1. Što Biblija kaže o tome koliko je Ivan bio blizak s Isusom?

EVANĐELJA po Mateju, Marku i Luki već su se 30 godina čitala među kršćanima u prvom stoljeću. Oni su ih smatrali knjigama koje su njihovi pisci napisali pod nadahnućem svetog duha. Pretkraj prvog stoljeća, kada se drastično smanjio broj onih koji su bili s Isusom, s pravom su se mogla javiti pitanja: Ima li se još što reći o Isusu? Ima li još koga tko bi iz vlastitog sjećanja mogao navesti još neke dragocjene pojedinosti o Isusovoj službi? Odgovor je bio: Ima. Ostarjeli je Ivan imao jedinstvenu čast biti u Isusovom društvu. Ivan je očigledno bio jedan od prvih učenika Ivana Krstitelja kojima je on predstavio Janje Božje, a bio je i jedan od prve četvorice ljudi koje je Gospodin pozvao da pođu za njim i posvete se službi koju je on vršio (Ivan 1:35-39; Mar. 1:16-20). Tijekom cijele Isusove službe Ivan mu je bio jedan od najdražih suradnika i bio je učenik “kojega je Isus naročito ljubio” i koji je na posljednjoj Pashi za stolom bio odmah do Isusa (Ivan 13:23; Mat. 17:1; Mar. 5:37; 14:33). Prisustvovao je bolnom prizoru Isusovog pogubljenja, a on mu je tada povjerio brigu za svoju majku. Također, Ivan je bio onaj drugi učenik koji je bio brži od Petra kada su zajedno trčali prema Isusovom grobu da provjere vijest o njegovom uskrsnuću (Ivan 19:26, 27; 20:2-4).

2. Što je Ivana potaknulo da napiše svoje Evanđelje i s kojom ga je svrhom napisao?

² Budući da je bio bogat mudrošću i iskustvom jer je već gotovo 70 godina revno služio Bogu te da je još uvijek bio pod dojmom viđenja koja je imao dok je kratko prije toga bio zatočen na otoku Patmosu, Ivan je bio spreman zapisati sve ono što je dugo vremena čuvao u svom srcu. Sveti duh je potaknuo njegov um da se prisjeti mnogih dragocjenih, životno važnih riječi i zapiše ih, kako bi svatko tko ih čita ‘vjerovao da je Isus doista Krist, Sin Božji, te da vjerujući ima život u imenu njegovu’ (20:31).

3, 4. Koji se dokazi unutar Biblije i izvan nje mogu navesti kao potvrda da je ovo Evanđelje (a) sastavni dio biblijskog kanona i (b) da ga je napisao Ivan?

 ³ Kršćani s početka drugog stoljeća smatrali su da je Ivan napisao tu knjigu i da je ona sastavni dio biblijskog kanona. Klement Aleksandrijski, Irenej, Tertulijan i Origen, koji su živjeli krajem drugog i početkom trećeg stoljeća, posvjedočili su da je Ivan napisao to Evanđelje. Osim toga, unutar samog Evanđelja postoje mnogi dokazi za to da ga je Ivan napisao. Pisac te knjige očigledno je bio Židov, koji je dobro poznavao židovske običaje i njihovu zemlju (2:6; 4:5; 5:2; 10:22, 23). Dobro poznavanje određenih događaja ukazuje na to da je pisac bio apostol, i to ne bilo koji, nego jedan od trojice koji su bili najbliži s Isusom — Petar, Jakov ili Ivan — koji su u posebnim prilikama pratili Isusa (Mat. 17:1; Mar. 5:37; 14:33). Od njih trojice Jakov (sin Zebedejev) isključen je kao pisac jer je otprilike 44. n. e., dakle mnogo prije nego što je ova knjiga bila napisana, bio pogubljen po naredbi Heroda Agripe I (Djela 12:2). Petra se također može isključiti kao pisca jer se njega u Ivanu 21:20-24 spominje zajedno s piscem.

⁴ U tim završnim recima pisca se opisuje kao učenika “kojega je Isus naročito ljubio”. Taj i slični izrazi upotrijebljeni su više puta u toj knjizi, a nijednom se ne spominje ime apostola Ivana. Isus je u tim recima o njemu rekao: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, što se ti brineš za to?” (Ivan 21:20, 22). Te riječi ukazuju na to da će taj učenik poživjeti mnogo duže nego Petar i ostali apostoli. Sve se to može primijeniti na apostola Ivana. Zanimljivo je da je Ivan, nakon što je imao viđenje o Isusovom dolasku, ovim riječima zaključio to značajno proročanstvo iz otkrivenja koje je dobio: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkr. 22:20).

