1. Do kakvog je progonstva došlo u Rimu otprilike 64. n. e. i zašto je do njega došlo?

U VRIJEME pisanja ove poslanice Pavao je opet bio zatvorenik u Rimu. No ovo drugo zatočeništvo bilo mu je puno teže nego prvo. Bilo je to otprilike 65. n. e. U srpnju 64. n. e. veliki je požar poharao Rim i uzrokovao ogromne štete u 10 od ukupno 14 gradskih područja. Prema rimskom povjesničaru Tacitu, nikakvi pokušaji cara Nerona “ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle na kraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše  kršćanima. (...) [Pohvataše] golemo mnoštvo, kojima se dokaza ne toliko da su krivi za požar, koliko da gaje mržnju prema ljudskomu rodu. Od onih koji pogibahu načiniše ruglo, da, ogrnuti u životinjske kože, izginu razdirani od pasa, ili na križ pribijeni, ili opet kao upaljene baklje da netom se uhvati mrak, izgarajući, posluže za noćnu svjetlost. Za taj prizor bijaše Neron dao svoje vrtove (...). Zato se prema njima (...) pobuđivala samilost kanda su bili žrtvovani ne javnom dobru već da se zadovolji okrutnost jednoga čovjeka.” *

2. Pod kakvim je okolnostima Pavao napisao Drugu Timoteju i zašto je sa zahvalnošću govorio o Oneziforu?

² Vjerojatno je u vrijeme tog vala nasilnog progonstva Pavao opet bio zatvoren u Rimu. Ovaj put je bio okovan. Nije se nadao oslobađanju, nego je iščekivao konačnu osudu i smaknuće. Malo tko ga je posjećivao. Naime, tko god bi se javno izjasnio kao kršćanin izložio bi se opasnosti da bude uhvaćen i da mora u mukama izgubiti život. Zato je Pavao sa zahvalnošću napisao sljedeće riječi o svom posjetitelju iz Efeza: “Neka Gospodin ukaže milosrđe Oneziforovu domu, jer me često znao ojačati i nije se stidio mojih okova. Naprotiv, kad je bio u Rimu, brižno me potražio i našao” (2. Tim. 1:16, 17). Pišući dok se smrt nadvijala nad njim, Pavao je za sebe rekao da je “Božjom voljom apostol Krista Isusa, po obećanju života koji je u Kristu Isusu” (1:1). Pavao je znao da ga čeka život u zajedništvu s Kristom. Bio je propovijedao u mnogim značajnim gradovima tada poznatog svijeta, od Jeruzalema do Rima, a možda čak i u Španjolskoj (Rim. 15:24, 28). Vjerno je svoju ‘trku otrčao do kraja’ (2. Tim. 4:6-8).

3. Kada je bila napisana Druga Timoteju i kako ona od prvog stoljeća do naših dana koristi kršćanima?

³ Poslanica je vjerojatno napisana 65. n. e., kratko prije Pavlove mučeničke smrti. Timotej je vjerojatno još uvijek bio u Efezu, jer ga je Pavao bio potaknuo da ostane ondje (1. Tim. 1:3). Sada je Pavao dvaput potaknuo Timoteja da što prije dođe k njemu, a zamolio ga je da povede i Marka te da mu donese kabanicu i svitke koje je ostavio u Troadi (2. Tim. 4:9, 11, 13, 21). Ova poslanica, napisana u izrazito teško vrijeme, bila je vrlo ohrabrujuća i korisna za Timoteja, ali i za sve prave kršćane od prvoga stoljeća do naših dana.

4. Što potvrđuje da je Druga Timoteju vjerodostojna i nadahnuta knjiga?

⁴ Potvrde za to da je Druga poslanica Timoteju vjerodostojna i nadahnuta knjiga navedene su u poglavlju koje obrađuje Prvu poslanicu Timoteju. Drugu Timoteju priznavali su i citirali ranokršćanski pisci i komentatori Biblije, između ostalih i Polikarp iz drugog stoljeća n. e.

