1. Gdje su bili Kolosi?

KRENUVŠI iz Efeza, dva su čovjeka putovala na istok i prolazila Malom Azijom, prateći tok rijeke Maeander (danas Menderes). Kad su došli do njenog pritoka Likusa, u zemlji Frigiji, skrenuli su na jugoistok i pošli dalje uz rijeku prolazeći dolinom okruženom gorama. Ukazao im se predivan prizor: bujni zeleni pašnjaci s ogromnim stadima ovaca. (Proizvodi od vune bili su glavni izvor prihoda ljudi u tom kraju. *) Idući dalje dolinom, putnici su prošli pored bogatog grada Laodiceje, središta rimske uprave za tu oblast, koji se nalazio s desne strane rijeke. S lijeve strane mogli su vidjeti Hijerapol, poznat po hramovima i termalnim vrelima. Kršćanske skupštine nalazile su se u tim gradovima, a i u gradiću Kolosima, dobrih petnaest kilometara dalje u istoj dolini.

2. (a) Koga je Pavao poslao u Kolose? (b) Što se zna o skupštini u Kolosima?

² Kolosi su bili odredište tih putnika. Obojica su bili kršćani. Barem jedan od njih dobro je poznavao taj kraj, jer je bio iz Kolosa. Zvao se Onezim, a bio je odbjegli rob koji se vraćao svom gospodaru, koji je bio član tamošnje skupštine. Onezimov suputnik bio je Tihik, koji je bio slobodnjak, a obojicu je tamo poslao apostol Pavao kako bi donijeli poslanicu koju je napisao “vjernoj braći u zajedništvu s Kristom u Kolosima”. Koliko je poznato,  Pavao nikad nije bio u Kolosima. Tamošnju je skupštinu, koja se uglavnom sastojala od ne-Židova, vjerojatno osnovao Epafra, koji je ranije propovijedao među njima, a sada je bio s Pavlom u Rimu (Kol. 1:2, 7; 4:12).

3. Što poslanica Kološanima otkriva o piscu, a što o vremenu i mjestu pisanja?

³ Poslanicu Kološanima napisao je apostol Pavao, što se jasno vidi iz uvodnih i zaključnih riječi (1:1; 4:18). Iz zaključnih riječi također se vidi da je poslanicu napisao u Rimu, vjerojatno tijekom svog prvog zatočeništva u tom gradu, 59-61. n. e., kad je napisao nekoliko ohrabrujućih poslanica. Poslanicu Kološanima poslao je zajedno s poslanicom Filemonu (Kol. 4:7-9; Filem. 10, 23). Izgleda da ju je napisao otprilike u isto vrijeme kada je napisao i poslanicu Efežanima, jer je upotrijebio mnogo sličnih misli i izraza.

4. Što potvrđuje da je poslanica Kološanima nadahnuti dio Božje Riječi?

⁴ Nema razloga za sumnju u nadahnutost poslanice Kološanima. Ona se zajedno s ostalim Pavlovim poslanicama nalazi u papirusu Chester Beatty br. 2 (P⁴⁶), koji datira otprilike iz 200. n. e., što pokazuje da su je prvi kršćani prihvatili kao jednu od Pavlovih poslanica. Njenu izvornost potvrđuju isti ranokršćanski pisci koji potvrđuju i vjerodostojnost ostalih Pavlovih poslanica.

5. (a) Što je Pavla potaknulo da napiše poslanicu Kološanima? (b) Što ta poslanica ističe?

⁵ Što je potaknulo Pavla da napiše poslanicu Kološanima? Kao prvo, Onezim se vraćao u Kolose. Epafra se nedavno bio susreo s Pavlom i sigurno ga je izvijestio o stanju u skupštini u Kolosima, što je bio daljnji poticaj za pisanje pisma (Kol. 1:7, 8; 4:12). Kršćanska skupština u tom gradu suočavala se s određenim opasnostima. Religije onog vremena polako su se raspadale i stalno su nastajale neke nove, koje su u sebi sadržavale elemente raznih starih religija. Postojale su poganske filozofije, koje su bile prožete asketizmom, spiritizmom i idolopokloničkim praznovjerjem. One su, kao i židovsko uzdržavanje od određenih jela i držanje određenih dana, mogle utjecati na neke u skupštini. Što god da je bio problem, izgleda da je to bio dovoljan razlog da Epafra krene na dugo putovanje u Rim kako bi se našao s Pavlom. Ipak, skupština nije bila ugrožena kao cjelina, na što ukazuje Epafrin pozitivan izvještaj o ljubavi i nepokolebljivosti te braće. Kad je čuo što mu je Epafra rekao, Pavao je ustao u obranu istine o Bogu i čistog obožavanja napisavši poslanicu skupštini u Kolosima. Ona ističe Kristov uzvišeni položaj koji mu je Bog dao te naglašava koliko je njegovo učenje uzvišenije od poganske filozofije, štovanja anđela i židovske predaje.