5. Kada je Ivan, kako se smatra, napisao svoje Evanđelje?

⁵ Općenito se smatra da je Ivan svoje Evanđelje napisao nakon što se vratio iz izgnanstva s otoka Patmosa, iako se u njegovim knjigama ne može naći izričita potvrda za to (Otkr. 1:9). Rimski car Nerva (96-98. n. e.) pomilovao je mnoge koji su potkraj vladavine njegova prethodnika Domicijana bili odvedeni u izgnanstvo. Vjeruje se da je Ivan, nakon što je otprilike 98. n. e. napisao svoje Evanđelje, spokojno umro u Efezu, treće godine vladavine cara Trajana, odnosno 100. n. e.

6. Koji dokazi ukazuju na to je Evanđelje po Ivanu napisano izvan Palestine, i to u Efezu ili okolici?

⁶ Povjesničar Euzebije (oko 260–oko 340. n. e.) citirao je Ireneja, koji je izrazio mišljenje da je Evanđelje napisano u Efezu ili okolici, napisavši: “Ivan je, Gospodnji učenik, koji se naslonio na Gospodnje grudi, izdao, i on, Evanđelje dok je još živio u azijskome Efezu.” * U prilog tome da je knjiga napisana izvan Palestine služi i to što se u njoj Isusove protivnike često naziva općenitim izrazom “Židovi”, a ne “farizeji”, “glavari svećenički” i slično (Ivan 1:19; 12:9). Slično tome, za Galilejsko je more upotrijebljeno i njegovo rimsko ime: Tiberijadsko more (6:1; 21:1). Za čitatelje koji nisu Židovi Ivan je naveo i korisna objašnjenja u vezi sa židovskim blagdanima (6:4; 7:2; 11:55). Patmos, na koji je bio izgnan, bio je blizu Efeza. Osim toga, Ivan je bio upoznat s okolnostima u Efezu, a i u drugim skupštinama u Maloj Aziji, na što ukazuje Otkrivenje u 2. i 3. poglavlju.

7. Zašto je važan papirus Rylands 457?

⁷ Mnogi važni rukopisi pronađeni u 20. stoljeću potvrđuju da se Ivanovo Evanđelje s pravom smatra nadahnutom knjigom Biblije. Jedan od tih rukopisa je fragment (ulomak) Ivanovog Evanđelja pronađen u Egiptu, danas poznat kao papirus Rylands 457 (P⁵²), na kojem se nalazi Ivan 18:31-33, 37, 38, a čuva se u knjižnici John Rylands, u Manchesteru (Engleska). * U vezi s njegovim doprinosom tradicionalnom gledištu da je Ivan potkraj prvog stoljeća napisao to Evanđelje, Sir Frederic Kenyon je napisao: “Iako malen, taj je fragment dovoljan dokaz da je rukopis tog Evanđelja bio u upotrebi otprilike 130-150. n. e., vjerojatno u egipatskoj provinciji, gdje je i pronađen. Ako uzmemo u obzir barem minimalan vremenski rok potreban da se knjiga upotrebom proširi s mjesta na kojem je napisana, zaključit ćemo da se vrijeme pisanja poklapa s tradicionalnim gledištem da je knjiga napisana u posljednjem desetljeću prvoga stoljeća, tako da više nema nikakvog razloga dovoditi u pitanje vjerodostojnost tog tradicionalnog gledišta” (The Bible and Modern Scholarship, 1949, 21. stranica).

8. (a) Koje značajne pojedinosti sadrži uvod Ivanovog Evanđelja? (b) Kako to Evanđelje potvrđuje da je Isusova služba trajala tri i pol godine?

⁸ Ivanovo se Evanđelje odlikuje posebnim uvodom koji pokazuje da je Riječ, koja je ‘u početku bila kod Boga’, zapravo onaj preko kojega je sve postalo (1:2). Ivan je najprije opisao prisan odnos između Oca i Sina, a potom je započeo izvanredan opis Isusovih djela i govora, istaknuvši pritom duboku ljubav koja povezuje sve članove Božje velike obitelji. Ova knjiga o Isusovom životu na Zemlji obuhvaća razdoblje 29-33. n. e. i pomno navodi četiri Pashe kojima je Isus prisustvovao tijekom svoje službe, čime pruža jedan od mnogih dokaza da je Isusova služba trajala tri i pol godine.  Od te četiri Pashe tri se opisuju izrazom “Pasha” (2:13; 6:4; 12:1; 13:1). Jedna od njih opisana je izrazom “židovski blagdan”, no taj je izraz u knjizi naveden ubrzo nakon što je Isus rekao da su “još četiri mjeseca pa će doći žetva”, što ukazuje na to da je navedeni blagdan bila Pasha, koja se slavi otprilike na početku žetve (4:35; 5:1). *

