1. Zašto su zapisani događaji koje nalazimo u 4. Mojsijevoj i što nam oni pokazuju?

DOGAĐAJI koji su obilježili putovanje Izraelaca kroz pustinju zapisani su u Bibliji da bismo mi danas nešto naučili iz njih. * Apostol Pavao je rekao: “A to se dogodilo nama za primjer, da ne žudimo za zlom” (1. Kor. 10:6). Upečatljiv zapis u 4. Mojsijevoj jasno pokazuje da preživjeti mogu samo oni koji svete Jehovino ime, koji su mu uvijek poslušni i koji poštuju njegove predstavnike. Jehova nije milostiv zato što je njegov narod dobar ili zato što je to zaslužio, nego zato što su milosrđe i nezaslužena dobrota Jehovine istaknute osobine.

2. Na što ukazuje naziv “Brojevi”, a koji su prikladniji naziv koristili Židovi?

² Četvrta Mojsijeva naziva se i Brojevi. Naziv Brojevi ukazuje na prebrojavanje naroda do kojeg je prvi put došlo na gori Sinaju, a drugi put u moapskim ravnicama. Zapis o tome možemo naći u 1-4. i u 26. poglavlju. Naziv Brojevi potječe iz latinske Vulgate, gdje se ova knjiga naziva Numeri. Taj je latinski naziv potekao od izraza Arithmói, kako se 4. Mojsijeva naziva u grčkoj Septuaginti. No Židovi su koristili prikladniji naziv, Bemidbar, što znači “u pustinji”. Hebrejska riječ midbar odnosi se na pusto područje u kojem nema gradova ni sela. Događaji zapisani u 4. Mojsijevoj odigrali su se u pustinji južno i istočno od Kanaana.

3. Što dokazuje da je Mojsije napisao 4. Mojsijevu?

³ Po svemu sudeći, 4. Mojsijeva prvobitno je bila dio jedinstvenog svitka koji je sadržavao pet Mojsijevih knjiga. Prvi redak 4. Mojsijeve u izvornom tekstu započinje veznikom “i”, povezujući tako njen tekst s prethodnim knjigama. Po tome možemo zaključiti da je Mojsije napisao ovu, kao i prethodne knjige. To je vidljivo i po izjavi: “Mojsije je po naredbi Jehovinoj bilježio” te po zaključku: “To su zapovijedi i zakoni koje je Jehova dao preko Mojsija” (4. Mojs. 33:2; 36:13).

4. Koje vremensko razdoblje obuhvaća 4. Mojsijeva i kada je bila završena?

⁴ Izraelci su bili otišli iz Egipta prije nešto više od godinu dana. Budući da izvještaj počinje drugoga mjeseca druge godine po izlasku iz Egipta, 4. Mojsijeva obuhvaća razdoblje od 38 godina i devet mjeseci, od 1512. do 1473. pr. n. e. (4. Mojs. 1:1; 5. Mojs. 1:3). Iako se događaji opisani u 4. Mojsijevoj 7:1-88 i 9:1-15 nisu dogodili u tom vremenskom razdoblju, oni su ipak uvršteni u knjigu jer objašnjavaju pozadinu nekih događaja. Događaji opisani na početku knjige vjerojatno su zapisivani kako su se zbivali, no Mojsije  očigledno nije mogao završiti 4. Mojsijevu prije kraja četrdesete godine boravka u pustinji, a to je bilo početkom 1473. pr. n. e.

5. Koje pojedinosti svjedoče o vjerodostojnosti 4. Mojsijeve?

⁵ Nema nikakve sumnje u vjerodostojnost ovog izvještaja. Mojsije je suho područje kroz koje su putovali opisao kao “veliku i zastrašujuću pustinju”. Rijetki stanovnici tog područja i danas se stalno sele u potrazi za pašnjacima i vodom (5. Mojs. 1:19). Osim toga, detaljne upute o taborovanju naroda, redoslijedu kretanja i trubnim znakovima kojima su oglašavali razna događanja u taboru svjedoče o tome da je 4. Mojsijeva uistinu napisana ‘u pustinji’ (4. Mojs. 1:1).

