1. Kakav je grad bio Korint u Pavlovo vrijeme?

KORINT je bio “znamenit i razbludan grad, stjecište poroka s istoka i zapada”. * Smješten na uskoj prevlaci između Peloponeza i kontinentalne Grčke, Korint je upravljao kopnenim putem prema unutrašnjosti. U vrijeme apostola Pavla taj je grad imao oko 400 000 stanovnika te je po veličini bio četvrti grad u Rimskom Carstvu. Od njega su bili veći samo Rim, Aleksandrija i sirijska Antiohija. Na njegovoj istočnoj strani bilo je Egejsko more, a na zapadnoj Korintski zaljev i Jonsko more. Korint je bio glavni grad provincije Ahaje i imao je dvije luke, Kenhreju i Lehej, te je zbog svega toga bio važno trgovačko središte. Bio je i središte grčke učenosti. “Njegovo je bogatstvo bilo toliko glasovito da je ušlo u poslovice, a isto se može reći i za njegovu razvratnost i raskalašenost.” * Jedan od poganskih običaja u tom gradu bilo je štovanje Afrodite (Venere kod Rimljana). Razbludnost je bila posljedica korintske religije.

2. Kako je osnovana korintska skupština i kako su članovi te skupštine bili povezani s Pavlom?

² U taj razvijeni velegrad rimske države u kojem je gotovo nestalo moralnih vrijednosti apostol Pavao je doputovao otprilike 50. n. e. Tijekom 18 mjeseci koje je ondje proveo, u gradu je osnovana kršćanska skupština (Djela 18:1-11). Pavao je uistinu volio tu braću kojima je osobno donio dobru vijest o Kristu! U svojoj poslanici podsjetio ih je da je on u duhovnom pogledu s njima bio povezan na poseban način, napisavši: “Da imate i deset tisuća odgajatelja u Kristu, nemate više očeva. Naime, ja sam vam otac u Kristu Isusu po dobroj vijesti” (1. Kor. 4:15).

3. Što je Pavla potaknulo da napiše svoju prvu poslanicu Korinćanima?

³ Velika briga za duhovnu dobrobit kršćana u Korintu potaknula je Pavla da im napiše svoju prvu poslanicu dok je bio na svom trećem misionarskom putovanju. Napisao ju je u Efezu, 55. n. e., nekoliko godina nakon što je bio u Korintu. Očigledno je primio pismo od relativno nove skupštine u Korintu, pa je trebao odgovoriti na njega. Osim toga, čuo je uznemirujuće vijesti o njima (7:1; 1:11; 5:1; 11:18). Te su vijesti bile toliko potresne da je Pavao tek u prvom retku sedmog poglavlja svoje poslanice počeo davati odgovor na ono u vezi s čime su mu ti kršćani bili pisali. Loše vijesti koje je čuo o njima ponajviše su potaknule Pavla da napiše poslanicu svojoj braći u Korintu.

4. Što pokazuje da je Pavao Prvu Korinćanima napisao u Efezu?

⁴ No kako znamo da je Pavao Prvu Korinćanima napisao u Efezu? Kao prvo, kad je u zaključku navodio tko sve pozdravlja Korinćane, naveo je Akvilu i Prisku (Priscilu) (16:19). Djela apostolska 18:18, 19 pokazuju da su se oni iz Korinta bili preselili u Efez. Budući da su Akvila i Priscila bili u tom gradu, a Pavao ih je u toj poslanici naveo zajedno s drugima koji su slali pozdrave, logično je zaključiti da je bio u Efezu dok je to pisao. Osim toga, Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 16:8 vrlo jasno pokazuju gdje je bio u to vrijeme: “A u Efezu ću ostati do Pedesetnice.” Dakle, Prvu poslanicu Korinćanima Pavao je napisao u Efezu, vjerojatno pretkraj svog boravka u tom gradu.

5. Što služi kao dokaz da se poslanice Korinćanima s pravom mogu smatrati nadahnutim knjigama Biblije?