9. Koliki dio Ivanovog Evanđelja donosi nove pojedinosti o Isusovoj službi i je li time opisano sve što je Isus učinio?

⁹ Veći dio Evanđelja po Ivanu sadrži nove pojedinosti o Isusovoj službi — devedeset i dva posto sadržaja te knjige ne nalazi se u ostala tri Evanđelja. Ipak, Ivan je ovim riječima završio knjigu: “A ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve pojedinosti zapisale, mislim da ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti svitke koji bi se napisali” (21:25).

10. Što je Ivan rekao o ‘Riječi’?

¹⁰ Uvod: predstavljanje ‘Riječi’ (1:1-18). Krasnim i jednostavnim riječima Ivan navodi da je u početku Riječ, odnosno Isus, ‘bio kod Boga’, da je preko njega stvoren život, da je bio “svjetlo ljudima” te da je Ivan (Krstitelj) svjedočio o njemu (1:1, 4). Svjetlo je bilo u svijetu, ali svijet ga nije upoznao. Oni koji su ga primili postali su Božja djeca, rođena od Boga. Kao što je Zakon bio dan preko Mojsija, tako su ‘nezaslužena dobrota i istina došle preko Isusa Krista’ (1:17).

11. Što je Ivan Krstitelj rekao o tome tko je Isus i kako su Ivanovi učenici reagirali kad su se s njim upoznali?

¹¹ Predstavljanje “Janjeta Božjeg” ljudima (1:19-51). Ivan Krstitelj je priznao da on sam nije Krist, nego da iza njega dolazi čovjek kojemu on nije dostojan odvezati remenje na sandalama. Idući dan Isus je došao k Ivanu, a on je rekao da je Isus ‘Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta’ (1:27, 29). Zatim je dvojici svojih učenika predstavio Isusa, a jedan od njih, Andrija, doveo je k Isusu svog brata Petra. Filip i Natanael također su povjerovali da je Isus ‘Sin Božji, kralj Izraelov’ (1:49).

12. (a) Što je bilo Isusovo prvo čudo? (b) Što je učinio kad je došao u Jeruzalem na prvu proslavu Pashe tijekom svoje službe?

¹² Isusova čuda pokazuju da je on “Svetac Božji” (2:1–6:71). Isus je u Kani Galilejskoj učinio svoje prvo čudo — na svadbi je pretvorio vodu u izvrsno vino — i tako su ‘njegovi učenici povjerovali u njega’ (2:11). Isus je otišao u Jeruzalem na Pashu. Zatekavši trgovce i mjenjače novca u hramu, uzeo je bič i toliko ih energično istjerao iz hrama da su njegovi učenici prepoznali da se time ispunilo proročanstvo: “Revnost za dom tvoj izjest će me” (Ivan 2:17; Psal. 69:9). Prorekao je da će hram — njegovo tijelo — biti srušen i opet podignut za tri dana.

13. (a) Što je, prema Isusovim riječima, nužno da bi netko dobio život? (b) Što je Ivan Krstitelj rekao o sebi u odnosu na Isusa?

¹³ Bojažljivi Nikodem noću je došao k Isusu. Rekao mu je da zna da je on poslan od Boga, a Isus mu je nato rekao da se čovjek mora ponovno roditi od vode i duha da bi ušao u Kraljevstvo Božje. Vjerovati u Sina čovječjeg koji je sišao s neba nužno je da bi netko dobio život. Zatim je rekao: “Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Svjetlo koje je došlo u svijet u sukobu je s tamom, “ali tko čini ono što je pravo, dolazi k svjetlu”, zaključio je Isus. Ivan Krstitelj je saznao za djela koja je Isus činio u Judeji. Iako je Ivan za sebe rekao da on nije Krist, ovako je izrazio svoje osjećaje prema njemu: “Prijatelj mladoženjin (...) silno se raduje zbog glasa mladoženjina” (3:21, 29). Isus je morao rasti, a Ivan se morao umanjivati.

