1. Što se zna o Marku i njegovoj obitelji?

KAD su Isusa uhvatili u Getsemaniju, a apostoli su se razbježali, za njim je išao “jedan mladić odjeven samo u lanenu haljinu”. Kad su i njega pokušali uhvatiti, “on je ostavio haljinu i pobjegao oskudno odjeven”. Općenito se smatra da je taj mladić bio Marko. U Djelima apostolskim naziva ga se ‘Ivan zvan Marko’ i možda je bio iz imućne jeruzalemske obitelji, u prilog čemu govori to što je njegova obitelj imala svoju kuću i sluge. Njegova majka Marija također je bila kršćanka, a skupština u prvom stoljeću sastajala se u njezinom domu. Kad je Petra anđeo izbavio iz zatvora, on je otišao u tu kuću i tamo našao braću koja su se sastala (Mar. 14:51, 52; Djela 12:12, 13).

2, 3. (a) Što je nesumnjivo potaklo Marka na misionarsku službu? (b) U kakvoj je vezi bio s drugim misionarima, pogotovo s Petrom i Pavlom?

² Misionar Barnaba, levit s Cipra, bio je Markov bratić (Djela 4:36; Kol. 4:10). Kad je Barnaba s Pavlom došao u Jeruzalem isporučiti pomoć koja je bila poslana zbog gladi, Marko je upoznao Pavla. Druženje s braćom u skupštini i revnim putujućim propovjednicima nesumnjivo je u Marku razvilo želju da služi kao misionar. Tako čitamo o njemu da je bio pratilac i pomoćnik Pavlu i Barnabi na njihovom prvom misionarskom putovanju. No Marko ih je iz nekog razloga napustio u Pergi u Pamfiliji i vratio se u Jeruzalem (Djela 11:29, 30; 12:25; 13:5, 13). Pavao zato nije htio povesti Marka na drugo misionarsko putovanje,  a to je dovelo do toga da su se Pavao i Barnaba razišli. Pavao je poveo Silu, a Barnaba je poveo svog bratića Marka i s njim otplovio na Cipar (Djela 15:36-41).

³ Marko se dokazao u propovjedničkoj službi i bio je dragocjen pomoćnik ne samo Barnabi nego kasnije i apostolima Petru i Pavlu. Marko je otprilike 60-61. n. e. bio uz Pavla tijekom njegovog prvog zatočenja u Rimu (Filem. 1, 24). Nakon toga Marko je između 62. i 64. n. e. bio s Petrom u Babilonu (1. Petr. 5:13). Pavao je opet bio zatočen u Rimu, vjerojatno 65. n. e., i tada je u pismu zamolio Timoteja da dođe k njemu zajedno s Markom, jer mu je “koristan za službu” (2. Tim. 1:8; 4:11). To je posljednji put da se Marko spominje u Bibliji.

4-6. (a) Kako je Marko mogao saznati osobne pojedinosti iz Isusovog života koje je zapisao u svom Evanđelju? (b) Što ukazuje na to da je blisko surađivao s Petrom? (c) Navedi koje se Petrove osobine mogu zapaziti u ovom Evanđelju.

⁴ Općenito se smatra da je taj Marko napisao ovo najkraće Evanđelje. On je surađivao s Isusovim apostolima i život je posvetio širenju dobre vijesti. No Marko nije bio jedan od dvanaestorice apostola niti je izravno surađivao s Isusom. Odakle mu onda osobne pojedinosti iz Isusovog života zbog kojih je njegov izvještaj o Isusovoj službi toliko živ od početka do kraja? Prema najstarijim predajama Papije, Origena i Tertulijana, Marko je te informacije saznao od Petra, s kojim je bio blisko povezan. * Petar ga je čak nazvao ‘sinom svojim’ (1. Petr. 5:13). Petar je osobno vidio gotovo sve događaje koje je Marko opisao, pa je od njega Marko mogao saznati mnogo zornih pojedinosti koje nisu opisane u drugim Evanđeljima. Naprimjer, Marko je napisao da su ‘najamnici’ radili za Zebedeja, da je gubavac “na koljenima” molio Isusa, da je opsjednuti čovjek ‘sebe udarao kamenjem’ te da je Isus svoje proročanstvo o ‘dolasku Sina čovječjega s velikom silom i slavom’ izrekao dok je sjedio na Maslinskoj gori “nasuprot hramu” (Mar. 1:20, 40; 5:5; 13:3, 26).

