poharali Judu i odveli još zarobljenika (2. Ljet. 20:1, 2, 22, 23; 2. Kralj. 8:20-22; Amos 1:6, 9; 2. Ljet. 28:17).

4. (a) Zbog kojih je gnusnih postupaka Obadija Edomu izrekao osudu? (b) Na temelju čega se može zaključiti da je knjiga najvjerojatnije napisana 607. pr. n. e.?

⁴ To je neprijateljstvo doseglo vrhunac 607. pr. n. e., kad su babilonski osvajači razorili Jeruzalem. Ne samo da su se Edomci radovali tome nego su i huškali napadače da ga potpuno razore. “Ogolite ga! Ogolite ga do temelja njegovih!” vikali su (Psal. 137:7). Kad se pri podjeli plijena bacao ždrijeb, i oni su uzeli dio. A kad su židovski bjegunci bježali iz zemlje, oni su im zatvarali puteve i izručivali ih neprijatelju. Očigledno je to nasilje, počinjeno u vrijeme razorenja Jeruzalema, bilo razlogom osude koju je Obadija zabilježio, a nema sumnje da je to učinio dok su edomski gnusni postupci svima još bili u živom sjećanju (Obad. 11, 14). Budući da je, po svemu sudeći, i sam Edom pet godina nakon razorenja Jeruzalema postao žrtvom Nebukadnezarova osvajanja i porobljavanja, Obadijina je knjiga morala biti napisana prije toga. Najvjerojatnija je pretpostavka da je to bilo 607. pr. n. e.

5. (a) Što dokazuje da je Obadijino proročanstvo vjerodostojno i istinito? (b) Koja je obilježja proroka pravoga Boga imao Obadija i zašto mu je pristajalo njegovo ime?

⁵ Obadijino se proročanstvo o Edomu ispunilo — i to u potpunosti! Vrhunac je proročanstva sadržan u ovim riječima: “Dom Ezavov [postat će] strnjika — zapalit će ga i proždrijeti. I nitko neće preživjeti iz doma Ezavova, jer Jehova je tako rekao” (18. redak). Edomci su živjeli od mača i poginuli su od mača i nijedan njihov potomak nije preživio. Tako se Obadijino proročanstvo pokazalo vjerodostojnim i istinitim. Obadija ima sva obilježja proroka pravoga Boga: govorio je u Jehovino ime, svojim je proročanstvom veličao Jehovu, a tijek povijesti dokazao  je da se njegovo proročanstvo ispunilo. Njegovo mu je ime doista pristajalo, jer ono znači “sluga Jehovin”.

6. Što je Jehova rekao Edomu i otkuda će ga oboriti?

⁶ Osuda Edoma (1-16. redak). Obadija je po Jehovinoj zapovijedi obznanio viđenje koje je dobio. Bog je pozvao narode da se skupe u boj protiv Edoma. Zapovjedio im je: “Ustajte! Ustanimo u boj protiv njega!” Potom se obratio izravno Edomu i opisao njegov položaj. U usporedbi s okolnim narodima, Edom je bio malen i prezren narod, a ipak se uzoholio. Osjećao se sigurnim jer je živio visoko među klisurama i bio je uvjeren da ga nitko ne može oboriti odande. Pa ipak, Jehova je kazao da će ga on oboriti, čak i ako se smjesti visoko kao orao ili svije gnijezdo među zvijezdama. Zaslužio je kaznu (1. redak).

7. U kojoj je mjeri Edom trebao biti opljačkan?

⁷ Što će biti s Edomom? Kad bi ga opljačkali lopovi, uzeli bi samo ono što žele. A i berači grožđa ostavili bi nešto za pabirčenje. No sinovima Ezavovim predstojalo je nešto gore od toga. Sva su njihova blaga trebala biti opljačkana. Bilo je prorečeno da će se protiv Edoma okrenuti upravo njegovi saveznici. Njegovi će ga bliski prijatelji uhvatiti u mrežu kao onoga tko nema razbora. Kad ga zadesi nevolja, neće mu moći pomoći ni njegovi ljudi čuveni po mudrosti ni njegovi ratnici čuveni po hrabrosti.

8. Zašto je Edom trebao biti tako strogo kažnjen?

⁸ No zašto su sinovi Edomovi trebali biti tako strogo kažnjeni? Zbog nasilja nad svojom braćom, sinovima Jakovljevim! Likovali su nad padom Jeruzalema, a čak su se i pridružili osvajačima u podjeli plijena. Iznoseći oštre osude, kao da je i sam bio svjedok svih tih zlodjela, Obadija je rekao Edomu: Nisi smio likovati nad nevoljom svoga brata. Nisi smio hvatati bjegunce i izručivati ih neprijatelju. Blizu je dan osvete Jehovine, kad ćeš biti pozvan na odgovornost. Kako si ti postupao s drugima, tako će se postupati s tobom.

