1. Koja bi se pitanja mogla postaviti u vezi s ulaskom Izraelaca u Obećanu zemlju?

PETA Mojsijeva sadrži snažnu poruku za Jehovin narod. Nakon što su četrdeset godina lutali pustinjom, sinovi Izraelovi našli su se nadomak Obećane zemlje. Što ih je ondje čekalo? Na koje su specifične probleme naišli s druge strane Jordana? Što je Mojsije na kraju svog života rekao narodu? Mogli bismo se pitati i kako nama mogu koristiti odgovori na ova pitanja.

2. Zašto je 5. Mojsijeva važna i jedinstvena?

² Odgovore na ova pitanja možemo naći u Mojsijevim riječima koje je zapisao u petoj knjizi Biblije, 5. Mojsijevoj. Iako se u 5. Mojsijevoj ponavljaju mnoge pojedinosti iz prethodnih knjiga, njena je poruka važna i jedinstvena. Zašto to možemo reći? Peta Mojsijeva dodatno naglašava važnost Božje poruke jer je pisana u značajnom povijesnom trenutku, kad je Jehovinom narodu trebalo snažno i pouzdano vodstvo. Upravo su trebali ući u Obećanu zemlju s novim vođom. Trebalo ih je ohrabriti da krenu u osvajanje, no istovremeno su trebali i Božja upozorenja kako bi mogli ispravno postupati i dobiti Jehovin blagoslov.

3. Što je Mojsije naglašavao u cijeloj 5. Mojsijevoj i zašto je to važno nama?

³ Zbog toga je Jehovin duh potaknuo Mojsija da snažnim riječima ohrabri Izraelce da budu poslušni i vjerni. Mojsije je u cijeloj knjizi naglašavao da je Jehova Svevišnji Bog, koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu i koji želi da ga njegov narod ‘ljubi svim srcem, dušom i snagom’. Rekao je: “Bog vaš, Bog je nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog velik i moćan, koji ulijeva strah, nije pristran i ne prima mita.” On ne dopušta da mu itko bude suparnik. Poslušnost Bogu donosi život, a neposlušnost smrt. Jehovine pouke i savjeti zapisani u 5. Mojsijevoj bili su upravo ono što je Izraelcima trebalo jer su ih pripremali za značajne pothvate koji su stajali pred njima. Te opomene i pobude trebamo i mi kako bismo se bojali Jehove i svetili njegovo ime u ovom pokvarenom svijetu (5. Mojs. 5:9, 10; 6:4-6; 10:12-22).

4. Koji je drugi naziv 5. Mojsijeve, što on znači i što je svrha ove knjige?

⁴ Peta Mojsijeva naziva se i Ponovljeni zakon. Taj naziv potječe iz grčke Septuaginte, gdje glasi Deuteronómion, što je složenica od deúteros (“drugi”) i nómos (“zakon”), te stoga znači “drugi zakon; ponavljanje zakona”. Grčki je naziv prijevod hebrejskog izraza mišne hatora iz 5. Mojsijeve 17:18, a ispravan prijevod tog hebrejskog izraza glasi ‘prijepis zakona’. Dakle, ova knjiga Biblije nije drugi zakon niti ponavljanje Zakona. Naprotiv, Peta je Mojsijeva objašnjenje Zakona. Ona je poticala Izraelce da ljube i slušaju Jehovu u Obećanoj zemlji u koju su uskoro trebali ući (1:5).

5. Što dokazuje da je Mojsije napisao 5. Mojsijevu?

⁵ Budući da je ona peti svitak, odnosno knjiga, Petoknjižja, sigurno ju je napisala ista osoba koja je napisala i prethodne četiri knjige, a to je bio Mojsije. Na samom početku 5. Mojsijeve stoji da su to “riječi koje je Mojsije uputio svemu Izraelu”, a kasnije u knjizi nailazimo na izjave kao što su “potom je Mojsije napisao ovaj zakon” i “Mojsije [je] toga dana napisao ovu pjesmu”, koje jasno potvrđuju da je on napisao 5. Mojsijevu. Mojsijevo se ime pojavljuje u knjizi gotovo četrdeset puta, obično kao naznaka od koga potječu zapisane riječi. Veći dio knjige napisan je u prvom licu, koje ukazuje na Mojsija. Završne je retke nakon Mojsijeve smrti vjerojatno napisao Jošua ili veliki svećenik Eleazar (1:1; 31:9, 22, 24-26).