14. Što je Isus objasnio Samarićanki u Siharu i kakvim je plodom urodilo njegovo propovijedanje u tom kraju?

¹⁴ Isus je potom opet otišao u Galileju. Sav prašnjav i “umoran od puta”, sjeo je kod Jakovljevog zdenca u Siharu da se odmori, a učenici su za to vrijeme otišli u grad kupiti hrane (4:6). Bilo je podne, šesti sat. Neka je Samarićanka došla zahvatiti vode, a Isus ju je zamolio da mu dade piti. Tada joj je, iako umoran, počeo govoriti o pravoj ‘vodi’ koja istinski osvježava, jer donosi vječni život onima koji Boga štuju “duhom i istinom”. Zatim su se učenici vratili i nagovarali ga da jede, a on im je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo.” Ostao je u tom kraju još dva dana, pa su mnogi Samarićani povjerovali da je “ovaj čovjek uistinu spasitelj svijeta” (4:24, 34, 42). Kad je stigao u Kanu Galilejsku, Isus je izdaleka izliječio sina kraljevog službenika, ne moravši radi toga ni otići do njega.

15. Za što je Isus bio optužen u Jeruzalemu, no kako je odgovorio onima koji su ga optuživali?

¹⁵ Isus je opet otišao u Jeruzalem na židovski blagdan. U subotu je izliječio bolesnog čovjeka, zbog čega su ga židovski vođe počeli žestoko optuživati. Isus im je odgovorio: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim” (5:17). Nato su židovski vođe, osim za kršenje subote, optužili Isusa i za bogohulstvo, to jest da se izjednačuje s Bogom. Isus im je odvratio da Sin ne može ništa učiniti sam od sebe, nego u svemu ovisi o Ocu. Potom je rekao predivne riječi: ‘Svi koji su u grobovima čut će glas njegov i izaći na uskrsnuće.’ No svojim  bezvjernim slušateljima Isus je rekao: “Kako biste mogli vjerovati kad prihvaćate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu koja dolazi od jedinog Boga?” (5:28, 29, 44).

16. (a) Što je Isus naučavao o hrani i životu? (b) Kojim je riječima Petar izrazio što misle apostoli?

¹⁶ Kad je Isus čudom nahranio 5 000 ljudi s pet kruhova i dvije male ribe, ljudi su ga htjeli uhvatiti i postaviti za kralja, no on se povukao u goru. Kasnije ih je prekorio jer su težili za ‘hranom koja propada’. Umjesto toga, trebali su raditi “za hranu koja ostaje za život vječni”. Istaknuo je da vjerovati u njega kao Sina znači jesti kruh života, te dodao: “Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi.” Nato su se mnogi od njegovih učenika sablaznili i napustili ga. Tada je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?” A Petar je odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života. Mi smo povjerovali i spoznali da si ti Svetac Božji” (6:27, 53, 67-69). No Isus im je, znajući da će ga Juda izdati, rekao da je jedan od njih klevetnik.

17. Kako je Isusovo naučavanje u hramu na Blagdan sjenica utjecalo na one koji su ga slušali?

¹⁷ “Svjetlo” se sukobljava s tamom (7:1–12:50). Isus je potajno otišao u Jeruzalem i sredinom Blagdana sjenica pojavio se u hramu i počeo javno naučavati ondje. Ljudi su međusobno raspravljali o tome je li on doista Krist. Isus im je rekao: “Ja nisam došao sam od sebe, nego doista postoji onaj koji me poslao.” Zatim je ponovio: “On me poslao.” Jednom drugom prilikom povikao je pred okupljenim narodom: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije!” Stražari koji su bili poslani da uhvate Isusa vratili su se bez njega i rekli svećenicima: “Nikada nitko nije tako govorio.” Farizeji su se razgnjevili i odvratili da nitko od poglavara nije povjerovao u njega te da nikakav prorok neće doći iz Galileje (7:28, 29, 37, 46).

18. Za što su Židovi optužili Isusa i kako im je on odgovorio?

¹⁸ Poslije je Isus rekao: “Ja sam svjetlo svijeta.” Na zlobne optužbe da je lažan svjedok, da je izvanbračno dijete te da je Samarićanin i opsjednut demonom, Isus je odgovorio snažnim riječima: “Ako ja proslavljujem sam sebe, slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj.” Kad je rekao: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao”, Židovi su ga opet pokušali ubiti, ali bez uspjeha (8:12, 54, 58). Zlovoljni zbog toga, kasnije su ispitali čovjeka kojem je Isus čudom podario vid te ga izbacili iz sinagoge.