⁵ Petar je bio čovjek s dubokim osjećajima, pa je mogao uvidjeti kakve je osjećaje imao i pokazao Isus te ih opisati Marku. Stoga Markov izvještaj često opisuje što je Isus osjećao i kako je u određenim situacijama reagirao — naprimjer, “srdito ih je pogledao sve unaokolo, duboko ražalošćen” i ‘duboko je uzdahnuo’ (3:5; 7:34; 8:12). Marko je opisao i Isusove osjećaje prema jednom mladom poglavaru, napisavši da mu se Isus obratio “s naklonošću” (10:21). A kolika se tek toplina osjeća u izvještaju o tome kako je Isus postavio jedno dijete među svoje učenike i “zagrlio ga” te kako je jednom drugom prilikom ‘uzeo djecu u naručje’! (9:36; 10:13-16).

⁶ Neke Petrove osobine mogu se zapaziti u Markovom stilu pisanja, koji je dinamičan, živahan, energičan i vrlo slikovit. Čini se kao da jedva stiže opisati sve događaje. Naprimjer, često koristi riječ “odmah”, čime postiže dinamičnost u pripovijedanju.

7. Po čemu je Markovo Evanđelje drugačije od Matejevog?

⁷ Točno je da je Marku bilo dostupno Matejevo Evanđelje i da njegov izvještaj sadrži svega sedam posto informacija koje ne sadrže druga Evanđelja, no bilo bi pogrešno vjerovati da je Marko jednostavno sažeo Matejevo Evanđelje te dodao nekoliko novih pojedinosti. Matej je Isusa prikazao kao obećanog Mesiju i Kralja, a Marko je na drugačiji način opisao Isusov život i djelo. On je prikazao Isusa kao Sina Božjeg koji je čudotvorac, Spasitelj i pobjednik. Marko je veću važnost pridao Kristovim djelima nego njegovim propovijedima i učenjima. Zapisao je svega nekoliko usporedbi i jedan Isusov duži govor, a izostavio je Propovijed na gori. Zato je Markovo Evanđelje kraće, iako su u njemu zabilježeni isti događaji kao i u ostalim Evanđeljima. Naveo je najmanje 19 čuda.

8. Što ukazuje na to da je Markovo Evanđelje očito napisano za Rimljane?

⁸ Matej je svoje Evanđelje napisao za Židove, a Marko je svoje očigledno napisao prvenstveno za Rimljane. Kako to znamo? Mojsijev se zakon spominje samo kada netko u razgovoru govori o njemu, a Isusovo je rodoslovlje izostavljeno. Dobra vijest o Kristu prikazana je kao vijest od općeg značaja. Marko je u svom tekstu objasnio židovske običaje i učenja koji su mogli biti nerazumljivi čitateljima koji nisu Židovi (2:18; 7:3, 4; 14:12; 15:42). Preveo je aramejske izraze (3:17; 5:41; 7:11, 34; 14:36; 15:22, 34). Dodatnim izrazima objasnio je palestinske geografske pojmove i pojmove iz biljnog svijeta (1:5, 13; 11:13; 13:3). Vrijednost židovskog novca izrazio je u rimskom novcu (12:42, bilješka). U izvornom tekstu njegove knjige ima više latinskih riječi nego kod drugih pisaca Evanđelja — naprimjer speculator (pripadnik tjelesne straže), praetorium (upraviteljeva palača) i centurio (stotnik) (6:27; 15:16, 39).