6. (a) Koje vremensko razdoblje obuhvaća 5. Mojsijeva? (b) Do kada je pisanje knjige u osnovi bilo završeno?

⁶ Kada su se odigrali događaji opisani u 5. Mojsijevoj? Na početku knjige stoji da se “četrdesete godine, jedanaestoga mjeseca, prvoga dana toga mjeseca, Mojsije obratio sinovima Izraelovim”. Jošuina knjiga nadovezuje se na 5. Mojsijevu. Ona na početku opisuje što se događalo tri dana prije prelaska Jordana, koji se odigrao “desetoga dana prvoga mjeseca” (5. Mojs. 1:3; Još. 1:11; 4:19). Iz toga možemo zaključiti da su se događaji opisani u 5. Mojsijevoj mogli dogoditi u razdoblju od dva mjeseca i tjedan dana. No u tih devet tjedana narod je trideset dana tugovao zbog Mojsijeve  smrti (5. Mojs. 34:8). To u osnovi znači da su se svi događaji opisani u 5. Mojsijevoj odigrali u jedanaestome mjesecu četrdesete godine. I pisanje knjige uglavnom je bilo završeno do kraja tog mjeseca, jer je Mojsije umro početkom dvanaestog mjeseca četrdesete godine ili početkom 1473. pr. n. e.

7. Što dokazuje da je 5. Mojsijeva nadahnuta od Boga?

⁷ Dokazi koji potvrđuju da su prve četiri knjige Petoknjižja nadahnute od Boga vrijede i za petu knjigu, odnosno 5. Mojsijevu. Ona je jedna od četiri knjige hebrejskog dijela Biblije koje se najčešće citiraju u grčkim knjigama Biblije. Preostale tri su 1. Mojsijeva, Psalmi i Izaija. Postoje 83 citata u sedamnaest knjiga grčkog dijela Biblije u kojima se ukazuje na 5. Mojsijevu.

8. Kako je Isus nepobitno posvjedočio da je 5. Mojsijeva nadahnuta od Boga?

⁸ Najsnažniji dokaz da je 5. Mojsijeva nadahnuta od Boga pružio je sam Isus. Na početku njegove službe Đavo ga je triput kušao, a Isus mu je triput odgovorio: “Pisano je.” Gdje je pisano? U 5. Mojsijevoj (8:3; 6:16, 13), koju je Isus citirao kao nadahnuti tekst na koji se pozivao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih.” “Ne iskušavaj Jehovu, Boga svojega!” “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Mat. 4:1-11). Kad su ga jednom drugom prilikom farizeji htjeli iskušati u vezi s Božjim zapovijedima, Isus im je citirao ‘najveću i prvu zapovijed’ iz 5. Mojsijeve 6:5 (Mat. 22:37, 38; Mar. 12:30; Luka 10:27). Isusovo svjedočanstvo uvjerljivo dokazuje da je 5. Mojsijeva knjiga nadahnuta od Boga.

9. Koji izvanbiblijski dokazi potvrđuju vjerodostojnost 5. Mojsijeve?

⁹ Osim toga, događaji i izjave navedene u ovoj knjizi točno odgovaraju tadašnjim povijesnim prilikama i okruženju. Sve što piše o Egiptu, Kanaanu, Amaleku, Amonu, Moabu i Edomu odgovara vremenskom povijesnom okviru, a zemljopisni nazivi vrlo su precizni. * Arheologija pronalazi sve više dokaza pouzdanosti Mojsijevih zapisa. Henry Halley je napisao: “Arheologija je u posljednje vrijeme na vidjelo iznijela dokaze koji su toliko jasni da je to izazvalo velik zaokret prema konzervativnom mišljenju [da je Mojsije napisao Petoknjižje]. Teorija da u Mojsijevo vrijeme ljudi nisu bili pismeni u potpunosti je pobijena. U Egiptu, Palestini i Mezopotamiji svake se godine iskopavaju novi dokazi, ili na natpisima ili u slojevima zemlje, koji potvrđuju da su zapisi iz [hebrejskog dijela Biblije] povijesno vjerodostojni. Neosporno je da čak i ‘znanost’ sve više poštuje tradicionalno mišljenje da je Mojsije autor tih zapisa.” * Dakle, i izvanbiblijski dokazi potvrđuju da je 5. Mojsijeva, jednako kao i drugi dijelovi Petoknjižja, istinit i vjerodostojan zapis koji je sastavio Božji prorok Mojsije.