⁵ Nepobitna je nadahnutost Prve Korinćanima, a isto tako i Druge Korinćanima. Prvi su se kršćani slagali u vezi s tim da je Pavao napisao te poslanice i da ih treba smatrati dijelom Božje Riječi, pa su ih uvrstili u svoje zbirke biblijskih knjiga. Ustvari, smatra se da se na Prvu Korinćanima barem šest puta aludira i citira iz nje u pismu koje je iz Rima poslano u Korint, a datira otprilike iz 95. n. e. i naziva se Prva Klementova poslanica. Osim što jasno ukazuje na Prvu Korinćanima, pisac je potaknuo one koji će čitati to pismo da “čitaju poslanicu blagoslovljenog apostola Pavla”. * Prvu Korinćanima izravno su citirali i Justin Mučenik, Atenagora, Irenej i Tertulijan. Postoje čvrsti dokazi da je zbirka Pavlovih poslanica, koja je uključivala Prvu i Drugu Korinćanima,  “bila sastavljena i objavljena u posljednjem desetljeću prvoga stoljeća”. *

6. Kakvih je problema bilo u korintskoj skupštini i do čega je Pavlu bilo naročito stalo?

⁶ Prva Pavlova poslanica Korinćanima omogućava nam da se upoznamo sa stanjem u korintskoj skupštini. Tamošnji su se kršćani suočili s određenim problemima i imali su pitanja koja su tražila odgovor. U skupštini je bilo podjela, jer su neki postali sljedbenici ljudi. Jedan član skupštine činio je blud kakvog nije bilo ni među neznabošcima. Neka su braća živjela u vjerski razdijeljenom domu, pa su se pitala da li da ostanu sa svojim bračnim drugom koji nije vjernik ili da se razdvoje? Pitali su se i kako gledati na meso žrtvovano idolima, odnosno smiju li ga jesti ili ne smiju? Korinćanima je trebao i savjet o tome kako održavati sastanke, uključujući i Gospodinovu večeru. Kakav treba biti položaj žene u skupštini? Osim toga, neki su članovi skupštine tvrdili da nema uskrsnuća. Imali su doista mnogo problema! No Pavlu je bilo najviše stalo do toga da pomogne Korinćanima da se duhovno oporave.

7. S kakvim bismo stavom trebali proučavati Prvu Korinćanima i zašto bismo to trebali činiti?

⁷ U današnje vrijeme u skupštini bi se mogle pojaviti slične okolnosti kakve su vladale u korintskoj skupštini. Osim toga, mnogi današnji kršćani okruženi su razvratnim ljudima iz svijeta koji žive u blagostanju. Zbog svega toga Pavlovi izvrsni savjeti koje je napisao pod Božjim nadahnućem zahtijevaju da im obratimo pažnju. Pavlove su riječi uistinu značajne za vrijeme u kojem živimo, pa je dobro da pomno razmišljamo o sadržaju njegove prve poslanice svojoj voljenoj braći i sestrama u Korintu. Pokušajmo si predočiti kako je bilo živjeti u tom gradu u ono vrijeme. Kao što su kršćani u starom Korintu morali pomno razmišljati o Pavlovim oštroumnim i poticajnim nadahnutim riječima, učinimo tako i mi prilikom proučavanja njegovih riječi upućenih svojoj braći u vjeri.

8. (a) Kako je Pavao razotkrio bezumnost sektaštva u skupštini? (b) Što je prema Pavlovim riječima potrebno da bi čovjek razumio Božje objave?