9. Gdje je i kada napisano Markovo Evanđelje te što potvrđuje njegovu izvornost?

⁹ Budući da je Marko svoje Evanđelje očito napisao prvenstveno za Rimljane, vrlo vjerojatno ga je napisao u Rimu. Na temelju najstarijih predaja  te samog sadržaja ove knjige može se zaključiti da je napisana u Rimu u vrijeme Pavlovog prvog ili drugog zatočeništva, dakle oko 60-65. n. e. Tih je godina Marko najmanje jednom, a vjerojatno i dvaput, bio u Rimu. Svi uvaženi povijesni izvori iz drugog i trećeg stoljeća potvrđuju da je Marko pisac tog Evanđelja. Sredinom drugog stoljeća mnogi su kršćani već imali primjerak Markovog Evanđelja. Ono se nalazi u svim starim katalozima grčkih knjiga Biblije, što potvrđuje njegovu izvornost.

10. Kako treba gledati na dugi i kratki svršetak Markovog Evanđelja i zašto?

¹⁰ No dugi i kratki svršetak, što se ponekad dodaju nakon osmog retka šesnaestog poglavlja, ne treba smatrati izvornima. Njih ne sadrži većina starih rukopisa, naprimjer Sinajski kodeks i Vatikanski kodeks br. 1209. Euzebije i Jeronim, bibličari iz četvrtog stoljeća, potvrđuju da izvorni izvještaj završava riječima “jer su se bojale”. Drugi su svršeci vjerojatno dodani kako Evanđelje ne bi tako naglo završilo.

11. (a) Po čemu znamo da je Markovo Evanđelje istinito i čija se vlast i autoritet ističu u njemu? (b) Zašto je Markovo Evanđelje ‘dobra vijest’ i koje razdoblje ono obuhvaća?

¹¹ Vjerodostojnost Markovog izvještaja potvrđena je i time što je njegovo Evanđelje u potpunom skladu s ostalim Evanđeljima, ali i sa svim ostalim knjigama Biblije, od 1. Mojsijeve do Otkrivenja. Osim toga, Isus je uvijek iznova prikazan kao osoba koja je autoritet dok govori, ali i kao osoba koja ima vlast nad prirodnim silama, nad Sotonom i demonima, nad bolešću, pa čak i nad smrću. Marko je svoj izvještaj započeo upečatljivim uvodom: “Početak dobre vijesti o Isusu Kristu.” Kristov dolazak i služba bili su ‘dobra vijest’ i stoga će svi koji budu čitali Markovo Evanđelje imati koristi od toga. Događaji koje je Marko opisao obuhvaćaju razdoblje od proljeća 29. n. e. do proljeća 33. n. e.

12. Što je opisano u prvih 13 redaka Markovog Evanđelja?

¹² Isusovo krštenje i kušnje (1:1-13). Marko je svoju dobru vijest (evanđelje) započeo tako što je objasnio tko je zapravo bio Ivan Krstitelj. On je bio prorečeni glasnik, poslan da objavljuje riječi: “Pripremite put Jehovi, poravnajte mu staze!” O onome koji je uskoro trebao doći Ivan je govorio: ‘On je jači od mene.’ Taj je čovjek trebao krstiti svetim duhom, a ne vodom. Potom je Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio. Duh je u liku goluba sišao na Isusa i čuo se glas s neba: “Ti si Sin moj, ljubljeni, ti si mi po volji!” (1:3, 7, 11). Isusa je Sotona iskušavao u pustinji, a anđeli su mu služili. Svi ti izvanredni događaji opisani su u prvih 13 redaka Markovog Evanđelja.

13. Kako je Isus već na početku svoje službe pokazao da je “Svetac Božji”?

¹³ Isus započinje propovjedničku službu u Galileji (1:14–6:6). Nakon što je Ivan bio uhvaćen, Isus je otišao u Galileju propovijedati dobru vijest Božju. Bila je to izvanredna vijest! Glasila je: “Približilo se kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte u dobru vijest!” (1:15). Isus je pozvao Šimuna i Andriju te Jakova i Ivana neka ostave svoje mreže i postanu njegovim učenicima. Jedne je subote počeo poučavati u sinagogi u Kafarnaumu. Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer je poučavao “kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao pismoznanci”. Pokazao je da je on “Svetac Božji” time što je istjerao nečistog duha iz opsjednutog čovjeka i time što je izliječio Šimunovu punicu, koja je ležala u vrućici. Vijesti o tome širile su se munjevitom brzinom, pa se uvečer “cijeli grad” skupio pred Šimunovom kućom. Isus je izliječio mnoge koji su bili bolesni i istjerao je mnoge demone (1:22, 24, 33).