10. Od čega se sastoji 5. Mojsijeva?

¹⁰ Knjiga se uglavnom sastoji od niza Mojsijevih govora koje je iznio pred sinovima Izraelovim u moapskim ravnicama nasuprot Jerihonu. Prvi govor završava u 4. poglavlju, drugi se proteže sve do kraja 26. poglavlja, treći do kraja 28. poglavlja, a četvrti završava u 30. poglavlju. Mojsije je zatim dao posljednje upute jer je uskoro trebao umrijeti. Između ostalog, imenovao je Jošuu za svog nasljednika, a potom je napisao prekrasan hvalospjev Jehovi. Nakon toga je blagoslovio izraelska plemena.

11. Kako je Mojsije započeo svoj prvi govor?

¹¹ Mojsijev prvi govor (1:1–4:49). Taj je govor predstavljao povijesni uvod u ono što je slijedilo. Mojsije je prvo govorio o tome kako je Jehova vjerno pomagao svom narodu. Rekao je Izraelcima da idu i zauzmu zemlju koju je Bog obećao njihovim praocima Abrahamu, Izaku i Jakovu. Govorio je o tome kako je Jehova teokratski organizirao svoj narod na samom početku putovanja kroz pustinju, kad mu je rekao da izabere mudre, razborite i iskusne ljude da budu tisućnici, stotnici, pedesetnici i desetnici. Bila je to sjajno organizirana zajednica, koju je nadgledavao Jehova. Tako su Izraelci “prošli svu onu veliku i zastrašujuću pustinju” (1:19).

12. Kojih se događaja Mojsije prisjetio iz vremena kad su se uhode vratili iz Kanaana?

¹² Mojsije se potom prisjetio kako su zgriješili i pobunili se kad su čuli izvještaj uhoda koji su se vratili iz Kanaana te kako su se žalili da ih Jehova mrzi, optuživši ga da ih je izveo iz Egipta zato da ih preda Amorejcima. Zato što mu nisu vjerovali, Jehova je tom zlom naraštaju rekao da nitko osim Kaleba i Jošue neće vidjeti tu dobru zemlju. Tada su ponovno buntovno reagirali i bez Božjeg odobrenja drsko krenuli u napad na neprijatelja, tako da su ih Amorejci progonili poput roja pčela i rastjerali ih.

13. Na temelju čega je Mojsije uvjerio Jošuu u pobjedu?

¹³ Nakon toga zaputili su se preko pustinje prema Crvenom moru i tijekom 38 godina pomro je cijeli naraštaj muškaraca sposobnih za rat.  Jehova im je potom zapovjedio da prijeđu dolinu Arnona i počnu osvajati zemlju sjeverno od nje: “Od danas ću početi širiti strah i trepet pred tobom među narodima pod cijelim nebom, koji će čuti glas o tebi, tako da će se uznemiriti i zbog tebe će ih obuzeti bolovi poput porođajnih” (2:25). Sihon i njegova zemlja pali su u ruke Izraelcima, koji su potom osvojili i Ogovo kraljevstvo. Mojsije je s pouzdanjem rekao Jošui da će se Jehova isto tako boriti za Izraelce dok ne pobijede i sva druga kraljevstva. Mojsije je potom molio Boga da mu ipak dopusti da prijeđe u dobru zemlju preko Jordana, ali Jehova je to odbio te mu rekao da postavi Jošuu za vođu, da ga ohrabri i ojača.

14. Kako je Mojsije istaknuo važnost Božjeg zakona i zašto je bilo važno da Izraelci iskazuju odanost isključivo Bogu?

¹⁴ Mojsije je istaknuo veliku važnost Božjeg zakona i upozorio Izraelce da ništa ne dodaju niti oduzimaju Božjim zapovijedima. Neposlušnost će imati strašne posljedice: “Samo se čuvaj i dobro pazi na dušu svoju da ne zaboraviš ono što su vidjele oči tvoje i da ti to ne iščezne iz srca sve dane života tvojega. I poučavaj o tome sinove svoje i unuke svoje” (4:9). Izraelci nisu vidjeli nikakav lik onoga dana na Horebu kad im je Jehova pod zastrašujućim okolnostima dao Deset zapovijedi. Za njih bi bilo porazno kad bi se priklonili idolopoklonstvu i štovanju likova, jer je, kako je to Mojsije rekao, “Jehova, Bog tvoj, vatra koja proždire, Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu” (4:24). Bog ih je izabrao jer je ljubio njihove praoce. Nema drugog Boga gore na nebu ni dolje na Zemlji. Mojsije ih je poticao da slušaju Boga kako bi ‘produžili dane svoje na zemlji koju im je dao Jehova, Bog njihov’ (4:40).