⁸ Pavao razotkriva sektaštvo, potiče na jedinstvo (1:1–4:21). Pavao je Korinćanima želio samo dobro. No kako je došlo do podjela i razdora među njima? “Krist je podijeljen”, rekao je (1:13). Napisao je da je zahvalan Bogu što je krstio svega nekolicinu njih, pa ne mogu reći da su kršteni u njegovo ime. Pavao je propovijedao Krista pribijenog na stup. Židovima je to bilo kamen spoticanja, a neznabošci su to smatrali ludošću. No Bog je izabrao one koje svijet smatra ludima i slabima da posrami mudre i jake. Stoga se Pavao nije trudio riječima zadiviti braću, nego je želio da braća vide da iza njegovih riječi stoji Božji duh i sila, kako se njihova vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili. Rekao je da on i njegovi suradnici govore o onome što im je otkrio Božji duh, “jer duh sve istražuje, čak i dubine Božje”. To ne može razumjeti onaj tko je tjelesan, nego samo onaj tko je duhovan (2:10).

9. Kojim je argumentima Pavao pokazao da se nitko ne smije hvaliti ljudima?

⁹ Korinćani su postali sljedbenici ljudi — neki su govorili da su Apolonovi, a drugi da su Pavlovi. No tko su bili njih dvojica? Samo sluge preko kojih su Korinćani postali vjernici. Oni koji sade i zalijevaju nisu ništa, jer “Bog je dao da raste”, a ti su ljudi “Božji suradnici”. Vatrena kušnja otkrit će čije je djelo postojano. Pavao je rekao Korinćanima: ‘Vi ste hram Božji, u kojem prebiva njegov duh.’ Dodao je: “Mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.” Stoga se nitko ne smije hvaliti ljudima, jer sve pripada Bogu (3:6, 9, 16, 19).

10. Zašto nije bilo na mjestu da se Korinćani hvale i što je Pavao učinio kako bi im pomogao?

¹⁰ Pavao i Apolon su ponizni upravitelji Božjih svetih tajni, a upravitelji moraju biti vjerni. Tko su braća u Korintu da se hvale, i što imaju, a da nisu primili? Je li moguće da su se oni već obogatili, počeli kraljevati te postali razboriti i jaki, dok su apostoli, koji su prizor što ga gledaju i anđeli i ljudi, još uvijek ludi i slabi i svačiji su otpad? Pavao je poslao Timoteja da ih podsjeti na načela kojih se on drži dok služi Kristu te ih zamolio da se ugledaju na njega. Napisao je da će uskoro doći ako bude Jehovina volja i saznati ne samo što govore oni koji se uzvisuju nego i kakva je njihova snaga.

11. Do kakvog je nemorala došlo u korintskoj skupštini, što su braća trebala učiniti i zašto su trebala tako postupiti?

¹¹ Skupština treba biti čista (5:1–6:20). Pavao je čuo šokantnu vijest da jedan član njihove skupštine živi u nemoralnoj vezi. Taj je brat imao očevu ženu. Pavao je napisao Korinćanima da takvoga trebaju predati Sotoni jer malo kvasca ukvasa sve tijesto. Trebali su se prestati družiti sa svakim tko se zove brat, a tko je zao.

12. (a) Što je Pavao rekao s obzirom na to što su braća jedan drugoga vodila na sud? (b) Zašto je Pavao rekao: “Bježite od bluda”?

¹² Korinćani su čak jedni druge vodili na sud! Ne bi li bilo bolje da su pregorjeli štetu? Budući da će oni suditi svijetu i anđelima, zar nisu mogli među sobom naći nekoga koji bi mogao suditi među braćom? Osim toga, trebali su biti čisti,  jer bludnici, idolopoklonici i oni koji čine slična zla djela neće naslijediti Božje Kraljevstvo. Takvi su nekada bili neki od njih, ali bili su oprani i posvećeni. “Bježite od bluda!” rekao je Pavao. Dodao je: “Jer ste skupo kupljeni. Zato proslavite Boga svojim tijelom!” (6:18, 20).

13. (a) Zašto je Pavao nekima savjetovao da stupe u brak? Kako su se trebali ponašati u braku? (b) Zašto onaj tko je samac “bolje čini”?