5. Kakva je bila Timotejeva vjera, no što je ipak trebao činiti?

⁵ “Uzor neka ti budu zdrave riječi” (1:1–3:17). Pavao je napisao Timoteju da ga se uvijek sjeća u svojim molitvama i da čezne za tim da ga vidi. Prisjetio se Timotejeve “nelicemjerne vjere”, koju su najprije imale njegova baka Loida i majka Eunika. Potaknuo je Timoteja neka raspiri dar koji je primio, ‘jer Bog nije dao duh koji nas čini strašljivima, nego duh koji nam daje snagu, ljubav i razboritost’. Stoga je rekao Timoteju da se ne smije postidjeti svjedočenja i podnošenja zla za dobru vijest jer je Božja nezaslužena dobrota bila objavljena kad se pojavio Spasitelj, Krist Isus. Dodao je: “Uzor neka ti budu zdrave riječi koje si čuo od mene.” Njih je Timotej trebao čuvati kao blago koje mu je bilo povjereno (1:5, 7, 13).

6. Koji je savjet Pavao dao u vezi s poučavanjem i kako je potaknuo Timoteja da stekne Božje priznanje i da bude ‘posuda za plemenitu upotrebu’?

⁶ Pavao je potaknuo Timoteja da ono što je naučio od njega povjeri “vjernim ljudima, koji će potom biti osposobljeni poučavati druge”. Potaknuo ga je da bude dobar vojnik Krista Isusa. Vojnik se ne upušta u poslovne pothvate. Nadalje, onaj tko dobiva nagradu u igrama natječe se po pravilima. Pavao je rekao Timoteju da treba razmišljati o njegovim riječima da bi bio razborit. Timotej je trebao imati na umu, a i druge podsjećati, da je “Isus Krist ustao iz mrtvih i da je bio od potomstva Davidova” te da će izabrani koji ostanu vjerni biti nagrađeni spasenjem i vječnom slavom u zajedništvu s Kristom i da će s njim kraljevati. Pavao ga je potaknuo neka da sve od sebe kako bi svojim radom stekao Božje priznanje i neka izbjegava isprazne razgovore koji skvrne što je sveto, a koji se šire kao gangrena. Naveo je da se u velikoj kući posude za plemenitu upotrebu drže podalje od posuda za neplemenitu upotrebu, a zatim je savjetovao Timoteju neka “bježi od mladenačkih želja, a teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom, zajedno s onima koji iz čista srca prizivaju Gospodina”. Potom je rekao da Gospodinov rob treba biti obazriv prema svima, sposoban poučavati i činiti to na blag način (2:2, 8, 22).

7. Zašto je Božja nadahnuta Riječ posebno korisna “u posljednjim danima”?

⁷ Pavao je napisao da će “u posljednjim danima” nastati naročito teška vremena i da ljudi  neće biti istinski bogobojazni, nego će ‘uvijek učiti, ali nikako neće dobro upoznati istinu’. No za Timoteja je rekao da je on dobro upoznao njegovo učenje, njegov način života i njegova progonstva, iz kojih ga je Gospodin izbavio. “A i svi”, dodao je, “koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će progonjeni.” Stoga je potaknuo Timoteja da ostane u onome što je naučio još u ranom djetinjstvu, jer će ga to učiniti mudrim kako bi dobio spasenje, budući da je ‘sve Pismo nadahnuto od Boga i korisno’ (3:1, 7, 12, 16).

8. Na što je Pavao poticao Timoteja i zbog čega je bio radostan?

⁸ Potpuno izvršiti svoju službu (4:1-22). Pavao je naložio Timoteju neka ‘propovijeda riječ Božju’ i čini to s osjećajem hitnosti (4:2). Rekao je da će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će se obraćati lažnim učiteljima, te je savjetovao Timoteju neka bude trezven, ‘propovijeda dobru vijest i potpuno izvrši svoju službu’. Svjestan toga da će uskoro biti pogubljen, Pavao se radovao zbog toga što se dobro borio, što je do kraja otrčao trku i što je sačuvao vjeru. Sada je s pouzdanjem čekao svoju nagradu, “vijenac pravednosti” (4:5, 8).

9. Kako se Pavao uzdao u snagu koja dolazi od Gospodina?

⁹ Pavao je zamolio Timoteja da što prije dođe k njemu i dao mu je upute s kime da dođe i što da mu donese. Prilikom Pavlove prve obrane svi su ga bili ostavili, ali Gospodin ga je ojačao da bi se potpuno izvršilo propovijedanje dobre vijesti među narodima. Stoga je Pavao bio uvjeren da će ga Gospodin izbaviti od svakoga zla i spasiti za svoje nebesko Kraljevstvo.