6. Kako arheološka otkrića potvrđuju izvještaj iz 4. Mojsijeve?

⁶ Arheologija je potvrdila i zastrašujući izvještaj: “Gradovi su utvrđeni i vrlo veliki”, koji su donijele uhode po povratku sa svog zadatka u Kanaanu (13:28). Suvremena otkrića pokazala su da su stanovnici Kanaana u to vrijeme osigurali svoje područje nizom utvrda u pojedinim mjestima duž cijele zemlje, od Jizreelske doline na sjeveru do Gerara na jugu. Gradovi ne samo da su bili utvrđeni nego su obično bili sagrađeni na vrhu brda, a iznad gradskih zidina uzdizale su se kule. Sve to sigurno je ostavilo snažan dojam na Izraelce, koji su generacijama živjeli u ravničarskom Egiptu.

7. Zašto možemo reći da je 4. Mojsijeva pošteno napisana?

⁷ Svjetske nacije imaju običaj prikrivati svoje neuspjehe, a veličati pobjede, no izvještaj iz 4. Mojsijeve pošteno ukazuje na povijesnu istinu kad navodi da su Amalečani i Kanaanci do nogu potukli Izraelce (14:45). On otvoreno priznaje da narod nije vjerovao Bogu i da ga je prezirao (14:11). Božji je prorok Mojsije vrlo iskreno razotkrio grijehe naroda, svojih nećaka te vlastitog brata i sestre. Nije poštedio ni sebe, jer je zapisao kako nije proslavio Jehovu kad je narodu dao vodu u Meribi, pa je stoga izgubio pravo da uđe u Obećanu zemlju (3:4; 12:1-15; 20:7-13).

8. Kako drugi pisci Biblije svjedoče da je 4. Mojsijeva nadahnuta od Boga?

⁸ Drugi pisci Biblije izravno ukazuju na gotovo sve važnije događaje zapisane u 4. Mojsijevoj i na mnoge druge pojedinosti koje nalazimo u tom izvještaju, a neki ističu i njihovu važnost. Na taj način pokazuju da je ona dio Biblije, koja je nadahnuta od Boga i korisna. Tako naprimjer na 4. Mojsijevu ukazuju Jošua (Još. 4:12; 14:2), Jeremija (2. Kralj. 18:4), Nehemija (Neh. 9:19-22), Asaf (Psal. 78:14-41), David (Psal. 95:7-11), Izaija (Iza. 48:21), Ezekijel (Ezek. 20:13-24), Hošea (Hoš. 9:10), Amos (Amos 5:25), Mihej (Mih. 6:5), Luka u svom izvještaju u kojem prenosi Stjepanov govor (Djela 7:36), Pavao (1. Kor. 10:1-11), Petar (2. Petr. 2:15, 16), Juda (Juda 11), Ivan u svom izvještaju u kojem prenosi Isusove riječi upućene skupštini u Pergamu (Otkr. 2:14) te sam Isus Krist (Ivan 3:14).

9. Što iz 4. Mojsijeve učimo o svom odnosu s Jehovom?

⁹ Zašto je korisna 4. Mojsijeva? Ona nema samo povijesnu važnost. Četvrta Mojsijeva ističe da je Jehova Bog reda koji od svojih stvorenja zahtijeva da odanost iskazuju isključivo njemu. Čitatelj će to dobro upamtiti kad bude čitao o prebrojavanju, iskušavanju i ispitima vjere izraelskog naroda te o njegovoj neposlušnosti i buntovnosti koje su opisane da se naglasi koliko je važno slušati Jehovu.

10. Zbog koga je sačuvana 4. Mojsijeva i zašto?

¹⁰ Ovaj je izvještaj sačuvan da bi koristio budućim generacijama. Asaf je o tome rekao: “Da se u Boga pouzdaju i da ne zaborave djela Božja, nego da drže zapovijedi njegove. Da ne postanu kao oci njihovi, naraštaj tvrdokoran i buntovan, naraštaj koji nije pripremio srce svoje i koji nije bio vjeran Bogu duhom svojim” (Psal. 78:7, 8). Događaji iz 4. Mojsijeve više su puta opisani u psalmima, a budući da su psalmi svete židovske pjesme, narod ih je često ponavljao i učio iz njih (Psalam 78, 95, 105, 106, 135, 136).

11. Na koja se tri dijela može podijeliti 4. Mojsijeva?

¹¹ Četvrta Mojsijeva dijeli se na tri logična dijela. Prvi dio, koji završava 10. retkom 10. poglavlja, opisuje događaje koji su se odigrali dok su Izraelci još bili utaboreni kod gore Sinaja. Drugi dio, koji završava 21. poglavljem, opisuje što se događalo tijekom sljedećih 38 godina i jednog ili dva mjeseca dok su bili u pustinji, prije nego što su stigli u moapske ravnice. Posljednji dio, koji završava 36. poglavljem, opisuje događaje koji su se odigrali u moapskim ravnicama dok su se Izraelci pripremali ući u Obećanu zemlju.