15. Nabroji gradove-utočišta istočno od Jordana.

¹⁵ Kad je završio svoj snažan govor, Mojsije je odvojio Beser, Ramot i Golan da budu gradovi-utočišta istočno od Jordana.

16. Što je Mojsije isticao u svom drugom govoru?

¹⁶ Mojsijev drugi govor (5:1–26:19). To je bio poziv Izraelcima da poslušaju Jehovu, koji im je bio govorio licem u lice na Sinaju. Zapazi da je Mojsije ponovio Zakon unoseći neke potrebne promjene i tako ga prilagodio njihovom novom načinu života s druge strane Jordana. On nije samo nabrajao propise i uredbe. Iz svake Mojsijeve riječi vidjelo se da mu je srce puno revnosti i da je odan svom Bogu. Govorio je za dobrobit naroda. U cijelom je govoru isticao koliko je važno slušati Zakon — ali slušati ga iskreno, od srca, a ne pod prisilom.

17. Kako su Izraelci trebali uzvratiti Jehovi ljubav koju im je pokazao?

¹⁷ Mojsije je prvo ponovio Deset zapovijedi. Rekao je Izraelcima da ih trebaju slušati, ne odstupajući ni desno ni lijevo, da bi produžili svoje dane u zemlji koju su trebali zauzeti i da bi se veoma umnožili. Kazao je: “Čuj, Izraele: Jehova, Bog naš, jedan je Jehova!” (6:4). Trebali su ga ljubiti svim srcem, dušom i snagom. Svoje su sinove trebali poučiti o velikim znakovima i čudima koja je Jehova učinio u Egiptu. Nisu smjeli sklapati brakove s Kanaancima, koji su bili idolopoklonici. Jehova nije izabrao Izraelce za svoje najdraže vlasništvo zato što su bili najveći od svih naroda, nego zato što ih je ljubio i što je želio održati zakletvu kojom se zakleo njihovim praocima. Izraelci su se morali čuvati da ne upadnu u zamku demonske religije, trebali su uništiti sve idole u zemlji i držati se Jehove, pravog i ‘velikog Boga koji ulijeva strah’ (7:21).

18. Na koje je opasnosti Mojsije upozorio Izraelce?

¹⁸ Jehova ih je četrdeset godina u pustinji učio poniznosti i pokazao im da čovjek ne živi samo od mane ili kruha nego i od svake riječi što izlazi iz Jehovinih usta. Tijekom svih tih godina ukoravanja njihova se odjeća nije istrošila niti su im noge oticale. Sada je došlo vrijeme da uđu u zemlju blagostanja i izobilja. No trebali su paziti da ne padnu u zamku materijalizma i samopravednosti. Trebali su uvijek imati na umu da Jehova ‘daje snagu da se stječe bogatstvo’ i da on oduzima zemlju zlim narodima (8:18). Mojsije je potom nabrojio situacije kad su Izraelci izazivali Boga. Trebali su upamtiti kako se Jehova razgnjevio na njih u pustinji, pa ih je kaznio pošašću, vatrom i pokoljem. Trebali su upamtiti da je štovanje zlatnog teleta bilo pogubno za njih. To je izazvalo Jehovin silan gnjev, pa su i ploče Zakona bile razbijene i trebalo ih je ponovno isklesati (2. Mojs. 32:1-10, 35; 17:2-7; 4. Mojs. 11:1-3, 31-35; 14:2-38). Sada su trebali služiti Jehovi i prionuti uz njega, jer ih je on ljubio zbog njihovih očeva i omogućio je da ih bude “mnogo kao zvijezda na nebu” (5. Mojs. 10:22).

19. Što su Izraelci mogli izabrati i koje je zakone Mojsije naveo?

¹⁹ Izraelci su morali držati “sve zapovijedi”, u potpunosti slušati Jehovu i ljubiti ga jer je on bio njihov Bog te mu služiti svim srcem i dušom (11:8, 13). Ako mu budu poslušni, Jehova će ih podupirati i nagraditi. Trebali su usaditi Božji zakon u svoje srce i zatim savjesno o njemu poučavati svoje sinove. Mogli su birati između dvije mogućnosti: poslušnosti i blagoslova ili neposlušnosti i prokletstva. Nisu smjeli ‘poći za drugim bogovima’ (11:26-28). Mojsije je potom naveo određene zakone kojih su se Izraelci trebali držati kad zaposjednu Obećanu zemlju. Radilo se o (1) zakonima o vjerskom životu, (2) zakonima  o pravednom suđenju, upravi i ratovanju i (3) zakonima koji su uređivali privatni i društveni život naroda.