¹³ Savjeti o samaštvu i braku (7:1-40). Pavao sada odgovara na ono što su ga Korinćani pitali o braku. Rekao im je: Budući da je blud vrlo raširen, uputno je da svaki muškarac ili žena budu u braku, a oni koji su u braku ne smiju jedno drugome uskraćivati bračnu dužnost. Onima koji nisu u braku i udovicama dobro je da ostanu samci, poput Pavla. No ako se ne mogu svladati, neka stupe u brak. Oni koji su u braku ne smiju napustiti svog bračnog druga. Čak i ako nekome bračni drug nije vjernik, kršćanin ga ne smije ostaviti, jer vjernik može spasiti svog bračnog druga koji nije vjernik ako ostanu zajedno. Što se tiče obrezanja i ropstva, neka svatko ostane u onom stanju u kojem je bio pozvan i neka bude zadovoljan time. Tko je u braku, podijeljen je jer se trudi ugoditi svom bračnom drugu, a tko je samac, brine se samo za ono što je Gospodinovo. Oni koji stupe u brak ne griješe, no oni koji ne stupe u brak ‘bolje čine’ (7:38).

14. Što je Pavao rekao o tome koliko ima “bogova” i “gospodina” te što je savjetovao u vezi s jedenjem hrane žrtvovane idolima?

¹⁴ Sve činiti zbog dobre vijesti (8:1–9:27). Kako su Korinćani trebali gledati na hranu koja je prinesena idolima? Pavao je rekao: Idol nije ništa! U svijetu ima mnogo “bogova” i “gospodina”, ali za kršćane postoji samo “jedan Bog, Otac”, i “jedan Gospodin, Isus Krist” (8:5, 6). No netko bi se mogao sablazniti ako vidi drugog kršćanina da jede meso žrtvovano idolima. Pavao je savjetovao da u tom slučaju kršćanin ne bi trebao jesti to meso kako ne bi svog brata naveo na spoticanje.

15. Kako se Pavao odnosio prema propovijedanju dobre vijesti?

¹⁵ Pavao se mnogo toga odrekao radi propovijedanja dobre vijesti. Budući da je bio apostol, imao je pravo ‘živjeti od dobre vijesti’, no on se odrekao tog prava. Osim toga, osjećao se dužnim propovijedati i čak je rekao: “Teško meni ako ne objavljujem dobru vijest!” Stoga je samoga sebe učinio robom svima i tako je ‘svima bio sve’ kako bi ‘na svaki mogući način neke spasio’, a sve je činio “zbog dobre vijesti”. Da bi pobijedio u trci i osvojio neraspadljivi vijenac, Pavao je svoje tijelo držao u pokornosti kako ne bi ‘sâm bio odbačen’ nakon što je propovijedao drugima (9:14, 16, 19, 22, 23, 27).

16. (a) Koju su pouku kršćani trebali izvući iz lošeg primjera svojih ‘praotaca’? (b) Kad se radi o idolopoklonstvu, kako su kršćani trebali postupati da bi sve činili na slavu Božju?

¹⁶ Upozorenje na zlo (10:1-33). Što se dogodilo njihovim ‘praocima’? Oni su bili pod oblakom i krstili su se u Mojsija. No većina njih nije bila po volji Bogu, nego su bili pobijeni u pustinji. Zašto? Zato što su žudjeli za zlom. Kršćani trebaju izvući pouku iz toga: ne smiju biti idolopoklonici, činiti blud, iskušavati Jehovu niti gunđati. Tko misli da stoji, treba paziti da ne padne. Iskušenja će se pojaviti, no Bog neće dopustiti da njegovi sluge budu iskušani više nego što mogu podnijeti, već će stvoriti izlaz kako bi mogli izdržati. “Zato”, piše Pavao, “bježite od idolopoklonstva!” (10:1, 14). Kršćani ne mogu jesti s Jehovinog stola i s demonskog stola. Ipak, kad u nečijem domu jedu meso, ne trebaju ispitivati odakle je meso. No ako ih netko upozori da je meso bilo žrtvovano idolima, onda neka ga ne jedu zbog savjesti onoga koji ih je upozorio. “Sve na slavu Božju činite!” napisao je Pavao (10:31).