14. Kako je Isus pokazao da ima vlast opraštati grijehe?

¹⁴ Isus je objasnio razlog svojeg dolaska rekavši: ‘Zato sam i došao, da propovijedam’ (1:38). Propovijedao je po cijeloj Galileji. Kuda god je išao, istjerivao je demone i liječio bolesne. Među izliječenima bili su i jedan gubavac i jedan uzeti čovjek kojem je rekao: “Oprošteni su ti grijesi.” Neki su pismoznanci u srcu razmišljali: ‘Ovo je hula. Tko može opraštati grijehe osim Boga?’ Isus je prozreo njihovo razmišljanje te je pokazao da “Sin čovječji ima vlast opraštati grijehe” rekavši uzetome neka ustane i pođe kući. Ljudi su slavili Boga. Nakon što je poreznik Levi (Matej) postao njegov sljedbenik, Isus je rekao pismoznancima: “Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.” Za sebe je rekao da je “Gospodar i subote” (2:5, 7, 10, 17, 28).

15. Što je Isus rekao o onima koji su poricali njegova čuda, a što je rekao o tome tko mu je obitelj?

¹⁵ Zatim je Isus formirao skupinu od 12 apostola. Njegovi su se rođaci u određenoj mjeri protivili onome što je radio, a pismoznanci koji su bili došli iz Jeruzalema optužili su ga da uz pomoć vladara demonâ istjeruje demone. Isus ih je upitao: “Kako može Sotona istjerivati Sotonu?” Zatim ih je upozorio: “Tko god pohuli na sveti duh, nema mu oproštenja dovijeka, nego je kriv za vječni grijeh.” Tijekom tog razgovora njegova su majka i braća došli i tražili ga, što je Isusa potaknulo da kaže: “Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka” (3:23, 29, 35).

16. Što je Isus uz pomoć usporedbi naučavao o ‘kraljevstvu Božjem’?

 ¹⁶ Isus je počeo poučavati o ‘svetoj tajni kraljevstva Božjega’ uz pomoć usporedbi. Govorio je o sijaču koji je posijao sjeme koje je palo na različite vrste tla (čime je opisao različite reakcije ljudi koji slušaju riječ Božju) te o svjetiljci koja svijetli sa svijećnjaka. Pričajući jednu drugu usporedbu, Isus je rekao da je Kraljevstvo Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju: “Zemlja sama od sebe donosi plod — najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu” (4:11, 28). Ispričao je i usporedbu o zrnu gorušice, koje je najmanje od svega sjemena, ali izraste u veliku biljku s velikim granama pod kojima ptice nalaze zaklon.

17. Kako Isusova čuda pokazuju koliku je vlast imao?

¹⁷ Dok su plovili preko Galilejskog mora, Isus je čudom utišao olujni vjetar i smirio uzburkano more, zapovjedivši: “Umiri se! Umukni!” (4:39). Na drugoj strani mora, u gerazenskom kraju, Isus je istjerao ‘Legiju’ demona iz jednog čovjeka te im je dopustio da uđu u krdo svinja, kojih je bilo oko 2 000. Svinje su potom jurnule preko litice i utopile se u moru (5:8-13). Nakon toga Isus se vratio na suprotnu obalu. Žena koju 12 godina nitko nije mogao izliječiti od krvarenja izliječila se kad je dotaknula Isusovu haljinu dok je Isus išao prema Jairovoj kući kako bi mu uskrsnuo kćer. Doista, Sin čovječji ima vlast i nad životom i nad smrću! No ljudi u Isusovom zavičaju osporavali su njegovu mudrost i moć. On se čudio što nemaju vjere, ali i dalje je ‘obilazio sela unaokolo i poučavao ljude’ (6:6).

18. (a) Kako je Isusova služba poprimila još veći opseg? (b) Što je Isusa poticalo da poučava i čini čuda?