12. Koliki je bio izraelski tabor kod Sinaja i kako je bio organiziran?

¹² Događaji na gori Sinaju (1:1–10:10). Izraelci su se već godinu dana nalazili u sinajskim brdima. Ondje su bili organizirani u čvrsto povezanu zajednicu. Jehova je zapovjedio da se popišu svi muškarci od 20 godina naviše. Njihov se broj kretao od 32 200 muškaraca u Manašeovom plemenu do 74 600 u Judinom. Ukupno je, dakle, bilo 603 550 Izraelaca sposobnih za vojsku, ne računajući muškarce iz Levijeva plemena te žene i djecu, tako da je u taboru vjerojatno bilo najmanje tri milijuna ljudi. Šator sastanka bio je smješten usred Levijeva plemena u središtu tabora.  Na svakoj strani tabora bila su određena mjesta na kojima su bili utaboreni ostali Izraelci u troplemenskim skupinama. Svako je pleme dobilo upute kojim će redoslijedom krenuti kad dođe vrijeme da se tabor premjesti. Jehova im je dao te upute i izvještaj kaže: “Sinovi Izraelovi učinili su sve kako je Jehova zapovjedio Mojsiju” (2:34). Poslušali su Jehovu i pokazali da poštuju Mojsija, Božjeg vidljivog predstavnika.

13. Po kojem su principu levitima bili podijeljeni njihovi zadaci?

¹³ Levijevi sinovi potom su bili odvojeni za službu Jehovi, bili su uzeti kao otkupnina za prvorođence u Izraelu. Prema svom su porijeklu bili podijeljeni u tri skupine, budući da su potjecali od trojice Levijevih sinova: Geršona, Kehata i Merarija. Na temelju te podjele bila su određena njihova mjesta u taboru te služba koju su trebali vršiti. Težak posao prenošenja svetog šatora obavljali su oni stariji od 30 godina. Da bi se obavio i lakši dio posla, bila je uvedena služba za one od 25 godina naviše. U Davidovo je vrijeme dobna granica bila pomaknuta na 20 godina (1. Ljet. 23:24-32; Ezra 3:8).

14. Koje je propise dobio narod da bi tabor ostao čist?

¹⁴ Da bi tabor ostao čist, narod je dobio propise o privremenom izdvajanju bolesnih, o obredu očišćenja za one koji su bili nevjerni Bogu, o postupanju u slučaju kad muž sumnja u vjernost svoje žene i pravila za one koji su se zavjetovali da će živjeti kao nazireji pred Jehovom. Budući da je narod nosio Božje ime, morao se ponašati u skladu s njegovim zapovijedima.

15. (a) Što su poglavari priložili nakon svečanog postavljanja žrtvenika? (b) Na koji odnos nisu smjeli zaboraviti Izraelci i na što ih je podsjećala Pasha?

¹⁵ Dodajući neke pojedinosti koje su se dogodile prethodnog mjeseca (4. Mojs. 7:1, 10; 2. Mojs. 40:17), Mojsije je opisao prikupljanje priloga koje je donijelo 12 narodnih poglavara u razdoblju od 12 dana, nakon što je bila održana svečanost povodom postavljanja žrtvenika. Oni se pritom nisu natjecali niti isticali, nego su svi dali potpuno isti prilog. Svi su morali imati na umu da je Jehova Bog, koji je Mojsiju govorio što treba učiniti, iznad tih poglavara i iznad samog Mojsija. Nisu smjeli zaboraviti na svoj odnos s Jehovom. Pasha ih je podsjećala na to da ih je Jehova na čudesan način izbavio iz Egipta i trebali su je proslaviti u pustinji u propisano vrijeme, godinu dana nakon izlaska iz Egipta.