20. Koji su zakoni regulirali vjerski život?

²⁰ (1) Vjerski život (12:1–16:17). Kad su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, trebali su uništiti svaki trag krive religije — uzvišice, žrtvenike, obredne stupove, obredna debla i likove. Izraelci su smjeli prinositi žrtve samo na mjestu koje je njihov Bog Jehova izabrao da ondje prebiva njegovo ime i onamo su svi trebali dolaziti i radovati se pred njim. Propisi o jedenju mesa i o žrtvama redovito su bili popraćeni opomenama da ne smiju jesti krv. “Samo budi čvrst u odluci svojoj da ne jedeš krvi (...). Ne jedi je, da bude dobro tebi i sinovima tvojim poslije tebe, jer činiš što je pravo u očima Jehovinim” (12:16, 23-25, 27; 15:23). Mojsije je zatim otvoreno osudio idolopoklonstvo. Izraelci nisu smjeli pokazati ni najmanje zanimanje za krivu religiju. Ako se pokazalo da je netko lažni prorok, trebao je biti pogubljen. Pogubljeni su trebali biti i otpadnici, čak ako se radilo i o dragom članu obitelji, prijatelju ili o cijelim gradovima. Potom se navode propisi o čistoj i nečistoj hrani, plaćanju desetine i brizi za svećenike i levite. Izraelci su trebali biti obzirni i štititi prava dužnika, siromaha i robova. Mojsije je na koncu govorio o godišnjim blagdanima kao o prigodama da se narod zahvali Jehovi za sve blagoslove: “Triput na godinu neka svako muško tvoje dođe pred Jehovu, Boga tvojega, na mjesto koje on izabere: na Blagdan beskvasnih kruhova, na Blagdan tjedana i na Blagdan sjenica. Nitko neka ne dolazi pred Jehovu praznih ruku” (16:16).

21. Koji su zakoni trebali zajamčiti pravedno suđenje u Izraelu i koje je važno proročanstvo objavio Mojsije?

²¹ (2) Pravda, uprava i ratovanje (16:18–20:20). Mojsije je prvo dao zakone o sucima i upraviteljima. Istaknuo je koliko je važno pravedno suditi te da Jehova mrzi mito i izvrtanje pravde. Potom je objasnio postupak utvrđivanja dokaza i rješavanja sporova. “Na temelju izjave dva ili tri svjedoka neka bude pogubljen onaj tko zaslužuje smrt” (17:6). Naveo je zakone koji su se odnosili na kraljeve. Doneseni su i propisi o materijalnom podupiranju svećenika i levita. Spiritizam je bio zabranjen jer je ‘odvratan Jehovi’ (18:12). Mojsije je obznanio i što će se dogoditi u dalekoj budućnosti: “Proroka iz tvoje sredine, od braće tvoje, kao što sam ja, podignut će ti Jehova, Bog tvoj. Njega slušajte!” (18:15-19). No svaki lažni prorok morao je umrijeti. Ovaj dio završava zakonima o gradovima-utočištima, krvnoj osveti, uvjetima za oslobađanje od vojne službe te pravilima ratovanja.

22. Navedi neke zakone koji su se odnosili na privatni i društveni život Izraelaca.

²² (3) Privatni i društveni život (21:1–26:19). Izraelci su dobili i zakone koji su se odnosili na njihov svakodnevni život, naprimjer kako postupiti ako bi tko našao ubijenog čovjeka, zatim zakon o sklapanju braka sa zarobljenim ženama, o pravu prvorodstva, buntovnom sinu, vješanju zločinca na stup, dokazu djevičanstva, seksualnim zločinima, kastraciji, nezakonitim sinovima, ophođenju sa strancima, higijeni, plaćanju kamata, ispunjavanju zavjeta, razvodu, otmici, zajmovima, plaći i pabirčenju. Čovjek je mogao biti kažnjen s najviše 40 udaraca. Biku koji je vršio žito nisu smjeli zavezati usta. Dobili su i propise o djeverskom braku. Morali su koristiti točne utege, jer Jehova mrzi nepravdu.