¹⁸ Služba u Galileji poprima sve veće razmjere (6:7–9:50). Nakon što je dvanaestorici dao potrebne upute i ovlasti, Isus ih je dvojicu po dvojicu poslao da propovijedaju i poučavaju te da liječe ljude i istjeruju demone. Isusovo je ime postalo poznato, a neki su mislili da je on uskrsnuli Ivan Krstitelj. Ta je mogućnost zabrinula Heroda, koji je tijekom proslave svog rođendana dao pogubiti Ivana. Apostoli su se vratili nakon što su propovijedali te su izvijestili Isusa o svemu što su bili učinili. Mnoštvo ljudi išlo je za Isusom po Galileji, a on se “sažalio na njih, jer su bili kao ovce bez pastira”. Stoga ih je počeo poučavati o mnogočemu (6:34). S ljubavlju im je dao i doslovnu hranu, nahranivši 5 000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Potom je, kad su se učenici u svojoj lađi borili s olujnim vjetrom i pokušavali doveslati do Betsaide, došao do njih hodajući po moru i utišao vjetar. Razumljivo je da su se učenici “veoma zapanjili”! (6:51).

19, 20. (a) Kako je Isus prekorio pismoznance i farizeje? (b) Zašto je prekorio i Petra?

¹⁹ U genezaretskom kraju Isus je s pismoznancima i farizejima koji su bili došli iz Jeruzalema raspravljao o tome je li ispravno jesti neopranih ruku te ih je prekorio zbog toga što su ‘ostavljali zapovijed Božju i držali se ljudske predaje’. Rekao je da čovjeka ne onečišćuje ono što izvana ulazi u njega, nego ono što izlazi iz njegove nutrine, iz njegovog srca, a to su “zle misli” (7:8, 21). Zatim je pošao na sjever, u tirske i sidonske krajeve, te je ženi koja nije bila Židovka nego Sirofeničanka učinio čudo, naime istjerao je demona iz njezine kćeri.

²⁰ Kad je opet došao u Galileju, Isus se sažalio na mnoštvo koje je išlo za njima te je nahranio 4 000 ljudi sa sedam kruhova i pet ribica. Upozorio je svoje učenike na kvasac farizejski i kvasac Herodov, no oni tada još nisu razumjeli što to znači. Potom je učinio još jedno čudo — u Betsaidi je izliječio slijepca. Na putu u sela Cezareje Filipove Petar je u razgovoru s uvjerenjem rekao da je Isus obećani “Krist”, a kasnije je prekorio Isusa kada im je on govorio o tome da će Sin čovječji uskoro morati patiti i umrijeti. Nato je Isus njega prekorio: “Odlazi od mene, Sotono, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske!” (8:29, 33). Isus je potaknuo svoje učenike neka stalno idu za njim radi dobre vijesti, napomenuvši da, ako ga se postide, i on će se njih postidjeti kada dođe u slavi svojega Oca.

21. (a) Tko je vidio “da je kraljevstvo Božje došlo u sili” i kako? (b) Kako je Isus istaknuo da Kraljevstvo treba biti najvažnije u životu?

²¹ Šest dana kasnije, kad su bili na visokoj gori, Petar, Jakov i Ivan imali su čast vidjeti “da je kraljevstvo Božje došlo u sili” jer su vidjeli kako se Isus preobrazio u slavi (9:1). Isus je još jednom pokazao svoju moć time što je iz jednog dječaka istjerao demona koji mu je oduzimao sposobnost govora. Potom je po drugi put govorio o tome da će uskoro patiti i umrijeti. Savjetovao je svojim učenicima neka ničemu ne dozvole da ih spriječi da dobiju život. Poruka je bila: Ako te tvoja ruka navodi na grijeh, odsijeci je; ako te noga navodi na grijeh, odsijeci je; ako te oko navodi na grijeh, iskopaj ga! Bolje je osakaćen ući u Božje Kraljevstvo nego imati sve udove, a biti bačen u gehenu.