16. Kako je Jehova vodio narod i čemu su služili trubni znakovi koje su dobili?

¹⁶ Onako kako je Jehova vodio Izraelce iz Egipta, tako ih je nastavio voditi dok su putovali pustinjom. Danju ih je vodio oblakom koji je prekrivao sveti šator Svjedočanstva, a noću ih je vodio nečim što je nalikovalo vatri. Kad bi oblak krenuo, i narod bi krenuo. Kad bi oblak stajao nad šatorom, narod bi ostao utaboren, ponekad nekoliko dana, a ponekad jedan mjesec ili čak duže, jer u izvještaju stoji: “Na Jehovinu bi se zapovijed utaborili i na Jehovinu bi zapovijed krenuli. Činili su što je Jehova tražio od njih, kako je Jehova zapovjedio preko Mojsija” (4. Mojs. 9:23). Budući da je došlo vrijeme da narod ode sa Sinaja, dobili su upute o trubnim znakovima kojima će se oglašavati okupljanje naroda i kretanje pojedinih skupina unutar tabora tijekom njihovog putovanja pustinjom.

17. Opiši kako je teklo njihovo putovanje.

¹⁷ Događaji u pustinji (10:11–21:35). Naposljetku, dvadesetog dana drugog mjeseca Jehova je podigao oblak sa šatora što je bio znak da Izrael treba napustiti područje Sinaja. Noseći kovčeg Jehovinog saveza, krenuli su na sjever prema Kadeš-Barnei, udaljenoj oko 240 kilometara. Dok su danju putovali, Jehovin je oblak bio nad njima. Svaki put kad je kovčeg kretao na put, Mojsije je molio Jehovu da ustane i rasije svoje neprijatelje, a kad se kovčeg zaustavljao, molio je Jehovu da se vrati “nebrojenim tisućama Izraelovim” (10:36).

18. Na što se narod žalio na putu za Kadeš-Barneu i kako je Jehova organizirao teokratsko vodstvo u taboru?

¹⁸ No u taboru su se pojavili problemi. Dok su putovali na sjever prema Kadeš-Barnei, u najmanje tri navrata narod se počeo žaliti. Prvu je pobunu Jehova prekinuo poslavši vatru koja je spalila neke iz naroda. Potom je “mnoštvo drugih ljudi” potaknulo Izraelce da se žale što više nemaju za jelo ribe, krastavce, lubenice, poriluk, luk i češnjak koje su imali u Egiptu, nego samo manu (11:4). Mojsije je zbog toga postao toliko ogorčen da je molio Jehovu neka ga ubije, da ne mora više biti “hranitelj” sveg tog naroda. Jehova je bio obziran prema Mojsiju, pa je uzeo nešto duha od njega i dao ga sedamdesetorici starješina, koji su potom pomagali Mojsiju kao proroci u taboru. Narod je nakon toga dobio obilje mesa. Jehova je podigao vjetar koji je nanio prepelice od mora, kao što se jednom prilikom već bilo dogodilo, i narod je počeo pohlepno skupljati velike zalihe i sebično ih gomilati. No Jehovin se gnjev raspalio na narod i mnoge je pobio zbog toga što su sebično žudjeli za hranom (2. Mojs. 16:2, 3, 13).

19. Kako je Jehova reagirao na Mirjamino i Aronovo prigovaranje?

¹⁹ No problemi nisu prestali. Mirjam i Aron nisu gledali na svog mlađeg brata Mojsija kao na Jehovinog predstavnika, pa su mu počeli prigovarati  zbog njegove žene, koja je nedavno bila došla u tabor. Zahtijevali su veće ovlasti, kakve je imao Mojsije, iako je “Mojsije (...) bio vrlo krotak čovjek, najkrotkiji od svih ljudi na zemlji” (4. Mojs. 12:3). Jehova je kaznio Mirjam gubom, jer je vjerojatno ona poticala Arona na prigovaranje, i tako je riješio spor i jasno dao do znanja da Mojsije zauzima poseban položaj. Kasnije je ozdravila samo zato što se Mojsije zauzeo za nju.

20, 21. Koji su događaji prethodili Jehovinoj odluci da će Izraelci lutati pustinjom četrdeset godina?

²⁰ Izraelci su stigli u Kadeš i utaborili se nadomak Obećane zemlje. Tada je Jehova rekao Mojsiju da pošalje uhode kako bi izvidjeli zemlju. Ušli su s južne strane te krenuli na sjever i došli sve do ‘ulaza u Hamat’, prošavši tako stotine kilometara u četrdeset dana (13:21). Deset uhoda vratilo se noseći nešto bogatih kanaanskih plodova, ali nisu pokazali vjeru u Boga, nego su tvrdili da bi bilo nerazumno napasti tako jak narod i tako velike i utvrđene gradove. Kaleb je bezuspješno pokušavao umiriti narod tvrdeći da mogu osvojiti zemlju. Buntovni uhode uplašili su Izraelce jer su tvrdili da ta zemlja “proždire svoje stanovnike” i govorili su: “Sav narod što smo ga u njoj vidjeli ljudi su neobično krupna stasa.” I dok se pobuna širila taborom, Jošua i Kaleb govorili su: “S nama je Jehova. Ne bojte ih se!” (13:32; 14:9). Ali narod ih je htio zasuti kamenjem.