23. Koji su blagoslovi bili obećani Božjem narodu ako bude slušao njegove zapovijedi?

²³ Prije nego što je završio ovaj upečatljiv govor, Mojsije se prisjetio kako su Amalečani napali s leđa umorne Izraelce kad su bili izišli iz Egipta. Stoga je zapovjedio Izraelcima: “Izbriši pod nebom spomen na Amaleka!” (25:19). Nakon ulaska u Obećanu zemlju trebali su radosno prinositi prvine od plodova zemlje, davati desetine i u molitvi se zahvaljivati Jehovi: “Pogledaj iz svetoga prebivališta svojega, s neba, i blagoslovi narod svoj, Izraela, i zemlju koju si nam dao, kao što si se zakleo praocima našim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko” (26:15). Ako budu izvršavali te zapovijedi svim srcem i dušom, Jehova je obećao da će ih ‘uzvisiti iznad svih drugih naroda koje je stvorio. I donosit će mu hvalu, slavu i čast, i bit će narod svet Jehovi, Bogu svojemu, kao što je obećao’ (26:19).

24. Koji su blagoslovi i prokletstva obznanjeni Izraelcima u trećem govoru?

²⁴ Mojsijev treći govor (27:1–28:68). Izraelski starješine i svećenici bili su uz Mojsija dok je on podrobno opisivao prokletstva kojima će Jehova kazniti neposlušnost i blagoslove kojima će nagraditi vjernost. Narod je dobio zastrašujuća upozorenja što će mu se dogoditi ako bude nevjeran Bogu. Ako Izrael, Božji sveti narod, bude slušao glas svog Boga Jehove, doživjet će divne blagoslove i svi će narodi vidjeti da on nosi Jehovino ime. No ako Izraelci budu neposlušni, Jehova će poslati na njih ‘prokletstvo i pomutnju i kaznu’ (28:20). Udarit će ih strašnim bolestima, sušom i glađu. Neprijatelji će ih progoniti i porobljavati, bit će rasijani iz svoje zemlje i istrijebljeni. Sva ta i mnoga druga prokletstva zadesit će ih ‘ako ne budu pazili da drže sve riječi ovoga zakona što su zapisane u ovoj knjizi i ako se ne budu bojali ovog slavnog imena  koje ulijeva strah, imena Jehove, njihovog Boga’ (28:58).

25. (a) Kakav je savez Jehova sklopio s Izraelom? (b) Koji je izbor Mojsije stavio pred narod?

²⁵ Mojsijev četvrti govor (29:1–30:20). Jehova je potom u Moabu sklopio savez s Izraelom. Taj se savez zasnivao na Zakonu, koji je Mojsije ponovio i objasnio i po kojem su Izraelci trebali živjeti u Obećanoj zemlji. Svečana zakletva kojom je savez bio potvrđen jasno je predočila narodu obaveze kojima je trebao udovoljiti. Mojsije je naposljetku uzeo za svjedoke nebo i Zemlju te je stavio pred narod život i smrt, blagoslov i prokletstvo, a zatim ga je potaknuo: “Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje, ljubeći Jehovu, Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega, jer on ti daje život i dugi vijek, da bi mogao živjeti na zemlji za koju se Jehova zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati” (30:19, 20).

26. Što je sve Mojsije učinio neposredno prije svoje smrti?

²⁶ Jošua postavljen za vođu; Mojsijeva pjesma (31:1–32:47). Trideset i prvo poglavlje govori o tome kako je Mojsije završio pisanje Zakona i kako je zatim zapovjedio da se taj Zakon redovito čita pred narodom. Potom je postavio Jošuu za vođu, uputio ga da bude hrabar i jak te je napisao pjesmu za spomen i završio zapisivanje riječi Zakona. Zatim je zapovjedio da se knjiga Zakona stavi uz kovčeg saveza Jehovina. Nakon toga je izgovorio riječi pjesme pred cijelim narodom, i tako im je posljednji put dao potrebne pobude.