22. Koji je savjet Isus dao dok je propovijedao u Pereji?

²² Služba u Pereji (10:1-52). Isus je došao na rubno područje Judeje i “na onu stranu Jordana” (u Pereju). Ondje su mu farizeji postavili pitanje o razvodu, a on je to iskoristio i naveo Božja načela o braku. Jedan bogati mladić upitao ga je kako može naslijediti vječni život, ali rastužio se  kad je čuo da, ako želi imati blago na nebu, mora prodati sve što ima i postati Isusov sljedbenik. Isus je rekao svojim učenicima: “Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje.” Ohrabrio je one koji su sve ostavili zbog dobre vijesti, obećavši im da će dobiti ‘stostruko sada, s progonstvima, a u poretku koji dolazi život vječni’ (10:1, 25, 30).

23. Koji se razgovor vodio na putu u Jeruzalem i koje je čudo Isus učinio?

²³ Isus i dvanaestorica bili su na putu u Jeruzalem. Isus im je po treći put govorio o tome da ga očekuju patnje, a potom uskrsnuće. Upitao ih je mogu li piti čašu koju će on piti te im je rekao: “Tko god hoće biti prvi među vama, neka bude rob svima!” Kad su izlazili iz Jerihona, jedan je slijepi prosjak, koji je sjedio kraj puta, povikao: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” Isus mu je podario vid — to je zadnje čudesno izlječenje koje je Marko zabilježio (10:44, 47, 48).

24, 25. (a) Kako je Isus potvrdio svoj autoritet? (b) Koje je argumente iznio u odgovoru svojim protivnicima? (c) Na što je Isus upozorio narod i koga je pohvalio?

²⁴ Isus u Jeruzalemu i oko njega (11:1–15:47). Marko brzo niže događaje! Isus je na magaretu ujahao u grad, a narod ga je klicanjem pozdravio kao Kralja. Idući dan očistio je hram. Svećenički glavari i pismoznanci uplašili su se Isusa te su počeli smišljati kako da ga ubiju. “Kojom vlašću to činiš?” upitali su (11:28). Isus je mudro postavio protupitanje i ispričao usporedbu o vinogradarima koji su ubili nasljednika vinograda. Oni su razumjeli što je htio reći, pa su ga ostavili i otišli.

²⁵ Zatim su poslali neke od farizeja da ga navedu da kaže nešto krivo s obzirom na plaćanje poreza. Isus je zatražio denar te upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su: “Carev.” Nato je Isus rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje!” S razlogom su mu se divili! (12:16, 17). Potom su ga saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, pokušali navesti da nešto krivo kaže, upitavši ga: ‘Budući da se jedna žena sedam puta udavala, kojem će od te sedmorice ona biti žena kad svi uskrsnu?’ Isus je odmah odgovorio da će oni koji uskrsnu biti “kao anđeli na nebesima”, jer se neće ženiti niti udavati (12:19-23, 25). A jedan od pismoznanaca upitao je: “Koja je zapovijed prva od svih?” Isus je odgovorio: “Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova, Bog naš, jedan je Jehova, i ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’” (12:28-31). Nakon toga se više nitko nije usudio ništa pitati Isusa. Nitko nije uspio poljuljati autoritet tog savršenog učitelja. Silan ga je narod s užitkom slušao, a Isus ih je upozorio na ohole pismoznance. Zatim je učenicima pohvalno govorio o siromašnoj udovici koja je u hramsku posudu za priloge ubacila više od svih ostalih, jer su njezina dva novčića bila “sve što je imala za život” (12:44).

26. Koji je jedini Isusov dugi govor što ga je Marko zapisao i kojim upozorenjem završava?

²⁶ Dok je sjedio na Maslinskoj gori nasuprot hramu, Isus je četvorici svojih učenika nasamo opisao “znak” iz kojeg se vidi kada će ‘sve to završiti’. (To je jedini dugi govor koji je Marko zapisao, a odgovara govoru iz 24. i 25. poglavlja Matejevog Evanđelja.) Taj je govor završio Isusovim upozorenjem: “A o tom danu ili času nitko ne zna, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac. (...) A što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” (13:4, 32, 37).