²¹ Tada se Jehova izravno umiješao i rekao Mojsiju: “Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati usprkos svim čudima koja sam učinio među njima?” (14:11). Ali Mojsije je preklinjao Jehovu da ne zatre narod, jer je u pitanju bilo Jehovino ime i njegova slava. Jehova je stoga odlučio da će Izrael lutati pustinjom dok ne pomru svi popisani muškarci iz naroda, u dobi od dvadeset godina naviše. Od svih popisanih muškaraca, samo će Kaleb i Jošua smjeti ući u Obećanu zemlju. Narod se uzalud pokušavao na vlastitu ruku popeti na brdo te je doživio težak poraz od Amalečana i Kanaanaca. Kako je samo visoku cijenu narod platio zbog preziranja Jehove i njegovih vjernih predstavnika!

22. Kako je Jehova pokazao koliko je važna poslušnost?

²² Izraelci su uistinu morali još puno učiti o poslušnosti. Kako bi to naglasio, Jehova im je dao još neke zakone. Rekao im je da će nakon ulaska u Obećanu zemlju izvršavati obred očišćenja za svoje grijehe, a onoga tko bude namjerno neposlušan morat će pogubiti. Zbog toga je Jehova, kad su jednog čovjeka zatekli kako na dan počinka skuplja drva i tako krši zakon, ovako zapovjedio: “Toga čovjeka treba pogubiti!” (15:35). Da bi se narod sjećao Jehovinih zapovijedi i da bi bio svjestan koliko je važno slušati ih, Jehova im je zapovjedio da nose rese na rubu haljine.

23. Kako je završila pobuna Koraha, Datana i Abirama?

²³ Unatoč tome, ponovno je izbila pobuna. Korah, Datan, Abiram i 250 utjecajnih ljudi iz naroda pobunili su se protiv Mojsijevog i Aronovog vodstva. Mojsije je taj problem stavio pred Jehovu, rekavši buntovnicima: ‘Uzmite kadionice i kad i metnite to pred Jehovu, pa neka on izabere’ (16:6, 7). Kada su to učinili, Jehovina se slava pokazala svemu narodu. Jehova je brzo izvršio osudu rastvorivši pod njima zemlju, tako da je zemlja progutala Korahovu, Datanovu i Abiramovu obitelj. Poslao je i vatru koja je spalila 250 ljudi koji su prinosili kad, a među njima i Koraha. No već sljedećeg dana narod je počeo kriviti Mojsija i Arona za ono što je učinio Jehova i on ih je zato ponovno udario pomorom, tako da je poginulo 14 700 buntovnika.

24. Koji je znak dao Jehova kako bi ušutkao buntovnike?

²⁴ Jehova je zbog svih tih događaja zapovjedio da svako pleme donese pred njega štap, uključujući i Levijevo pleme koje je donijelo štap s Aronovim imenom. Sljedećeg se dana pokazalo da je Jehova izabrao Arona za svećenika, jer je samo njegov štap procvjetao i na njemu su izniknuli zreli bademi. Štap se čuvao u kovčegu saveza “kao znak buntovničkim sinovima” (4. Mojs. 17:10; Hebr. 9:4). Potom slijede propisi o desetinama kojima se uzdržavalo svećenstvo i o očišćenju vodom i pepelom crvene junice, a zatim nas izvještaj ponovno vraća u Kadeš. Ondje je Mirjam umrla i bila sahranjena.

25. Kojom prigodom Mojsije i Aron nisu proslavili Jehovu i koje su bile posljedice toga?

²⁵ Kad su se opet našli nadomak Obećane zemlje, narod se počeo prepirati s Mojsijem jer nisu imali vode. Jehova je na to gledao kao da se svađaju s njim te im je pokazao svoju slavu i zapovjedio Mojsiju da uzme štap i izvede im vodu iz stijene. Jesu li Mojsije i Aron tom prilikom proslavili Jehovu? Nisu, nego je Mojsije dvaput gnjevno udario po stijeni. Narod i stoka dobili su vodu za piće, ali Mojsije i Aron nisu zaslugu za to pripisali Jehovi. Iako je mukotrpno putovanje pustinjom bilo pri kraju, obojica su navukla na sebe Jehovin gnjev i zato im je rekao da neće ući u Obećanu zemlju. Aron je umro nešto kasnije na gori Horu, a njegov sin Eleazar preuzeo je dužnosti velikog svećenika.