19. (a) Što je Isus rekao o svom odnosu s Ocem i o svojoj brizi za ovce? (b) Što je odgovorio Židovima kad su ga htjeli ubiti?

¹⁹ Isus se opet obratio Židovima, a ovaj put je govorio o dobrom pastiru, koji svoje ovce zove po imenu i polaže svoj život za njih ‘da bi one imale život u izobilju’. Rekao je: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom” (10:10, 16). Rekao je Židovima da ovce nitko ne može ugrabiti iz ruke njegovog Oca te dodao da su on i Otac jedno. Tada su Židovi opet pograbili kamenje da ga kamenuju. Odgovarajući na njihovu optužbu da je hulnik, podsjetio ih je da su u Psalmima zemaljski moćnici nazvani ‘bogovima’, a on je za sebe rekao da je Sin Božji (Psal. 82:6). Potaknuo ih je da vjeruju barem njegovim djelima (Ivan 10:34).

20. (a) Koje je izvanredno čudo Isus učinio u Betaniji? (b) Do čega je to dovelo?

²⁰ Iz Betanije, mjesta kraj Jeruzalema, stigla je vijest da je Lazar, brat Marije i Marte, bolestan. Kad je Isus stigao u Betaniju, Lazar je već bio umro i već se četiri dana nalazio u grobu. Isus je tada učinio veliko čudo — vratio je Lazara u život — što je mnoge potaknulo da povjeruju u Isusa. Zbog toga su židovski vođe odmah sazvali Sudbeno vijeće, na kojem je veliki svećenik Kajfa, iako ne sam od sebe, izrekao proročanske riječi da Isus treba umrijeti za narod. Budući da su se svećenički glavari i farizeji dogovorili da ga ubiju, Isus se privremeno povukao iz javnog života.

21. (a) Kako su na Isusov ulazak u Jeruzalem reagirali ljudi iz naroda, a kako farizeji? (b) Koju je usporedbu Isus ispričao u vezi sa svojom smrću, s kojom svrhom je to učinio te na što je potaknuo one koji su ga slušali?

²¹ Šest dana prije Pashe Isus je bio na putu u Jeruzalem, pa je opet došao u Betaniju, gdje ga je ugostila Lazarova obitelj. Sutradan, 9. nisana, dan poslije subote, sjeo je na magare i ušao u Jeruzalem, a veliko mnoštvo mu je klicalo dok je ulazio. Nato su farizeji rekli jedni drugima: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet je otišao za njim!” Usporedbom o zrnu pšenice Isus je objasnio da mora umrijeti i biti položen u zemlju kako bi drugi mogli dobiti vječni život. Zamolio je svog Oca da proslavi svoje ime, te se začuo glas s neba: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!” Isus je potaknuo ljude koji su ga slušali da se klone tame i da hode u svjetlu, odnosno da budu “sinovi svjetla”. Sile tame uskoro su trebale ubiti Isusa, no on je odlučno pozvao sav narod neka vjeruju da je on ‘svjetlo koje je došlo u svijet’ (12:19, 28, 36, 46).

22. Kakav je primjer pružio Isus na pashalnoj večeri i koju je novu zapovijed dao?

²² Isusov oproštajni savjet vjernim apostolima (13:1–16:33). Za vrijeme pashalne večere s dvanaestoricom Isus je ustao, odložio svoje haljine, uzeo ručnik i posudu s vodom te počeo prati noge učenicima. Petar je prigovorio tome, no Isus mu je rekao da i njemu mora oprati noge.  Isus je potaknuo učenike da oponašaju poniznost koju je on pokazao, jer “rob nije veći od gospodara svojega”. Rekao je da će ga jedan od njih izdati, a zatim je otpustio Judu. Kad je Juda izašao, Isus se vrlo prisno obratio preostalim učenicima. Rekao im je: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (13:16, 34, 35).

23. Kakvu je nadu Isus dao učenicima i kakvog im je pomoćnika obećao kako bi ih utješio?

²³ U tom teškom trenutku Isus je svojim sljedbenicima rekao divne, utješne riječi. Potaknuo ih je neka vjeruju u Boga, a i u njega. Rekao je da u kući njegovog Oca ima mnogo stanova i da će ponovno doći i primiti ih u svoj dom. “Ja sam put i istina i život”, rekao je Isus. “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.” Utješio je svoje sljedbenike rekavši im da će oni činiti veća djela od njega ako budu vjerovali u njega te da će im on dati što god zamole u njegovo ime, kako bi se njegov Otac proslavio. Obećao im je da će dobiti drugog pomoćnika, “duh istine”, koji će ih poučiti svemu i podsjetiti ih na sve što im je on rekao. Rekao im je neka se raduju što on odlazi k Ocu, ‘jer je Otac veći od njega’ (14:6, 17, 28).