27. Opiši što se dogodilo prije nego što je Isus bio izdan u Getsemaniju.

²⁷ U obližnjoj Betaniji neka je žena pomazala Isusa skupocjenim mirisnim uljem. Neki su prigovorili tome smatrajući to rasipnošću, no Isus je rekao da je žena učinila dobro djelo, naime pripremila ga za ukop. Kad je došlo vrijeme za to, Isus i dvanaestorica okupili su se u gradu kako bi proslavili Pashu. Isus je ukazao na svog izdajnika te je sa svojim vjernim učenicima uspostavio proslavu kojom se treba obilježavati njegova smrt. Potom su otišli na Maslinsku goru. Isus im je putem rekao da će se svi oni pokolebati u vjeri. “Ja se neću!” izjavio je Petar. No Isus mu je rekao: “Još ove noći, prije nego pijetao dvaput zapjeva, upravo ćeš me se ti triput odreći.” Kad su stigli na mjesto koje se zove Getsemani, Isus je otišao malo dalje kako bi se molio, zamolivši učenike neka bdiju. Molitvu je zaključio riječima: “Abba, Oče, tebi je sve moguće! Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!” Isus se triput vraćao k svojim učenicima i triput ih je našao kako spavaju, i to “u ovakvom trenutku”! (14:29, 30, 36, 41). No čas je bio došao! Stigao je izdajnik!

28. Kako je Isus bio uhvaćen i kako se odvijalo suđenje pred velikim svećenikom?

²⁸ Juda je pristupio Isusu i poljubio ga. To je naoružanim ljudima svećeničkih glavara bio znak da ga uhvate. Odveli su ga u dvorište velikog svećenika, gdje su mnogi lažno svjedočili protiv njega, ali njihovi se iskazi nisu podudarali. Isus je šutio. Na kraju ga je veliki svećenik upitao: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?” Isus je odgovorio: “Jesam.” Nato je veliki svećenik povikao: ‘Hula!’ i svi su mu presudili da zaslužuje smrt (14:61-64). Dolje u dvorištu Petar se triput  odrekao Isusa. Pijetao je tada po drugi put zapjevao, a Petar se sjetio Isusovih riječi te slomljen briznuo u plač.

29. Što je Marko zapisao o Isusovom završnom suđenju i pogubljenju te kako je te događaje povezao s Kraljevstvom?

²⁹ Odmah u zoru Sudbeno je vijeće održalo vijećanje te je Isusa svezanog poslalo Pilatu. On je ubrzo shvatio da Isus nije zločinac pa ga je pokušao osloboditi. No kako je svjetina, koju su nahuškali svećenički glavari, uporno tražila Isusovu smrt, Pilat ga je na kraju predao na pogubljenje. Isusa su odveli na Golgotu (što znači “lubanjsko mjesto”) i pribili ga na stup te iznad njega stavili natpis na kojem je pisalo za što je optužen: “Kralj židovski.” Prolaznici su mu se rugali: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti!” U podne (u šesti sat) spustila se tama na cijelu tu zemlju i potrajala sve do 15 sati. Tada je Isus povikao na sav glas: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” i potom izdahnuo. Vidjevši sve to, jedan je stotnik rekao: “Ovaj je čovjek zaista bio Sin Božji!” Josip iz Arimateje, član Sudbenog vijeća koji je vjerovao u Božje Kraljevstvo, zatražio je od Pilata Isusovo tijelo te ga položio u grob isklesan u stijeni (15:22, 26, 31, 34, 39).

30. Što se prvoga dana u tjednu dogodilo kod groba?

³⁰ Događaji nakon Isusove smrti (16:1-8). Vrlo rano prvoga dana u tjednu tri su žene otišle do groba. No iznenadile su se vidjevši da je veliki kamen odvaljan s ulaza u grob. Neki ‘mladić’ koji je sjedio u grobu rekao im je da je Isus uskrsnuo (16:5). Kazao im je da Isus više nije ovdje, nego je ispred njih otišao u Galileju. Žene su pobjegle od groba, dršćući od straha.

31. (a) Kako je Marko posvjedočio da je Isus obećani Mesija? (b) Što dokazuje da je Isus Sin Božji i što je on naglasio?