6. (a) Za što se Pavao molio u vezi s Kološanima? (b) Što je Pavao rekao o Isusovom položaju i službi s obzirom na skupštinu?

⁶ Vjerovati u Krista, glavu skupštine (1:1–2:12). Pavao je najprije u svoje i Timotejevo ime pozdravio skupštinu, a zatim je napisao da zahvaljuje Bogu za to što Kološani imaju vjeru u Krista i za njihovu ljubav. Od Epafre, koji im je bio propovijedao dobru vijest, saznali su istinu o Božjoj nezasluženoj dobroti. Otkad je čuo o njima, Pavao se neprestano molio da se ispune ‘dobrim poznavanjem Božje volje u svoj mudrosti i sposobnosti shvaćanja koju duh daje, kako bi živjeli životom dostojnim Jehove i kako bi potpuno ustrajali i bili dugotrpljivi s radošću’ (1:9-11). Nebeski ih je Otac izbavio i prenio u “kraljevstvo svojega ljubljenog Sina”, koji je slika nevidljivog Boga i preko kojega i za kojega je sve stvoreno. On je Glava skupštine i prvi koji je ustao iz mrtvih. Božja je volja da Isusovom krvlju pomiri sa sobom sve koji su nekad bili otuđeni od Boga, što je uključivalo i Kološane. No, da bi ostali u mirnom odnosu s Bogom, morali su ‘ostati u vjeri’ (1:13, 23).

7. Što je Pavao propovijedao i s kojom svrhom?

⁷ Pavao se radovao što je za skupštinu, čiji je sluga postao, još trebao trpjeti zbog Krista. Njezin je sluga postao za njihovo dobro kako bi u potpunosti propovijedao Božje riječi o ‘svetoj tajni, o njenom slavnom bogatstvu koje je Bog htio obznaniti svojim svetima’. ‘Mi propovijedamo Krista’, rekao je Pavao, ‘i svakog čovjeka opominjemo i poučavamo u svoj mudrosti, kako bismo svakog čovjeka mogli predstaviti Bogu kao zrelog učenika Kristovog’ (1:26-28).

8. Zbog čega se Pavao borio za svoju braću?

⁸ Pavao se borio za Kološane, Laodicejane i druge da se utješe i da budu skladno povezani u ljubavi, kako bi ‘dobro upoznali Božju svetu tajnu: Krista, u kojem su sakrivena sva blaga mudrosti i znanja’. Nije želio da ih netko prevari uvjerljivim riječima, nego je htio da žive u zajedništvu s Kristom i da budu ‘ukorijenjeni u njemu, da se izgrađuju u njemu i utvrđuju se u vjeri’. Zato je upozorio Kološane: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (2:2, 3, 7, 8).

9. Na kakvo je štovanje Pavao upozorio Kološane i zašto se nisu smjeli podvrgavati propisima Zakona?

⁹ Umrijeti za djela tijela i živjeti za Krista (2:13–3:17). Oni su bili mrtvi zbog svojih prijestupa i neobrezanja, ali Bog ih je oživio i ujedinio s Kristom i izbrisao pisanu ispravu (Zakon) koja je bila protiv Židova. Zato im nitko ‘nije smio govoriti’ da drže Zakon ili njegove blagdane, jer to je sve bilo tek sjena stvarnosti, a stvarnost je Krist.  Osim toga, ako su zajedno s Kristom umrli u odnosu na načela ovoga svijeta, onda se nisu smjeli podvrgavati propisima: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči”, jer su to bile ljudske zapovijedi i učenja. Izvanjsko štovanje Boga kakvo su si ljudi sami nametnuli, lažna poniznost i strogost prema tijelu nemaju nikakve vrijednosti u borbi protiv ugađanja tijelu (2:16, 21).

10. Kako netko može tražiti ono što je na nebu i obući novu osobnost?

¹⁰ Naprotiv, Pavao im je savjetovao: “Tražite ono što je na nebu, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Mislite na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji.” To se može postići tako da se svuče stara osobnost, a obuče nova osobnost, koja zbog dobrog poznavanja Božje volje ne pravi razlike između Grka i Židova, jer je “Krist sve i u svima”. To znači da se oni koji su “izabranici Božji” trebaju obući u najdublju samilost, dobrostivost, poniznost, blagost i dugotrpljivost. Pavao je rekao: “Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi. A povrh svega, obucite se u ljubav, jer vas ona savršeno povezuje.” Što god govorili ili radili, sve su trebali činiti ‘u ime Gospodina Isusa i preko njega zahvaljivati Bogu, Ocu’ (3:1, 2, 11-14, 17).