10. (a) Koju korist od ‘nadahnutog Pisma’ ističe Druga Timoteju i što bi kršćanima trebao biti cilj? (b) Koji loš utjecaj trebamo izbjegavati i kako to možemo činiti? (c) Za što bi se još mnogi trebali osposobiti?

¹⁰ “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno.” Za što je korisno? U svojoj drugoj poslanici Timoteju Pavao daje odgovor: “Za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo” (3:16, 17). Tako je u ovoj poslanici istaknuto koliko je poučavanje korisno. Svi koji danas ljube pravednost uzet će k srcu mudre savjete iz ove poslanice, trudeći se naučavati Riječ Božju i dajući sve od sebe da steknu Božje priznanje kao radnici ‘koji se ispravno služe riječju istine’. I danas, kao i u Efezu u Timotejevim danima, ima onih koji se bave ‘ludim i besmislenim zapitkivanjima’, koji “uvijek uče, ali nikako da dobro upoznaju istinu” i koji odbacuju “zdravo učenje”, a prihvaćaju učitelje koji im govore ono što godi njihovim sebičnim željama (2:15, 23; 3:7; 4:3, 4). Da bismo izbjegli takav negativan utjecaj ovoga svijeta, ‘uzor nam trebaju biti zdrave riječi’ i trebamo čuvati svoju vjeru i ljubav. Osim toga, prijeko je potrebno da se još mnogi ‘osposobe za to da poučavaju druge’ u skupštini i izvan nje, poput Timoteja, ‘Božjeg čovjeka’. Sretni su svi koji izvršavaju tu dužnost, ‘blago poučavajući druge’, i koji propovijedaju riječ Božju i pritom su ‘vrlo strpljivi i vješti u poučavanju’ (1:13; 2:2, 24, 25; 4:2).

11. Koji je savjet dan roditeljima i mladima?

¹¹ Kao što je Pavao naveo, Timotej je “od ranog djetinjstva” poznavao svete spise jer su ga iz njih s ljubavlju poučavale Loida i Eunika. I danas bi djecu trebalo “od ranog djetinjstva” poučavati iz Biblije. A što učiniti ako nam se kasnije u životu počne gasiti početna revnost? Pavao nam savjetuje neka nanovo raspirimo žar putem duha “koji nam daje snagu, ljubav i razboritost”, pazeći da nam vjera bude nelicemjerna. Rekao je da će “u posljednjim danima” nastati naročito teška vremena, koja će biti obilježena raznovrsnim nedjelima i lažnim učenjima. Zato je izuzetno važno da mladi, a i svi ostali, ‘budu trezveni u svemu i potpuno izvrše svoju službu’ (3:15; 1:5-7; 3:1-5; 4:5).

12. (a) Kako je Pavao Timoteju skrenuo pažnju na Potomka koji će naslijediti Kraljevstvo i što je Pavao očekivao? (b) Kako današnji Božji sluge mogu oponašati Pavla?

¹² Za nagradu se vrijedi boriti (2:3-7). U vezi s time Pavao je Timoteju skrenuo pažnju na Potomka koji će naslijediti Kraljevstvo, rekavši: “Ne zaboravi da je Isus Krist ustao iz mrtvih i da je bio od potomstva Davidova — to je dobra vijest.” Pavao se nadao da će ostati u zajedništvu s tim Potomkom. Kasnije je pobjednički govorio o svom skorašnjem pogubljenju: “Odsad se za mene čuva vijenac pravednosti, kojim će me Gospodin, pravedni sudac, nagraditi u onaj dan — i ne samo mene nego i sve koji željno čekaju da se on pojavi” (2:8; 4:8). Sretni su svi koji se mogu osvrnuti na mnoge godine svoje vjerne službe i izgovoriti iste riječi! No da bismo to mogli, trebamo sada služiti nepokolebljivo, željno čekajući da se pojavi Isus Krist, i nadati se istom ishodu kao i Pavao, koji je napisao: “Gospodin će me izbaviti od svakoga zla i spasiti me za svoje kraljevstvo nebesko. Njemu neka je slava u svu vječnost! Amen” (4:18).