26. Koji su događaji obilježili put oko Edoma?

²⁶ Izrael je krenuo na istok i tražio je dopuštenje da prođe preko Edoma, ali nije ga dobio. Dok su išli dugim zaobilaznim putem oko Edoma, narod se ponovno našao u nevolji jer je gunđao  protiv Boga i Mojsija. Već im je bila dodijala mana i bili su žedni. Budući da su bili buntovni, Jehova je među njih poslao zmije otrovnice, tako da su mnogi pomrli. Kad se Mojsije pomolio za narod, Jehova mu je rekao da načini lik zmije ljutice i postavi ga na stup. Ako je koga ujela zmija, trebao je pogledati u bakrenu zmiju, i ostao je živ. Izraelci su išli na sjever, ali zaustavili su ih neprijateljski raspoloženi kraljevi: najprije amorejski kralj Sihon, a zatim bašanski kralj Og. Izraelci su pobijedili oba kralja i zauzeli njihovo područje istočno od Rasjedne doline.

27. Kako je Jehova osujetio Balakove namjere s Bileamom?

²⁷ Događaji u moapskim ravnicama (22:1–36:13). Nestrpljivo iščekujući da uđu u Kanaan, Izraelci su se skupili u moapskim ravnicama sjeverno od Mrtvog mora, na istočnoj strani Jordana, nasuprot Jerihonu. Kad su Moapci vidjeli to ogromno mnoštvo pred sobom, obuzeo ih je silan strah. Njihov kralj Balak savjetovao se s Midjancima te je poslao po Bileama da gata i prokune izraelski narod. Bog je Bileamu izričito zabranio: “Nemoj ići s njima”, ali on je ipak htio ići (22:12). Želio je dobiti plaću za svoje usluge. Na koncu je i otišao, ali zaustavio ga je jedan anđeo, a njegova je magarica čudom progovorila i prekorila ga. Kad je Bileam napokon došao kako bi prokleo Izraela, Božji ga je duh potaknuo da u četiri navrata prorekne samo blagoslove za Božji narod. Čak je prorekao da će zvijezda izići iz Jakova i žezlo se podići iz Izraela da pokori i uništi neprijatelje.

28. Koju su podmuklu zamku neprijatelji pripremili Izraelcima na Bileamov prijedlog i kako je pomor bio zaustavljen?

²⁸ Budući da je razbjesnio Balaka neuspjelim pokušajima da prokune Izraela, Bileam je nastojao ponovno steći kraljevu milost, pa mu je savjetovao da Moapci iskoriste svoje žene kako bi uvukle Izraelce u razuzdane obrede u čast Baala (31:15, 16). I tako su Izraelci na samoj granici Obećane zemlje počinili strašan nemoral i počeli štovati lažne bogove. Jehova se silno razgnjevio i udario narod pomorom, a Mojsije je tražio da krivci budu strogo kažnjeni. Kad je Pinhas, sin velikog svećenika, vidio da je jedan poglavar doveo Midjanku u svoj šator usred tabora, ušao je u šator za njima i ubio ih, probovši ženu kroz trbuh. Nato se pomor zaustavio, ali od njega je poginulo 24 000 ljudi.

29. (a) Što je pokazao popis napravljen na kraju četrdesete godine? (b) Kako ih je Jehova pripremio za ulazak u Obećanu zemlju?

²⁹ Jehova je potom zapovjedio Mojsiju i Eleazaru da ponovno prebroje narod, kao što su to bili učinili prije 39 godina kod gore Sinaja. Konačni je broj pokazao da među Izraelcima nije bilo porasta. Čak je bilo popisano 1 820 muškaraca manje. Nije preostao nitko s popisa za vojnu službu napravljenog kod Sinaja, osim Jošue i Kaleba. Svi su pomrli u pustinji, kao što je Jehova i rekao da će se dogoditi. Jehova je potom dao upute kako da podijele zemlju u nasljedstvo. Ponovio je da Mojsije neće ući u Obećanu zemlju jer ga nije proslavio kod meripskih voda (20:13; 27:14; vidi bilješku u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima *). Jošuu je tada imenovao za Mojsijevog nasljednika.