24. Prema Isusovim riječima, u kakvom su odnosu apostoli s njim i s Ocem i kako im to služi na dobro?

²⁴ Isus je rekao da je on pravi trs, a da je njegov Otac vinogradar. Potaknuo je učenike da ostanu u zajedništvu s njim, rekavši: “Moj se Otac proslavljuje time da donosite mnogo ploda i da budete moji učenici” (15:8). Kako je njihova radost mogla biti potpuna? Tako da ljube jedan drugoga kao što je on njih ljubio. Nazvao ih je prijateljima. Biti Isusov prijatelj doista je velika čast! Zatim je rekao da će ih svijet mrziti kao što je mrzio i njega, te da će ih progoniti, ali da će on poslati pomoćnika koji će im pomoći da svjedoče o njemu i koji će ih uputiti u svu istinu. Njihova će se žalost pretvoriti u radost kada ga opet vide i nitko im neće oduzeti tu radost. Utješne su bile njegove riječi: “Sam vas Otac ljubi jer ste vi ljubili mene i vjerovali ste da sam ja izašao kao Očev zastupnik.” Isus im je rekao da će se oni rasijati, a zatim je dodao: “To sam vam rekao da po meni imate mir. U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (16:27, 33).

25. (a) Što je Isus u molitvi rekao svome Ocu? (b) Što je zamolio za sebe, što za svoje učenike, a što za one koji će po njihovoj riječi povjerovati u njega?

²⁵ Isusova molitva za svoje učenike (17:1-26). Isus je u molitvi rekao svome Ocu: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” Izvršivši posao na Zemlji koji mu je Otac dodijelio, Isus je molio da bude proslavljen kod njega slavom koju je imao prije nego je svijet postao. Rekao je da je objavio Očevo ime svojim učenicima te zamolio Oca da ih čuva “zbog svojeg imena”. Zamolio ga je, ne da ih uzme iz svijeta, nego da ih sačuva od Zloga i da ih posveti svojom riječju, koja je istina. Isus je zatim u svoju molitvu uključio i sve koji će povjerovati u njega po riječi koju će čuti od tih učenika, zamolivši: “Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom, da i oni budu u zajedništvu s nama, kako bi svijet vjerovao da si me ti poslao.” Zamolio je da i oni budu s njim u njegovoj nebeskoj slavi, jer im je objavio Očevo ime, kako bi Očeva ljubav bila u njima (17:3, 11, 21).

26. Što Ivanovo Evanđelje kaže o Isusovom hvatanju i suđenju?

²⁶ Krist osuđen i pribijen na stup (18:1–19:42). Isus i njegovi učenici uputili su se u vrt preko doline Kidrona. Ondje je Juda došao s četom vojnika i izdao Isusa, koji se bez otpora predao vojnicima. Petar ga je išao braniti mačem, ali Isus ga je ukorio, rekavši: “Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?” (18:11). Potom su Isusa svezanog odveli k Ani, tastu Kajfe, velikog svećenika. Ivan i Petar pošli su za njim. Zbog Ivana su ih pustili u dvorište velikog svećenika, gdje je Petar triput porekao da pozna Krista. Isusa je najprije ispitao Ana, a zatim su ga odveli Kajfi. Nakon toga odveli su ga k rimskom upravitelju Pilatu. Pred njim su Židovi bučnim povicima tražili smrtnu kaznu za Isusa.

27. (a) Kako je Isus odgovorio Pilatu na pitanje je li on kralj i što je rekao o Pilatovoj vlasti? (b) Što su Židovi rekli o tome tko je njihov kralj?

²⁷ Pilat je upitao Isusa: “Dakle, ti si kralj?” Isus je odgovorio: “Ti sam kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (18:37). Pilat nije našao osnovani dokaz za optužbe protiv Isusa, pa je upitao narod žele li da pusti Isusa, jer je bio običaj da se na Pashu pusti neki zatvorenik, no Židovi su umjesto Isusa tražili razbojnika Barabu. Pilat je zatim dao izbičevati Isusa te ga ponovno pokušao osloboditi, no Židovi su vikali: “Na stup s njim! Na stup s njim! (...) Jer je za sebe tvrdio da je sin Božji.” Potom je Pilat rekao Isusu da ima vlast pribiti ga na stup, a Isus mu je odgovorio: “Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dano odozgo.” Židovi su opet počeli vikati: “Smakni ga! Smakni ga! Na stup s njim! (...) Mi nemamo kralja osim cara!” Nato je Pilat predao Isusa da se pribije na stup (19:6, 7, 11, 15).