27. Koju snažnu poruku prenosi Mojsijeva pjesma?

²⁷ Mojsije je na početku svoje pjesme otkrio od koga zapravo dolazi duhovno osvježavajuća pouka koju on iznosi i izrazio je veliko cijenjenje prema toj osobi: “Pouka će moja kao kiša kapati, riječi će moje kao rosa sipiti, kao sitna kiša po travi, kao obilan pljusak po raslinju. Jer ću objavljivati ime Jehovino.” Doista, sve zasluge treba pripisati ‘svom Bogu, Stijeni’ (32:2-4). Treba obznanjivati da mu je djelo savršeno, da su njegovi putevi pravda te da je vjeran, pravedan i istinoljubiv. Izraelcima je bilo na sramotu što su se pokvarili premda ih je Jehova kao zaštitnik “ogradio” u praznoj pustinji gdje se čulo samo zavijanje, čuvao ih kao zjenicu svog oka i lebdio nad njima kao orao nad svojim ptićima. ‘Ugojio’ ih je, odnosno uhranio, i prozvao ih “Ješurun” (što znači “čestit”), a oni su tuđim bogovima izazivali njegovu ljubomoru i postali su “sinovi u kojima vjernosti nema” (32:20). Jehovina je osveta i kazna. On usmrćuje i oživljuje. Kad on naoštri svoj blistavi mač i u ruku uzme sud, izvršit će osvetu nad svojim protivnicima. Te su riječi trebale ispuniti njegov narod povjerenjem. Bit će to vrijeme da se ‘narodi vesele s njegovim narodom’, kao što se kaže na upečatljivom kraju pjesme (32:43). Bi li ijedan pjesnik koji ne poznaje pravog Boga Jehovu mogao napisati pjesmu tako uzvišene ljepote, snage i dubine?

28. Kako je Mojsije veličao Jehovu u svom posljednjem blagoslovu?

²⁸ Mojsijev posljednji blagoslov (32:48–34:12). Mojsije je dobio posljednje upute u vezi sa svojom smrću, ali još nije završio svoju službu koju je dobio od Boga. Prije toga trebao je blagosloviti Izraela. Pritom je ponovno veličao Jehovu, Kralja u Ješurunu, koji je zasjao s nebrojenim tisućama svojih svetih anđela. Svako je pleme poimence dobilo blagoslove, a Mojsije je potom dao hvalu Jehovi, uzvišenom Bogu, rekavši: “Bog je pradavni zaklon tvoj, pod tobom su ruke vječne” (33:27). Nakon toga Mojsije je od srca i pun cijenjenja izrekao posljednje riječi narodu: “Sretan si, Izraele! Tko je kao ti, narod koji Jehova spašava?” (33:29).

29. Po čemu je Mojsije bio poseban?

²⁹ Vidjevši Obećanu zemlju s gore Neba, Mojsije je umro, a Jehova ga je sahranio u Moabu. Do današnjeg se dana ne zna gdje mu je grob, tako da ga nitko nije mogao štovati. Mojsije je živio sto i dvadeset godina, ali “oko njegovo nije oslabilo niti ga je snaga izdala”. Jehova je preko njega činio velike znakove i čuda i, kao što kaže posljednje poglavlje, “u Izraelu se više nije pojavio prorok kao što je bio Mojsije, kojega je Jehova poznavao licem u lice” (34:7, 10).

30. Po čemu je 5. Mojsijeva prikladan završetak Petoknjižja?

³⁰ Peta Mojsijeva je posljednja knjiga Petoknjižja i ona povezuje sve što je prije bilo rečeno i učinjeno kako bi se objavljivalo i svetilo veliko ime Jehove Boga. On je jedini pravi Bog, koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu i ne dopušta da mu demonski bogovi krivih religija budu suparnici. Svi kršćani trebaju obratiti posebnu pažnju važnim načelima na kojima se temelji Božji zakon te slušati Boga kako ih ne bi snašlo njegovo prokletstvo jer on oštri svoj blistavi mač da izvrši osvetu nad svojim protivnicima. Njegova najveća i prva zapovijed treba im biti putokaz u životu: “Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom” (6:5).

31. Kako druge knjige Biblije ukazuju na 5. Mojsijevu, omogućavajući čitateljima da još više razumiju i cijene Božje naume?

³¹ Ostale knjige Biblije često ukazuju na 5. Mojsijevu i time nam omogućuju da još više razumijemo i cijenimo Božje naume. Isus je citirao iz 5. Mojsijeve kad je odgovarao Đavlu, ali i u mnogim  drugim prilikama. (Usporedi: 5. Mojs. 5:16 — Mat. 15:4; 5. Mojs. 17:6 — Mat. 18:16 i Ivan 8:17.) Slično je i u Otkrivenju, u kojem proslavljeni Isus na kraju upozorava koliko je opasno nešto dodati ili oduzeti Jehovinom proročanstvu zapisanom u svitku. (Usporedi: 5. Mojs. 4:2 — Otkr. 22:18.) Petar je citirao iz 5. Mojsijeve kako bi u svom govoru nepobitno dokazao da je Isus onaj kojega je Jehova obećao podignuti u Izraelu kao Krista i Proroka većeg od Mojsija. (Usporedi: 5. Mojs. 18:15-19 — Djela 3:22, 23.) Pavao je citirao 5. Mojsijevu kad je govorio o plaći koju zaslužuju radnici, o potrebi da se optužbe temeljito ispitaju i potkrijepe izjavama svjedoka te o odgoju djece. (Usporedi: 5. Mojs. 25:4 — 1. Kor. 9:8-10 i 1. Tim. 5:17, 18; 5. Mojs. 13:14 i 19:15 — 1. Tim. 5:19 i 2. Kor. 13:1; 5. Mojs. 5:16 — Efež. 6:2, 3.)