³¹ Markovo Evanđelje živopisan je prikaz života i službe Isusa Krista iz kojeg su svi koji su ga čitali, od prvih kršćana do nas danas, mogli prepoznati ispunjenje mnogih proročanstava o Mesiji iz hebrejskih knjiga Biblije. Od uvodnog citata: “Evo, šaljem glasnika svojega pred licem tvojim” pa do Isusovih riječi izrečenih u patnji na stupu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” cijeli izvještaj koji je Marko zapisao o Isusovoj revnoj službi u skladu je s proročanstvima iz hebrejskih knjiga Biblije (Mar. 1:2; 15:34; Mal. 3:1; Psal. 22:1). Osim toga, zbog svega što je Isus učinio — izvršio mnoga čuda, naučavao zdravo učenje, glatko pobio sve optužbe koje su mu bile upućene, u potpunosti se oslanjao na Jehovinu Riječ i njegov duh te se s ljubavlju kao pastir brinuo za ovce — s pravom se može reći da je on bio Sin Božji, te kao takav imao vlast i autoritet. Poučavao je ‘kao onaj iza čijih riječi stoji Jehova’ i naglasio da je ‘propovijedanje Božje dobre vijesti’, vijesti da se ‘približilo Božje kraljevstvo’, njegov glavni zadatak ovdje na Zemlji. Pokazalo se da njegova učenja imaju neprocjenjivu vrijednost za sve koji ih primjenjuju u životu (Mar. 1:22, 14, 15).

32. Koliko puta Marko koristi izraz “kraljevstvo Božje” i koja su neka načela kojima se trebaju voditi oni koji žele ući u Kraljevstvo i dobiti život?

³² Isus je svojim učenicima rekao: “Vama je dano da razumijete svetu tajnu kraljevstva Božjega.” Marko je 14 puta upotrijebio izraz “kraljevstvo Božje“ i iznio mnoga načela kojima se trebaju voditi oni koji žele ući u Kraljevstvo i dobiti život. Isus je rekao: “Tko god izgubi svoj život radi mene i radi dobre vijesti, spasit će ga.” Sve što čovjeka može spriječiti da dobije život mora se ukloniti: “Bolje ti je da jednook uđeš u kraljevstvo Božje nego da s oba oka budeš bačen u gehenu.” Također je rekao: “Tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega“ i “Kako će teško bogati ući u kraljevstvo Božje!” Kazao je da onaj tko shvati da držati dvije najveće zapovijedi vrijedi mnogo više od svih paljenica i drugih žrtava ‘nije daleko od kraljevstva Božjeg’. Ove i druge pouke o Kraljevstvu zapisane u Markovom Evanđelju služe kao korisne opomene i potiču nas da ih primjenjujemo u svakodnevnom životu (4:11; 8:35; 9:43-48; 10:13-15, 23-25; 12:28-34).

33. (a) Kako nam Markovo Evanđelje može koristiti? (b) Na što nas ovo Evanđelje potiče i zašto?

³³ Evanđelje po Marku moglo bi se u cijelosti pročitati za sat ili dva i pružilo bi čitatelju zanimljiv, sažet i dinamičan prikaz Isusove službe. Čitanje tog od Boga nadahnutog izvještaja, kao i pomnije proučavanje i razmišljanje o njemu, uvijek je korisno. Danas, kao i u prvom stoljeću, Markovo je Evanđelje korisno kršćanima koji trpe progonstvo, jer pravi kršćani danas žive u ‘naročito teškim vremenima’ i potrebne su im nadahnute smjernice koje se nalaze u ovoj knjizi o našem Uzoru, Isusu Kristu. Čitaj je, uživaj u njenoj uzbudljivoj radnji i neka te ona potakne da ideš stopama Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa, s istom nepomućenom radošću kakvu je i on imao! (2. Tim. 3:1; Hebr. 12:2). Zapazit ćeš da je Isus bio odlučan čovjek. Upijaj njegovu revnost! Oponašaj njegovu nepokolebljivu vjernost Bogu i hrabrost što ih je pokazao kad se našao u kušnjama i kad se suočio s protivljenjem! Neka te ojača obilje korisnih misli zapisanih u ovoj biblijskoj knjizi! Neka ti ona pomogne u tvom nastojanju da dobiješ vječni život!