30. Kako su se Izraelci osvetili Midjancima i koja su plemena dobila područje istočno od Jordana?

³⁰ Jehova je potom preko Mojsija podsjetio Izraelce na važnost zakona o žrtvama i blagdanima te da na davanje zavjeta trebaju gledati vrlo ozbiljno. Usto je rekao Mojsiju da se osveti Midjancima jer su sudjelovali u uroti protiv Izraelaca i naveli ih da se priklone Baalu peorskom. Svi midjanski muškarci, među njima i Bileam, bili su pobijeni u bici. Samo su djevice bile pošteđene. Bilo ih je zarobljeno 32 000, zajedno s plijenom među kojim je bilo i 808 000 grla stoke. Izraelci nisu u bici izgubili nijednog čovjeka. Sinovi Rubenovi i Gadovi, koji su uzgajali stoku, tražili su da se nasele u području istočno od Jordana. Budući da su se obavezali da će pomoći ostalima osvojiti Obećanu zemlju, odobren im je zahtjev. I tako su ta dva plemena i polovica Manašeova plemena dobili u nasljedstvo tu bogatu visoravan.

31. (a) Kako su Izraelci nakon ulaska u Obećanu zemlju trebali pokazati da su poslušni Jehovi? (b) Koje su upute dobili u vezi s plemenskim nasljedstvom?

³¹ Zatim se nabrajaju mjesta na kojima su se Izraelci zaustavljali tijekom 40-godišnjeg putovanja, a potom se izvještaj ponovno usredotočuje na važnost poslušnosti Jehovi. Bog im je dao zemlju, a oni su trebali izvršiti njegovu presudu i protjerati izopačene stanovnike koji su štovali demone te uništiti i posljednji trag njihove idolopokloničke religije. Potom su detaljno navedene granice zemlje koju im je dao Bog. Trebali su je razdijeliti ždrijebom. Leviti nisu imali plemensko nasljedstvo, ali dobili su 48 gradova s pašnjacima, od kojih su šest trebali biti gradovi-utočišta za nenamjerne ubojice. Zemlja je uvijek trebala ostati u vlasništvu plemena kojemu je prvobitno pripala i nije se mogla sklapanjem braka prenijeti u vlasništvo drugog plemena. Ako netko nije imao muškog nasljednika, nasljedstvo su dobivale kćeri, naprimjer Selofhadove kćeri, ali morale su se udati unutar svog plemena (27:1-11; 36:1-11). Četvrta Mojsijeva završava tim zapovijedima koje je Jehova dao preko Mojsija, u vrijeme kad su sinovi  Izraelovi napokon bili spremni ući u Obećanu zemlju.

32. Čime su u 4. Mojsijevoj predočene Isusova služba i žrtva?

³² Isus se u nekoliko navrata osvrnuo na 4. Mojsijevu, a njegovi apostoli i drugi pisci Biblije jasno su dali do znanja da je ona vrlo značajna i korisna. Apostol Pavao usporedio je Isusovu vjernu službu s Mojsijevom, koja je prilično detaljno opisana u 4. Mojsijevoj (Hebr. 3:1-6). Životinjske žrtve i škropljenje vodom u koju je bio umiješan pepeo crvene junice, o čemu govori 4. Mojsijeva 19:2-9, predočavali su daleko veličanstvenije očišćenje koje je omogućila Kristova žrtva (Hebr. 9:13, 14).

33. Što učimo iz čuda kojim je Mojsije u pustinji pribavio vodu?

³³ Osim toga, Pavao je objasnio da izvođenje vode iz stijene u pustinji ima za nas dublje značenje: “Pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena predstavljala Krista” (1. Kor. 10:4; 4. Mojs. 20:7-11). Stoga je na mjestu što je Krist rekao: “Tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja donosi vječni život” (Ivan 4:14).

34. Kako je Isus ukazao na proročansko značenje bakrene zmije?

³⁴ Osim toga, Isus je izravno ukazao na jedan događaj iz 4. Mojsijeve koji je predočavao nešto čudesno što će Bog omogućiti preko njega. “Kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju”, rekao je Isus, “tako i Sin čovječji mora biti podignut, da bi svatko tko vjeruje u njega imao vječni život” (Ivan 3:14, 15; 4. Mojs. 21:8, 9).

35. (a) Čega se i zašto kršćani trebaju čuvati, kako to pokazuje primjer Izraelaca u pustinji? (b) Koje su primjere pohlepe i pobune spomenuli Juda i Petar u svojim poslanicama?