11. (a) Kakav je savjet dan s obzirom na odnose u obitelji i ostale međuljudske odnose? (b) Kakvi se pozdravi nalaze na kraju poslanice?

¹¹ Međuljudski odnosi (3:18–4:18). Savjeti s obzirom na odnose u obitelji glase: žene trebaju biti podložne svojim muževima, a muževi trebaju ljubiti svoje žene; djeca trebaju slušati roditelje, a očevi ne smiju ogorčavati svoju djecu. Robovi trebaju slušati svoje gospodare zbog straha od Jehove, a gospodari trebaju pravedno postupati sa svojim robovima. Svima je dan savjet neka ustraju u molitvi i neka se mudro ponašaju prema onima koji su izvan skupštine. Pavao im je poručio da će im Tihik i Onezim ispričati sve o tome u kakvim okolnostima žive i rade on i njegovi suradnici u širenju dobre vijesti o Kraljevstvu Božjem. Na kraju poslanice svi oni pozdravljaju Kološane, a Pavao pozdravlja i braću u Laodiceji, moleći ih da međusobno razmijene pisma koja im je poslao. Zaključni pozdrav Pavao je napisao vlastitom rukom, a on glasi: “Mislite na moje okove. Neka nezaslužena dobrota bude s vama!” (4:18).

12. Koje je duhovne pouke pružila Pavlova poslanica Kološanima i kako su one koristile skupštini?

¹² Možemo zamisliti koliko su se brzo među braćom u Kolosima proširile vijesti o dolasku dva brata iz Rima. Sa živim zanimanjem vjerojatno su se okupili, možda u Filemonovoj kući, i slušali dok je netko od njih čitao Pavlovu poslanicu (Filem. 2). Ta im je poslanica pomogla da bolje razumiju Kristov položaj i da uvide koliko je važno dobro poznavati Boga. U njoj je bilo jasno postavljeno kako se treba odnositi prema ljudskom mudrovanju i židovskim predajama, a istovremeno je bila istaknuta važnost Kristovog mira i njegove riječi. Poslanica je sadržavala ohrabrujuće misli za sve članove skupštine — nadglednike, muževe, žene, očeve, djecu, gospodare, robove. U njoj je nesumnjivo bilo dobrih savjeta za Filemona i Onezima, jer je Filemon opet bio Onezimov gospodar, a Onezim njegov rob. Nadglednicima su bile dane odlične upute o tome kako vratiti stado k pravom učenju. Pavlove su riječi kod Kološana produbile cijenjenje za to što su imali mogućnost cijelom dušom služiti Jehovi. A konstruktivni savjeti dani Kološanima u vezi s time kako se osloboditi načina razmišljanja i djela svojstvenih ovome svijetu jednako vrijede i za današnje kršćane (Kol. 1:9-11, 17, 18; 2:8; 3:15, 16, 18-25; 4:1).

13. Što je Pavao savjetovao braći s obzirom na njihov govor, molitvu i međusobno druženje?

¹³ Izvrstan savjet svim Božjim slugama dan je u Kološanima 4:6: “Neka vaša riječ uvijek bude ugodna, solju začinjena, da znate svakome odgovoriti kako treba.” Ugodne riječi istine bit će privlačne osobama iskrena srca i trajno će im koristiti. Osim toga, kršćanin koji bdije u molitvi i sa zahvalnošću je upućuje Bogu bit će bogato blagoslovljen od Jehove, jer Pavao je napisao: “Ustrajte u molitvi, bdijte u njoj i zahvaljujte.” A koliko li smo radosni i ohrabreni kad se družimo sa svojom braćom i sestrama u vjeri! “Poučavajte i opominjite jedan drugoga”, kaže Pavao, “pjevajte Jehovi u svojim srcima” (4:2; 3:16). Čitajući poslanicu Kološanima, naći ćeš još mnoge mudre i praktične pouke.

14. (a) Koju “stvarnost” ističe poslanica Kološanima? (b) Kako je istaknuta nada u Kraljevstvo?

¹⁴ Govoreći o blagdanima koje je propisivao Zakon, poslanica kaže: ‘To je tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist’ (2:17). Tu “stvarnost”, Krista, ističe poslanica Kološanima. Često ukazuje na divnu nadu u nebesku nagradu koja se čuva za one koji su u zajedništvu s Kristom (1:5, 27; 3:4). Takve osobe trebaju biti zahvalne Ocu što ih je izbavio iz vlasti tame i prenio “u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina”. Time su postali podređeni onome koji je “slika nevidljivog Boga, prvorođenac svega što je stvoreno. Jer preko njega je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti.” On jedini može pravedno vladati u Kraljevstvu Božjem. Stoga je Pavao potaknuo pomazane kršćane: “Ako ste uskrsnuti s Kristom, tražite ono što je na nebu, gdje Krist sjedi zdesna Bogu” (1:12-16; 3:1).