17. (a) Opiši načelo podložnosti koje je iznio Pavao. (b) Kako je problem u vezi s podjelama u skupštini povezao s Gospodinovom večerom?

¹⁷ Podložnost; Gospodinova večera (11:1-34). “Ugledajte se na mene, kao što sam se i ja ugledao na Krista!” rekao je Pavao, a zatim je iznio Božje načelo podložnosti iz kojega se vidi tko je glava kome: ženi je glava muškarac, muškarcu je glava Krist, a Kristu je glava Bog. Zato žena treba na glavi imati “znak podložnosti” kad se moli ili kad proriče u skupštini. Pavao nije mogao pohvaliti Korinćane, jer su među njima nastajale podjele kad su se sastajali kao skupština. Zbog svog ponašanja nisu mogli jesti Gospodinovu večeru onako kako dolikuje. Pavao se osvrnuo na ono što je Isus učinio kad je uspostavio obilježavanje svoje smrti. Svatko je trebao preispitati samoga sebe prije nego što bi jeo od kruha i pio od vina, da ne bi na sebe navukao osudu ako u onome što jede i pije ne bi raspoznao “tijelo Kristovo” (11:1, 10, 29).

18. (a) Zašto ne smije biti podjele u tijelu iako su darovi i službe različiti? (b) Zašto je ljubav najistaknutija?

¹⁸ Darovi duha; ljubav i pokazivanje ljubavi (12:1–14:40). Različiti su darovi koje daje duh, ali duh je isti. I različite su službe i djelovanja, ali isti je Gospodin i isti je Bog. Slično tome, mnogo je udova u jednom ujedinjenom tijelu Kristovom i svaki ud treba ostale udove — kao i u ljudskom tijelu. Bog je rasporedio svaki ud u tijelu onako kako je htio i svaki od njih ima svoju ulogu, stoga ‘ne smije biti podjele u tijelu’ (12:25). Oni koji imaju darove duha nisu ništa ako nemaju ljubavi. Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva, nije zavidna  i ne uzvisuje se. Raduje se samo istini. “Ljubav nikada ne prestaje” (13:8). Darovi duha, naprimjer proricanje i govorenje jezicima, nestat će, a vjera, nada i ljubav ostaju. Od to troje najveća je ljubav.

19. Što je Pavao savjetovao s obzirom na duhovnu izgradnju skupštine i red u skupštini?

¹⁹ “Dajte sve od sebe u pokazivanju ljubavi”, poticao je Pavao. Daljnji savjeti glase: Darovi duha trebaju se koristiti u ljubavi, na izgradnju skupštine. Zbog toga proricanju treba dati prednost u odnosu na govorenje jezicima. Pavao bi radije rekao pet razumljivih riječi, da pouči druge, nego deset tisuća riječi na nekom jeziku koji slušatelji neće razumjeti. Jezici su znak za nevjernike, a proricanje je za vjernike. U pogledu svega toga oni ne smiju biti “djeca” po razboritosti. Žene trebaju biti podložne u skupštini. “Sve neka bude dolično i onako kako je red” (14:1, 20, 40).

20. (a) Koje je dokaze Kristovog uskrsnuća naveo Pavao? (b) Po kojem će se redu odvijati uskrsnuće i koji će neprijatelji biti uništeni?