32. U kom su nam smislu Jošua, Gideon i proroci dobri primjeri?

³² Pouke i ohrabrenja iz 5. Mojsijeve nisu crpili samo kršćanski pisci grčkog dijela Biblije nego i Božji sluge iz pretkršćanskog vremena. I mi bismo trebali činiti isto. Uzmimo za primjer bezuvjetnu poslušnost Mojsijevog nasljednika Jošue, koji je potpuno uništio gradove poražene tijekom osvajanja Kanaana i pritom, za razliku od Akana, nije uzeo ništa od plijena. (Usporedi: 5. Mojs. 20:15-18 i 21:23 — Još. 8:24-27, 29.) Gideon je iz svoje vojske odvojio ljude koji su se ‘bojali i koje je bilo strah’ jer je bio poslušan Zakonu. (Usporedi: 5. Mojs. 20:1-9 — Suci 7:1-11.) Proroci su upravo iz poslušnosti Jehovinom zakonu odvažno i hrabro objavljivali u Izraelu i Judi osudu protiv odmetničkih naroda. Amos je u tome odličan primjer. (Usporedi: 5. Mojs. 24:12-15 — Amos 2:6-8.) Postoje doslovno stotine primjera koji 5. Mojsijevu povezuju s drugim dijelovima Božje Riječi, pokazujući tako da je ona sastavni i korisni dio jedne skladne cjeline.

33. (a) Kako 5. Mojsijeva hvali Jehovu? (b) Kako je, prema popratnoj tabeli, ovaj svijet pokazao da prepoznaje vrijednost načela iz Božjeg zakona?

³³ Glavna je i osnovna odlika 5. Mojsijeve da ona hvali Svevišnjeg Boga Jehovu. U cijeloj se knjizi naglašava: ‘Obožavaj Jehovu, budi odan isključivo njemu!’ Iako Mojsijev zakon ne obavezuje kršćane, njegova temeljna načela nisu ukinuta (Gal. 3:19). Pravi kršćani zaista mogu mnogo naučiti iz ove upečatljive knjige Božjeg zakona, koja je itekako poučna, iskrena i jednostavno napisana. Čak su i ljudi iz svijeta prepoznali izuzetnu vrijednost Jehovinog uzvišenog zakona, te su mnogi propisi iz 5. Mojsijeve uvršteni u državne zakone. Popratna tabela sadrži zanimljive primjere nekih zakona koje su u načelu preuzeli ili primijenili.

34. Koja veza postoji između Ponovljenog zakona i Božjeg Kraljevstva?

³⁴ Osim toga, tumačenja Zakona sadržana u ovoj knjizi stavljaju naglasak na Božje Kraljevstvo i produbljuju naše cijenjenje za njega. Zašto to možemo reći? Dok je Isus Krist kao budući kralj bio na Zemlji, vješto se služio mislima iz 5. Mojsijeve, čime je pokazao da dobro zna što u njoj piše i kako to treba primjenjivati. Kad proširi vlast svog Kraljevstva po cijeloj Zemlji, vladat će po pravednim načelima tog istog Zakona, a svi oni koji će preko njega biti blagoslovljeni kao ‘potomstvo’, odnosno nasljednici Kraljevstva, trebat će se držati tih načela (1. Mojs. 22:18; 5. Mojs. 7:12-14). Stoga je vrlo važno i korisno da se svi već sada držimo tih načela. Ovaj Zakon, star 3 500 godina, ni u kom slučaju nije zastario, nego i nama danas prenosi snažnu poruku i prenosit će je sve do novog svijeta pod vlašću Božjeg Kraljevstva. Želimo da Jehovin narod i dalje sveti njegovo ime primjenjujući sve dragocjene pouke iz Petoknjižja, čiji je vrhunac 5. Mojsijeva — nadahnuta knjiga ‘Pisma’ koja već stoljećima nadahnjuje svoje čitatelje.