28. Što se dogodilo na Golgoti i koja su se proročanstva ondje ispunila?

 ²⁸ Isusa su odveli “na mjesto zvano Lubanja, koje se na hebrejskom zove Golgota”, i pribili ga na stup između druge dvojice osuđenika. Pilat je iznad njega stavio natpis “Isus Nazarećanin, kralj židovski”, koji je bio napisan na hebrejskom, latinskom i grčkom, kako bi ga svi vidjeli i razumjeli (19:17, 19). Isus je Ivanu povjerio brigu za svoju majku te je, nakon što je okusio uskislo vino, rekao: “Dovršeno je!” Potom je sagnuo glavu i izdahnuo (19:30). Kao što je bilo prorečeno, vojnici koji su ga pogubili bacali su ždrijeb za njegove haljine, nisu mu polomili noge i kopljem su mu proboli bok (Ivan 19:24, 32-37; Psal. 22:18; 34:20; 22:17; Zah. 12:10). Nakon toga su Josip iz Arimateje i Nikodem pripremili Isusovo tijelo za ukop i položili ga u novi grob koji se nalazio u blizini.

29. (a) U kojim se prilikama uskrsnuli Isus ukazao svojim učenicima? (b) Na što je Isus ukazao Petru posljednjim riječima koje mu je uputio?

²⁹ Uskrsnuli se Isus ukazuje učenicima (20:1–21:25). Ivanovo nabrajanje dokaza da je Isus doista Krist završava radosnom viješću o uskrsnuću. Marija Magdalena je zatekla prazan grob, a Petar i još jedan učenik (Ivan) otrčali su do groba, no vidjeli su samo povoje i platno koje je bilo na Isusovoj glavi. Marija, koja je ostala kod groba, razgovarala je s dvojicom anđela, a potom s čovjekom za kojega je mislila da je vrtlar. Kad joj je taj čovjek rekao: “Marija!” ona je odmah shvatila da je to Isus. Potom se Isus pojavio među svojim učenicima iako su vrata kuće bila zaključana i kazao im kakvu će vlast dobiti kad prime sveti duh. Toma, koji nije bio među njima, nije povjerovao kad su mu to ispričali. No osam dana nakon toga Isus se ponovno pojavio među njima i pružio im dokaz da je to doista on, na što je Toma rekao: “Gospodin moj i Bog moj!” (20:16, 28). Nekoliko dana kasnije Isus se ponovno ukazao svojim učenicima, na Tiberijadskome moru. Učinio je čudo omogućivši im velik ulov ribe, a potom je doručkovao s njima. Triput je upitao Petra da li ga ljubi. Budući da je Petar uporno tvrdio da ga ljubi, Isus mu je jasno ukazao što treba činiti, rekavši: “Hrani jaganjce moje”, “Pasi ovčice moje” i “Hrani ovčice moje“. Zatim je prorekao kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Petar je upitao što će biti s Ivanom, a Isus mu je odgovorio: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, što se ti brineš za to?” (21:15-17, 22).

30. Kako Ivanovo Evanđelje posebno ističe ljubav?

³⁰ Evanđelje po Ivanu, koje nosi snažan osobni pečat apostola Ivana te uvjerljivo, prisno i s puno emocija prikazuje Riječ, koja je postala Krist, omogućava nam da se dobro upoznamo s onim što je pomazani Sin Božji govorio i činio. Iako je Ivan pisao jednostavnim stilom i koristio jednostavne riječi, što pokazuje da je bio čovjek ‘neuk i običan’, iza njegovog načina izražavanja stoji velika snaga (Djela 4:13). Jedna od najvažnijih poruka njegovog Evanđelja jest da između Oca i Sina vlada duboka ljubav te da i ljudi koji su u zajedništvu s njima mogu biti u divnom, ljubavlju prožetom odnosu s Ocem i Sinom. U Ivanovom se Evanđelju izrazi “ljubav” i “ljubiti” spominju više puta nego u ostala tri Evanđelja zajedno.