²⁰ Pouzdanost nade u uskrsnuće (15:1–16:24). Uskrsnuli Krist ukazao se Kefi, dvanaestorici, braći kojih je bilo više od 500 zajedno, Jakovu, svim apostolima i na kraju Pavlu. ‘Ako Krist nije uskrsnuo’, napisao je Pavao, ‘uzaludno je naše propovijedanje i naša vjera’ (15:14). Svatko će uskrsnuti u svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za vrijeme njegove prisutnosti, oni koji su njegovi. Na kraju će on, nakon što svi neprijatelji budu podloženi pod njegove noge, predati Kraljevstvo svome Ocu. Čak će i smrt, kao posljednji neprijatelj, biti uništena. Zatim je upitao čemu se on stalno suočava sa smrću ako nema uskrsnuća.

21. (a) Kako uskrsavaju nasljednici Božjeg Kraljevstva? (b) Koju je svetu tajnu otkrio Pavao i što je rekao o pobjedi nad smrću?

²¹ No kako će mrtvi uskrsavati? Slikovito govoreći, da bi se pojavilo tijelo neke biljke, posijano zrno mora umrijeti. Slično je i kod uskrsnuća od mrtvih. “Sije se tjelesno tijelo, a uskrsava duhovno tijelo. (...) Tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje” (15:44, 50). Pavao je otkrio svetu tajnu: Neće svi spavati u smrtnome snu, ali svi će se u tren oka preobraziti, na zvuk posljednje trube. Kad se ono što je smrtno obuče u besmrtnost, smrt će biti zauvijek uništena. Tada će se obistiniti riječi: “Smrti, gdje je pobjeda tvoja? Smrti, gdje je žalac tvoj?” Pavao je od srca uskliknuo: “Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu!” (15:55, 57).

22. Koje je savjete Pavao dao u zaključku i na što je potaknuo Korinćane?

²² Pavao je u zaključku dao savjete o tome na koji način treba skupljati priloge kako bi ih se poslalo siromašnoj braći u Jeruzalemu. Najavio je da će preko Makedonije doći u Korint te da će možda doći i Timotej i Apolon. “Bdijte”, potaknuo ih je Pavao, “budite nepokolebljivi u vjeri, držite se muški, budite jaki! Sve što činite, činite u ljubavi!” (16:13, 14). Prenio im je pozdrave azijskih skupština, a zatim je vlastitom rukom napisao svoj pozdrav te izrazio svoju ljubav prema njima.

23. (a) Kako je Pavao objasnio da zle želje i pretjerana samouvjerenost donose loše posljedice? (b) Čime je Pavao potkrijepio savjete koje je dao u vezi s Gospodinovom večerom i u vezi s time što se smije jesti?

²³ Ova poslanica apostola Pavla vrlo je korisna jer pomaže bolje razumjeti hebrejske knjige Biblije, iz kojih sadrži mnoštvo citata. U desetom poglavlju Pavao je istaknuo da su Izraelci pod Mojsijevim vodstvom pili iz duhovne stijene, koja je predstavljala Krista (1. Kor. 10:4; 4. Mojs. 20:11). Zatim je naveo nevolje koje snalaze one koji čeznu za zlom i objasnio to na primjeru Izraelaca pod Mojsijevim vodstvom, te dodao: “A sve im se to događalo za primjer i napisano je za upozorenje nama, koji živimo na kraju ovoga poretka.” Nemojmo nikada biti pretjerano samouvjereni, misleći da ne možemo pasti! (1. Kor. 10:11, 12; 4. Mojs. 14:2; 21:5; 25:9). Još je jednu usporedbu Pavao iznio na temelju Zakona. Ukazao je na žrtve zajedništva koje su se prinosile u Izraelu kako bi objasnio da oni koji jedu Gospodinovu večeru trebaju to činiti onako kako dolikuje Jehovinom stolu. Nadalje, da bi potkrijepio svoju tvrdnju da je ispravno jesti sve što se prodaje na tržnici, citirao je Psalam 24:1, rekavši: “Jehovi pripada zemlja i sve što je na njoj” (1. Kor. 10:18, 21, 26; 2. Mojs. 32:6; 3. Mojs. 7:11-15).