9. Kakva je obnova bila prorečena?

⁹ Obnova doma Jakovljeva (17-21. redak). Nasuprot tome, domu Jakovljevu predstojala je obnova. Prorok je rekao da će se stanovnici vratiti na goru Sion. Proždrijet će dom Ezavov kao što vatra proždire strnjiku. Na jugu će zaposjesti Negeb, gore Ezavove i Šefelu; na sjeveru će zaposjesti zemlju efrajimsku i samarijsku i sav kraj do Sarfate; na istoku će zauzeti gileadski kraj. Ponosnog Edoma više neće biti, Jakov će biti obnovljen, a “kraljevska će vlast pripasti Jehovi” (21. redak).

10. Koja su još proročanstva govorila o propasti Edoma i zašto je korisno uz Obadijino razmotriti i ta proročanstva?

¹⁰ Jehova je slične osude nad Edomom izrekao i preko nekih drugih proroka. Time je želio istaknuti da je ispunjenje tih proročanstava sigurno. Među njima se ističu proročanstva zabilježena u Joelu 3:19; Amosu 1:11, 12; Izaiji 34:5-7; Jeremiji 49:7-22; Ezekijelu 25:12-14; 35:2-15. Ranije osude očito su se odnosile na neprijateljstvo koje je Edom iskazivao ranije u povijesti, dok su kasnije osude bile izrečene zbog neoprostivih Edomovih postupaka u vrijeme babilonskog osvajanja Jeruzalema, o čemu je govorio i Obadija. Razmotrimo li kako su prorečene nevolje doista zadesile Edom, to će ojačati našu vjeru u Jehovinu proricateljsku moć. Osim toga, to će ojačati naše povjerenje u Jehovu kao Boga koji uvijek ostvari sve što naumi (Iza. 46:9-11).

11, 12. (a) Kako se ispunilo proročanstvo da će Edom svladati ‘ljudi s kojima je bio u miru’? (b) Opiši slijed događaja koji su doveli do Edomova ‘vječnog istrebljenja’.

¹¹ Obadija je Edomu prorekao da će ga svladati ‘njegovi saveznici, ljudi s kojima je bio u miru’ (7. redak). Mir Edoma s Babilonom nije se dugo održao. U šestom stoljeću pr. n. e. babilonska je vojska pod zapovijedanjem kralja Nabonida osvojila Edom. * Pa ipak, jedno stoljeće nakon Nabonidova zauzimanja njihove zemlje, samouvjereni su se Edomci još uvijek nadali da će se oporaviti. O tome u Malahiji 1:4 stoji: “Budući da Edom govori: ‘Satrveni smo, ali vratit ćemo se i obnoviti opustošena mjesta’, ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Oni će graditi, a ja ću rušiti.’” Unatoč nastojanjima Edomaca da se oporave, do četvrtog stoljeća pr. n. e. Nabatejci su zaposjeli njihovu zemlju. Budući da su bili istjerani iz svoje zemlje, Edomci su se nastanili u južnom dijelu Judeje, koji je dobio ime Idumeja. Nikad nisu uspjeli povratiti zemlju Seir.

¹² Josip Flavije napisao je da je u drugom stoljeću pr. n. e. židovski kralj Ivan Hirkan I pokorio preostale Edomce, pa su se morali obrezati i s vremenom su se potpuno stopili sa Židovima u tom području kojim je vladao židovski upravitelj. Nakon što su Rimljani 70. n. e. razorili  Jeruzalem, njihovo se ime izgubilo iz povijesti. * Dogodilo se upravo kako je Obadija prorekao: “Bit ćeš istrijebljen zauvijek. (...) Nitko neće preživjeti iz doma Ezavova” (Obad. 10, 18).

13. Što je, za razliku od Edomaca, bilo sa Židovima?

¹³ Za razliku od Edoma, koji je bio opustošen, Židovi su doživjeli obnovu i vratili su se u svoju zemlju 537. pr. n. e. pod vodstvom upravitelja Zerubabela. U Jeruzalemu su obnovili hram i ponovno su počeli živjeti u svojoj zemlji.

14. (a) Što možemo naučiti iz Edomovog udesa? (b) Što bi, poput Obadije, svi trebali priznati i zašto?

¹⁴ Posve je jasno da ponos i oholost donose nesreću! Svi oni koji svisoka gledaju na Božje sluge i bezosjećajno likuju nad nevoljama koje oni doživljavaju trebali bi izvući pouku iz Edomovog udesa. Oni bi, poput Obadije, trebali priznati da će ‘kraljevska vlast pripasti Jehovi’. Oni koji se bore protiv Jehove i njegovog naroda zauvijek će biti istrijebljeni, a Jehova će obraniti svoju vječnu kraljevsku vlast i njegovo će veličanstveno Kraljevstvo trajati zauvijek! (21. redak).