31. Kako je kroz cijelo Ivanovo Evanđelje opisan odnos između Oca i Sina i u kojem se poglavlju najbolje vidi u kakvom su oni odnosu?

³¹ U kakvom li su divnom odnosu u početku bili Riječ i njegov Otac, Bog! Božjom providnošću “Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo slavu njegovu, slavu koju je imao kao jedinorođenac od oca, pun nezaslužene dobrote i istine” (Ivan 1:14). Nadalje, kroz cijelo Ivanovo Evanđelje Isus ističe da je on podređen Ocu te da se bespogovorno podlaže volji svojega Oca (4:34; 5:19, 30; 7:16; 10:29, 30; 11:41, 42; 12:27, 49, 50; 14:10). Njegov opis tog prisnog odnosa najbolje se vidi u dirljivoj molitvi koja je zapisana u 17. poglavlju Ivanovog Evanđelja, u kojoj je Isus izvijestio svog Oca da je izvršio zadatak koji mu je on dao da ga izvrši na Zemlji te dodao: “A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao” (17:5).

32. Kojim je riječima Isus opisao svoj odnos s učenicima i kako je ukazao na to da je on jedini posrednik po kome ljudi mogu dobiti život?

³² U kakvom je odnosu Isus bio s učenicima? U ovoj se knjizi stalno ističe da učenici i cijeli ljudski rod samo preko Isusa mogu dobiti blagoslove koje je Bog obećao (14:13, 14; 15:16; 16:23, 24). Isus je nazvan ‘Janje Božje’, “kruh života”, “svjetlo svijeta”, “pastir dobri”, “uskrsnuće i život”, “put i istina i život” te “pravi trs” (1:29; 6:35; 8:12; 10:11; 11:25; 14:6; 15:1). Objašnjavajući usporedbu o ‘pravom trsu’ Isus je ukazao na to da njegovi pravi sljedbenici nisu u jedinstvu samo s njim nego i s njegovim Ocem. Rekao je da će oni proslaviti njegovog Oca time da donose mnogo ploda. “Kao što je Otac ljubio mene, i ja sam ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi!” savjetovao je Isus (15:9).

33. Kako je Isus u molitvi istaknuo svrhu svoje službe?

³³ Kako li se gorljivo Isus molio Jehovi da svi ti ljubljeni učenici i svi ‘koji budu povjerovali u njega po njihovoj riječi’ budu jedno s njim i njegovim Ocem, posvećeni riječju istine! Doista, svrha Isusove službe u potpunosti je izražena u predivnim  zaključnim riječima njegove molitve upućene svom Ocu: “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima” (17:20, 26).

34. Koji je dragocjen savjet Isus dao o tome kako pobijediti svijet?

³⁴ Iako je Isus svoje učenike ostavio u svijetu, nije ih ostavio bez pomoćnika, a to je bio “duh istine”. Osim toga, dao im je pravodoban savjet o tome kako se trebaju postaviti u odnosu na svijet, objasnivši im kako ga mogu pobijediti kao “sinovi svjetla” (14:16, 17; 3:19-21; 12:36). “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici”, rekao je Isus, “i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” S druge strane, sinovima tame rekao je: “Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca. On (...) nije ostao postojan u istini, jer nema istine u njemu.” Stoga, budimo odlučni uvijek biti postojani u istini i “štovati Oca duhom i istinom”! Crpimo snagu iz Isusovih riječi: “Budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (8:31, 32, 44; 4:23; 16:33).

35. (a) Kakvo je svjedočanstvo Isus dao u vezi s Božjim Kraljevstvom? (b) Zašto možemo reći da nam Ivanovo Evanđelje pruža razlog da budemo radosni i zahvalni Bogu?

³⁵ Sve je to povezano i s Božjim Kraljevstvom. Kad su mu sudili, Isus je izjavio: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.” Zatim je, odgovarajući na Pilatovo pitanje, rekao: “Ti sam kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu. Svatko tko je na strani istine sluša moj glas” (18:36, 37). Doista, sretni su oni koji slušaju i koji su se ‘ponovno rodili’ jer će u zajedništvu s Kraljem “ući u kraljevstvo Božje”. Sretne su i “druge ovce” koje slušaju glas svog Pastira i Kralja jer će dobiti život. Zaista, možemo biti zahvalni Bogu što nam je dao Ivanovo Evanđelje, jer ono je napisano ‘da bismo vjerovali da je Isus doista Krist, Sin Božji, te da vjerujući imamo život u imenu njegovu’ (3:3, 5; 10:16; 20:31).