24. Koje je još citate iz hebrejskih knjiga Biblije naveo Pavao kako bi potkrijepio ono o čemu je govorio?

²⁴ Da bi pokazao koliku vrijednost ima ono što je “Bog pripremio onima koji ga ljube”, a koliko su isprazna “razmišljanja mudrih” ljudi ovoga svijeta, Pavao je opet citirao iz hebrejskih knjiga Biblije (1. Kor. 2:9; 3:20; Iza. 64:4; Psal. 94:11). Kao potvrdu za upute o isključenju prijestupnika koje je iznio u 5. poglavlju, citirao je Jehovin zakon koji kaže da treba ‘ukloniti zlo iz svoje sredine’ (5. Mojs. 17:7). Govoreći o svom pravu da živi od propovijedanja dobre vijesti, Pavao se opet osvrnuo na Mojsijev zakon, u kojem stoji da se stoci koja radi ne smiju vezati usta kako ne bi jela te da su sinovi Levijevi koji su služili u hramu dobivali dio žrtve sa žrtvenika (1. Kor. 9:8-14; 5. Mojs. 25:4; 18:1).

25. Nabroji neke korisne pouke koje sadrži Prva Korinćanima.

 ²⁵ Prva Pavlova poslanica Korinćanima pruža iznimno korisne pouke! Razmišljajmo o Pavlovim upozorenjima o stvaranju podjela i slijeđenju ljudi (1-4. poglavlje); o nemoralu koji je činio jedan kršćanin iz Korinta i o tome kako je Pavao istaknuo potrebu za čestitošću i čistoćom u skupštini (5. i 6. poglavlje); o Pavlovom nadahnutom savjetu s obzirom na samaštvo, brak i rastavu (7. poglavlje); o njegovoj raspravi o hrani žrtvovanoj idolima te o tome kako je snažno istaknuo koliko je važno da ne navodimo druge na spoticanje i da se čuvamo idolopoklonstva (8-10. poglavlje). Uza sve to, Pavao je u ovoj poslanici iznio i upute o podložnosti, objasnio vrijednost darova duha te vrlo praktično opisao uzvišenost, dugotrajnost i postojanost ljubavi. Pored toga, istaknuo je važnost reda na kršćanskim sastancima (11-14. poglavlje). Izvanredno je pod nadahnućem obranio nadu u uskrsnuće (15. poglavlje). Sve se to urezalo u misli Pavlovih čitatelja u prvom stoljeću, a i za današnje kršćane te riječi imaju veliku vrijednost.

26. (a) U skladu s onim što je davno prorečeno, što će uskrsnuli Krist učiniti kao Kralj Božjeg Kraljevstva? (b) Koji je snažan poticaj Pavao uputio braći na temelju nade u uskrsnuće?

²⁶ Ova poslanica u velikoj mjeri pojašnjava važnu biblijsku temu: Božje Kraljevstvo. Oštro upozorava da nepravednici neće ući u Božje Kraljevstvo te navodi mnoge grijehe zbog kojih čovjek ne može ući u njega (1. Kor. 6:9, 10). No, još je važnije što ukazuje na povezanost uskrsnuća i Božjeg Kraljevstva. Pokazuje da Krist, koji je “prvina” u uskrsnuću, treba “kraljevati sve dok Bog ne položi sve neprijatelje pod noge njegove”. Zatim će, kad pobijedi sve neprijatelje, uključujući i smrt, “predati kraljevstvo svojem Bogu i Ocu (...) da Bog bude sve svima”. Na kraju će Krist, zajedno sa svojom uskrsnulom duhovnom braćom, zdrobiti glavu Zmiji, čime će se ispuniti Božje obećanje dano u Edenu. Uskrsnuće onih koji će s Isusom Kristom dijeliti neraspadljivost u nebeskom Kraljevstvu zaista je veličanstveno. Na temelju nade u uskrsnuće Pavao je potaknuo svoju braću: “Zato, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan” (1. Kor. 15:20-28, 58; 1. Mojs. 3:15; Rim. 16:20).