³⁵ Zašto su Izraelci morali četrdeset godina lutati pustinjom? Zato što nisu imali vjere. Apostol Pavao ozbiljno je upozorio kršćane na tu opasnost: “Pazite, braćo, da tko od vas ne odstupi od živoga Boga, te da se u njemu ne razvije zlo srce koje nema vjere. Naprotiv, opominjite jedni druge svaki dan.” Izraelci su umrli u pustinji zato što su bili neposlušni i zato što nisu imali vjere. “Zato dajmo sve od sebe da uđemo u [Božji] počinak, da ne bi tko pao oponašajući takvu neposlušnost” (Hebr. 3:7–4:11; 4. Mojs. 13:25–14:38). Juda je upozoravao na bezbožne ljude koji su pogrdno govorili o svetim stvarima i pritom je uzeo za primjer Bileama, koji je pohlepno želio dobiti plaću, i Koraha, koji se otvoreno bunio protiv Jehovinog sluge Mojsija (Juda 11; 4. Mojs. 22:7, 8, 22; 26:9, 10). Petar je za Bileama rekao da mu je “omiljela plaća za nepravedna djela”, a i proslavljeni je Isus u otkrivenju danom preko Ivana rekao za njega da je ‘namamio sinove Izraelove na grijeh, te su oni počinili idolopoklonstvo i blud’. I današnju kršćansku skupštinu treba upozoriti na takve bezbožne pojedince (2. Petr. 2:12-16; Otkr. 2:14).

36. Na koje je iskvarene postupke upozoravao Pavao i kako nama može koristiti njegov savjet?

³⁶ Kad se u korintskoj skupštini dogodio nemoral, Pavao im je pisao da ‘ne žude za zlom’ izravno se osvrćući na 4. Mojsijevu. Upozorio je: “Nemojmo činiti blud, kao što su neki od njih počinili blud, pa ih je u jednom danu palo dvadeset i tri tisuće” (1. Kor. 10:6, 8; 4. Mojs. 25:1-9; 31:16). * A što je s onim događajem kad se narod žalio da poslušnost Božjim zapovijedima donosi nevolju i da im je dojadila mana koju im je Jehova davao za jelo? O tome je Pavao rekao: “Ne iskušavajmo Jehovu, kao što su ga neki od njih iskušavali, pa su izginuli od zmija” (1. Kor. 10:9; 4. Mojs. 21:5, 6). Pavao je zatim nastavio: “I ne gunđajte, kao što su neki od njih gunđali, pa su izginuli od pogubitelja.” Izraelci su iskusili te strašne nevolje zato što su gunđali protiv Jehove, njegovih predstavnika i hrane koju im je davao. Sve to ‘što im se događalo za primjer’ treba biti jasno upozorenje svima nama danas, kako bismo služili Jehovi čvrsti u vjeri (1. Kor. 10:10, 11; 4. Mojs. 14:2, 36, 37; 16:1-3, 41; 17:5, 10).

37. Navedi primjer kako nam 4. Mojsijeva može pomoći da razumijemo druge biblijske retke.

³⁷ Sadržaj 4. Mojsijeve može nam pomoći da bolje razumijemo mnoge druge biblijske retke. (Usporedi: 4. Mojs. 28:9, 10 — Mat. 12:5; 4. Mojs. 15:38 — Mat. 23:5; 4. Mojs. 6:2-4 — Luka 1:15; 4. Mojs. 4:3 — Luka 3:23; 4. Mojs. 18:31 — 1. Kor. 9:13, 14; 4. Mojs. 18:26 — Hebr. 7:5-9; 4. Mojs. 17:8-10 — Hebr. 9:4.)

38. U kom je smislu 4. Mojsijeva korisna i na što usmjerava našu pažnju?

³⁸ Četvrta Mojsijeva uistinu je nadahnuta od Boga. Ona je korisna jer nas uči koliko je važno slušati Jehovu i poštovati one koje je postavio za nadglednike svom narodu. Ona putem raznih primjera osuđuje neispravno postupanje, a putem događaja koji imaju proročansko značenje usmjerava našu pažnju na onoga koga je Jehova svom današnjem narodu dao za Spasitelja i Vođu. Četvrta Mojsijeva je nezaobilazna i poučna spona u biblijskom izvještaju čiji je vrhunac uspostava Jehovinog pravednog Kraljevstva na čijem je čelu Isus Krist, kojega je Jehova postavio za Posrednika i Velikog Svećenika.